Boljkovca ne štiti dob

Večernji list/Zvonimir Despot/ 29.08.2011 / 

Zvonimir Despot

Bez pardona

Boljkovca ne štiti dob                                                  
(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:                                                               
Naša nova Država Hrvatska je nastala na ANTIKOMUNIZMU !)

U Budimpešti je proljetos počelo suđenje 97-godišnjem Šandoru Kepiru, nacističkom zločincu

 
Kad je u Jugoslaviju prebačen ratni ministar NDH Andrija Artuković, bio je gotovo na samrti. Iz zrakoplova je izašao na bolesničkom krevetu, bolovao je od uznapredovale Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, pa na suđenju u Zagrebu baš i nije bio svjestan svega što se događa, što mu stavljaju na teret, nije se baš mogao posve svjesno braniti. I imao je 87 godina.

Bila je to u prvom redu politička parada za potrebe tadašnjeg komunističkog režima. Unatoč svemu tome Artuković je osuđen na smrt i presuda nad njime nije izvršena samo zbog njegova sve lošijeg zdravstvenog stanja. Umro je u zatvorskoj bolnici, ali zatrt mu je svaki trag jer do danas obitelj nije dobila njegove posmrtne ostatke.

Dinko Šakić osuđen je pak u dobi od gotovo 80 godina za zločine u Jasenovcu. Ni kod njega dob nije predstavljala nikakvu prepreku da ga se kazni. Dob nije omela istragu ni nad njegovom suprugom Nadom Šakić.

Godinama su pojedine domaće i strane organizacije tražile uhićenje i suđenje Milivoju Ašneru koji je bio na pragu devetog desetljeća života i za kojega su stručnjaci utvrdili da je dementan te nesposoban za bilo kakvo suđenje. No ni takav zaključak nije omeo pojedince da nastave hajku protiv bolesnog čovjeka.

U Budimpešti je pak proljetos počelo suđenje 97-godišnjem Šandoru Kepiru kojeg se smatra jednim od posljednjih živućih nacističkih ratnih zločinaca, a koji se tereti za zločine počinjene uglavnom protiv Židova 1942. godine u Srbiji. Optužen je da je bio “sudionik ratnog zločina” od 21. do 23. siječnja 1942. u Novom Sadu kada je ubijeno najmanje 1200 civila. Među njima je, osim Židova, bilo i srpskih civila, piše u mađarskoj optužnici.

Ili najnovije, Haagu nije smetalo podizanje optužnice protiv generala Janka Bobetka koji je bio gotovo nepokretan, i ubrzo nakon toga je i umro.

I moglo bi se tako još nanizati puno primjera koji govore da u procesuiranju ratnih zločina nema nikakve prepreke dob nekog osumnjičenika, optuženika. Sve ovo navedeno je zbog slučaja Josipa Boljkovca, Josipa Manolića i Rade Bulata, trojke koja je već dulje vrijeme predmet policijske istrage za ratne zločine u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Neki od tzv. velikih demokrata, tobožnjih pobornika ljudskih prava, zagovornika pravne države, pa i političari, odmah su skočili u njihovu obranu, a jedan od čestih argumenata koji se ističe jest njihova dob. Takav argument ne samo da ne poznaje ni jedan zakon, nego to ni nije nikakav argument. To je bacanje prašine u oči. Eventualno uhićenje i podizanje optužnice protiv nekoga od njih nema veze sa suđenjem antifašizmu. Kao što i suđenje pojedinim hrvatskim braniteljima, pa i generalima, nije odmah i suđenje Domovinskom ratu.

Ali, ako smo došli do te razine da kao pobjednička zemlja možemo suditi svojim ljudima za pojedine zločine koji su se zbili, i da tako Domovinski rat ostane što čišći, onda to isto moramo primijeniti i na zločine iz Drugog svjetskog rata.

Pravna država i zakoni ne poznaju dvostruka mjerila. Zakon za sve mora biti jednak, bez obzira o kome bila riječ.

