SANADER NOVINAMA SMANJIO PDV

Ante Rokov Jadrijević, publicist i politički kritičar 3. kolovoz 2008.g.
(Semper Paratus Croatiae.com)


SANADER NOVINAMA SMANJIO PDV,
A NOVINE ODMAH POSKUPILE ZA OKO 15 POSTO !

-Vlada će i na svom godišnjem odmoru u kolovozu voziti (odnosno raditi) u svojoj petoj brzini i držati podivljale cijene pod svojim nadzorom – izjavio je premijer Sanader na posljednjoj sjednici svoje Vlade, koncem srpnja ove 2008.g. A onda je kao grom iz vedrog neba 1.kolovoza došla vijest da sve dnevne novine (osim 24 sata) poskupile od šest na sedam kuna!
Dakle, još jedna šamarčina–magarčina premijeru Sanaderu!

Na prvi pogled čini se da je premijer Sanader sam sebi opalio šamarčinu – magarčinu, no nije tako. Osim posrnulog i upropaštenog državnog Vjesnika, koji je prije tri i pol godine bio potpuno sanaderiziran (a prethodno je polovicom 2001.g. bio potpuno račaniziran!), svi ostali naši dnevni listovi u vlasništvu su stranih novinskih kuća. Primjerice Večernji list, Jutarnji list, Slobodanka… A i Novi list i Glas Istre nisu hrvatski, nego antihrvatski listovi (prvi kao srpski, a drugi kao udbaški), koji će prije ili kasnije završiti isto kao i njihovo bratsko balkansko kopile zvano Feral Orjun, odnosno Fekal Tribune! Dakle, nije teško zaključiti otkuda je stigla i ta najnovija šamarčina – magarčina hrvatskom premijeru Sanderu. Naime, on sam se pokazao kao bezkompromisni zaštitnik stranih interesa u Hrvatskoj, što jasno pokazuje čiji je on ustvari čovjek. On hrvatski nipošto nije, a to dokazuje i njegov novi nadimak Ivo ZERP Sanader! Znači, i ova najnovija šamarčina–magarčina stigla se Sanaderu iz njegove drage EU, kao i one prethodne tri: prva zbog ZERP-a, druga iz europeiziranog Beograda u vidu nove nacionalizacije hrvatske i slovenačke imovine u Srbiji, a treća prije tri mjeseca, kada se Sanaderova Vlada tajno zadužila kod MMF-a i Svjetske banke, kako bi izvršila krupni rebalans svog državnog proračuna – u korist mešetara našim vrijednosnim papirima (prvi primjer je rasprodaja INE nepoznatim stranim i tajnim hijerarhijskim društvima Londona i New Yorka, koja su na isti način rušili Rusiju u vrijeme predsjednika Jeljcina!). A sada je došlo i ovo Sanaderovo smanjenje PDV-a dnevnim novinama (u kojima nažalost ima sve manje novina, a sve više sladunjavog ženskog žutila i komercijale!)

No, vratimo se na današnju temu. Umjesto da naše dnevne novine pojeftine, barem za jednu kunu, one su poskupile za plus jednu kunu, dakle oko 15 posto!! Bravo mutleki i tutleki iz Vlade!! Daj žmigavac lijevo, a opet skreni desno! Umjesto da se novine de-komercija-liziraju i smanje broj svojih ionako sve praznijih stranica, one udvostručavaju broj svojih starnica, a uvoz papira iz inozemstva enormno raste!
Dakle, Sanaderova Vlada je morala pod pritiskom svojih Gazda iz inozemstva smanjiti svoj PDV na dnevne novine, kako bi se povećao profit njihovih inozemnih vlasnika, a odmah potom novine su poskupile za jednu kunu. A tu istu lekciju Sanaderova Vlada uči iznova! Naime, kada je prije četiri godine Vlada smanjila PDV na knjige (i to totalno neselektivno!!), knjige su također odmah poskupile – najprije za oko 15 posto, a potom malo-po malo i sto posto. Evo zorne ilistracije: izvrsne knjige koje smo još prije četiri godine mogli kupiti za svega 100 ili 120 kuna (primjerice Crnu knjigu Amerike Petera Scowena ili Novi gospodari svijeta Jeana Zieglera, itd.), danas kupujemo za 250 ili 260 kuna (primjerice Britanska politika na Balkanu Carole Hodge, Partijsko zlato Igora Buniča ili Dežurna kučka Cathi Hanauer). I Sanader iz svega toga nije ništa naučio! Nevjerovatno! Nekako nam se sve više čini da se radi o još jednom »ambicioznom mediokritetu« ili totalnom beskičmenjaku na vlasti - bez iole vrijednog svog vlastitog altruističkog cilja – što je nova tragedija za hrvatski narod.

