UVODI LI SRBIJA NOVO IZVANREDNO STANJE LUDILA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 13. febr. 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu amac.hrvati-amac.com To all to whom it may concern!


UVODI LI SRBIJA NOVO IZVANREDNO STANJE LUDILA
ZBOG ODCJEPLJENJA KOSOVA?

Hoće li se to doista dogoditi? Hoće li stvarno Srbija opet proglasiti svoje novo izvanredno stanje ludila, ovaj put zbog odcjepljenja Kosova? Zar opet? Zar još jednom? Hoće li se opet vratiti ono suludo vrijeme Miroslava Šolevića, Mihalja Kertesa ili Milana Paroškog? Ili to Srbija opet tvrdi pazar sa Europskom Unijom kako bi iz EU-a izmuzla nove milijarde eura i hitan, odnosno privilegiran prijem u njeno članstvo? Je li cijela ta buka i galama samo zbog toga? Olli Rehn, na čelu europskog povjerenstva za proširenje, ponovo skida svoje gaće pred tvrdim Vojom Koštunicom, ne traži više izručenje najvećih srpskih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, daje novu milijardu eura na dar Srbiji? (itd.). Očito je da EU ponovo pokazuje sve svoje (licemjerne) slabosti čim se suoči s nečim balkanski-muškim i tvrdim?!

Dakle, proglašenje neovisnosti Kosova, najavljeno za ovaj vikend (17. ili 18. veljače 2008.g.) ujedinilo je predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića i prevrtljivog premijera Vojislava Koštunicu, koji su se proteklih dana sukobili, zato što Vlada premijera Koštunice nije dala zeleno svjetlo za potpisivanje (čak ni privremenog!) sporazuma s EU. Eto, tako sam ja čitao i tumačio članak novinarke Večernjeg lista Zorane Bajt od 13. veljače ove 2008.g. Bez dlake u mozgu i bez dlake na jeziku!

Taj radikalni prijedlog je, po navodima beogradskog Blica, došao od vođe srbijanskih radikala Tomislave Nikolića, zvanog Toma Grobar, i ministra za Kosovo u Koštuničinoj Vladi Slobodana Samardžića. Znači li sve to da Boris Tadić ipak nije pobijedio, nego je poražen na netom prošlim predsjedničkim izborima u Srbiji! Je li ga nasamario perfidni bizantinac Vojislav Koštunica?
Istovremeno ruski predsjednik Vladimir Putin pokazuje sve veću spremnost da se protiv Anglo-Američkog NATO pakta bori do posljednjeg Srbina! Dakle, hoće li upravo Srbija biti taj jež u gaćama NATO pakta, kako je Hruščov govorio za Kubu svojim generalima i maršalima 1962. uoči Kubanske krize?

Sada se postavlja pitanje hoće li nakon ovog novog izvanrednog stanja (ludila) u Srbiji uslijediti i proglašenje opsadnog stanja, a odmah potom i ratnog stanja? Ako se to ipak dogodi (unatoč zdravom razumu velikog mnoštva libertarnih intelektualaca i studenata, zdravog razuma kojeg ne nedostaje u Beogradu i Novom Sadu!!), što onda ostatak Srbije može očekivati?

