AMAC / Spectator: Chicago na hrvatskim ulicama25. list. 2008.
Komentar A.R.J.28. list. 2008.
(kao prilog Jurdaninoj „Enciklopediji nečasnosti“ iz 1997.g.
MESIĆEVA UDBOMAFIJA I SANADEROVA VELEMAFIJA
Ovog jutra (28. list. 2008.g.) U mreži Prvog, u emisiji Hrvatskog radija, raspravljalo se o upravo osnovanom Hrvatskom FBI-ju, za koji je rečeno da će biti nova udarna pesnica i desna ruka glavnom državnom odvjetniku opskurnom Mladenu Bajiću. A to je uživo potvrdio i kilavi ravnatelj USKOK-a Dinko Cvitan. A i drugi "stručnjaci" u toj emisiji su govorili u sličnim superlativima. Nigdje ni zere kritičnosti, osim (donekle) kod korektnog voditelja te radijske emisije gosp. Darka Labora ( u okviru njegovih propisanih, odnosno ograničenih mogućnosti).
Prvi sam zgrabio svoj telefon i uživo u emisiju ljutito rekao ovo:
"Taj njihov novi hrvatski FBI bit će samo još jedna Bajićeva i Mesićeva farsa. Uostalom, čemu je svih ovih godina služio USKOK? Dakle, sve će to biti samo još jedno bacanje prašine u oči hrvatske javnosti! Jer su Bajić i Mesić glavni zaštitnici organiziranog kriminala u Hrvatskoj!! Uostalom, žalio sam se osobno tri puta Mladenu Bajiću, pa baš ništa od toga! Znamo se dobro i neka se samo sjeti mene, Ante Rokova Jadrijevića!".
* * * * * *
Inače, Čestitam još jednom gosp. Spectatoru i našem hrvatskom AMAC-u na još jednom izvrsnom publicističkom tekstu. Njemu pridodajem još jednom onu moju već staru tvrdnju: Hrvatskom danas iznimno totalitarno vladaju dvije divovske mafije: Mesićeva Udbomafija (koju pravno servisira Mladen Bajić, Glavni kočničar i blokator hrvatskog pravosuđa, kojeg sam ja u jednoj mojoj Žalbi njemu direktno nazvao Capo Udbomafioso!!); druga je Sanaderova Berlusco-mafija, koja se množi i raste na enormnim provizijama (min 20 posto!!), s kojima reketira čitavu državu od dna do vrha,
s izuzetkom svog Gazde Stipe Mesića!
Sjajno je gosp. Spectator stavio na stup srama čak i naš Ustavni sud, koji je postao ljaga i sramota naše nove Države ( a podpredsjednik mu je nama dobro znani Aldo Radolović!). Sjajno je spomenuo i pokojnog Ivicu Račana, koji je skupa s predsjednikom Mesićem uništio našu obavještajnu zajednicu i tako širom otvorio vrata organiziranom kriminalu. Sjajno je spomenuo i komunističkog batinaša iz 1971.g.koji je sada predsjednik hrvatskog Sabora. Izvrsno je spomenuo zakone koji otežavaju borbu s kriminalom, itd.
(Nota bene: sve to odavno piše i na mojem blogu OHRANA Semper Paratus)
A sada moje pitanje svima njima: a zašto najprije nisu saslušani Mladen Du-Bajić i njegov Gazda s Pantovščaka, naš Ciganin-Predsjednik Stipe Mesić?
Sve dok se to ne učini, sve će to biti mlaćenje prazne slame!
Zmiju-otrovnicu treba udarati u glavu, a ne po repu! Treba udariti na Mesićev Udbomafijaški Pantovščak i na Sanaderove Mafijaške Banske dvore! A tek onda sjeckati njihove divovske hobotnice od njihovih krakova. Ili tako, ili nikako.
Uostalom, što je sedam godina radio Mesićev i Du-Bajićev USKOK i njegov kilavi šef Dinko Cvitan? Zašto i on nije smjenjen i to odmah nakon ubojstva Ivane Hodak? Zašto nije smjenjen Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić? Zato što su oni „stubovi Udbomafijaškog društva“, zar ne?! Zašto oni nisu bili uvršteni u Jurdaninu „enciklopediju nečasnosti“, koju mu je pod naslovom Stubovi društva kao nakladnik izdao upravo Ivo Pukanić?! I otkud Srećko Jurdana u tom novom nečasnom društvu?
To sam mislio još reći, ali ....