Činjenica je da su (etablirani) novinari sve lošiji, a da su čitatelji sve bolji. A to je nesklad koji bode oči. Primjer Sanaderovog spašavanja primitivnog splitskog Fekala Orjuna i njegove staljinističke pramajke- splitske Slobodanke, pokazalo se na našu sreću krajnje neuspješnim. Slično se već nekoliko godina dešava i sa spašavanjem Sanaderovih novinarskih prostitutki, odnosno njegovih novinarskih lakeja u Vjesniku, ali slično tomu i u nesumnjivo hrvatskom Fokusu, kao i u krajnje čudnom i ekskluzivnom Hrvatskom slovu. Dakako, riječ je prije svega o njihovim sanaderiziranim glavnim urednicima i njihovim zamjenicima, odnosno pomoćnicima, a ne o svim novinarima. Ima još dobrih i sjajnih novinara, kao što je Marko Barišić u Vjesniku i Zoran Vukman u Hrvatskom slovu, ali je to sve premalo za njihove čitatelje i zato su oni veliki gubitaši. Znači – stvari se moraju korijenito,a ne kao dosad kozmetički mijenjati! A upravo je to cilj i svrha ovog mog novog teksta!

Naime, treba vratiti PDV na novine! Glavni razlog za to je sve veći broj komercijalnih stranica u svim našim dnevnim novinama, a sve što je komercijalno – to se mora oporezovati! Tu ne može biti nikakvog popusta i nikakve izlike! Tako bi se spriječilo da vlasnici oglasa (a to su najviše kojekave gospodarske korporacije) sve više traže i uređivačka prava i ovlasti (u čemu uostalom sve više kopiraju dnevnu politiku!). To se najviše vidi na primjeru Vjesnika, koji je u posljednje dvije godne postao prava Svaštara – Ništara ! A to je uvreda za sve nas stare i vjerne čitatelje Vjesnika! Stoga se mi već najmanje dvije godine ne vraćamo Vjesniku! I zato je prodaja Vjesnika pala čak i ispod polovice prodaje bivšeg račaniziranog Vjesnika!! Jezivo!

Najbolji spas za Vjesnik, ali i za druge naše dnevne novine bi bilo njihovo smanjivanje i obujma i formata ! Nešto slično je već uradio Večernji list sa svojim izdanjem 24 sata. No za jedan ozbiljniji Vjesnik takvo jedno infantilno izdanje ne bi bilo od nikakve koristi. Naprotiv, pokretanje Vjesnikovog 24 sata politike (naslov jedne bivše vrlo čitane i visoko cijenjene rubrike u Vjesniku) moglo bi biti spasonosno. Naprosto, treba prestati misliti da se može i treba zadovoljiti sve kategorije, odnosno sve tipove čitatelja: i ozbiljne, i intelektualno lijene, kao i žute i priglupe – kao dosad! Dnevne se novine moraju početi specijalizirati po svojim novinskim prioritetima, a nimalo ne bi škodilo ako bi velike novinske kuće imale više svojih dnevnih specijaliziranih izdanja – po cijenama od četiri ili pet kuna! I u manjem formatu, sa dvostruko manjim brojem svojih stranica!

U suštini, to sam već predlagao uredništvu Vjesnika i njegovom pravom Gazdi Sanaderu, još prije tri godine. Nije poslušao taj dobronamjeran savjet, pa se nasukao. Zato je sada svoj Vjesnik konačno uvalio – Narodnim novinama! Ali gle čuda – novi vlasnik Bojan Divjak, direktor Narodnih novina najavljuje nove komercijalne »projekte«, dakle sadržaje u Vjesniku. Avaj!
Dakle - Zbogom zdravi razume!

Ante Rokov Jadrijević, dip. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

From: Damir Borovcak
[damir.borovcak@zg.t-com.hr]
Subject: Poriopćenje HVIDR-a -
Napadi na Zvonka Bušića

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba osuđuje svakodnevne napade na Zvonka Bušića, te beskrupulozno izjednačavanje borbe za Hrvatsku s terorizmom.
Od 1991. godine mučki je ubijeno puno hrvatskih policajaca od Borova sela do Plitvica, a da ni jedan od današnjih dušobrižnika nije digao glas da se kazni i osudi bilo tko od odgovornih za smrt hrvatskih policajaca.
Jaser Arafat je dobio Nobelovu nagradu za mir, članovi grupe Baader Meinhof, pušteni su na slobodu, Che Guevara se i dan danas slavi, te se nošenjem majica i drugih modnih dodataka slavi njegov lik i djelo.
Postavlja se pitanje po čemu su oni drugačiji i veći borci za svoja uvjerenja i ideologije, od borbe za Hrvatsku. U Hrvatskoj je postala poželjna navika i praksa pljuvati i osuđivati sve što je hrvatsko.
Nastoji se svakodnevno veličati komunizam i zvijezda petokraka, unatoč činjenici da je pod njenim simbolom razrušena Hrvatska od Vukovara do Dubrovnika.
Sada se pojedinci obrušavaju na Zvonka Bušića, nazivajući ga teroristom, premda su ti isti pojedinci kao članovi Koalicijske vlasti, još 1999. godine zatražili njegovo puštanje na slobodu.
08. studenog 2002. godine u Hrvatskom saboru jednoglasno je usvojena Rezolucija o transferu Zvonka Bušića iz SAD-a u Rrepubliku Hrvatsku, pa nam sad nije jasno kome njegov povratak smeta.
Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba traži da se umjesto napada, Zvonku Bušiću i Bugojanskoj skupini, dodjeli status branitelja, obzirom da su se oni puno prije Domovinskog rata borili na slobodnu, neovisnu i samostalnu Hrvatsku.

