Monday, September 29, 2008

KAJINOVE LAŽI, HISTERIJE I REVNOST KOJA UBIJA

Ante Rokov Jadrijević, publicist (Semper Paratus Croatiae . com)

28. rujan 2008.g.

Uredništvu portala amac.hrvati-amac.com

KAJINOVE LAŽI, HISTERIJE I REVNOST KOJA UBIJA

Opasne histerije sve više razdiru Damira Kajina, zastupnika Udbo-fašističkog krila IDS-a. Osim što je ekstremni istarski lokal-šovinist, on je (i po svom rodu!) ekstremno- ortodoksni staljinist-komsomolac (to jest skojevac). I kao takav, on nikako ne može podnijeti rušenje polustoljetnih komunistički laži, bilo ideoloških, bilo povijesnih, a to je ponovo iskazao na prekjučerašnjem zasjedanju u Spomen Domu u Pazinu 25. rujna 2008.g., u povodu 65. i lažne obljetnice donošenja povijesnih Pazinskih rujanskih odluka o sjedinjenju Istre s maticom zemljom. Iz njegovog svečanog govora, koji je održao kao specijalni izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, opskurnog negospodina Stipe Mesića, ostalo je prilično nejasno na koju to »maticu zemlju« misli Damir Kajin i njegov pokrovitelj Stipe Mesić – maticu zemlju Hrvatsku ili maticu zemlju Jugoslaviju?! Jamačno na Jugoslaviju, a ne Hrvatsku. Uostalom, to i sam datum te obljetnice govori: 25. rujna 1943., a ne 13. rujna 1943.! A ta dva povijesna datuma se razlikuju kao nebo i pakao! Kao demokratska Hrvatska i totalitarna satrapija Jugoslavija.

Naime, u Istri, a posebice u udbaškom Glasu Istre sustavno se stvaraju nedoumice – koji je pravi Dan sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom! O tome je u Glasu Istre (ali još više u »Istarskom Glasu« iz Labina prije sedam ili osam godina!) polemizirao moj stari prijatelj Vlado Jurcan, inače sin partizanskog borca iz sela Jurcani, koje se nalazi vrlo blizu većeg sela Rakovci u Istri, iz kojega je bio i legendarni vođa ustanka naroda Istre, ugledni predratni »narodnjak« Joakim Rakovac. Stoga ću jednim dijelom ponoviti njegove stare argumente (koji su nam obojici bili zajednički), a uz to dodati i još nekoliko krucijalnih podataka (jedan dio toga sam već napisao na portalu AMAC-Hrvati, a nakon toga objavio i na ovom svom blogu Semper Paratus Croatiae, prije više od godinu dana, pod naslovom: »EKSTREMNO-ORTODOKSNI DAMIR KAJINVjerni sljedbenik tovarišča Staljina!«).

Prava povijest kaže da je istarski narod podigao svoj ustanak ujutro 9. rujna 1943.g., čim je prethodne večeri (8. rujna 1943.g.) čuo da je kapitulirala Italija. Tog sudbonosnog dana je oslobođeno Lanišće na Ćićariji i zauzeta je kasarna talijanske fašističke vojske. Narod se domogao oružja. Planuo je općenarodni ustanak. Prva istarska partizanska četa s Ćićarije i iz Buzeta je u istom danu prerasla u bataljun, koji je brojio više od 200 boraca (iz knjige Ljueo Drndića: »Oružje i sloboda Istre« , Školska knjiga – Glas Istre 1978.g., str. 312./313.). Slijedećeg jutra, 10. rujna 1943.g. ustanici zauzimaju snažni garnizon u Lupoglavu, koji je brojio više od 500 vojnika. Do večeri tog dana već je stvoren i drugi bataljun. Idućeg dana, 11. rujna 1943.g. oslobođeni su Buzet (garnizon od 1.000 vojnika) i Pazin, u kojem je pukovnik Monteverdi, komandant velikog garnizona, položio oružje pred Ivanom Motikom. Nakon toga Ivan Motika kreće u nedaleki Žminj, u kojem ga već čekaju ustanici-prvoborci- narodnjaci starog Mate Peteha i njegove grupe. Sve je dakle bilo spremno za 13. rujna 1943. kada u Pazinu vođa ustanka naroda Istre, ugledni narodnjak Joakim Rakovac otvorio najznačajniji sastanak u povijesti Istre i održao pozdravni govor, nakon kojeg je pozvao Ljubu Drndića (rođenog u Karojbi) da pročita tekst Proglasa narodu Istre. Evo srži tog Proglasa koji je Ljubo Drndić čitao:

»Istarski narode!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati

Rodoljubi Istre!

Prvi put u našoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke. ISTRA SE PRIKLJUČUJE MATICI ZEMLJI I PROGLAŠUJE UJEDINJENJE SA OSTALOM NAŠOM HRVATSKOM BRAĆOM….

ŽIVJELA HRVATSKA ISTRA!

ŽIVJELA JUNAČKA NARODNO OSLOBODILAČKA VOJSKA!

ŽIVIO ZAVNOH!

ŽIVJELA CRVENA ARMIJA!

ŽIVJELE SAVEZNIČKE ARMIJE!

SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!

NARODNO OSLOBODILAČKI ODBOR ZA ISTRU

(iz knjige Ljube Drndića, str. 329.-331. ; podvlačenja učinio A.R.J.)

To je prva i najvažnija povijesna činjenica.

Valja odmah i ovdje uočiti da se nigdje ne spominju ni partizani, ni Tito, ni Jugoslavija! To se malo kasnije i još mnogo kasnije lukavo i podlo dopisivalo i dopisivalo. A svi mi ostali smo bili robovi jedne prešućene, zabranjene, i krivotvorene povijesti! I evo kako je to išlo prvim koracima, već kroz desetak dana tog rujna 1943.g.:

Politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, nezdravi slabić Vladimir Bakarić, stigao je s još nekoliko njegovih članova 19. rujna 1943. u štab 13. primorsko-goranske divizije, gdje je istoga dana donijeta odluka o osnivanju Operativnog štaba NOV Hrvatske za Istru. Za komandanta je postavljen Sava Vukelić, a za komesara Joža Skočelić (Knjiga Ljube Drndića, str.334.). S grupom „iskusnijih boraca iz štabova brigada i s komandirima vodova i četa“ (navodnici su moji““ A.R.J.) krenuo je štab u Istru…U toj knjizi nije rečeno da je sa Savom Vukelićem u Istru došlo i mnogo ličkih boraca i njihovih komandanata, a u tom njegovom Operativnom štabu za Istru je bilo i ruskih instruktora!!

S dolaskom Operativnog štaba u Pazin 23. rujna 1943.g. prestao je djelovati Štab hrvatsko-slovenskog odreda za Istru, pod čijim je rukovodstvom već tada u brojnim četama i bataljunima bilo obuhvaćeno oko 12.000 boraca. Operativni štab za Istru odlučio je od postojećih formacija stvoriti tri brigade i tri odreda.... Za komandanta Prve brigade „Vladimir Gortan“ postavljen je Nikola Tatalović (lički Srbin! opaska A.R.J.). Za komandanta Druge brigade postavljen je Vitomir Širola Pajo, a za komandanta Treće brigade postavljen je Srđan Uzelac (lički Srbin! opaska A.R.J.).

Dakle, Ljubo Drndić je u svojoj knjizi, objavljenoj tek 1978.g., prešutio neke ključne

stvari (poslijeratne tabu teme!), pa ću stoga ja to ovdje malo bolje pojasniti.

Dogodila se klasična komunistička prijevara, kojom je daljnje rukovođenje ustankom naroda Istre oduzeto iz ruku Istrana i predato u ruke ličkih Srba: Save Vukelića, Nikole Tatalovića, Srđana Uzelca, Dimitrija Vojvodića-Zeke i još nekih „iskusnih boraca iz štabova brigada“, ličkih, crnogorskih, itd. Dakle, istarski borci su bili dobri samo kao borci, ali nikako kao glavni komandanti i glavni komesari! (prepisao sam ovo iz mog godinu i pol starog publicističkog članka „Istarske fojbe nisu bile plod hrvatskog nacionalizma, nego su bile plod ideološkog Jugo-staljinizma i sovjetsko-ruskog ekspanzionizma“, koji je udbaški Glas Istre odbio objaviti, te je stoga objavljen na mom blogu „Semper Paratus Croatiae“ nešto kasnije).

Tako je stvorena vojna podloga i za političku prijevaru, evo kako: „Kada su povijesne odluke Okružnog NOO za Istru stigle u Otočac, tada glavnog grada slobodne, partizanske Hrvatske i sjedišta CK KP Hrvatske, ZAVNOH-a i Glavnog štaba Hrvatske, izazvale su oduševljenje, ali i obavezu da se brzo i efikasno djeluje. Zato je 20. rujna 1943.g. sazvano zasjedanje Predsjedništva i Izvršnog odbora ZAVNOH-a, koje je donijelo Odluku da se Istra,… priključuje matici zemlji – Hrvatskoj i preko nje novoj Jugoslaviji.!

ZAVNOH je odmah uputio u Istru svog izaslanika Jakova Blaževića (inače srpskog zeta! opaska A.R.J.), člana CK KP Hrvatske, sa zadatkom da …. istarske vođe Ustanka upozna s (tajnim??) odlukama donijetim u Otočcu. Evo ključne rečenice o tome u Drndićevoj knjizi na str.337.: „U ocjenama do tada ostvarenih dometa NOP-a Istre i pri utvrđivanju narednih zadataka i načina njihove realizacije, pojavile su se između Jakova Blaževića i članova partijskog rukovodstva Istre razlike, koje se i u sačuvanim izvještajima tog perioda mogu jasno sagledati….“. Drugim riječima, Ljubo Drndić se 1977. i 1978.g. nije usudio reći o čemu se zapravo radilo! Ono što je mogao reći - dakako, na uvijen način - odnosno između redova, jest da je Jakov Blažević u Pazinu 25. rujna 1943.g. diktatom prisilio Istarski Sabor da u posebnom (novom!) Proglasu obavijesti narod da je Istra pripojena Jugoslaviji!

Tako je Istra, ujedno, i oslobođena od strane istarskih partizana (Narodnog Fronta), ali u isti mah i okupirana od strane srpskih staljinista, što iz četničkih krajeva Like, što iz Crne Gore, što iz Beograda i Srbije! A oni su ubrzo smjenili sve glavne istarske vođe autohtonog istarskog partizanskog pokreta (citiram pet onaj moj članak).

Tako se i nad Istrom se spustila „duga mračna noć“.

Eto kako je Istra ustvari pripojena Jugoslaviji!! Drugim riječima, izuzeta iz Hrvatske i pripojena Jugoslaviji! I to je ono što će odrediti njenu poslijeratnu sudbinu. U Istri će doći do etničkog čišćenja i to kao na nacionalnoj, tako i na ideološkoj osnovi. Tako je došlo je do nekoliko egzodusa istarskih Talijana, a još više do egzodusa istarskih Hrvata. A onda će se Istra početi malo-po-malo posrbljavati i jugoslavizirati! No, to je izvan ove priče.

Dakle, Kajin i Mesić su, uz bratsku podršku ostarjelih istarskih infojbatora, prekjučer u Pazinu 25. rujna 2008.g. slavili pripojenje Istre svojoj matici – Jugoslaviji, a ne Hrvatskoj!

Slavili su krivotvoreni komunistički „praznik“ (prazan od istine!), a ne obljetnica općenarodnog ustanka i prvog i jedino pravog (!!) proglašenja sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom!

Kajin, Mesić i nekadašnji mladi „infojbatori“ Istre, a sada još uvijek bezobrazni starci, slavili su svoj povijesni falsifikat, od kojeg su oni i njihovi sinovi i kćeri vrlo dobro živjeli 45 godina. I to je cijela priča o njima, a naročito o specijalnom izaslaniku predsjednika Republike, opskurnog negospodina Stipe Mesića – Damiru Kajinu, zastupniku Udbo-fašističkog krila IDS-a, ekstremnom istarskom lokal-šovinistu i ekstremno-ortodoksnom staljinističkom komsomolcu (to jest skojevcu).

To je priča o jednom bezobraznom, drskom, lažljivom i histeričnom čovjeku, prepunom „revnosti koja ubija“, koji mrzi svoj vlastiti hrvatski narod – ako je on uopće Hrvat?!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Brtonigla, Istra

P.S.: To je ujedno priča kako se IDS pretvorio u udbo-komunistički KIDS (Udbo-

komunistički istarski „demokratski“ Sabor). Nisu nimalo slučajno iz njega ispali Ivan Corrado Pauletta, Loredana Bogliun, Mario Blečić i njima slični. Svaka „revolucija“ jede svoju djecu. Nihil novi sub sole.

A.R.J.

P.S. (2): Još ovog tjedna će na mom trećem blogu „Semper Paratus Prometheus biti

objavljen jedan deset godina star tekst: „Mi Trebamo suditi Motiki i Piškuliću !“,

od 28. rujna 1998.g., kao dopuna ovom tekstu.

A.R.J.

Friday, September 26, 2008

TAJNA SANADEROVE PREDSJEDNIČKE KANDIDATURE

Ante Rokov Jadrijević, publicist i politički kritičar (Semper Paratus Croatiae.com)

25. rujan 2008.

 

Uredništvu portala amac.hrvati-Amac.com

              

                        TAJNA SANADEROVE PREDSJEDNIČKE KANDIDATURE

 

            Već mjesec dana traju nagađanja u hrvatskoj javnosti (koja se već vješto medijski histeriziraju!) hoće li se premijer Sanader kandidirati za predsjednika Republike na slijedećim predsjedničkim izborima početkom 2010.g. Ja osobno mislim da hoće. A evo zašto.

 

            Sanaderova šarena koalicija na vlasti se počinje osipati, jer on kao predsjednik Vlade nema nikakvih značajnih uspjeha, a i nikakvih korjenith promjena, a problemi narastaju iz dana u dan. Pitanje je dana, tjedna ili mjeseca kad će prvi »štakori« početi bježati sa Sanaderova »broda čudaka«! Sanaderova Vlada se prije dva mjeseca zadužila za novih 600 milijuna eura kod Svjetske banke i njenih satelitskih banaka, kako bi krpala rupe u svom državnom proračunu, koji će se uskoro naći pred još jednim svojim neuspješnim rebalansom. Ukupno zaduženje Sanaderove Vlade u nepunih pet godina njegove vladavine dostiglo je već 13 milijardi Eura, čime se izjednačio s dugom Račanove Vlade. A unatoč svemu, Sanaderova Vlada upravo zapošljava još 500 svojih »savjetnika« u državnoj upravi, koji će se – gle čuda!! - tek doškolovati za posao koji ih očekuje. Znači, zapošljavaju se »rodijaci«, zetovi ili ljubavnice… itd. Hrvatska državna uprava košta nas sve više, jer svaka nova nomenklatura i/ili koalicija na vlasti zapošljava svoju rodbinu u državnoj službi. Od naveliko obećavane Sanaderove »Regulatorne giljotine« nije bilo ništa! Tomu je bio kriv i Račan, koji nije imao snage sprovesti debirokratizaciju državne uprave i  koji nije imao snage i odlučnosti da očisti državnu upravu od HDZ-ovog smeća koje se nakupilo u njoj. A ni Sanader nije imao snage da očisti SDP-ovo smeće koje se povratilo ili nakupilo u njoj u vrijeme vladavine Račanove »Koalicije narodnih izdajnika«. Dakle, Sanader se – jednako kao i Račan – našao u pat poziciji. Stoga i njemu posljednje zvono zvoni.

 

            A naredni lokalni izbori kroz pet ili sedam mjeseci bit će pravi potop HDZ-a (osim u Istri, gdje se IDS i sam potapa! Izuzetak će biti Zadar i Lika, koje ostaju jake utvrde HDZ-a, najviše zahvaljujući ministrima Kalmetu i Milinoviću u Gospiću). Primjer HDZ-ovog  poraza u Osijeku je indikativan u tom smjeru.

 

            Dakle, Sanader bježi s megdana. I on se želi preseliti na džabalebaroški Pantovščak. A UDBA s Pantovščaka upravo grozničavo traži zamjenu za svog starog pajdaša Mesića. Osim toga, sve nam se više čini da se UDBA i Sanader već odavno dobro poznaju! Dakle, doći će do jednostavne rotacije: Sanader na Pantovščak, a Mesić će biti »instaliran« u Banske dvore! Znači:Vuk sit, a ovce k'o ovce! Tomu u prilog govori i činjenica da su Sanader i njegova klika na vlasti nedavno podlegli pritisku i ucjenama koje preko Mesića i njegove UDBO-Družbe Adrija dolaze njemu i njegovoj Vladi.

 

Milanovićev SDP– jednako kao i Račanov SDP – nije se dao. Odbio je Mesićevo »udvaranje« prije par mjeseci, kada mu se Mesić pokušao nametnuti kao budući i »bratski« vođa oporbe. S druge strane, Mesić i Manolić ne kriju želju da se žele vratiti u HDZ. Sada se otvara i ta mogućnost. Tu je njihov stari pajdaš »Sova«, odnosno »Kolega«, to jest njihov bivši »suradnik« Vladimir Šeks. A ako Vladimir Šeks ne uspije još jednom smutiti stare HDZ-ovce, onda će Mesić vladati HDZ-om iz sjene. Šeks je majstor za takve prljave političke podvale. Ukratko, UDBA s Pantovščaka će već nekako udesiti da Mesić pobijedi na slijedećim parlamentarnim izborima i postane predsjednik buduće nove hrvatske Vlade. Dovoljan će biti stari i davno oprobani Manolićev trik: voziš vreće s izbornim glasovima birača pored nekog smetlišta, baciš dvije vreće na smeće, a tvoji »smetlari« ti ubace tvoje dvije već pripremljene vreće s lažnim glasovima - i izbori su dobiveni!

 

            To je – ukratko – tajna Sanaderove predsjedničke kandidature. No i ta tajna nosi u sebi još jednu tajnu. Čim se Mesić s Pantovščaka preseli u Banske dvore, Udbina »pravna mafija« na čelu s Vladimirom Šeksom će izmijeniti Ustav, te će u potpunosti nametnuti pravi parlamentarni sustav, u kome će budući predsjednik Vlade Stipe Mesić svesti budućeg predsjednika Republike Sanadera na ulogu »fikusa u Predsjedničkim dvorima« na Pantovščaku! To će biti itekako zaslužena Božja ili sotonerijska kazna Sanaderu, jer nije imao muda svesti Mesića na »fikus u Predsjedničkim dvorima« na Pantovščaku. Kazna što  je dopustio da mu Mesić bude gazda u svemu i da nad Hrvatskom vlada na svoj vlastiti superpredsjednički način!

 

              A kako je Stipe Mesić vladao na sebi svojstven ciganski način – to smo vidjeli i iskusili ovih devet godina. I to ide na račun Sanadera! Udbi je Mesić bio »korisna budala« i »dvorska luda«. Neka se sada Sanader zamisli – čeka li i njega ista takva uloga?!

 

                                                                                                                                                                        Ante Rokov Jadrijević

                                                                                                                                                                        (hrvatski socijal-radikal)

Wednesday, September 24, 2008

Joe Banana i dr. Zamorac

AMAC/ Petar Gelo, Australija:Istina pobjeđuje“ 22. rujan 2008.

Komentar A.R.J.

Joe Banana i dr. Zamorac

Ako su doista premijer Sanader i ministar dr. Dragan Primorac izjavili da je "Hrvatska umorna od prošlosti", onda im ja sada i ovdje odgovaram: Ne, nego je Hrvatska umorna od ovog našeg kilavog premijera "Joe-a Banana" Sanadera i "dr. Zamorca" (kako su ministra Dragana Primorca u našem „Hrvatskom listu“ iz Zadra duhovito etiketirali na svojoj zadnjoj stranici!)!

Naprotiv. umorni smo mi Hrvati od njihove vazelinske i pederske budućnosti!!

Znači, nismo mi Hrvati umorni od prošlosti, nego od naše falsificirane prošlosti, koju šutke i kukavički prihvaćaju i štite naši hrvatski "odličnici" premijer „Joe Banana“ i njegov još kilaviji ministar „dr. Zamorac“.

Uostalom, još je George Orwell lucidno konstatirao da "onaj tko kontrolira sadašnjost, taj kontrolira i budućnost, a onaj tko kontrolira budućnost, taj kontrolira i prošlost!

Nažalost, od 3. siječnja 2000.g. i pobjede Račan-Mesićeve „Koalicije narodnih izdajnika“ Hrvatska je opet pretvorena u Orwellovu „Životinjsku farmu“!

Znači, spomenuta dvojka, premijer „Joe Banana“ Sanader i „dr. Zamorac“ nam već pet godina odgaja nove hrvatske zamorce, ali naši učenici se sve češće i sve žešće bune protiv Sanaderovog kilavog ministra obrazovanja „Dr. Zamorca“! Ne daju se majmunizirati! A sva naša upozorenja Sanaderu da je njegov „dr. Zamorac“ najveća štetočina u našem obrazovnom sistemu od stjecanja naše neovisnosti, nailaze na Sanaderovo gluho uho ili podsmijeh. No, jedno je sigurno: neće se Sanader posljednji smijati!!

Nakon ovog (ovdje iznijetog) mnogo je jasnije zbog čega je naša prošlost još pod pomnom kontrolom UDBE i srbo-američke Pete kolone, odnosno još je uvijek falsificirana. I to uz prešutni blagoslov premijera Sanadera i dr. Dragana Primorca.

Stoga ovo pitanje za Hrvate: jesmo li ikad od stjecanja neovisnosti imali goreg premijera i goreg ministra obrazovanja?

Molim poštovanog gosp. Petra Gela da uvaži jedan moj mali ispravak: Tito nije ubio tristo Jugo-komunista, nego je kao šef Ureda Internacionalnih brigada u Parizu (u vrijeme španskog građanskog rata) poslao na raport Staljinu preko osamsto naših komunista, koji su svi streljani i pokopani u jednom trideset metara dugom i tri metra širokom jarku uz istočni zid NovoSpaskog samostana nadomak Moskve (sada je to dio Moskve).

Osim toga, Tito nije bio samo "suradnik" NKVD-a, nego je čak bio pukovnik NKVD-a, pod lažnim imenom Lebedjev. I ne samo to: bio je i general NKVD-a u glavnom stožeru španske Republikanske vojske, pod lažnim imenom "Gorzev" (neki autori navode drugo ime: Gurjevič). O sve tome sam vrlo opširno pisao u jednim slovenačkim novinama još 1989.g.

Nadalje, hrvatski partizani su 1943. i 1944.g pjevali svoju ratnu pjesmu:

"Nosim kapu sa tri roga, ja se borim protiv Boga!".

Toliko za ovaj put.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Monday, September 22, 2008

NAFTA – još jedno stoljeće rata?

AMAC/ Spectator: NAFTA – još jedno stoljeće rata? (3) 16. rujan 2008.

Uvodna napomena: na našem portalu AMAC-Hrvati razvila se zanimljiva polemika o oružanoj intervenciji Rusije u Gruziju prije dva tjedna. Nadam se da će moji čitatelji iz slijedećih priloga shvatiti bit te polemičke rasprave.

(1.) Komentar A.R.J.: 19. rujna 2008.

SVE JE TOČNO TAKO, ALI ŠTO JE S DRUGOM STRANOM MEDALJE?

Odlično ste napisali, gosp. Spectator, ali što je s onom drugom stranom medalje? Zanima nas kako će Velika Rusija na isti način "destabilizirati" Ukrajinu čim se za to ukaže prava prilika, te od sirote Ukrajine odcijepi istočnu polovicu njene Države, tako da Rusija izbije cijelom svojom dužinom na Crno more!

Osobno očekujem Vaš stav i novo obilje informacija o tome. Jer ako Rusiji to uspije, onda je Hrvatska jedna od slijedećih žrtava velikog ruskog medvjeda!

Vi znate koliko Vas visoko cijenimo, a naša udbaška štampa, Radio i Televizija nam o tome skoro ništa ne kažu. To je razlog više što Vas željno isčekujemo i čitamo na našem AMAC-u.

Srdačan pozdrav,

Ante Rokov Jadrijević

* * * * *

(2.) Komentar: Zvonimir

19-09-2008 21:54

Rusija

Destabilizirati Ukrajinu? Ako itko destabilizira Ukrajinu onda je to Zapad ali dominantno SAD. Razlozi se nalaze u tekstu clanka pa to ne treba posebno objasnjavati. Treba misliti na cinjenicu da u juznom dijelu Ukrajine ima ni manje ni vise nego 90% etnickih Rusa koji se u ovom trenutku zaklinju da im ne pada na pamet 'ostaviti domovinu' i otici na tzv 'Zapad'. BBC je neki dan intervjuirao ljude na ulici i to su bili odgovori koje je mogao cuti svatko tko je tog trenutka gledao taj program. Rusa je u Ukrajini oko 17% i gotovo svi su koncentrirani na jugu. Ni medju Ukrajnicima situacija nije posve jednoglasna o cemu najbolje svjedoci raspad vladine koalicije jer Julija Timosenko nije nimalo sklona bezrezervnom odlasku na Zapad. Tzv 'revolucija' od prije par godina financirana je od SAD-a a njihove 'nevladine udruge' u tome su imale najvecu mogucu ulogu. Treba li osudjivati Rusiju zbog odupiranju okruzivanju od strane NATO-a? Da se ne radi o demokraciji koja navire na despotski istok objasnjeno je u clanku pa to ne treba ponavljati. Preporucili bismo svima procitati clanke prema poveznicama iz clanka kao bi se dobilo pravu sliku o cemu se radi.

Zvonimir

* * * * *

20-09-2008 22:43

Rusija je pokvarena drzava

Rusija je pokvarena država, cime ne opravdavam (pokvarene i sebicne) poteze Zapada.

Sto se tice Ukrajine, da su pametni trebaju se samo jace povezati s Poljskom, čak u konfederaciju i sto jace vojno suradjivati, te mislim da bi Ukrajina i Poljska zajedno predstavljali ozbiljnu konkurenciju i nerijesivu prepreku za bilo kakve ruske (vojne) aspiracije. Sjetimo se da su Rusi pobili preko 7 miliona Ukrajinaca u 30-tim godinama, što je uz glad, što uz ubijanje Zidova kroz naciste u tako kratkom vremenu jedan od najvecih svjetskih zlocina.

Puno manje od toga nije ni ubijanje miliona Hrvata (katolika i muslimana) nakon 1945 o cemu se jos premalo pise sto je dokaz koliko u Hrvatskoj jos vlada crveni fasizam koji predstavlja Mesic, Manolic, Boljkovac, Perkovic kao sto u Rusiji vlada KGB demo(n)kracija.

Crocop

* * * * *

22-09-2008 12:41

Rusija je doista pokvarena država !

Hvala gosp. Crocopu što je još bolje od mene rekao ono što sam ja mislio reći.

Dakako da ni ja ne odobravam (pokvarene i sebične) poteze Zapada. O tome sam pružio obilje dokaza (a na mojem S.P.Prometheusu sam upravo objavio jedan stari i jako papreni članak o prljavim rabotama bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu Williama Dale-a Montgomerija i opisao način na koji je podrivao i rušio pokojnog Prvog Predsjednika dr. Franju Tuđmana). Ali ovo ovdje je sasvim druga priča!

@ gosp. Zvonimiru: čini mi se da Vi ne pravite razliku između predsjednika Ukrajine Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko. Nije se Julija Timošenko udružila s pro-ruskim blokom Viktora Janukoviča zbog evidentne opasnosti od Zapada, nego čisto iz pragmatičnih razloga: ona u tom srazu zbog ruske agresije na Gruziju i američke penetracije na Istok - prema Kaspijskom Jezeru, želi naprosto sačuvati svoju Ukrajinu i svoju (nacionalističku!) poziciju, bez srljanja u nove Juščenkove avanture. Dakle, Julija je izabrala manje zlo, kako bi izbjegla da se veliki ruski Medvjed istom žestinom i u svom divljem pohodu sada ne obruši na njenu nejaku i od Zapada izigranu zemlju!

Vaše tvrdnja gosp. Zvonimir da u Južnim dijelovima Ukrajine ima "ni manje ni više 90 posto Rusa " je krajnje netočna! U kojim to "južnim dijelovima Ukrajine"? Na Krimu? U Donjeckoj oblasti?

Zna se dobro da su Rusi posljednjih 150 godina perfidno i masovno rusificirali Krim i Donjecku oblast (ruski Drang nach Sud!!), jer im je trebao ukrajinski Sevastopolj, kao ratna luka i donjecki ugljen za pogon njihovih ratnih brodova, željeznica, tvornica itd., a slično su učinili i u Kazakstanu, Estoniji, Litvi i Latviji – sproveli rusifikaciju - Ada spomenem samo najvažnije...). Uostalom, sve nam je to dobro poznato i iz naše Hrvatske: Srbi-Srbijanci iz imperijalističkog Beograda su perfidno posrbili Pulu, Rovinj, Poreč, Novigrad, Umag i Buje (i Kopar, dakako!). Mnogo teže i u manjoj mjeri im je to uspjelo u Rijeci, Zadru i Splitu. A Dubrovnik je posebna priča!!

Samo u 19. stoljeću, Srbija je štampala 28 knjiga o "Srbima u Hrvatskoj"! Pročitajte štogod o Srbima-katolicima u knjizi dr. Luje Bakotića "Srbi u Dubrovniku"!

Jedino u čemu se s Vama (ovaj put!) mogu složiti, gosp. Zvonimire, jest da je u dlaku istu ulogu USA namijenila tzv. "nevladinim udrugama" u Ukrajini kao i u Hrvatskoj: subverzivno, odnosno podrivačko djelovanje. Stoga bi bilo bolje da mi ovdje u Hrvatskoj upotrebimo svoja bojna pera da ih spriječimo u toj prljavoj raboti u Hrvatskoj. Ja to činim. I u tome nisam sam. "Bio sam kad je trebalo biti - i bit ću opet ako to bude trebalo biti!". Pročitajte to u spomenutom članku.

Još nešto: "Marširajmo odvojeno, udarajmo zajedno" - rekao je moj stari prijatelj Mladen Schwartz.

Pozdrav gosp. Crocop-u.

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

Friday, September 19, 2008

EPPUR SI MUOVE !

AMAC/ Suci bez imuniteta

Komentar A.R.J. /19. rujan 2008.

EPPUR SI MUOVE !

"Tko sudi, bit će mu suđeno!", upozoravao sam i ja neke suce i sutkinje u Općinskom sudu u Bujama, služeći se gornjom Isusovom izrekom. I doista, konačno se skida nezasluženi oreol s glava sve većeg broja naših sudaca. Nadajmo se da valjda doći i taj dan kada će suci i sutkinje i u ovoj našoj novoj Državi biti podvrgnuti reizbornosti, kako je to u nekim Zapadnim državama najvišeg stupnja demokracije.

Predugo se "krivosudno" smeće pometalo pod tepih, tako da se odijum hrvatske javnosti nezasluženo prelijevao i na ostalu veliku većinu naših časnih sudaca. "Krivnju treba individualizirati" - uporno je trabunjao proteklih skoro devet godina naš opskurni predsjednik Republike Stipe Mesić. A cijelo to vrijeme on sam je prikrivao mnoge velike i visoke kriminalce! Sada me zanima hoće li i to Njegovo "krivosudno" smeće doći na red i biti izloženo reflektorima hrvatske javnosti ?!

Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)

Tuesday, September 16, 2008

JOŠ JEDNOM O „LICEMJERJU I MOĆI“ AMERIKE

AMAC / Spectator: Američka ‘Velika strategija' Utorak, 16 Rujan 2008

Komentar: A.R.J.

JOŠ JEDNOM O „LICEMJERJU I MOĆI“ AMERIKE

Čestitam našem sjajnom publicistu g. Spectatoru na još jednoj izvrsnoj analizi na našem portalu AMAC-Hrvati, ovaj put temeljne američke političke doktrine "Moć i licemjerje"(moja opaska!), koja inače potječe iz "Protokola sionskih mudraca". Dovoljno se sjetiti opskurnog Richarda Holbrooke-a i Madeleine Albright i njihovih brojnih prljavštinama na Balkanu protiv našeg hrvatskog naroda.

