Zloporaba Gospe i oltara

Vecernji.hr/Zvonimir Despot/Zloporaba Gospe i oltara/16. aug./kolovoz2011.

Zvonimir Despot

Bez pardona

Zloporaba Gospe i oltara

Zašto je Bozanić toliko zapeo za Dajlu, a ne čuje ga 
se baš kad ljudi masovno dobivaju otkaze ?

(slijedi kratak komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Niti je Hrvatska zaratila s Vatikanom niti su se Hrvati odrekli Pape i Katoličke crkve. Bilo je i bit će onih koji Crkvu i Papu mrze, koriste se nesnošljivim rječnikom, nisu čuli za vjersku toleranciju, vjerske slobode, prava, o Crkvi često govore i pišu a pojma nemaju, preteže im ideologija, a ne činjenice...

Ali ne živimo više u srednjem vijeku da se u javnosti, pa i među vjernicima, ne mogu propitkivati odluke crkvenih tijela koje nemaju veze s vjerskim naučiteljstvom. Pa čak i da je vjera u pitanju, opet je to za raspravu.

Tako je i s toliko razglašenim slučajem Dajla, koji je dobro poljuljao hrvatske katolike. Javnost ima pravo znati sve aspekte slučaja, a mediji su ti koji uime javnosti propitkuju, ne ulazeći u razinu profesionalnosti pojedinaca. Ali to je zadaća medija, pa tako i crkvenih, koji redovito zakazuju u svom poslanju na škakljivim pitanjima. Jer javnost nije samo laička nego i crkvena, i ona ima pravo znati što to crkveni poglavari rade iza zavjese.

Stoga je jučerašnja propovijed kardinala Josipa Bozanića u Mariji Bistrici kardinalni promašaj.

Prvo, on bi trebao znati da misa, propovijed i uzto blagdan Velike Gospe, nisu prilika za neizravno razračunavanje sa svima koji su se dotaknuli njegove odgovornosti u vezi s Dajlom, bez obzira na to koliko i za što bio on na kraju odgovoran.

Baš kao i nedavno na Visovcu, tako i u Mariji Bistrici Bozanić zlorabi oltar na najveći marijanski blagdan.

Zašto nije sazvao tiskovnu konferenciju i javnosti dao sve relevantne informacije? Ili dao intervju nekom mediju, makar Glasu Koncila?

Jer ovo s Dajlom nije samo unutarcrkveni problem, spor. To je prvorazredno državno, nacionalno pitanje!

Ali umjesto konkretnih informacija, Bozanić je sve zamotao u uobičajenu hrpetinu najobičnijih floskula! Pa je tako rekao: “Kao Crkva pozvani smo ugraditi se u život našeg društva, biti, ako je potrebno, i znak osporavan, ali čvrsti i nepokolebljivi u borbi za istinu o Bogu i čovjeku. Na tom putu ne smiju nas pokolebati nikakve prijetnje i nikakvi sebični interesi, jer znamo, naš temelj nije nekakva materijalna i propadljiva stvarnost, nego sam Bog”.

Koliko je poznato, slučaj Dajla nema veze s osporavanjem istine “o Bogu i čovjeku”, nitko nije doveo u pitanje opstojnost Boga, pa ni poslanje Crkve.

Ali ako crkveni temelj “nije nekakva materijalna i propadljiva stvarnost”, zašto se toliki crkveni ljudi tako grčevito drže i bore za svaku nekretninu, novac, zašto su postali opsjednuti materijalnim, a zaboravili i zanemarili svoj prvotni, duhovni poziv?

Zašto je Crkva nakon pada komunizma toliko postala u nas opterećena materijalnim? Nije li to pitanje svih pitanja?

I zašto nije našla konkretne odgovore u odnosu na novu društvenu stvarnost, kada više nema jednog “neprijatelja”, komunizma? Ili su danas “neprijatelji” svi koji misle svojom glavom i propitkuju kardinalske i papine ili, općenito, crkvene odluke?

