Večernji-kolumne/Darko Pavičić: Bozanić gubitnik u bitki kod Dajle/12.kolovoz 2011.

Darko Pavičić

Bozanić gubitnik u bitci kod Dajle

Kardinal za svoje poteze nikome nije odgovoran. Čak neće odgovarati ni za loš imidž Crkve, za koji je on kriv. Obraz je Crkvi spasio biskup Milovan

(slijedi podrška Ante Rokova Jadrijevića ovom tekstu i oštra kritika kardinala Bozanića, kao i ovog našeg autoritarnog i rigidnog dogmatskog Anti-Pape Ratzingera)

Da je “slučaj Dajla” doista bio zakučast i kompliciran, pokazalo je njegovo razrješenje. Odnosno, statusi dobitnika i gubitnika na kraju cijele priče.

Vatikan, koji je bio najjači igrač u cijeloj priči, očiti je gubitnik, premda ništa u stvarnosti nije izgubio, jer ništa nije niti imao.

Gubitnici su i benediktinci, ali ni oni nisu ostali bez nečega što su imali (ako se izuzme činjenica da su 1947. morali napustiti samostan, no o tome sad nije riječ), nego samo bez onoga što su željeli dobiti.

Porečko-pulska biskupija izgubila je zemlju kojom je gospodarila i koju je rasprodavala u proteklih desetak godina, ali ona je, zapravo, najveći dobitnik, tj. moralni pobjednik u cijeloj priči.

Prije svega zato što se porečko-pulski biskup mons. Milovan nije dao podjarmiti nečijim interesima, ma koliko oni bili zavijeni u oblandu vatikanske svetosti, prozrevši sve zakulisne igre koje su mu, da je na njih pristao, mogle jednoga dana jamčiti samo status biskupa-izdajnika interesa vlastite biskupije, koju duži i za koju je odgovoran, što mu istarska povijesti sigurno ne bi lako oprostila.

No, najveći gubitnik u svemu tome je osoba koja niti je što imala, niti je što trebala dobiti, niti je bila tzv. zainteresirana strana u postupku.

To je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, koji je prvo svojim sudjelovanjem u tročlanoj kardinalskoj komisiji pripremio teren za potapanje Porečke biskupije, a poslije svojom instrumentalizacijom za navodne vatikanske interese pridonio najvećoj podijeli episkopata u novijoj povijesti.

Gledatelju sa strane zacijelo nevjerojatno zvuči da vodeći hrvatski nadbiskup postaje razbijač biskupskog jedinstva zbog neke katastarske čestice i da je do samoga kraja, čak dan prije nego što je interveniralo Ministarstvo pravosuđa, preko svoga medija Glasa Koncila ustrajavao na demonizaciji i uništenju kolege biskupa Milovana.

Upravo ta činjenica, da je do posljednjeg dana Bozanić inzistirao na “pravednoj” podjeli Dajle, prema vatikansko-benediktinskom kroju, opovrgava sve one koji su mislili da mu se potpis u kardinalskoj komisiji “oteo” i da je riječ o pukoj slučajnosti. Očito je Bozanić otpočetka sve dobro znao, ali je, na žalost, donio čitav niz krivih procjena. Od one da će biskup Milovan reagirati kao što je odreagirao, do toga da će u javnost izaći sva prljavština cijeloga slučaja.

Kako Bozanić za svoje poteze nikome nije odgovoran, njemu se osobno baš ništa neće dogoditi, osim grozomornog rejtinga koji si je priskrbio za buduće dane. Čak neće odgovarati ni za loš imidž Crkve, za koji je on kriv i koji će biti spašen isključivo herojskim Milovanovim držanjem.

Odgovornost ga može stići možda tek na političkoj razini, i to kroz poruku koju mu je svojom odlukom o vraćanju Dajle Republici Hrvatskoj poslala vladajuća stranka, a to je da ovoj zemlji više nije potreban.

Darko Pavičić

P..S.: tekst je skraćen za posljednje dvije rečenice, koje su izvan konteksta i vremena/ A.R.J.

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića: na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2011.

Crkvenog parazita ‘Bozu’ protjerati iz Zagreba i Hrvatske u vatikansku konfinaciju !

1. – Da je ovaj današnji Papa Ratzinger notorno ograničen čovjek – to nam je već odavno jasno. Još od vremena kada je bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere. Kada je 1984.g. njegova Kongregacija…. objavila svoju Instrukciju o nekim vidovima teologije oslobođenjaI to zbog navodnih ‘doktrinarnih skretanja’, koja predstavljaju ‘opasnost za kršćansku vjeru’, zbog preuzimanja elemenata analitičkog i kategorijalnog aparata marksističkog ‘dijalektičkog materijalizma’.

Dakle, Kardinal Ratzinger se oštro protivio oslobađanju i od zemaljskog ‘socijalnog grijeha’ struktura, (kojima je Crkva stoljećima služila !), insistirajući samo na duhovnom oslobođenju i oslobođenju od individualnog grijeha.

A teologija oslobođenja zastupa integralno oslobođenje, kako od individualnoga, tako i od socijalnog grijeha, čiji su izvori u socijalnim ‘strukturama’ i odnosima, a očituju se u gladi potlačenih i siromašnih, u nepismenosti, obespravljenosti, itd.

Jedan od najznačajnijih zagovornika ‘Teologije oslobođenja’ bio je brazilski svećenik, fratar Leonardo Boff, koji je svoje stavove jasno izložio u svojoj knjigi Crkva: karizma i vlast. Njega je Ratzingerova Kongregacija za nauk vjere u rujnu 1984.g. pozvala na ‘razgovor’ kod kardinala Ratzingera. Uskoro je odlukom Kongregacije fratar Leonardo Boff bio osuđen na godinu dana šutnje (nota bene. što se opet ponovilo i u našem ‘Slučaju Dajla’ !!): da ne objavljuje članke i knjige i da ne izražava svoje stavove.

Na stranu svog svećenika Leonarda Boffa stala je brazilska crkva, uz podršku katoličkog svećenstva gotovo cijele Latinske Amerike (!!!), a i sam svećenik Boff je odbacio sve optužbe o njegovom navodnom marksizmu, insistirajući i dalje da se kao kršćanin i franjevac bori za slobodu, za pravdu, uključujući socijalnu pravdu, te i za izgradnju novoga društva – na takvim temeljima.

Dakako, svećenik Boff je napao i određene crkvene strukture, strukturu vlasti i moći unutar Crkve. Međutim je Ratzinger vrlo odlučno i jasno pokazao da Kongregacija smatra da Crkva nije samo puka zajednica vjernika, nego i čvrsta hijerarhijska STRUKTURA…. (više o tome u predgovoru našeg dr. Ivice Maštruka knjizi Leonarda Boff-a ‘Crkva: karizma i vlast’, koju je kod nas objavila nakladnička kuća Stvarnost, Zagreb, 1987.g.).

Dakle, došlo je do velikog crkvenog spora, koji je zaprijetio novim crkvenim raskolom! Nijedna strana nije htjela popustiti. Intervenirao je sam Papa Karol Vojtyla….te je napokon Ratzingerova Kongregacija za nauk vjere popustila i u ožujku 1986. objavila svoju Uputu o kršćanskoj slobodi i oslobođenju… koja se pozitivno odredila prema Teologiji oslobođenja… Itd. Uskoro je i sam Papa Karol Vojtila napisao i 1991.g. objavio svoju socijalnu encikliku ‘Centesimus annus’, koja je još uvijek glavni socijalni nauk naše Katoličke crkve – uz bok slavnoj encikliki ‘Rerum novarum’ Velikog Pape Leona XIII. s kraja 19. stoljeća, s kojom čini jednu cjelinu.

Kardinal Ratzinger, čovjek bez uzvišenog kršćanskog duha i osjećaja kršćanske solidarnosti, zadrti i tvrdoglavi crkveni dogmatik opet – sada kao Papa Benedikt XVI. - iznova upropaštava karizmu naše Katoličke Crkve, koju joj je bio povratio Veliki Papa Ivan Pavao II.

Sve je jasnije da Papa Ratzinger nije pravi Papa. On se sve više pokazuje kao Anti-Papa, koji služi Đavolu, umjesto Bogu i Božjem sinu Isusu Kristu!

Da je tomu tako, evo samo dva očita primjera: kada je relativno malo poznati poljski kardinal Karol Vojtyla bio izabran za Papu, izvrsni poznavatelji života u Vatikanu iz New Yorka su izjavili: ‘Hvala Bogu, konačno jedan Papa koji stvarno vjeruje u Boga !”.

Drugo, papinski Vatikan ima svog službenog egzorcista – istjerivača zlih duhova, odnosno demona, i to iz redova i ranga biskupa (!!), jer je odavno poznato da je crkveni Vatikan prepun Vragovih demona. Takvih je navodno više od pola kardinala u Vatikanu. Jedino je nejasno kako im je kardinal Ratzinger izmakao iz vida…

Ima još jedna važna stvar, koja se zbila ne tako davno. Prilikom svog posjeta Jeruzalemu, Papa Ratzinger je poništio dogmu o Židovima kao krivcima za ubojstvo, odnosno raspeće Isusa Krista. Tako je Papa Ratzinger na svoju ruku rehabilitirao vrhovnog židovskog svećenika Kaifu i čitav njegov sinhedrion od krivice za raspeće Isusa Krista. Tko je onda za to kriv? Zar je sam Isus Krist kriv za svoju smrt na križu?

Što je Ratzingera na to prisililo? Sasvim sigurno to nisu bili nikakvi važni duhovni razlozi…., nego upravo vulgarni materijalni razlozi - jačeg i globalno moćnijeg židovskog kapitala, naročito onog u Londonu i New Yorku…. !!

Time se Ratzinger sam diskvalificirao od svoje dogme o ‘nepogrešivosti Pape’, na kojoj on sam toliko nezdravo insistira.

On očito ne može izvan svog okamenjenog mentaliteta…..

….a to očito ne može ni naš zagrebački nadbiskup i kardinal ‘Boza’ Bozanić! Stoga ovo pitanje našem kardinalu ‘Bozi’ Bozaniću: a što ćemo sada s ‘grijehom Bozanićevih struktura’ na zagrebačkom Kaptolu?

Hoćemo li i mi morati sada reći ‘ecrasez l’infame!’, kao što je to dva desetljeća prije velike Francuske revolucije uzviknuo francuski filozof Voltaire ?! Ne, nećemo. Nego ćemo reći: crkvenog parazita kardinala ‘Bozu’ Bozanića protjerati iz Zagreba, a po mogućnosti i iz Hrvatske! Ravno u Vatikan, pa neka tamo s Papom Ratzingerom i dalje rovari protiv Osimskog sporazuma i naše Države Hrvatske! A Dajla će i dalje ostati naša. I samo naša!!

A upravo to je danas, na blagdan Velike Gospe, kardinal Bozanić ponovio u našem velikom marijanskom svetištu Marije Bistričke u svojoj podloj propovijedi..

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(jedini hrvatski social-radikal)