S druge strane, mi moramo striktno držati odmak i od ove nove Rusije, pogotovu što Putin i Medvedev ponovo insistiraju na svom imperijalnom pravu na svoje ruske "interesne zone". Drugim riječima, Rusija se ipak vraća svojoj Brežnjevljevoj doktrini "ograničenog suvereniteta". A na to mi u Hrvatskoj uvijek moramo zvoniti na uzbunu! Nažalost, Hrvatskom u ovom trenutku vode (bivši??) staljinisti i neizlječivi rusofili Budimir Lončar, Joža Manolić i "tovarišč" Stipe Mesić (to potvrđuje čitav njihov dosadašnji izbor svojih starih "kadrova" u našoj ambasadi u Moskvi!). No to je samo onaj vidljivi dio sante leda, koja je već napola potopila Hrvatsku. Stoga ja osobno među prvima zvonim na uzbunu. Jer nama zvona zvone! Možda i posljedni put!“

Ante Rokov Jadrijević

(Semper Paratus Croatiae. com)

Tuesday, September 9, 2008

ZAVRŠNO O HRVATIMA I ŽIDOVIMA

Mladen Schwartz

Uvodna napomena (semper paratus croatiae):

Osobnim dopuštenjem gospodina Mladena Schwartza objavljujemo završni dio njegove polemike s gosp. Ignacom Pollakom iz Osijeka, polemike koja je tekla u našem „Hrvatskom listu“ posljednjih mjesec dana. Iz ovog završnog teksta svakom čitatelju će biti odmah jasno o čemu se tu radi, te nama potrebe za širim objašnjenima (A.R.J.).

ZAVRŠNO O HRVATIMA I ŽIDOVIMA

Mladen Schwartz

Pokušat ću po mogućnosti sažeto uzvratiti na tri dopisa iz HL br. 205 (20 VIII 08), kojima čitatelji reagiraju na moje pisanje o židovstvu: «Schwartz vrijeđa Židove (...)» Ignaca Pollaka, «Moderna hrvatska nacija ili država u državi» Žarka Marića, te «Hrvatski domoljubi nisu antisemiti!» Andrijane Perković-Paloš.

POLLAK. Iz njegovoga pisma gotovo bi se stekao dojam da sam ja isključivi krivac za «aušvic» i «holo» (magične židovske riječi kojima se tabuizira predmet i zabranjuje svaka kritika). Židovski pak rabini ne vide krivnju u Mladenu Schwartzu, nego u židovskom ponašanju, umišljenosti i bahatosti, kojima slijedi Božja kazna. Što se mene tiče, kao desničar ja sam etnopluralist; tu ima mjesta za sve Božje narode, čak i za Židove, pod uvjetom da se odreknu svojega globalističkog imperijalizma i narcisoidne izabranosti u «holokaustu» (ili, kako bi Pollak rekao, holokasutu). Pollak tvrdi da ja taj «holokaust» negiram. Ne može se negirati ono čega nema: čitajte Rassiniera, Faurissona, Christophersena, Walendyja, Stäglicha, Leuchtera, Zündela, Germara Rudolfa..., pa i Irvinga, Noltea, Garaudyja - takozvane revizioniste, koji s pravom revidiraju baštinjenu historiografiju, čisteći ju od pobjedničkih dogmi.

Pollak se boji da bi židovski narod asimilacijom mogao nestati. Da ga utješim, bio bi u dobrom društvu. Nijedan narod nije vječan, pa su tako s lica Zemlje kao samobitni narodi nestali i Huni i Avari, Etruščani i Feničani, Inke i Maje, stari Grci i Rimljani, Asirci, Iliri e tutti quanti. Iskreno govoreći, zabrinut sam da će Hrvati izumrijeti prije negoli Židovi. Ako pak ovi i iščeznu, uvijek će Bog, ukoliko ushtjedne, naći načina da ih uskrisi, pa i ex nihilo, kao što On i kremirano (holokaustirano!) truplo može obnoviti u slavno tijelo kada dođe Dies Irae.

Pollak nadalje mnije da Židovi ne vladaju svijetom. Naravno, Židovi (kao ni bliski im masoni) nisu svemoćni, a svijetom vlada polideterminacija, on je multikauzalan. Ipak je teško zanijekati da u stvarima ovoga svijeta Židovi igraju osobito veliku, posve nerazmjernu ulogu, te da ona nije uvijek baš na dobro njegovih žitelja. Danas se, pod njihovim pritiskom, Židovima ulaguje i Katolička crkva, koja ih je dojučer osuđivala, a da oni ne očituju osobite zahvalnosti. Europske su liberalno-demokratske države donijele drakonske totalitarne zakone, koji pod prijetnjom višegodišnje robije štite službenu židovsku holo-verziju. Zamislimo li nezamislivo: da naime Hrvati nešto slično nametnu svijetu s obzirom na Bleiburg, zorno ćemo si predočiti razmjere židovske umišljenosti i moći. Izrael, jedina država nakon Trećega Reicha i njegovih saveznika, te bjelačkih vladavina u Južnoj Africi, koja ima rasističko zakonodavstvo, može činiti što god mu se prohtije. Za njega ne vrijede ni rezolucije OUN, niti zabrane širenja nuklearnog oružja.

«Židovi ne vladaju svijetom.» Tko onda, uzurpirajući Božje ovlasti, zahtijeva čišćenje Novoga zavjeta od «antisemitskih mjesta»? Tko naređuje «europskoj uniji» objavu rata antisemitizmu? Za koga Amerika vodi preventivne genocidne ratove protiv islamsko-arapskih država? Tko je zapovijedio da Nijemci unakaze pola glavnoga grada Berlina, tek što su ga ponosno obnovili nakon interregnuma s provincijalnim Adenauerovim Bonnom - tko je dakle postavio monstruozni holo-spomenik u središte grada, da Nijemce podsjeća na njihovu «vječnu krivnju» i «posebnu odgovornost» spram Židova? Tko potiče masovno useljavanje Židova u Njemačku da se «zakoči ekstremna desnica» (?!), tko traži «Židovsku Državu Tiringiju» usred Njemačke? Tko Hrvatskoj naređuje suđenja ostarjelim hrvatskim domoljubima poput Šakića, Rojnice, Ašnera...? Tko je Stjepana Mesića pretvorio u tekliča između Jeruzalema i zagrebačkoga suda za ratne zločine? Tko je Hrvatsku preplavio «nevladinim udrugama» jačima od Vlade? Tko se sada, pod parolom «zločin je zločin», sprema u Bleiburg, eda bi nakon povratka autoritativno sveo broj hrvatskih žrtava na (Židovima podnošljivi) minimum te, u znak reciprociteta, prisilio kardinala Bozanića da klekne u Jasenovcu pred srbo-židovskim lažima? Tko je napisao monstruozni pamflet «Magnissimum crimen», na tragu Viktora Novaka, o hrvatskim ksenofobima Thompsonu i dr.? Tko godinama zanovijeta da se u Zagrebu nasilu mora podići provokativna sinagoga (za židovske ateiste!), tek da bi se ponizila Nezavisna Država Hrvatska, kao i sama ideja hrvatske državnosti? Tko organizira redovite jadranske susrete jugo-Židova, uz obilato sudjelovanje Srba, pod nazivom «bejahad» (zajedništvo)? Tko se to izruguje hrvatskim ratnicima, šaljući ih da beru masline i tako se obogate kao i on radom na filmu, tko prihvaća snimati film o Domovinskom ratu samo ako u njemu «ne bude aviona i tenkova»? Tko traži da se mrtvomu Dinku Šakiću svuče ustaška odora? Tko tjera Hrvate da zabranjuju Hrvata Thompsona? Tko Zvonka Bušića naziva teroristom? Tko izmišlja «holokaust u Zagrebu», tko obmanjuje da je Tuđman obnovio «zločine iz 1941»? I tako dalje i tomu nalik...! Znamo ih, imaju imena i prezimena: Lea Rosch, Charlotte Knobloch, Ignatz Bubis, Ronen Edelman, Simon Wiesenthal, Ephrajim Zuroff, György Soros, Slavko & Ivo Goldstein, Salomon Jazbec, Alen Budaj, Ognjen Kraus, Vladimir Šalamon, Branko Lustig, Žarko Puhovski... da spomenem samo neke konkretne ljude iz velike družbe međunarodnoga židovlja. Zvuče li ta imena (prezimena) većinom možda hrvatski ili francuski? Ili osobe koje se tako zovu možda ne postoje, možda sam ih ja izmislio, možda su holokaustirane?

I na kraju Ignacu Pollaku, umjesto pozdrava «šalom»: Ne znam kada me je i gdje Ariel Sharon, dugoumirući izraelski jastreb zvani Sabra-Šatila, spomenuo u govoru, ali znam da je, u znak «simpatije», svojemu psu nadjenuo ime «Schwartz»; usput, pas je (ili je bio?) njemački ovčar, što si cionist ne bi smio dopustiti, baš kao ni Wagnera (ta volio ih je njemački kancelar! – reductio ad Hitlerum). O Cipi Livni, izraelskoj ministrici, znam tek da joj je otac cionistički terorist, što bi kao vid zdravoga nacionalizma bilo posve lijepo, da se ne odvija na tuđem prostoru. Napokon, nisam «uobražen» (sic!), nego sam, ili nastojim biti, istinoljubiv i pravedan.

PS I: MARIĆ. Uz vrlo razboriti i razumni članak profesora Žarka Marića: ja se, da sam živio u proljetnom Zagrebu, ne bih «vjerojatno razvio u ekstremnog ljevičara» (kako glasi njegova teza); ne bih, jer sam od najranije mladosti ekstremni desničar i ničeanac. Ali doista, vjerojatno, ne bih postao ni hrvatski nacionalist - to se najlakše i najbolje postaje u velikosrpskom Beogradu! I Matošu je – si parva licet componere magnis - beogradsko vrijeme bilo dobrodošlo u smislu nacionalnoga osvješćivanja. S pravom Marić drugdje drži: «tko je imao i zrnce (hrvatske nacionalne svijesti), morala mu je (u vrijeme Proljeća) isklasati». - I još, ako dobro razumijem, Pollak ne želi, kako piše Marić, «etničko čišćenje» (Židovi u Izrael!). To bi trebao htjeti da je dosljedan, ali on hoće ovdje ostati i ovdje rovariti. E, to pak ne ide!

PS II: PERKOVIĆ. Gospođa P.-P. dobrohotno pristupa Židovima, i moli ih za razumijevanje, braneći pravo na miroljubivo hrvatsko domoljublje. Takav pristup, na žalost, ne pali, za dobronamjernost oni će naći samo prijezira, ona će tek još više raspiriti njihovu mržnju. S neprijateljem je uvijek bolje biti oštriji! I ja sam, možda naivno, vjerovao u mogućnost razumnoga «dijaloga» s cionističkim šovinistima dok sam (svibanj i lipanj 1977) u New Yorku «lobirao» za Zvonka Bušića i drugove tijekom njihova sudskog procesa. Da Vam, gospođo, pravo velim, dosadila mi je ta pomirljivost, jer ničemu ne vodi. Kada sam glavešinama Židovskoga kongresa uzvratio da je tadašnji izraelski premijer Menahem Begin veći terorist od Bušića, skoro smo se potukli. Oni ne dopuštaju usporedbe, relativiziranje, jer moraju apsolutizirati: holo je Apsolut, Bog, rekli bismo, bog i batina, i tu nema razgovora. Lako je (i olako) poštenom hrvatskom domoljubu ne biti antisemit; ali je teško zadrtom židovskom šovinistu ne izazivati antisemitizam.

I JOŠ JEDNO SLOVO. Višestruki su modeli ostvarivanja židovske nacije u politici: od nacionalne teokracije u stara vremena, preko različitih progonstava (Egipat, Babilon, Diaspora) i strane okupacije, do emancipacije prouzročene Prosvjetiteljstvom (žid. haskala) i Francuskom revolucijom. Židovska emancipacija nije dobrodošla ni domicilnim narodima, koje je dovela u stanje ugrozbe, niti pak ortodoksnom židovlju, koje se zabrinulo zbog gubitka samobitnosti. Navlastito tri modela židovskoga političkog djelovanja pod okriljem emancipacije nose u sebi svoje pogibli; nazovimo provizorno ta tri modela (koji su, dakako, u odnošajima dinamične interakcije) protokolski (svjetska država), sionski (izraelska država) i infiltracijski (država u državi). Zbog tih pogibli, ceterum censeo: Cigani – budite Hrvati! Srbi – budite Hrvati! Židovi – budite Hrvati! Ali to predpostavlja i da mišlju, riječju i djelom, srcem i voljom, bezostatno i iskreno prihvaćate krv i tlo, povijest, jezik i uljudbu - nacionalni usud Hrvata. Inače vam stoje na raspolaganju matične države: Indija, Srbija, pa i – rebus sic stantibus – Palestina!

Mladen Schwartz

Thursday, September 4, 2008

DEVALVACIJOM SU JAPAN I KINA POSTIGLI VELIKI EKONOMSKI PROSPERITET

AMAC/ dr. Točija Tadića za predsjednika Republike Hrvatske

Komentar A.R.J.

DEVALVACIJOM SU JAPAN I KINA POSTIGLI VELIKI

EKONOMSKI PROSPERITET

Pozdravljam svoje poštovane komentatore - gosp. "Ognjištara" i gosp. "Bosanca". Drag mi je svaki susret s njima na našem portalu AMAC-Hrvati. Naime, nije nužno da isto mislimo, nego je važno da smo u istom ešalonu u borbi s Petom kolonom u Hrvatskoj! A to znači - i financijskom Petom kolonom u Hrvatskoj! Ciljam prije svega na guvernera Hrvatske narodne banke dr. Željka Rochatynskog i njegovog zamjenika dr. Borisa Vujčića!

Marširajmo odvojeno, ali udarajmo zajedno! Tako je govorio moj stari prijatelj Mladen Schwartz i toga se mi držimo.

Ponavljam: Japan i Kina su devalvacijama postigli prosperitet! Japan je nakon dugotrajne i mukotrpne poslijeratne vladavine Jošide, inače američkog marionete, mudro devalvirao svoj Yen na novi tečaj od 234 Yena za jedan dolar i odmah doživio svoj rekordni ekonomski boom. Isto tako je Kina, nakon smjene svoje glupe i vječne maoističke gerontokracije, te dolaska na vlast Deng-ovih "mladih lavova" - trojice mlađih inženjera - doživjela najveći boom u povijesti svjetskih ekonomija. Kako? Tako što su najprije devalvirali svoj kineski Juan, čak 40 posto ispod njegove realne vrijednosti (o tome sam već pisao na AMAC-u prije sedam ili osam mjeseci i to baš u mom članku o štetočini dr. Željku Rochatynskom!)

Dakle, podla Jugo-komunistička floskula - da (svaka) devalvacija vodi u inflaciju i recesiju - a koju uporno proturaju u hrvatsku javnost kojekakvi udbaški novinari i udbomafijaški "ekonomisti" (od kojih neki i „profesori“ nekih naših fakulteta!), vrijedi samo u njihovom isčašenom i protuprirodnom komunističkom svjetonazoru!

Uostalom, evo bliskog primjera: kako su Slovenci brzo isplivali iz jugoslavenske krize? Odbacili su te floskule i hrabro proški kroz tri kontrolirane devalvacije! Sanader bi dobro učinio da za svog savjetnika uzme gosp. Mitju Gasparija, bivšeg slovenačkog ministra financija i tvorca tog slovenačkog „pojasa za spašavanje“ putem devalvacija!

Zapitajmo se: tko je ustvari protiv devalvacije naše kune? To je prije svega MMF i Svjetska Banka. A obe te institucije su u vlasti američkog ZOG-a (Zionist occupied government), odnosno u vlasti američke NADVLADE (to svatko može pročitati na stranicama 48-56 "Protokola sionskih mudraca", Nakladnika dr. Franje Letića, našeg pokojnog prijatelja). Dakle, treba se samo sjetiti ekonomskog sloma Argentine prije nekoliko godina, koja je slijepo slušala MMF! A kad se Argentina otrgla od diktata MMF-a i njegovog precjenjenog tečaja njihove državne valute - pesoa - Argentina sada uspješno brodi prema svom ozdravljenju ... itd. Argentina - oslobođena MMF-a - postaje ekonomski div i najbolji primjer koji treba slijediti i Hrvatska!

Moja druga poruka premijeru Sanaderu: Mijenjaj našeg ambasadora u Argentini – a ovom „našem“ opskurnom „predsjedniku republike“ i uzurpator predsjedničkih ovlasti smanji budžet i neka više ne skita svoju brojnu udbašku čergu po cijelom svijetu!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)

Monday, September 1, 2008

Dr. TONČIJA TADIĆA ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 1. rujan 2008.

(Semper Paratus Croatiae)

Uredništvu amac.hrvati-amac.com

Dr. TONČIJA TADIĆA ZA PREDSJEDNIKA

REPUBLIKE HRVATSKE !

U posljednjem broju „Hrvatskog lista“ (br.205., od 28.kolovoza 2008.g.) objavljen je opširni intervju s našim akademikom Ivanom Aralicom, pod glavnim naslovom: “Predložili smo HDZ-u kandidata za novog predsjednika RH!“ i pomoćnim naslovom: “Odlaskom Mesića riješit ćemo se komunističkog mraka“. Nažalost, akademik Aralica nije rekao ime tog njihovog kandidata. No i bez tog jamačno HDZ-ovog imena, ja unaprijed tvrdim da imam još daleko bolji prijedlog:

Dr. Tončija Tadića za novog predsjednika R.H.!

Svim domoljubnim i državotvornim Hrvatima je dr. Tonči Tadić bio i ostao zapamćen kao naš najbolji saborski zastupnik do sada i prava je šteta da se našao u onako lošem saborskom društvu sa Manolićevim „pravašom“ Antom Đapićem. Ali ni svi ostali, pa ni HDZ-ovi saborski zastupnici, nisu bili vrijedni ni jedne pišljive lule duhana!

Dr. Tonči Tadić važi za velikog poštenjačinu i čovjeka čistog obraza i čistih ruku, za kojim se ne vuku nikakve „privatizacijske“ ili bilo kakve druge kriminalne afere. On se časno suprostavio lažnom pravašu Anti Đapiću, staroj Manolićevoj „krtici“, dovedenoj na čelo HSP-a na onom lažnom i sramotnom izbornom Saboru HSP-a u Kutini 1993.g., koji je više sličio na izbor nekog afričkog diktatora, primjerice onog Moiza Čombea, Josefa Mobutua ili Idija Amina – Dade. Uostalom, to je još 1993.g. izvrsno opisao dr. Zoran Božić u „Vjesniku“ – pa se i ja na to ovdje referiram.

Na čelu Hrvatske treba nam ponovo jedan častan čovjek, ali ovaj put bez ikakvih dugova prema svojoj („sumornoj“) prošlosti, pogotovu onih koji su nakon smrti Prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana povukli njegov HDZ na dno – u glib i kaljužu sramotne privatizacijske pljačke - i tako hrvatski narod predali na milost i nemilost „mračnih snaga“ Jugo-staljinizma, koji danas ponovo vlada svim porama našeg hrvatskog društva.

Osobno ne vjerujem da akademik Ivan Aralica i njegove „zdrave snage“ unutar HDZ-a imaju boljeg kandidata od dr. Tončija Tadića. Uostalom, vrijeme je da se mi Hrvati ujedinimo oko nekog zajedničkog kandidata – a najbolji bi bio dr. Tonči Tadić!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

P.S.: Akademiku Ivanu Aralici: Nije opskurni Stipe Mesić uzrok, nego je on posljedica novog „komunističkog mraka“ u Hrvatskoj! On je – to ponavljam po deseti put – samo „Dvorska luda“ s Pantovščaka, a prečesto i „Dvorska budala“, iza koje se kriju oni pravi igrači – bivši partizanski ratni zločinci, koji danas stvarno vladaju Republikom Hrvatskom!

A.R.J.