U Zagrebu, 29. srpnja 2008.
ZU HVIDR-a Grada Zagreba
Ivan Pandža, predsjednik

TKO JE BIO PRAVI TERORIST: TITO ILI BUŠIĆ?

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar 28. srpnja 2008.
(Semper Paratus Croatiae.com)
Uredništvu amac.hrvati-amac.com


TKO JE BIO PRAVI TERORIST: TITO ILI BUŠIĆ?
(Branko Mijić: Budišin bušić Bušiću, srpski Novi List, 26.VII.2008.)

Nevjerovatan je taj crveni novinar srpskog Novog lista iz Rijeke Branko Mijić: Jedan dan napiše izvanredan (pozitivan) članak, koji bi svaki normalan čovjek i sam potpisao, a onda pet puta zaredom piše terorističke članke, prepune govora mržnje (protiv hrvatskog naroda, a naročito protiv naših Hercegovaca, a evo ponovo i protiv Budiše). Čudno je da ga njegove Srbende iz Novog lista i Opatije još nisu upozorile da Novi list nije isto što i list Srbadija, koji je izlazio u Beču prije 130 godina! I da je već krajnje vrijeme da što prije posjeti svog psihijatra!

Da bi moji čitatelji odmah shvatili o čemu je ovdje riječ, najbolje je citirati samog Branka Mijića, iz njegovog (svako)dnevnog komentara u srpskom Novom Listu, ovaj put iz njegovog komentara: Budišin bušić Bušiću, od 26. srpnja 2008.g.:

-Predsjednik Republike Hrvatske Dražen Budiša svečano je u zagrebačkoj zračnoj luci dočekao i bušnuo Zvonka Bušića te mu pred razdraganom masom uručio odličje Velereda kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom, jer se herojski borio za Hrvatsku 1972. otevši avion s nevinim putnicima, te podmetnuvši bombu od koje je život izgubio američki policajac Brian Murray…..(itd.). Dalje Mijić prepisuje maleni članak novinarke Večernjeg lista Sandre Veljković i ujedno indirektno polemizira s poznatom i vrsnom novinarkom Anitom Malenicom i njenim vrlo korektnim (glavnim) člankom: Budiša: A kad će kazne za ubojice emigranata?

Uglavnom, Branko Mijić u tom svom malom (malicioznom!) članku gosp. Budišu pet puta naziva predsjednik Republike Hrvatske Dražen Budiša, izrugivajući mu se do kraja - i na kraju, ovako: BI.

Moj odgovor Branku Mijiću i njegovim Srbendama iz srpskog Novog lista iz Rijeke (ponovo) glasi:
Bolje bi bilo imati jednog paprikara za časnog predsjednika Republike Hrvatske, nego UDBI-nog špiclova Stipu Mesića za nečasnog Ciganina-Predsjednika! A to nam se ne bi bilo dogodilo da Ivica Račan nije gosp. Draženu Budiši zabio nož u leđa na predsjedničkim izborima u veljači 2000.g., nakon što mu je gosp. Budiša pomogao da osvoji parlamentarne izbore 3. siječnja 2000.g. Dakle, Ivici Račanu je obraz trajao svega mjesec dana! Stoga i nije čudno da je njegov mandat trajao tako kratko, svega četiri godine. A mogao je trajati i svega godinu i pol dana, samo da je Budiša manje oklijevao – beskrajno oklijevao – propustivši svoj pravi povijesni trenutak, kada se na velikom mitingu potpore generalu Mirku Norcu na splitskoj rivi nije usudio popeti na glavnu tribinu i oglasiti prekid vladajuće Koalicije s Račanovim SDP-om!

No, vratimo se glavnoj temi: povratku Zvonka Bušića u Hrvatsku, nakon 32 godine provedene u američkim zatvorima, te uloge u svemu tomu gosp. Dražena Budiše. Evo toga što je tako ražestilo Branka Mijića, glavnog medijskog teroristu srpskog Novog lista: (citiram novinarku Anitu Malenicu iz Večernjeg lista, dne 26. srpnja 2008., u njenom članku: Budiša: A kad će kazne za ubojice emigranata?
- Mene je obitelj Bušić prije godinu i pol dana imenovala za svog zastupnika (op., prema javnosti, a ne pravnog). Bio sam angažiran svih ovih godina u naporima da se Zvonko Bušić pusti iz američkih zatvora. No koliki je moj udjel u njegovu puštanju iz zatvora i ima li ga uopće, teško je govoriti. No najvažnije je da je čovjek izašao iz zatvora i da je sada u Hrvatskoj.
Eto što je toliko ražestilo Branka Mijića.

Prema novinarki Aniti Malenici Budiša se nije želio osvrtati na komentare u kojima se tvrdi da je riječ o običnom teroristu, a ne domoljubu. A to tvrdi i Branko Mijić!

Come on! Kako to da medijskom teroristu iz srpskog Novog lista Branku Mijiću nikad nije nimalo smetao jedan od najvećih svjetskih terorista – Tito? Je li Bušićeva akcija i borba protiv terorista Tita bila oslobodilačka akcija ili terorizam?? Zar nije terorist Tito odobrio mučko ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Bruna Bušića u Parizu? Zar nije terorist Tito odobrio ubojstvo hrvatske obitelji Ševo kod Venecije? Zar nije terorist Tito dao ubiti na desetke hrvatskih političkih emigranata! Itd. Otkada je to borba protiv terorista isto što i terorizam? Uostalom, zar Tito nije od Beograda bio napravio svjetski centar terorizma? Sjećamo li se kako je čuvao palestinskog teroristu Abbasa? I kako je čuvao svjetskog teroristu Carlosa (Illicha Ramireza)? Zar nije terorist Tito na sve načine, pa i oružjem (uključujući i bombe i mine) pomagao Alžirsku revoluciju, čije su borce Francuzi nazivali teroristima? A i nemali broj francuskih vojnika je stradao baš od tih Titovih bombi i mina! I nikome ništa!

Ukratko, otkud tako neprikosnoveno pravo medijskom teroristu Branku Mijiću iz srpskog Novog lista u Rijeci da nam on sam prosuđuje tko jest, a tko nije terorist? I zar to isto nisu onaj Mijićev mediski kolega Carlos Pilsel, udbo-katolik iz srpskog Novog lista? I zar to nisu Zoran Pusić i njegova sestra Zvečarka? A tek Vesna Teršelič? A tek splitski Fekalci iz Splita?!
Da ovdje malo skratim: zar Hrvatska nije već devetu godinu žrtva medijskog terorizma, i to ne samo iz srpskog Novog lista iz Rijeke? Zar nam to isto ne dolazi i iz Londona? A što je s onim Bush-ovim medijskim terorizmom iz tri američka Ureda za dezinformiranje?

Plače i nariče Branko Mijić na grobu američkog nesretno poginulog policajca Briana Murray-a ( koji je nažalost poginuo – i to svojim vlastitim neoprezom, kao kolateralna žrtva bombe koju su kao upozorenje američkoj i svjetskoj javnosti protiv Titovog terorizma postavili hrvatski nacionalisti na čelu sa Zvonkom Bušićem u New Yorku, prije 32 godne. A što je s velikim brojem hrvatskih policajaca i »Mungosa«, koji su poginuli demontirajući milione mina koje su posijali srpski teroristi diljem Hrvatske, u vrijeme kad je ista ta Amerika podržavala i podsticala srpsku soldatesku u krvavom obračunu s nama Hrvatima, e da bi povratila srpsku okupaciju Hrvatske (koja je bila) obnovljena u svibnju 1945.g. Samo neka nam Ameri ne sole pamet o terorizmu!! Mi još nismo zaboravili njihovog poručnika William-a Calley-a, čiji je vod u južno-vijetnamskom selu Mi Lai 1968. godine pobio 109 vijetnamskih seljaka (u velikom masakru preko 500 seljaka, mahom djece, majki, starica i staraca), a sam poručnik Calley je svojeručno ubio čak 32 nedužna seljaka. I za to je odsjedio u američkom zatvoru samo jedan dan ! (Vidi Wikipediaeu), te ukupno tri i pol godine u kućnom zatvoru (iako je bio osuđen na doživotni zatvor - uz teški rad!), nakon čega je pušten na slobodu! Što je prema tome zločin Zvonka Bušića, koji je zbog jednog mrtvog američkog policajca odgulio 32 godine u najgorim i najtežim američkim zatvorima? A sada nam Branko Mijić, koji to i sam pamti, soli pamet, ovako: On ide kući, a mi ćemo patiti do kraja života. Ameri su u Vietnamu pobili čak tri milijuna Vijetnamaca, pa ipak još nitko nije spomenuo izraz »Holokaust vijetnamskog naroda, zar ne?! A zar i Vijetnamci ne pate jednako kao i Amerikanci?
Konačno. a što tek reći za novih milijun žrtava američkog terorizma u Iraku? I još toliko u Afganistanu! Tko je tu pravi terorist: Bin Laden ili George W. Bush?
Ma, znate Srbende iz Rijeke: skinite nam se!

Tko je taj Branko Mijić da nam ovako sudi?

I još nešto na kraju – i ne manje važno: tko je ta Gordana Grbić, da u ime cijelog Milanovićevog SDP-a proziva HTV, ovako: Veličanje osoba koje su odslužile kaznu zbog terorizma kao nacionalnog heroja ne smije si dopustiti nijedne demokratska zemlja, a ni javna televizija, kao što je to učinio HTV. A mi se još itekako dobro sjećamo kako je ona veličala svjetskog teroristi i svjetskog ratnog zločinca br.9. svog ljubljenog Maršala Tita! Stoga je Gordana Grbić zadnja osoba da sada sudi nama Hrvatima! SDP se treba što prije osloboditi takvih terorista!

I na kraju jedna mala parafraza: kada sam kao pomorski časnik posljednji put bio u američkom gradu Houston, preko cijele i vrlo široke ulice (avenije) u Downtown-u Hostona bio je razapet transparent, na kome je pisalo: Fight the crime with the crime!
Uzimam si slobodu da to reintepretiram u korist hrvatskog rodoljuba i domoljuba Zvonka Bušića, našeg heroja, ovako:
Fight the terorism with the terorism!
To je učinio naš hrvatski heroj Zvonko Bušić.
Uostalom, to isto radi SAD u Iraku i Afganistanu, zar ne?!

Ante Rokov Jadrijević (hrvatski socijal-radikal)

NEMA PREDAJE, NAŠ KAPETANE LAPTALO!

AMAC-Hrvati/ Skup potpore kapetanu Laptalu 23. srpnja 2008.

Komentar A.R.J. 26. srpnja 2008.


NEMA PREDAJE, NAŠ KAPETANE LAPTALO!
(MOJ GLAS U POTPORU KAPETANU KRISTU LAPTALU)

Čestitam našim gosparima iz Dubrovnika što su organizirali ovaj skup potpore kapetanu Kristu Laptalu i svima koji su svojom hrabrom nazočnošću uveličali taj skup.

Ne znam je li na tom skupu moj stari poznanik kapetan Predrag Brazzaduro iz sindikata pomoraca iz Rijeke nazočnima pojasnio glavni dokaz nevinosti kapetana Laptala glede navodne umiješanosti u krijumčarenje droge. Ako nije, uzimam slobodu da ja to učinim ovdje i sada,
Naime, kapetanov brod Coral sea je jamačno brod za prijevoz kontejnera (tzv. Container ship). Ako je to stariji brod te vrste, onda on (tipično) prevozi 3.500 kontejnera, a ako je to neki moderniji brod onda on prevozi (tipično) preko 6.500 kontejnera. Ukrcaj ili iskrcaj svih tih kontejnera tipično traje manje od pet sati. U međuvremenu se sređuju prijemni papiri, a to se čini i na kraju iskrcaja ili ukrcaja. A plovidba do novog odredišta traje dan, dva tri ,,, tipično. To su brzi brodovi, koji plove brzinom od tipično 21 ili 22 čvora/h.
Kontejneri su plombirani, dakle zapečaćeni. Dakle, da i hoće, kapetan broda, Barba Laptalo ne može znati što je u njima! A nema ni vremena za sve to. Za teret odgovara vlasnik i lučke vlasti (Port authorityies) u lici ukrcaja. Dakle, gdje je tu krimen kapetana Laptala??!
Uostalom, na suđenju pred grčkim sudom protiv kapetana Laptala nije iznesen, a još manje izveden nijedan dokaz ! E, sad, osuditi nekog na 14 godina zatvora, a bez ijednog dokaza – tu nešto jako smrdi, odnosno zaudara na neku namještaljku! Razumno je upitati: čija je to namještaljka, koji su joj motivi, tko ju je smislio, a tko izveo?

Siguran sam da se ovdje radi o nekoj namještaljki. Očito je da Nepoznat Netko želi na ovaj način odvući pažnju od neke mnogo veće i mnogo mutnije operacije velikih razmjera, koju N.N želi sakriti od međunarodne javnosti! A tko je u sve to umiješan - to je posao za državne tužitelje/odvjetnike. S naše strane u sve to se sada mora uključiti naš Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić!
A od njega ni glasa!

Sada sve ovisi od (etabliranih) novinara, a ako oni zataje, onda ćemo to na sebe preuzeti mi hrvatski "slobodni strijelci". A koga će sve onda pogoditi naše otrovne strijelice - e, to se još ne zna!

A znat će se uskoro!!
* * * * *
Znakovito je da tzv. "civilno društvo" i ovaj put gromoglasno šuti. Stoga je deplasirano očekivati potporu tzv. "civilnog društva". Ono je zaduženo od svojih Gazda u Londonu i New Yorku za posve druge stvari i situacije. Ne budimo naivni!

Podržavam svaku akciju građanskog neposluha protiv ove izdajničke vlasti! Kapetanu Kristu Laptalu možemo pomoći samo mi osviješteni i odlučni građani i njegovi hrvatski sunarodnjaci. Neki u Dubrovniku, a mi ostali (kao ja u dalekoj Istri) svojim bojnim perima.

Mladen Du-Bajić sramotni Mesićev, Račanov, Šeksov i Sanaderov Glavni državni "tužilac" neće ni prstom mrdnuti, jer za ovo nije ni izabran na tu visoku funkciju. A neće ni naša sadašnja ministrica "pravosuđa". Njoj su ruke unaprijed svezane i određeno joj je da se bavi samo perifernim pitanjima našeg sudstva. Uostalom, upravo stoga je bila smjenjena bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt - jer je imala "petlju". Jer nije pristala na svoju marginalizaciju.Jer je mislila svojom glavom i branila svoje pravo da (i) kao ministrica misli svojom glavom!

Moja poruka kapt.Laptalu: nećemo Vas ostaviti na cjedilu Barba Laptalo! "Iskopat ćemo oči" svojim oštrim perima ovim izdajicama na vlasti Zbog Vas i Vašeg časnog obraza! Natjerat ćemo ih da se pokrenu i zađu iz svoje žabokrečine!

Nećemo još dugo trpjeti da ovaj hrabri narod lavova - vode magarci!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(bivši pomorski časnik)

MESIĆEV OSMI ZAPADNO-BALKANSKI SUMMIT

Ante Rokov Jadrijević, politički kritičar, Brtonigla 22. srpanj 2008.
(www. Semper Paratus Croatiae.com)

Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com


MESIĆEV OSMI ZAPADNO-BALKANSKI SUMMIT
NA UDBINIM BREONIMA

Još prije šest godina pokušao sam upozoriti hrvatsku javnost da nam Mesić od Brijuna pravi svoju Adu Ciganliju (20. kol. 2002.g.), ali mi to već tada potpuno račanizirani Vjesnik nije htio objaviti. U međuvremenu su Brijuni ponovo postali Breoni (kako to već više od pola stoljeća govore domaći ljudi u Fažani). U to sam se i osobno uvjerio, kada sam od početka 2003. pa do rujna 2004.g. živio godinu i pol dana u Fažani i sve to gledao svojim očima. Tu veliku podvalu je vrlo lukavo izvela Mesićeva udbaška svita s Pantovščaka, podvalu u kojoj će svjetski proslavljeni glumac Rade Šerbedžija i njegov novo-osnovani Teatar Ulysses poslužiti kao trojanski konj za odvlačenje pažnje hrvatske javnosti od suštine stvari, odnosno ključnih događanja na Breonima, a to su redoviti ljetnji summiti naše bivše balkanske „braće“. Pod plaštom „umjetnosti“ podvaljivana je Mesićeva subverzivna balkanska politika protiv vlastite države, kojoj je nažalost na čelu.

Dakle, već osmu sezonu predsjednik Stepan Stepa Mesić nam od naših Brijuna, odnosno Udbinih Breona, pravi svoju Jugo-srpsku Adu Ciganliju. Evo, opet se i ovog ljeta na Breonima sjatila ona već dobro poznata balkanska ciganlija, sva nestrpljiva za tobožnji novi susret sa svojim „svjetski proslavljenim glumcem“ Radom Šerbedžijom, a kao dobro plaćena publika će tamo jamačno prisustvovati i tako ugledni gosti kao Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Suzana Jašić, Alen Budaj, Ivan Fumić, pa Drago Hedl, Boris Dežulović, Marinko Čulić (i druge splitske „Fekalije“), te Zdenko Duka, Drago-Carlos Pilsel, Matija Babić, Davor Butković (Judoni-Škudoni), Gordan Malić, Jasna Babić, Boris Pavelić, Ivanka Toma (engleska veza), Ivan Zvonimir Čičak, Žarko Puchovsky, Ivo Banac-Jovanović i ostali tutti quanti! A sigurno će inkognito tamo boraviti i poznati slovenački udbaški špiclov i provokator Zmago Jelinčić.

Na programu osme sezone Kazališta Ulysses na Breonima ovog ljeta će neizostavno opet biti i Shakespeareov Kralj Lear, u kome će se Mesićev, Manolićev i Lončarev Kralj Rade opet izrugivati našem Prvom i jedinom (!) predsjedniku, pokojnom dr. Franji Tuđmanu. Čudno je da ove godine neće biti i Euripidove Medeje, odnosno Euripidove Mire Furlan, u njenom i Šerbedžijinom providnom političkom spektaklu blaćenja svoje bivše Domovine. Umjesto nje će nam biti podvaljena nova predstava, odnosno premijera Romeo i Julija 1968. (odnosno, Šezdesetosma), kao spomen na posljednju svjetsku eksploziju utopijske energije, kako to najavljuje Šerbedžijina drugarica Lenka Udovički, redateljica te premijere. Dakle, njen naglasak će biti na utopijskoj energiji, a ne na onom što smo mi tadašnji beogradski studenti upočetkom lipnja 1968.g. zahtijevali, a to je bilo: Dole crvena buržuazija! Znači, mi smo tadašnji beogradski studenti bili vrlo konkretni i antikomunistički raspoloženi, a nimalo utopični! Dakle, čeka li nas opet neka šerbedžijanska podvala?!
Na Breonima je već igrala predstava Kaligula, po motivima iz djela francuskog književnika i priznatog filozofa Alberta Camus-a (filozofija apsurda i iluzija). Ta predstava predstavlja jednu dobro organiziranu balkansku koprodukciju (K. Ulysses, k. Gavella Darka Stazića – dakle, ne može bez Stazića – G.T. Budva, Ohridskog ljeta, i Mittelfesta iz furlanskog Čedada (Cividale-a). Znači, opet tutti quanti!

Neće faliti ni neizostavnog M. Krleže (sjećamo li se još njegovog crvenog vjetra?). Što bi bio Šerbedžija bez Krleže? Dakle, bit će Balada Petrice Kerempuha, a bit će tu ponovo i Pijana noć 1918. (ali neće biti ništa o opskurnom Jugo-zločincu Grgi Angjelinoviću i Jelačić placu 5. prosinca 1818.g., odnosno njegovim prosinačkim žrtvama!!). To očito ne spada u zadatak Radi Šerbedžiji!

Znači, bit će prostora za prljave šerbedžijanske manipulacije tekstovima, za njegov skupi balkansko-ciganski spektakl blaćenja svoje bivše Domovine!

Ali to nije ništa prema onom što će se dešavati iza Šerbedžijinih leđa, iza kojih će naš Ciganin-Predsjednik održavati svoj osmi zapadno-balkanski summit – koji će djelomično ići i u nastavcima. Jer unatoč svim njegovim nastojanjima, još nikome nije uspjelo složiti Tragične balkanske 'rogove u vreći'!

A na kraju nešto osobno:

Sjećaš li se Stipe što sam ti govorio u Katićevoj 16 u Zagrebu ljeta 1998.g.?!
Sjećaš li se što sam te pitao i što si mi odgovorio?
Pitao sam te otkud ti zajedno s Manolićem, a ti si mi odgovorio:
pa čovjek se zajebe u životu. A ja ti nisam povjerovao. I ti si to znao.

Dakle, ni ova ti podvala neće proći! No pasaran!

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

DANKE DEUTSCHLAND !!

Amac/Spectator: S Pratesom i Mesićem u Europsku Uniju
19. srpnja 2008.

Josipa Perkovića izručiti Minhenu!

DANKE DEUTSCHLAND !!

Osnovno je pitanje sada: hoće li Mesićeve udbaške Gedže s Pantovščaka izručiti svog "druga" Josipa Perkovića Višem zemaljskom sudu u Minhenu, kao što su Mesić i Sanader izručili generala Gotovinu Haaškom sudu?!

Drugo je osnovno pitanje (i po gosp. Spectatoru!) hoće li se i može li se Sanader sada suprostaviti Mesiću?

Odgovor je banalan: kako se jedan vazal i vazelinac može suprostaviti svom Gazdi i redovitom svom silovatelju? Ta, Sanadera su na čelo HDZ-a, a potom i na vlast, doveli Šeks, Mesić, Manolić i Lončar, nakon što se Račan pokazao previše opreznim i oklijevajućim da tako otvoreno izda svoj narod i nasamari nas Hrvate, kako je to učinio Sanader!

Hrvatska je vrlo smišljeno paralizirana od strane Udbaške paradržave na Pantovščaku i pod Pantovščakom. Na to sam i sam upozoravao još od 2004.g., a i prije, još u „Slobodnoj Dalmaciji“ Glavnog urednika Josipa Jovića, 20. studenog 2000-te godine, uoči prvog Mesićevog summit-a sa francuskim predsjednikom Sciracom. Otada se mnogo toga dogodilo: Misha Broz (po djedu Weiss, a po majci Haas) je bio „naš“ ambasador u Jeljcinovoj (dakle: židovskoj!) Rusiji, kojom je u to vrijeme vladalo sedam židovskih „Oligarha“, a potom u naftom bogatoj Indoneziji. Nimalo slučajno! A njegov najbolji pajdaš Vanja Špiljak (s kojim je Misha Broz zajedno krao naftu!) je otišao u London, gdje je bio „umrežen“ s drugim udbašima iz INE. Još nismo zaboravili da je INA bila najmoćnija utvrda Udbe u Hrvatskoj, a ja tvrdim da je to i danas! Sjetimo se samo sudbine Vesne Balenović!! Oni i dalje piju krv Hrvatskoj i financiraju restauriranu Udbu na Pantovščaku. Stoga Mesić i da hoće ne može tu ništa promijeniti! Mesić i da hoće ne može i ne smije poslati Josipa Perkovića u Minhen, iako dobro zna da bi to skinulo veliku ljagu s ove nove Države Hrvatske! Stoga je on sam postao najveća ljaga naše nove Države Hrvatske!
Dakle, tko s vragom tikve sadi – o glavu mu se razbijaju!

