A sad Assad

HaKaVe.org/Marko Barišić/A sad Asad/ Srijeda, 31. kolovoza 2011.

Nakon prevrata u Libiji - slijedi Sirija

Srijeda, 31. kolovoza 2011.

Marko Barišić, Vjesnik

A sad Assad

           

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Hoće li libijskom narodu biti išta bolje

              - nakon svrgavanja Gadafija??)

Nakon Tunisa i Egipta slomljen je višedesetljetni diktatorski režim i u Libiji. Gadafijeve su snage uglavnom poražene, glavni grad Tripoli gotovo je potpuno pod kontrolom pobunjenika, a nove će vlasti u sljedećem razdoblju nastoji skršiti i posljednji otpor njemu odanih snaga te u što kraćem razdoblju pokušati stabilizirati zemlju. Potraga za Gadafijem intenzivirat će se sve do njegova uhićenja ili likvidacije.

Sirija. Obračun Al-Assadova režima s prosvjednicima bio je i više nego brutalan. Dosad je, prema podacima Ujedinjenih naroda, ubijeno više od 2000 civila, na tisuće su zatvorene, brojni su aktivisti u zatvoru. To međutim više i nije toliko važno. Glavni je cilj u Libiji ostvaren, te će ta zemlja uskoro sići s naslovnih strana. Čini se da će je na tom mjestu zamijeniti Sirija, jer se oko tamošnjeg predsjednika Bashara al-Assada već plete slična mreža kakva se stvarala uoči međunarodne odluke o uklanjanju Moamera Gadafija.

Pobuna u Siriji traje već pet mjeseci. Sirijski se čelnik u borbi protiv prosvjednika koristio i tenkovima, topništvom, a obalni grad Latakiju bombardirala je čak i njegova mornarica.

U toj je zemlji trenutno prividni mir, Al-Assadova vojska i specijalne policijske snage provode brze akcije protiv prosvjednika, kako ne bi izazivali međunarodnu zajednicu. Međutim, čini se da je odluka već donesena. Bashar al-Assad mora otići. Čelnici Sjedinjenih Američkih Država, Britanije i Francuske nedavno su mu poručili kako mu je vrijeme isteklo.

Protiv takvog zahtjeva istupila je jedino Rusija, koja sa Sirijom ima razgranate političke, a pogotovo gospodarske veze. Međutim, ako se pokrene proces Al-Assadove detronizacije, Moskva će malo toga moći učiniti njemu u prilog. Kao i u slučaju Libije, samo može promatrati kako bijes naroda uz pomoć Zapada ruši još jedan diktatorski sustav u arapskom svijetu.

Potrebna je infrastruktura za taj postupak, čini se, već stvorena.

Ujedinjeni narodi i brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava već su osudile Al-Assadovu brutalnu metodu obračuna s prosvjednicima. Europska unija priprema i sankcije protiv te zemlje, koje bi na snagu trebale stupiti sljedećeg tjedna. Sirijskog čelnika udarit će tamo gdje ga najviše boli. Uvest će sankcije na izvoz sirijske nafte u zemlje EU-a. Ta država proizvodi oko 400.000 barela nafte na dan, od čega oko 150.000 barela dnevno izvozi u europske države. Napravljen je poširok popis tvrtki s kojima je zabranjeno poslovanje.

U kojem se smjeru ide što se tiče Sirije, pokazuje i osnivanje Prijelaznog nacionalnog vijeća u Istanbulu, koje okuplja Al-Assadove protivnike iz zemlje i svijeta. To tijelo, kako smo vidjeli i na primjeru Libije, postupno će preuzimati na sebe koordinaciju borbe protiv Al-Assadova režima, te eventualno preuzimanje vlasti. U četvrtak je ta institucija izišla sa sloganom koji govori o njihovim namjerama. Zbogom Gadafi, sljedeći je Al-Assad, poručili su iz Istanbula.

Baš kao i donedavni libijski diktator i sirijski je silnik sam kriv za svoju sudbinu. Tjednima su ga brojni međunarodni dužnosnici pozivali da obustavi krvave obračune s prosvjednicima, te provede reforme radi demokratizacije zemlje. Al-Assad je stalno obećavao kako će to učiniti, da bi već sljedećeg dana krenuo u novi brutalni napad. Takvim postupcima izgubio je legitimitet, te više nema saveznika na međunarodnom planu. U zemlji pak ima i previše protivnika, koji samo čekaju znak za početak koordinirane akcije kojoj je cilj njegovo svrgavanje.