Umjesto pozivanja na molitvenu šutnju na Trgu bana Jelačića za papina pohoda, za Crkvu u Hrvatskoj bilo bi puno korisnije i vjerodostojnije kad bi bila transparentnija u pogledu svojih financija, materijalnih dobara, posebice dok iz državnog proračuna dobiva sredstva poreznih obveznika koji svi i nisu vjernici.

Bilo bi zanimljivo čuti zašto je Bozanić toliko zapeo za Dajlu, a ne čuje ga se baš u vremenu kad ljudi masovno dobivaju otkaze, siromašnih je sve više, kad politika postaje sve udaljenija od naroda... Zašto Bozanić s oltara ne urla na političare, poslodavce, mafiju, kriminalce? I ne samo on.

Očito je da Hrvati moraju još sazrijevati. Kako politički, da ih se ne vesla od izbora do izbora, i da se politički što više aktiviraju, obrazuju, informiraju, tako i crkveno.

U Hrvata katolika još je premala svijest o njihovoj poziciji u Crkvi, ulozi, odgovornosti, poslanju, pa se vjernike često prevodi žedne preko vode.

Ali i to se mijenja, htio to Bozanić ili ne.

Zvonimir Despot

Večernji list, Zagreb

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

'Ušli đonom u osjetljivo polje'

Vodećim hrvatskim domoljubnim i državotvornim intelektualcima već je najmanje pet godina jasno da se – nažalost – Crkva u nas Hrvata odvojila od hrvatskog naroda i previše slizala s vlasti. Stoga je krajnji čas vratiti je narodu!

Ali tko to može učiniti? Crkva to sama ne može učiniti. Stoga inicijativa i akcija mora doći iz naroda. Ja sam to osobno već učinio u svom prethodnom članku i to upravo na ovom Blogu. I nisam sam u tome. Možda i nisam prvi – no, to je najmanje važno.

A što se tiče 'Slučaja Dajla' dobro bi bilo znati što je o tom slučaju napisao ugledni rimski dnevni list 'Il Messaggero' prije 20-tak dana, dakle u prvom vrhuncu tog crkvenog i među-državnog spora. Znakovit je i naslov tog novinskog članka: 'Sveta Stolica i Hrvatska na rubu diplomatske krize'.

Evo kako to izvještava najbolji novinar Glasa Istre, izvrsni Elio Velan (Gl.I., 3. kolovoz 2011.), citiram ovdje samo završni zaključak:

'Ušli đonom u osjetljivo polje'

'Rimski list se poslužio nogomentnim frazama da bi opisao da bi opisao stanje odnosa između Rima i Zagreba, pa pišu da je Vatikan u tom slučaju ušao đonom u osjetljivo polje Osimskih sporazuma' (završen glavni citat tog sjajnog Velanovog članka).

Novinar Elio Velan je u prethodnom dijelu svog maestralnog članka naveo i riječi gosp. Damira Murkovića, predsjednikom hrvatske zajednice u Trstu, koji je ujedno i predsjednik Federacije hrvatskih zajednica u Italiji ( (kojeg sam prije više od 15 godina i osobno upoznao u Trstu u Udrugi 'Matrix Croatica', op. A.R.J.). - Hrvati u Trst već godinama održavaju vrlo prisne odnose s Porečko-Pulskom biskupijom.

'Poznajem vrlo dobro mons. Ivana Milovana, stojim iza njega i dajem mu podršku.

Kao vjernika, cijela me je situacija iznenadila i teško sam to primio.

No, kao čovjek znam da unutar Vatikana djeluju razne frakcije, borba je živa i osobno mislim da je sve to izgrađeno mimo Pape. Iskreno, i kao čovjek i kao vjernik iznenađen sam stavom kardinala Bozanića.

Ne mogu ništa reći jer mi je sve neshvatljivo, svaki bi komentar bio ishitren' (završen citat).

Nije mi se nimalo teško složiti s riječima gosp. Damira Murkovića, predsjednika hrvatske zajednice u Trstu.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla

(jedini hrvatski socijal-radikal)