Glave gore Hrvati u Istri ! Savudrija ostaje naša !

Ipress.hr/ Slovenci žele Savudriju, odgođena odluka o arbitražnom podnesku/

22.01.2013.

Slovenci žele Savudriju, odgođena odluka o arbitražnom podnesku

LJUBLJANA - Zbog nekih razmišljanja da bi se pred Arbitražnim sudom moglo osporavati da je Savudrija u Hrvatskoj, slovenska je vlada prošlog tjedna odgodila odluku o tome kako će u svom podnesku definirati što je predmet graničnog prijepora, tvrdi u utorak ljubljansko "Delo".

O podnesku, koji prema rokovniku Arbitražnog suda treba biti predan 11. veljače, slovenska vlada raspravljala je na svojoj redovnoj sjednici prošlog četvrtka, što je potvrđeno, ali zbog tajnosti postupka nisu navedene druge pojedinosti osim da se radilo o "dužoj" točki dnevnog reda.

Vodeći slovenski dnevni list navodi, međutim, da po njihovim informacijama suglasnost o tekstu slovenskog podneska arbitraži, unatoč približavanju roka, nije postignuta. Zato je on vraćen na dodatno razmatranje ministarstvu vanjskih poslova.

"Po našim informacijama, neki se zalažu da Slovenija u podnesku zagovara kopnenu granicu do rta Savudrija", navodi list, te dodaje da su se pojavile razlike u gledanju struke i politike kako u podnesku definirati granični prijepor.

Očekivalo se da će vlada bez problema potvrditi dokument na kojemu je dugo vremena radila skupina stručnjaka, ali se to za sada nije dogodilo, navodi "Delo".

"Iz neslužbenih ali pouzdanih izvora doznali smo da je rasprava o podnesku bila duga jer su neki članovi vlade iznosili razmišljanje da bi se pred arbitražom moglo zagovarati ponešto drukčija stajališta o tijeku granice od onih koja su vrijedila do sada", navodi "Delo".

"Neki od predsjednika koalicijskih stranaka, koji su se prije tri godine protivili Arbitražnom sporazumu te tražili da se on odbije na referendumu, na sjednici su iznosili mišljenje da bi pred arbitražom trebalo zagovarati tezu o državnoj granici s Hrvatskom prema povijesnim granicama općine Piran - do rta Savudrija.... No, nakon duže rasprave, članovi vlade o tome nisu donijeli nikakav zaključak nego su gradivo vratili ministarstvu vanjskih poslova... ", navodi "Delo"...

Neimenovani slovenski stručnjak za međunarodno pravo izjavio je za "Delo" kako treba biti svjestan da postupak pred Arbitražnim sudom nije proces u kojemu bi se "pregovaralo ili mešetarilo" gdje je granica, nego se radi o iznošenju argumenata i dokaza obiju strana o tome gdje je bila nekadašnja "međurepublička" granica između Slovenije i Hrvatske 25. lipnja 1991. godine, kad su obje proglasile nezavisnost, te koji su dijelovi možda sporni.

"Sam predmet graničnog prijepora već je zapravo definiran Arbitražnim sporazumom Hrvatske i Slovenije, jer prema njemu arbitri moraju odrediti tijek granice između dviju država, kontakt Slovenije s otvorenim morem te odrediti režim korištenja morskih područja", navodi "Delo".

List podsjeća da je prema Arbitražnom sporazumu postojala mogućnost da dvije države zajednički definiraju predmet spora, ali da se to nije dogodilo, pa će svaka u podnesku iznijeti svoju argumentaciju.

"Neslužbeno, slovenski podnesak za Arbitražni sud sadrži čak 450 stranica te još 800 stranica priloga, a Slovenija je do sada za postupke i rad vezan na arbitražu potrošila 2,2 milijuna eura", navodi list, te dodaje da, po njegovoj informaciji, ni hrvatska vlada još nije definitivno potvrdila podnesak koji će Arbitražnom sudu predati u roku.

Neke slovenske civilne udruge, ali i pojedini političari i povjesničari u vrijeme izbijanja prijepora oko razgraničenja na moru zalagali su se proteklih godina da Slovenija zahtijeva ispravak nekadašnje međurepubličke granice kako bi došla u povoljniju poziciju za dobivanje teritorijalnog izlaza na otvoreno more, te predlagali da se crta kopnenog razgraničenja povuče do rta Savudrije.

Tome u prilog iznosile su se različite "povijesne" teze, najviše ona da je nekadašnji vlasnik Savudrije, švicarski grof Antonio Caccia, taj teren svojom darovnicom iz 1891. godine poklonio općini Piran, te da se piranska općina više od 700 godina protezala i na Savudriju, sve do razgraničenja Italije i bivše Jugoslavije nakon II. svjetskog rata, kad su teritorij Slovenskog primorja i Istre uključeni u dvije tadašnje jugoslavenske republike, kada je Piran postao slovenska općina, dok je Savudrija priključena hrvatskoj općini Buje.

Slovensko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je tijekom dana informaciju Dela da slovenska vlada prošlog tjedna nije potvrdila prijedlog slovenskog podneska Arbitražnom sudu.

Vlada će se s pripremama za arbitražu ponovo upoznati na sjednici ovoga tjedna, nakon čega će o tome na zatvorenoj sjednici raspravljati i parlamentarni odbor za vanjsku politiku, prenijela je Slovenska tiskovna agencija STA.

U ministarstvu nisu željeli komentirati nagađanja zašto podnesak nije potvrđen.

 (Hina/iPress)

                                                               * * * * * *

Komentari (12)

Sjor Ante...

11 Srijeda, 23 Siječanj 2013 22:35

uskaric

...hvala za korisnu i vrijednu informaciju...

Anterokovjadrijevic...

10 Srijeda, 23 Siječanj 2013 21:40

jota

živio nam ti !

U STARIM ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA

9 Srijeda, 23 Siječanj 2013 20:47

bobogrga

Naravno govorim o sudu u BUJAMA, pisane na talijanskom jeziku, može se isčitati da je KO Piran stvarnu katastarsku jurisdikciju nad sjevernim dijelom sadašnje KO Savudrija i sjeverozapadnim dijelom KO Kaštel imala od 1904 do 1911g. što je ukupno 7(slovima sedam) godina.

Nekako mi se čini da susedima fale neke nule u zbroju, a kako se nule inače u zbroju ne zbrajaju biti će da je matematički to korektno.

Glave gore Hrvati u Istri !

8 Srijeda, 23 Siječanj 2013 19:20

anterokovjadrijevic

A evo kako.

Još 1998.g. u Sečovlju na Staroj granici sa Slovenijom bio je održan jedan žestoki miting Slovenaca protiv Hrvata, na kojem smo uzeli učešća moj stari prijatelj iz Rovinja Franko Šturman i ja iz Brtonigle. Evo jednog ulomka iz mog vrlo opsežnog pisma 'Vjesniku', koji je to uskoro objavio:

'Nedavno je, 14. travnja ove 1988.g., u Sečovlju (na čijem je mostu od 1945. do 1954. g. bila hrvatska granica) održana samoinicijativna tribina bijesnih građana (unatoč protivljenju dr. Petera Toša, šefa slovenske delegacije u pregovorima s Hrvatskom o Piranskom zalivu). Tribinu je vodio stariji novinar Kranjc, pod izlikom predstavljanja obimne i vrlo luksuzno opremljene knjige starog gospodina Vlade Habjana iz Maribora: “Slovenski mejniki” (“Slovenske granice”). Bio sam tamo s gosp. Frankom Šturmanom iz Rovinja, predsje-dnikom Istarske nezavisne stranke (kojoj sam ranije bio dopredsjednik).

Bože što smo tamo svega čuli i po zidnim plakatima osnovne škole Sečovlje pročitali! Toliko bijesa, toliko histerije, toliko perfidije! Naša bivša “braća” nas strahovito mrze (doduše, ovih dana ljeta 1988.g. mi je jedan slovenski turist u Umagu rekao: “Ma koga to uopće zanima Piranski zaliv? Znate, i mi smo Slovenci samo “stoka sitnog zuba!”).

Gospodin Habjan se čak pozivao i na neki “dokaz” u svezi s Katarinom Branković, ženom srpskog despota Đurđa Brankovića iz 15. stoljeća. Na zidnim plakatima se kočoperio “podatak” da je Savudrija 700 godina bila u crkvenoj vlasti Pirana, itd.

Mlatila se i druga prazna slama, a od stotinjak prisutnih, 20-tak govornika iz publike (neki i iz Ljubljane i Maribora, kako su se sami predstavili) utrkivalo se svojim izlivima mržnje prema “pokvarenim Hrvatima”, koji su im oteli na prijevaru njihovu rijeku Mirnu, a i Pulu; ustvari sve do rijeke Raše.

Tik pred sam kraj, kad se već počela slaviti “pobjeda” nad mrskim dr. Peterom Tošom i još mrskijim Hrvatima, ja sam se (potpuno nepredviđeno) javio za riječ, zahtijevajući da se čuje i riječ jednog Hrvata. Uslijedio je napet muk – i prije i poslije moje besjede.

“Zaboravili ste, gospodo, samo jedan i najvažniji argument: etnički. A granica na Mirni – i to baš na ovom mostu dolje, usred Sečovlja, kod “premogovnika”, određene je na etničkom principu, a ne katastarskom!”.

Na to sam iz svoje kožne torbe izvukao tri knjige, naslovljene: “Imena i prezimena u Istri” (I.,II. i III. dio) i pokazao ih svima.

“Budući da u Savudriji nikad nije bilo ni jednog Slovenca, a da su Slovenci imali većinu samo u dva mala zaseoka: u Sv. Petru (13 S; 1 T) i Mazuriji (31S; 14T), a u cijeloj katastarskoj općini Savudrija svega 70 Slovenaca, naspram 320 Hrvata i 176 Talijana, Vi Slovenci nemate nikakvo pravo na Savudriju. Čak ni katastarsko, jer je Piran bio italijan-ska a ne slovenačka općina.

Nemate pravo ni na više od polovice Piranskog zaliva. Štoviše, nemate pravo ni na portoroški aerodrom i budite sretni da mi Hrvati od toga ne pravimo nikakvo pitanje”.

Tribina se, naravno, odmah raspala. Završna riječ g. Kranjca je bila neobično škrta i izrečena u grču i kiseloj atmosferi. Autor g. Habjan je odustao od završne riječi'.

Taj stari tekst, iz kojeg je ovo samo jedan mali dio, ja sam objavio tek 16. rujna 2008.g. na mojem trećem blogu 'Semper Paratus Prometheus, pa tko to želi pročitati (ili provjeriti) neka se samo malo potrudi. Čitav članak je nosio naslov: 'Zbog čega su se Granić i Frlec opet složili da se u ničemu ne mogu složiti'

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist i blogger, Brtonigla

7 Srijeda, 23 Siječanj 2013 08:58

hrvat

To je strašno kako svi susjedi oko nas žele komadić hrvatskog teritorija. Prljava lakomost za tuđim je prisutna i kod srba a i kod bošnjaka, a slovenci su priča za sebe. Gdje god imaju kakvu barakicu (bespravno izgrađenu) bahate se kao da su usred Slovenije. Ja se ne sjećam da smo mi hrvati bilo kada poželjeli oteti nekom od susjeda zemlju. Što smo mi onda, budale ?