Sunday, January 5, 2014



Hrsvijet.net/ Damir Pešorda: A primjer se zove Marko … /03 Siječanj 2014

  
    Damir Pešorda: A primjer se zove Marko … 

 Totalitarne tendencije u nekom društvu prepoznaju se, između ostaloga, po dominirajućem crno-bijelom pogledu na svijet i proizvodnji ''primjera'' , kojima je svrha preodgojiti, odnosno preplašiti, ukoliko ne ide s preodgojem, cijele društvene skupine.

U hrvatskom društvu, na žalost, jačaju upravo takve tendencije. Dostatno je zaviriti u naše medije pa da se uvjerimo kako se na političku scenu gleda crno-bijelo: takozvana ljevica je apsolutno pozitivna, napredna itd., a takozvana desnica je apsolutno negativna, nazadna itd.

Što se poučno-opominjućih primjera tiče, jedan od njih prešao je već granicu dopustivu i u rudimentarnoj demokraciji. Riječ je o slučaju Marka Franciškovića, čovjeka koji od početka kolovoza do danas, po informacijama dostupnim javnosti sudeći, prolazi svojevrsnu pravosudno-psihijatrijsku torturu samo zato što je na Facebooku uvrijedio ministra Ostojića.

Ne ulazeći sada u pojedinosti slučaja, o njima se čitatelji mogu informirati na internetu i iz članaka Vjekoslava Magaša u nekoliko posljednjih brojeva Hrvatskog tjednika, želim upozoriti na nevjerojatnost, gotovo nestvarnost toga slučaja.

Od nastanka slobodne Hrvatske nije bilo političkih zatvorenika, premda neki pravosudni slučajevi ostavljaju mjesta za sumnju, no nitko nije bio službeno utamničen zbog svoje ideologije.

U Markovom slučaju može se upravo o tome govoriti.

Naime, ne bi bio problem da je Francišković bio osuđen zbog neprijavljenog oružja, no on je na neodređeno vrijeme strpan u zatvorsku bolnicu kao čovjek opasan po okolinu.

A opasan je, tako sudac u slučaju i psihijatrica Biško tvrde, zbog svoje opasne ideologije, to jest jer čita Bibliju i namjerava nakon što dođe na vlast suditi za veleizdaju svima koji su je, kako on drži, počinili.

Po tom ključu svi su američki predsjednici zreli za ludnicu jer prisežu polažući ruku na Bibliju i kada dođe na vlast progoni one koji izdaju državne tajne. Čak i kada su tajne tako mračne da ih ljudska savjest nalaže razotkriti  onome tko za njih sazna.

Francišković nije iza sebe imao stranku ni kakve moćne zaštitnike ili financijere, stoga je teško vjerovati da bi ga itko proganjao zbog toga što bi se pribojavao da bi mogao ugroziti vlast sadašnje garniture niti već uspostavljeni samoreplicirajući mehanizam naizmjenične smjene na vlasti dviju vodećih političkih grupacija u zemlji.

Njegove ideje i način djelovanja odviše su profetski, odviše idealistički i odviše beskompromisni da bi naišli na znatniji odaziv kod poslovično opreznih hrvatskih birača.

Postavlja se stoga pitanje - zašto mu se uopće događa to što mu se događa?

Ne vidim drugog razloga do pretvaranja Marka Franciškovića u primjer, zoran primjer svima koji bi se eventualno drznuli da propituju politički smjer u kojem nas vode političke elite od dvije tisućite do danas. Jer, kako budu bude raslo razočaranje Europskom unijom i balkanskim bratimljenjem, sve brojniji pojedince i cijele skupine padat će u napast da propituju tu ''politiku bez alternative''.

Osobno nisam zagovornik Franciškovićevih političkih stavova niti me praktična politika uopće zanima, štoviše – gadi mi se, no kao Hrvat i građanin ove zemlje, koja se još uvijek naziva republikom i Hrvatskom, Franciškovićev slučaj me ispunjava ogorčenjem i nespokojem.

Užasava me mogućnost da čovjeka zatvaraju i ''liječe'' zbog ''čitanja Biblije'' i promišljanja ideje države i državnog uređenje.

Čudi me i zbunjuje šutnja hrvatske javnosti, intelektualaca, kolumnista, analitičara, Crkve, udruga za zaštitu ljudskih prava i svih onih od čijeg komentiranja svega i svačega inače nemamo prilike ni odahnuti.

Zato pozivam i prozivam saborske zastupnike, predsjednika, pučkog pravobranitelja, Hrvatski helsinški odbor, Kaptol, medije, udruge, Hrvatsko psihijatrijsko društvo, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Maticu hrvatsku, komentatore političkog života, prvoborce demokracije i tolerancije poput Puhovskog, Čička, Matvejevića, Banca i drugih da se oglase o ovom slučaju.

Da stanu u obranu čovjeka bez obzira što mislili o njegovim idejama.

U protivnom izdali smo kao društvo i Kristov  i Voltaireov nauk o ljubavi i toleranciji. Gdje je sada netko da parafrazira onog njemačkog pastora: Kada su došli po desničara Marka, nisam se bunio jer nisam bio desničar …   ?


Damir Pešorda
Hrsvijet.net


*******

Komentari ( 4 ) 

Ante Rokov Jadrijevic · Top Commenter · Brtonigla

"Demokracija je kada nisi zatvoren jer si bio otvoren" (Veliki VIB, 1968.)



Josip Kokic · Top Commenter · Zagreb, Croatia

Odličan osvrt osobe kojoj je kritičnost imanentna a što bi trebala biti osobina svakog intektualca odnosno mislećeg bića koji misli svojoj glavom a ne tuđom.

Opća pojava onih tzv. intelktualaca koje režim isključivo preferira, isključivo se ponašaju metodom dodvoravanja onima iznad njih, jer jedino tako mogu biti u fokusu režimskih medija.

Puhovski i ini su ta stršeća grupacija koja je i 1971 bila izdajnička i kojima su javno proljećari oprostili ,od Budiše pa na dalje.

Svojim oprostom su im omogučili javno djelovanje koje stravično zlorabe, čak do mostruoznosti na štetu naroda i države u krvi stvorene……

No comments: