NE TRG MARŠALA TITA, NEGO TRG ŽRTAVA MARŠALA TITA!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 9. veljače 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu www.amac.hrvati-amac.com


NE TRG MARŠALA TITA, NEGO TRG ŽRTAVA MARŠALA TITA!
I NE TRG ŽRTAVA FAŠIZMA, NEGO TRG ŽRTAVA KOMUNIZMA!

Dobro je da je jedna odlučna udruga domoljubnih i rodoljubnih hrvatskih građana ponovo potakla iinicijativu da se sadašnjem i dosadašnjem Trgu Maršala Tita vrati njegov prvotni naziv “Kazališni trg", koji su Titove fukare i ulizice 1947.g. preimenovale u Trg Maršala Tita.

Slična je inicijativa bila poduzeta i krajem travnja 2004.g., kad smo se mi Hrvati bili ponadali da će se to samo od sebe riješiti povratkom HDZ-a na vlast, krajem 2003.g. Međutim je tadašnji i sadašnji premijer Sanader odmah jasno dao do znanja da mu to nije ni na kraj pameti! Da podsjetim: Sanader je tada izjavljivao da mu ne pada na pamet imati posla sa smjenjenim generalima Domovinskog rata i da mi je prije svega stalo do povratka Srba! Evo za to i dokaza: “Pozivam Srbe da se vrate u Hrvatsku”, deklamirao je Sanader još uoči izbora u studenom 2003.g., točnije 13. studenog 2003.g. A čim je uspio osvojiti vlast, premijer Sanader je odlučno objavio: “Ne pada mi na pamet gubiti vrijeme s generalima Domovinskog rata” (krajem siječnja 2004.g.).

U hrvatskom tjedniku «Fokus» je u to vrijeme objavljen moj tekst («Stajališta») pod naslovom «Trg žrtava maršala Tita? Trg žrtava komunizma?» od 8. svibnja 2004., koji je odmah i objavljen, već sredinom svibnja 2004.g.
«Predlažem da se sadašnjem Trgu Maršala Tita u centru Zagreba doda još i jedan drugi (dvostruki!) naziv: Trg žrtava maršala Tita. Onda bi oni koji na njemu rade ili stanuju mogli sami izabrati kako će se adresirati! A i oni koji ga u svojim pisanim uradcima spominju. Neka ga «Fukare» pišu Trgom maršala Tita, a mi ćemo ga pisati kao Trg žrtava maršala Tita. Tako bi se na najjednostavniji način nastavilo ono «pomirenje» na kojem je radio pokojni Predsjednik dr. Franjo Tuđman. Neka koegzistiraju i kohabitiraju dvije oznake, dvije tabelice! I dva svijeta!
Predlažem da se i sadašnjem Trgu žrtava fašizma u centru Zagreba doda još i jedan drugi (dvostruki!) naziv: Trg žrtava komunizma (ili još preciznije: staljinizma, jer se Tito nije odrekao staljinizma 1848.g.; on je postao 'revizionist' tek 15-tak godina kasnije!)», završen citat.

Upravo tada su stare komunjare i stari masoni, pod vodstvom opskurnog Zorana Pusića i njegovih mladih ultra-liberalnih falangista, dizali paklenu dreku, zahtijevajući da se Trgu Hrvat-skih Velikana vrati «staro» komunističko ime: Trg žrtava fašizma.

Sada, nakon četiri godine Sanaderove uzaludnosti, odnosno jalovosti, taj moj prijedlog zvuči ponešto guinessovski, a ni to nije tako loše, jer se sramotan i loš glas o Staljinovom razbojniku Titu dalje čuje, makar i uz pomoć Guinessove knjige nesvakidašnjih rekorda !!

Podsjetimo: Tito nije bio nikakav «antifašist», jer je već u tzv. NOB dao streljati ili ubijati s leđa one hrvatske partizane koji mu nisu bili skloni, jer je većina hrvatskih partizana došla iz Mačekovog, odnosno Radićevog HSS-a i ratne koalicije Antifašističkog Narodnog Fronta, kojoj je na čelu bio Hrvat dr. Ivan Ribar, a u kojoj su bile i druge hrvatske antifašističke stranke. Tako su Tito i njegovi crveni «antifašisti» u toj i tzv. NOB ubijali prave hrvatske antifašiste, da bi se nakon 1945.g. okitili njihovim antifašističkim perjem i zaslugama. Tito ih je i nakon tog rata sustavno likvidirao ili suspendirao s visokih položaja (primjerice Andriju Hebranga, generala Većeslava Holjevca, generala Rudolfa Primorca, generala Ivana Rukavinu, admirala Stanka Parmača, generala Franju Tuđmana i konačno generala Janka Bobetka), itd. Sve su to bili pravi i najbolji hrvatski antifašisti, koji se nisu nikako i nipošto mogli složiti i pomiriti s razbojničkim Titovim i Staljinovim režimom u Hrvatskoj; s tim Malim Ali Babom i njegovih 40 razbojnika, među kojima su se isticali Milovan Đilas, Aleksandar Ranković, Mitja Ribičić, Boris Kidrič, Đuro Pucar, Blažo Jovanović, itd. Sve to ne spominjem zbog nas starih «zlopamtila», nego zbog naše djece i unuka kojima je sve to prešućeno i prikriveno u osnovnim školama, te tako unaprijed izbrisano iz njihovog roditeljskog naslijeđa i identiteta.

Eto zašto ja ne bih uklanjao Titovo sramno zločinačko ime s Trga Maršala Tita: ja bih mu samo pripisao u taj naziv i pola milijuna ubijenih i još milijun iseljenih Hrvata zbog njegovog poslijeratnog «crvenog terora», u kojem se Hrvate nastavilo ubijati bez pravednog suđenja. Dakle, To bi bila prava povijesna kazna za tog crvenog Vampira. Taj novi naziv: Trg žrtava maršala Tita!

Inače, ja u svakom slučaju pribrajam svoj glas svima onima koji traže da se Titovo razboj-ničko i hohštaplersko ime makne s bivšeg zagrebačkog «kazališnog trga». Međutim, ni ovaj moj prijedlog nije za odbaciti. Jer crveni vampiri i njihov sve žedniji vampirski podmladak neće tek tako odustati od svog vampirskog «maršala». Jedino ih stup srama – umjesto glogovog kolca – od toga može odvratiti.

Jošt' Hrvatska nij' propala dok mi živimo!

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)