AMAC-Hrvati.com/ Politički bankrotirana Europa/ Petak, 07 Siječanj 2011
Politički bankrotirana Europa
| Premnogo je komentatora koji se u ovome trenutku bave europskim financijskim problemima (koje je teško ne vidjeti ili čak zanemariti), no politički i ideološki vakuum u kojem djeluje EU nije ništa manje vrijedan pažnje.
Europska kriza je kriza vrijednosti. Tijekom posljednjih nekoliko godina bilo je nemoguće uočiti nešto slično idealizmu koji je zacementirao europski projekt sredinom XX stoljeća.
Ubrajam se u one koji drže da ideje imaju svoje mjesto i smisao te da se u skladu s time ne može očekivati da će EU voditi sposobni tehnokrati, bez obzira koliko su učinkoviti u tome što rade. Tehnokrati Europskoj Uniji mogu ponuditi ‘mozak’ (iako bi se i o tome moglo razgovarati!) ali joj ne mogu udahnuti dušu. A upravo je duša ono što trenutno nedostaje ‘europskom projektu’.
Dakle, potrebno je krenuti u potragu za ‘dušom' - no tko je taj u današnjoj Europskoj Uniji kome se može povjeriti ovakav zadatak? Nekadašnji njemački kancelar Helmut Schmidt rekao je jednom da Europa nema svojih vođa - i bio je u tome i više nego u pravu. Angela Merkel ponaša se kao gradonačelnik provincijskog središta čiji uski horizonti ne prelaze granicu njezine općine, a ne kao lider ujedinjene Europe.
Ni u drugim članicama EU situacija nije bolja: U Francuskoj Sarkozy je oslabio svoj položaj pogrešnom unutarnjom politikom pa je onda pokušao povratiti političku težinu populističkim istjerivanjem Roma. U Italiji, premijer Berlusconi iz cijele palete razloga nije niti može biti model europskog lidera.
Kriza ideologije u Europi posve je očita. Nekritičko prihvaćanje vizije nereguliranog slobodnog tržišta unutar granica EU naškodilo je ekonomiji Euro-zone i njegovo je vrijeme prošlo. Europska unija je politički prostor kojeg je osvojio mentalitet konzervativnog slobodnog tržišta i to bez bilo kakvog promišljanja ili javne debate. Ovaj europski ‘acquis' nametnula je velika većina unutar krugova europskih elita i to istih ali konzekventno, na baš svaki aspekt europskih politika. Ekonomski model Keltskog tigra tj Irske te su elite silovito nametale svim ekonomijama Južne Europe kao primjer kojeg treba slijediti u stopu. Tko će preuzeti krivicu, danas kad je Irska bankrotirana država?
Europski parlament, koji je trebao biti reprezentant građana EU postao je središnja točka okupljanja velikih industrijskih lobija.
Uz to, ideološka bijeda socijal-demokracije uz istovremenu nesposobnost bilo kojeg pokreta koji barem malo miriše ne ljevicu da osigura odgovore na sadašnej probleme EU de facto je europskoj javnosti uskratila bilo kakvo alternativno političko rješenje.
Problemi koji su se otvorili pred Europom rezultat su manjka odgovarajućih mehanizama ali istovremeno, uz 'čvrstu' politiku. Postojala su velika očekivanja od implementacije Lisabonskog ugovora (Europskog ustava), no i dalje ne postoji 'Uprava za europsku ekonomiju'. Mnogo je ekonomista predlagalo da se zajednička valuta uvede tek nakon uspješnog uspostavljanja doista funkcionirajućeg zajedničkog europskog tržišta. Sada je međutim prekasno za diskutiranje o tome što je u prošlosti trebalo napraviti drugačije. I upravo suprotno od tih preporuka, uvođenje Eura bio je prvi značajni korak prema zajedničkom tržištu.
Ako bi europskim liderima palo na pamet vratiti nešto od u javnosti izgubljenog povjerenja oni bi prije svega morali početi govoriti jezikom istine. Umjesto objašnjavanja javnosti što se dogodilo ili se događa (kad je u pitanju ekonomija ili problemi s Eurom) europska politička elita demonizira neke države s juga Europe (Portugal, Grčka), a sve u cilju skrivanja vlastitih grešaka iz prošlosti. Krediti koji će kreditorima donijeti ogromnu zaradu u javnosti se prikazuju kao velike usluge malim i prezaduženim europskim državama. Veoma je malo dužnosnika Europske unije koji će glasno priznati da Euro prije svega koristi državama s jakim ekonomijama. Prihvaćanjem Eura, devalvacija domaće valute postaje nemoguća i postaje nemoguće upravljanje državnim financijama osim u okvirima onoga što propisuju ECB. Postaje nemoguće poticanje izvoza smnjivanjem vrijednosti domaće valute....
Iako Njemačka trenutno uživa 'pozitivni' rast s kojim dolazi do svakovrsnih 'viškova', slabije europske ekonomije mogle bi završiti u začaranom krugu recesija zbog neprestanih rezanja socijalnih mjera. Evo i pravog lica te prijetvorne politike: EU traži štednju na radnoj snazi i socijalnim mjerama ali ne traži smanjivanje grčke ili portugalske potrošnje u naoružanje - jer taj novac odlazi velikim europskim proizvođačima naoružanja.
Današnje semantičko siromaštvo pojma 'Europa' zastrašujuće je. Sadašnja kriza mogla bi ga pretvoriti u praznu ljusku ili kako je to napisao Leigh Phillips u 'Observeru' mogla bi u duhu Europljana uspostaviti jednakost između pojma 'Europe' i brutalnih mjera štednje i tako konačno ugroziti i sam njezin opstanak.
Zagovornici ujedinjene Europe u očaju su zbog budućnosti Europske unije. Što je to što može potaknuti građane i političare da nastave s 'europskim' projektom? Može li se dogoditi neki novi početak i odakle početi?
Dr Vasilis Margaras, gostujući znanstvenik pri Centru za Studije Europske politike u Bruxellesu. Bavi se problemima odnosa EU-Zapadni Balkan i 'Europskom kohezijskom politikom'
PS: Hrvatskoj političkoj eliti je međutim i takva EU 'bez duše' bolja od vlastite države...
| ||||||||||||||||
No comments:
Post a Comment