E, pa to rekoh sada i ovdje!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)
Saborsko povjerenstvo za odlučivanje o tzv. sukobu interesa (mita i korupcije!) na prvoj radnoj sjednici pokrenulo je postupke protiv nekoliko političkih dužnosnika. Pokrenut je već standardni postupak, inContinuum, protiv bahatog predsjednika HNS-a RadimiraČačića. Smijenjenog čelnika najnaprednije hrvatske Županije i friškog pretendenta za ZG-gradonačelnika, anonimna prijava tereti da je kao
varaždinski župan otvoreno 'favorizirao' svoje tvrtke iz CONING-jata «ptica grabljivica» u poslovima projektiranja brojnih škola i športskih dvorana.
Zlobnici govore kako bi i ime trebao promijeniti, od Radimira u Kradimir; možda je to i jako zlobno ali dobro zvuči!?
Nabrojiti sve njegove 'marifetluke' uistinu je nezahvalan posao, pa evo samo nekih, friških: MVP, koncem kolovoza og., prijavilo je DORH-u tvrtku Coning, u vlasništvu RadimiraČačića, zbog loše izvedenih a skupih radova obnove i rekonstrukcije zgrade na uglu Đorđićeve i Petrinjske ulice u Zagrebu, piše Jutarnji list a prenose brojni portali. Radovi su vrijedni nemalih 98 milijuna kuna.
U lipnju og. a u obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja županu, piše da su župan Radimir Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna njegove županije. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti ... pišu i pričaju mahom svi mediji, od tiska do dalekovidnice.
Ipak, 'vratija bi se Šime' u Parlament, ali ni to nije prošlo bez 'sukoba' sa stranačkim kolegom, zamjenskim Zlatkom Horvatom, koji jadan nije dočekao niti svoj puni dvogodišnji staž kako bi ostvario povlaštenu saborsku mirovinu. Nogirao ga beskrupulozni šef njegove HNS-stranke a da izigrani Zlatko ni klupe zagrijao nije u proteklih deset mjeseci 'saborovanja'!
E, ali slijedi i ono u čemu RadimiruČačiću premca nema, u bezobrazluku: na prijedlog HDZ-zastupnika Andrije Hebrangaprolongira se donošenje odluke o Čačićevom «comeback»-u u saborske klupe dok se ne ispitaju svi pravno relevantni aspekti takve odluke. Uslijedio je brzopotezni čačićevski odgovor: «HDZ se boji moje nazočnosti na sjednici Sabora kad se bude raspravljalo o povjerenju njezinoj Vladi, koja i tako usklađuje propise kako joj se prohtije, po vlastitoj mjeri i mimo zakona», a da ne bi ostao dužan i svojim političkim suparnicima, vrijeđa on i Ivana Čehoka, 'svog' varaždinskog gradonačelnika, a cijelu HSLS-stranku drži običnim sluganima-podrepašima HDZ-a jer oni i tako 'ništa i nikog živog ne predstavljaju' kao ni umirovljenički HSU!
Čačićeva (a)moralna vertikala nije time ništa dobila niti izgubila, sjetimo se samo kad je glede 'sudski zastarjelog slučaja'(2004.g.) nikad izgrađenog staračkog doma u Medarevu kod Dubrovnikaprijetio Ivi Sršenu, predsjedniku dubrovačkog SUH-a, svom bivšem stranačkom kolegi: «Zgazit' ću te kao mrava ako mi samo još jedanput spomeneš taj j….i Dom umirovljenika»!
Zar takav arogantan čovjek, veoma podozrive časti, protiv kojega je u tijeku još jedan u dugačkom nizu postupaka zbog sukoba interesa (mita i korupcije) uopće i može sjediti u časnom Domu Sabora? Za njim se vuče poduži rep teških sumnji na mito i korupciju počevši od dubrovačkog Medareva pa preko Zadra, Izraela, sve do POS-nih (t.j. Prokišnjavajuće Opasnih) stanova diljem Lijepe Naše.
Usporedbe radi: Samo precizno izračunati dug kojeg je Radimir Čačić ostavio svojoj Varaždinskoj Županiji (-832,7 milijuna kuna-) jest 37 puta veći od «Zagi-jeva duga» (!!), odnosno 37 puta veći od vrijednosti navodnih i 'neviđenih' dragulja(-25 milijuna kuna-),zbog kojih naš državni neprijatelj broj jedan čuči u zatvoruRemetinca čekajući suđenje … a na Sudu smo – jelte - svi jednaki!