Arapsko proljeće očito ide dalje. Odlaze silnici iz tog dijela svijeta, ali i u tom pravilu očito postoje iznimke poput bahreinskih ili saudijskih vladara kojima se, unatoč očitim demokratskim nedostacima, zbog nekih drugih razloga i dalje gleda kroz prste.

Marko Barišić, Vjesnik

* * * * * *

P.S.: (A.R.J.) – tri izvrsna komentara na ovaj tekst uglednog novinara Vjesnika bit će objavljena na drugom blogu OHRANA Semper Paratus, na kojem se inače objavljuju tekstovi o međunarodnim zavjerama, petim kolonama, nacionalnim izdajama, subverzivnim aktivnostima i sabotažama, judeomasoneriji, udbomafiji, itd.

                                                                                  ^{*   *   *   *   *  *}

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

                        Hoće li libijskom narodu biti išta bolje

                      - nakon svrgavanja Gadafija??

Što će se dogoditi u Libiji i Siriji – ako međunarodna judeomasonerija iz Londona i Pariza,  koja je srušila pukovnika Gadafija, uspije srušiti i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada? Hoće li libijskom i sirijskom narodu biti išta bolje?

Ne, neće im biti ništa bolje!! Anglo-američkoj i francuskoj judeomasoneriji glavni su ciljevi dočepati se - i u potpunosti zagospodariti libijskom naftom i sirijskom državnom vlašću, a to će uspjeti čim do kraja svrgnu političke režime u Libiji i Siriji, te na njihova mjesta instaliraju svoje antinarodne, izdajničke i poslušne marionete. Deja’ vue !!

Međutim, to je račun bez krčmara! Koliko god je Gadafi bio ‘nestašni dečko’ svjetske politike, enfant terrible, a često i prečesto kao vodeći politički  ridikul, on je ipak imao značajan ugled u arapskoj zajednici naroda, kao i u ostalim istočnim državama islamskog svijeta.  I među nesvrstanim zemljama svijeta (koje se ponovo bude!). Isto je i s Basharom al – Assadom, čak i mnogo više od Gadafija.

A što je od iznimne važnosti, Sirija ima ključni starteški značaj (i položaj!) na Bliskom Istoku… A to je dvosjekli mač i za Izrael i za međunarodno židovstvo. Koji će se židovski luđak usuditi staviti na kocku sudbinu svih Židova svijeta? Zar Benjamin Netaniahu? Tko je taj koji će staviti na kocku sudbinu svih Židova svijeta, pogotovu imajući u vidu da je već i među samim Židovima sve više onih koji se odupiru suludim sionističkim planovima – da zavladaju cijelim svijetom!!

Muslimanima je sasvim jasno o čemu se u toj priči radi – o istoj priči kao i o Saddamu Huseinu i kao u priči o Osami Bin Ladenu! A to znači da bi se Anglo-Amerika i Francuska mogle još jednom nasukati, kako u Siriji, tako i u Libiji. Jer, opasno je kotač historije vraćati unatrag! Još teže je izbrisati povijesno pamćenje naroda.

Dakle, riječ je o stvaranju sionističkog ‘Velikog Izraela’, kojemu najviše smeta Sirija Bashara al – Assada, ali mu je itekako smetao i pukovnik Gadafi, koji nikad i nimalo nije odstupao od svoje anti-sionističke retorike,  čime je postao trn u oku sionističkih Vladara svijeta!

Sve ostalo su retardirane bajke za maloumnu političku raju! Na to su nažalost nasjele infantilne USA (kojima su sionisti već isisali svu krv!), ali teško da će na sve to nasjesti stara i iskusna Francuska. A ni Engleska više nije ono što je bila prije Vidovdana 1914. godine! Uostalom, ono što te dvije države nisu naučile u februaru 1919.g., krvavo su naučile u septembru i okotobru 1939.g..

A pametnima je i jedna dosta! Drugim riječima, qui poteste capere, capiat !

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski social-radikal)