Znači, u pravu je gosp. Spectator kad kaže: „Kad već Mesiću nisu mogli doći glave sami Hrvati, možda mu u grlu zaglavi njemačka pravna država“. Mi već sada, nakon doživotne kazne njemačkog zatvora Krunoslavu Pratesu, možemo i trebamo uskliknuti:
Danke Deutschland!!

Ante Rokov Jadrijević
Semper Paratus Croatiae

OPROST SVIMA, A NE SAMO ČETNICIMA!

AMAC/ Elisabeth Rehn: u Hrvatskoj nije bilo političke volje da se kazne zločini,
15. srpanj 2008.

Komentar A.R.J.

OPROST SVIMA, A NE SAMO ČETNICIMA!

Dakle, i gospođa Rehn "gusla" o tome da Tuđman, Šušak i Jarnjak "nisu bili zainteresirani za ... povratak Srba“. A zašto bi i bili??

Srbi (ili bolje rečeno preimenovani Vlasi) su posljednjih 170 godina (od Vukovog "Načertanija", 1840. nakon smrti Jerneja Kopitara!!) uvijek bili remetilački faktor u Hrvatskoj. A djelomično su to bili još od 1629 godine od austrijskog „Statuta Walachorum" i hrvatskih "Vlaških zakona“ iz 1630 godine. A srpski kralj Aleksandar I. Gedža "Oslobodioc“ ih je 1921.g. i formalno proglasio "Srbima". Od tada su se počeli ponašati kao "oslobodioci", odnosno okupatori Hrvatske!!

Uostalom, tome je znatno pridonio i mađarski Namjesnik Hrvatske (s titulom hrvatskog bana) Khuen Hedervary, koji je hrvatske Pravoslavce spretno (divide et impera!) koristio kao svoju Petu kolonu protiv Hrvata.

E, sada ja pitam sve te mutne i/ili lažne haaške svjedoke: bi li oni bili srećni da se njihovi bivši okupatori vrate nazad? Bi li se Nijemci trebali vratiti u češku Sudetsku oblast? Bi li se Nijemci trebali vratiti u poljsku Pomeraniju i Šljonsk? Bili se Nijemci (kao naši „folksdojčeri!) trebali vratiti u „Srpsku Vojvodinu“??

Glupost !!

Što sve neće izmisliti bolesni liberalistički mozgovi!? Samo su takvima "manjine most koji nas spaja, a ne razdvaja"!? Uostalom, sjetimo se samo Starog mosta u Mostaru.
Mudri ljudi bi rekli da su nacionalne manjine“ nužno zlo, ali da nije svako zlo za zlo. Naime, zlo je kad se neke „Veliko-Bratske“ manjine povampire i traže hljeba preko pogače, pa hoće da vladaju nad narodom koji im je pružio utočište u svojoj Domovini!

Dakle, Hrvatska na Haaškom sudu, u procesu protiv generala Ante Gotovine vodi sa 7:0 !! Gospođa Rehn je - volens-nolens - 70 posto svjedočila u korist našeg pokojnog Prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, pa bi sudac Alphons Orie trebao i mogao odmah pustiti generala Gotovinu iz haaškog zatvora!
Time bi gosp. Orie u znatnoj mjeru popravio štetu i ukloniti golemu ljagu koju je tom tobože "međunarodnom" sudu nanijela ona švicarsko-talijanska Sotona, zvana "La Putana"!

Dobro je što je naglašeno da je Predsjednik "Tuđman upozorio da postoje otpori tom prijedlogu (o oprostu, op. A.R.J.)". Bilo nas je najmanje par stotina tisuća Hrvata koji smo bili protiv tog prokletog (Šeksovog) zakona, a ja sam svojim oštrim perom otvoreno bio među prvima, pišući prije više od deset godina: „Oprost svima, a ne samo četnicima!" (može se naći u mojoj staroj knjizi "Kako ne biti Hrvat" , izdatoj u Rijeci pred Uskrs 1997.g. (uoči predsjedničkih izbora).

Dakle, dobro je što su Srbi otišli i što se više ne vraćaju! Svaka ptica svome jatu..!

Eto zašto se moralo događati "sporo procesuiranje zločina". A što onda tek reći za treće (usporeno!!) suđenje u Beogradu protiv srpskih krvnika s naše (vukovarske) Ovčare? A što tek reći da "usporeno" hvatanje general-kasapina Ratka Mladića? A što tek reći za američkog Židova Richarda Holbrooke (Madeleine Albright, Weslyija Clarcka i ostale), koji su Radovanu Karadžiću osigurali luksuzno utočište i (minimalno! za početak!!) 500.000 US dolara za bezbrižan život??

itd.,itd.,itd.!

Neće svijet još dugo ovako! A najmanje i najkraće USA! I to najviše zahvaljujući gore spomenutim Holbrooke-ima!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Semper Paratus Croatiae