Evo što! Anglo-Američki NATO će naoružati Albance na Kosovu najmodernijim naoružanjem, a vjerovatno će uvesti i non-fly zonu južno od Kraljeva, Niša i Leskovca. Osim toga će London i Washington obilato pomagati Kosovskim Albancima u Preševskoj dolini i Bujanovcu novcem i logistikom, što znači da bi se eventualni lokalni rat niskog intenziteta postupno, mjesecima, a možda i godinama širio sve do Vranja i Leskovca, pa čak i do Niša! Ne zaboravimo da Kosovski Šiptari i Albanci svojataju čitavo povijesno naslijeđe Dardanaca, od Skuppi-ja (Skoplja) do Naissusa (Niša)!
No to nije ni pola ove priče! Sjeverozapadno od Kosova (koje bi Amerikanci trebali i morali proglasiti Dardanijom, kako sam im ja predlagao prije godinu i pol dana!) nalazi se bivši turski Sandžak (u kojem su u VIII. stoljeću prevladavali Hrvati i Vlasi!), a koji je nakon Drugog svjetskog rata (u Titovo vrijeme!!) bio podijeljen po cijeloj svojoj dužini na dva dijela: srpski i crnogorski. Što ako se ponovo pojavi onaj dr.Sulejman Ugljanin i ponovo zatraži autonomiju Sandžaka?! Prije ili kasnije otići će i Sandžak, što znači da će se bivša Velika Srbija, koja se prozirno skrivala ispod naziva Jugoslavija, smanjiti još više, do granica bivšeg Beogradskog Pašaluka!
No, ni to nije sve! Kad je kermes, onda neka to bude dernek do kraja, reklo bi se u Beogradu i Banja Luki. Rat je uvijek prilika da se izravnaju neki stari računi. Zna se vrlo dobro kako su Srbi na prijevaru dobili Vojvodinu, a posebno hrvatski Srijem! Zna se vrlo dobro što su radili Titovi razbojnici Milovan Đilas i dr. Vaso Čubrilović i kako su na prijevaru posrbili Vojvodinu, nakon što je Tito svojim crvenim terorom istrijebio i protjerao pola milijuna naših folksdojčera! Zna se kako i koliko je krvavo trajala ta Titova duga mračna noć !!
Dugim riječima, uskoro bi se Velika Srbija mogla smanjiti i za Vojvodinu, kojoj je po svim kriterijumima mjesto u Europskoj Uniji!!

No, ni to nije sve! Kad je kermes, neka je vlaški dernek do kraja! Na red bi došla i tzv. Republika Srpska, inače zločinačka ratna tvorevina, odnosno država ratnog zločinca Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, unutar tobože cjelovite Države BiH. To više ne bi mogao spriječiti nikakav Richard Hoolbroke, a ni Madeleine Albright, pa ni Henry Kissinger. Jer i oni su danas na vrlo tankom ledu rastućeg antisemitizma, odnosno antijudaizma u Europi, Rusiji i SAD, pa čak i Engleskoj, kojoj se konačno skida stogodišnja mrena s očiju (vrhunac je bio u vrijeme britanskog predsjednika Vlade, a kasnije i ministra vanjskih poslova, Židova Benjamina D'Israelija na Berlinskom kongresu 1878.g.!). Srećom, i toj priči uskoro dolazi kraj!

Zbilja, tko je u Srbiji danas još toliko lud da riskira sve ovo? Drugim riječima, tko će u Srbiji biti toliko lud da ponovo proglasi novo izvanredno stanje ludila zbog otcjepljenja nesrpskog i veliko-većinskog albanskog Kosova ?!! Tko to zaboravlja da se bivša Titova Jugoslavija upravo na Kosovu počela raspadati, kada su tenkovi suludog i starog Titovog generala Stevana Mirkovića bili počeli gaziti šiptarsku i albansku djecu i njihove majke?!
Valja upozoriti i na ovo: ako doista eksplodira ovo novo-najavljeno srbijansko ludilo, Srbija će takvim ponašanjem ugroziti i cjelovitost Crne Gore i Makedonije, a Rusija će se morati odlučiti na čiju će onda stranu? Na srpsku ili crnogorsku i makedonsku. Koji će joj ulog biti važniji?

Inače, osobno podržavam slanje hrvatskih vojnika u misiji ISAF-a na Kosovo! Mnogi su Šiptari, Albanci i Dardanci branili Hrvatsku u našem Domovinskom ratu, pa je vrijeme da im vratimo taj sveti dug!
Međutim, osobno sam oštro protiv slanja hrvatskih vojnika na Golan, koji je Izrael oteo od Sirije prije četrdeset godina, u ratu 1963.g. To nije naš rat, kao što ni rat u Afganistanu i Iraku nije naš rat. To su ratovi Anglo-Američkih terorista protiv arapskih i (djelomično!) islamskih terorista, u čemu naša Hrvatska treba i mora ostati striktno neutralna. Jedino što bi Hrvatska trebala i morala učiniti jest da prihvati njihovu ranjenu djecu i žene, kojima treba pružiti liječničku i svaku drugu humanu i humanitarnu pomoć! A to isto treba učiniti i na Kosovu, pa i u Srbiji, ako se ne-daj-Bože dogodi ovakav jedan glupi i luđački scenario, koji Toma Grobar sprema, a ja ovdje predviđam. Ne daj Bože da ja budem u pravu!

Ante Rokov Jadrijević