I to bi trebao ponavljati šef države Josipović, a ne trabunjati o nekom antifašizmu i zločinima koji se nisu smjeli dogoditi. Kvalifikaciju zločina i povijesnih zbivanja neka ostavi povjesničarima, a on kao jedan od stupova države i pravnik morao bi podupirati sustav, a ne ga slabiti. Kako se trebamo suočavati sa zločinima iz Domovinskog rata, kako s ustaškim zločinima, tako bi se i Josipović i njegovo društvo trebali suočiti i s komunističkim zločinima. Razlika je samo u tome što su ustaški i komunistički bili dio planirane politike, a ovi iz Domovinskog rata ekscesi.

I samo na Domovinskom ratu današnja Hrvatska može počivati, a ne na antifašizmu iza kojeg se krije krvavi komunizam. Dok do toga ne dođemo, nećemo se riješiti ni ustaša niti partizana.

Zvonimir Despot, Večernji list

                                                            * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

Naša nova Država Hrvatska je nastala na ANTIKOMUNIZMU !

Da nešto odmah i ovdje rasčistimo – i to jednom za svagda! Na čemu počiva ova naša nova Hrvatska Država?

Naš novi predsjednik Ivo YU-sipović, jednako kao i njegov prethodnik, bivši predsjednik i g-lupetalo Stipe Mesić, također uporno i stalno trabunja i g-lupeta o tome da je ova naša nova država nastala na ‘antifašizmu’, a to uopće nije točno. Ni najmanje točno! Jer ni  bivša država ‘Jugoslavija’ (čitaj: Srboslavija!) nije nastala na antifašizmu, nego na staljinizmu! A staljinizam nije bio antifašizam, nego nešto mnogo gore – zvjerski crveni fašizam i imperijalizam azijatskog kova.

Naprotiv, naša nova Država Hrvatska je – prije svega - nastala na ANTIKOMUNIZMU ! Ali i na anti-imperijalizmu ‘Velikog Brata’ iz Beograda, kojemu su zdušno pomagala i njegova ‘Velika Braća’ iz Moskve i Londona.

A njima su pomagala i ‘Velika Braća’ iz Pariza! Još mi nismo zaboravili pokojnog francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda.

Drugo, argument sjajnog novinara i kolumnista Večernjeg lista Zvonimira Despota da je predsjednik Josipović (od nemilja zvan ‘Yuso’) pravnik, prihvatljiv je samo uvjetno: naime, velika većina djece udbaša su postala tobožnji ‘pravnici’ I to po tatinim službenim šoferima, a da uopće nisu ni vidjela svoj profesore prava! Najbolji promjer je bivši predsjednik Mesić, koji je u svoje vrijeme afere ‘Index’ stavio veto na proširenje te istrage na pravni fakultet u Zagrebu! Jamačno se to odnosilo i na ovog novog predsjednika YU-sipovića. Sve se više čudimo njegovoj (političkoj) imbecilnosti, trabunjaju i g-lupetanju o stvarima koje danas bolje od njega zna svaki prosječni mladi intelektualac u Hrvatskoj.

Treće, argument izvrsnog političkog intelektualca Zvonimira Despota da je naš novi predsjednik Yuso YU-sipović nekakav ‘stup društva’ također ne stoji, osim po ugledu na one stupove u kaubojskim filmovima koji odzada podupiru lažne fasade u ‘gradovima’ na starom divljem Zapadu. Zapravo je sam predsjednik YU-sipović lažna fasada ispred svojih pravih Gospodara iz Londona.

A sam  Josip Boljkovac, koji je naslovni anti-junak ove priče, neka nam više ne palamudi o ‘vlasti koja je uništila zemlju’. Neka se samo sjeti svoga sina – ratnog profitera iz Vukove Gorice pokraj Karlovca ! Ako je to stari Titov razbojnik Joža Boljkovac namjerno ‘zaboravio’, mi to nismo i nećemo zaboraviti!
I nikada nećemo zaboraviti kako je ratni saboter Joža Boljkovac u našem svetom Domovinskom ratu  sabotirao našu borbu za oslobođenje od srpskog fašizma, oslobađajući na svoju ruku srpske ratne zločince Arkana i Gorana Hadžića, poklonivši im pištolje za sigurniji povratak u četnike !

Ante Rokov Jadrijević,                                                                                                                 (hrvatski social-radikal)