Opet taj presneti i vječni ministar vanjskih poslova Slovenije Dimitrije Rupel, koji uporno već dva desetljeća laže da Hrvatska prejudicira svoju državnu granicu sa Slovenijom! A o svojim budalastim snovima o granicama Velike Slovenije opširno je pisao u 56. broju svoje Nove Revije još krajem 1987.g., u temi (Novi) Slovenski nacionalni program, zbog čega je taj broj bio i zabranjen! Naime, to je u tadašnjem slovenačkom političkom vrhu (Janeza Stanovnika i Milana Kučana) bilo s pravom protumačeno kao dodatak Memorandumu SANU iz 1986.g., koji je bio velikosrpski plan za komadanje Jugoslavije i uvod u nove bratoubilačke ratove Južnih Slavena, a sve u cilju stvaranja Velike Srbije.
Međutim, istini za volju, nije Rupel bio prvi koji je počeo sanjati budalaste snove o Velikoj Sloveniji. Svemu je ustvari krivo famozno Vukovo Načertanije, koje je Vuk Stefanović Karadžić 1825. godine izručio kratkovidom i nebuloznom Jerneju Kopitaru u Beču, gdje je Jernej Kopitar kao lingvist službovao kao cenzor za slovenske knjige. Što se Jerneju snilo, to mu se i htilo! Budući da je Vuk Karadžić, kao ruski agent, bio u službi širenja ruskog panslavizma, u kome je Srbiji bila namjenjena uloga balkanskog Piemonta, on je počeo Srbima pripisivati sve štokavce „sva tri Zakona“ (Hrvate, Poturice, Crnogorce i Makedonce), a Kopitaru je dao na volju sve hrvatske Kajkavce. Kopitar je to jedva dočekao i objeručke prigrlio. Njegov učenik Franc Miklošič, inače i on lingvist, svojski je radio na produbljavanju tog jaza među Hrvatima i tzv. Slovencima (koji su dotad slovili kao Alpski Hrvati, a tako su se najugledniji Slovenci tada i izjašnjavali, primjericegradonačelnik Ljubljane i slavni književnik Ivan Tavčar i pjesnik dr. Franc Prešern!). Inače, da i to spomenemo, Franc Miklošič je bio i osobno veliki prijatelj Vuka Karadžića, i to čak tridesetak godina! U sve to se posljednjih desetak godina Mikošičevog života i rada uključio i Franc Kos, koji je naročito proučavao onomastiku i toponomastiku Južnih Slavena, a to je nastavio i njegov sin Milko Kos sve do svoje smrti 1971.g. Uostalom, Milko Kos je jedno vrijeme (1924./1925.g.) bio docent povijesti na beogradskom univerzitetu, a od 1934.g. je bio profesor zgodovine na univerzi u Ljubljani. A nikako ne treba smetnuti s uma da je gotovo paralelno snjim i gotovo u svim Vladama stare (kraljevske) Jugoslavije bio ključni ministar dr. Anton Korošec, kojeg su stariji Hrvati, a naročito Stjepan Radić i njegovi HSS-ovci smatrali velikim zlom za nas Hrvate!
* * * * * *
Eto tako se rađao san o Velikoj Sloveniji, koji je kulminirao u Drugom svjetskom ratu, kada je 1942.g. u Buzet i Pazin dolazio u svoju misiju Glavni komandant slovenačkih partizana Franc Rozman – Stane, nastojeći autohtoni hrvatski partizanski pokret u Istri staviti pod svoju komandu. Već slijedeće godine, kad je u našoj Istri buknuo svenarodni ustanak, u Buzet i Pazin je dolazila delegacija slovenačkih svećenika, s ciljem da hrvatsku Istru pripoje budućoj Sloveniji. No, nisu uspjeli u tome! I to najviše zahvaljujući našim svećenicima i narodnjakima Boži Milanoviću i Zvonimiru Brumniću.
Već krajem 1944.g. je počelo jasno i natančno razgraničavanje dva do tada bratska naroda u Istri. Tako je sa SNOS-om (Slovenskim narodno-osvobodilnim svetom) dogovoreno da buduća granica između dva naroda u Istri bude na rijeci Dragonji. I tako je na kraju rata i bilo. Ali samo do 1952.g., kada je na mjesto potpukovnika Mirka Lenca, tadašnjeg vojnog komandanta Zone-B u Kopru, bio postavljen pukovnik Miloš Stamatović, osobni prijatelj Borisa Kidriča, tadašnjeg moćnog saveznog ministra privrede i industrije. Njih dva su uz veliku pomoć još moćnijeg Edvarda Kardelja, a u zavjetrini iza nezdravog slabića Vladimira Bakarića, pomakli granicu u Piranskom zalivu s ušća Dragonje na 2km južniji odvodni kanal Svetog Odorika, kojeg je meliorirao naš inž. Božidar Ekl (inače moj pokojni poznanik).
Slijedeća prilika se Slovencima ukazala nakon velike Tršćanske krize 1953./1954.g., koja je završena Londonskim Sporazumom o suglasnosti (1954.g.). Slovenci su se najednom osjećali prikraćenima, jer je njihov san o granici Velike Slovenije na furlanskoj rijeci Tilmentu(Tagliamentu), koji je ujedno bio i njihov ratni cilj - neslavno propao. Stoga su počeli pritiskati prema jugu, preko rijeke Dragonje, što im je uz bolesnog slabića Vladimira Bakarića 1956.g. i uspjelo. Uspjelo im je prijeći još jednom granicu na Dragonji i Na Gornjoj Bujštini i Buzeštini od Hrvatske otgnuti šest župa sa 34 sela i zaseoka! A uspjelo bi im i više da iznenada nije izbila mađarska revolucija 1956.g., kada se ratna prijetnja agresivnog Sovjetskog Saveza opasno približila i njihovoj istočnoj granici!
Slovenci su morali promijeniti taktiku, naročito kad je Kardelj u jednom lovu u Vojvodini dobio metak u potiljak! Nekako je to uspio preživjeti, a budući da je i Kidrič u međuvremenu umro (a nešto kasnije Boris Krajgher sa sinom Igorom stradao na vrlo sumnjiv način kod Srijemske Mitrovice – u tipičnoj Udbinoj prometnoj nesreći). Stoga su slovenački političari tajno stvorili jedan svoj crni fond, kojim su šakom i kapom dijelili novac svojim ljudima za kupovinu zemlje u hrvatskoj Istri i za kupovinu ili gradnju svojih vikendica, a sve to najviše na crno! Tako su od Savudrije do Pule i Kavrana počela nicati slovenačka turistička naselja. A svaki pokušaj lokalnih hrvatskih političara da to zaustave i/ili ograniče, završavao je u Beogradu, političkom arbitražom u korist Slovenaca!
Tako je to bilo sve do raspada tzv. Nove Jugoslavije. Čim su krajem svibnja 1990.g. konstituirani novi parlamenti Slovenije i Hrvatske, oba su parlamenta donijeli svoje Deklaracije o razdruživanju od Jugoslavije. A tad se nad obe nove Države nadvila ratna prijetnja Srbije i njene već dobrano srbizirane JNA. Nakon kratkog i po svemu sudeći dogovorenog 10-dnevnog rata u Sloveniji (s nešto malo bojeve municije!), taj se rat okrenuo prema Hrvatskoj, a nešto kasnije i Bosni i Hercegovini. U toj zavjetrini, Slovenci su počeli ostvarivati svoj plan i svoju urotu protiv Hrvatske. Njihov parlament je ubrzo izglasao svoju rezoluciju o Piranskom zalivu, u kojoj je Slovenija dala na znaje kako smatra cijeli Piranski zaliv slovenačkim! A slovenački neofašisti i Udbofašisti su počeli harangirati Slovence da zahtijevaju granicu na rijeci Mirni, potom i na rijeci Raši, a njihov vođa Zmago Jelinčić je zahtijevao i slovenačku granicu na Rječini. Bilo je među Slovencima i takvih usijanih glava koje su tražile i svoj Trsat nad Rječinom! A tražili su za sebe i svoj narod čak i hrvatski grad Karlovac!
Tako je i tada je na scenu stupio onaj Rupelov Slovenski nacionalni program iz 56. broja njegove Nove Revije s početka 1988.g.! Sam Dimitrije Rupel uskoro dolazi na čelo slovenačkog ministarstva vanjskih poslova, namjesto Lojza Peterlea, te se 15 godina počinje provoditi Rupelov plan i program Drang nach Sud! Ratoborni Janez Janša, kao novi slovenački ministar obrane (i rata!) poduzima ratnu akciju osvajanja male vojarne na vrhu Svete Gere iznad našeg Karlovca, i tako počinje prvo pravo prejudiciranje buduće nove granice sa Hrvatskom!!. Tomu slijede novi i vješto izazvani sporovi na hrvatsko-slovenačkoj granici iznad Čakovca i Varaždina (u Raskrižju, Murišću, Hotizama, Sv. Martinu na Muri, itd.). Dakle, počinje novo Rupelovo prejudiciranje granice s Hrvatskom, za koje Rupel stalno, uporno i opet – optužuje Hrvatsku!
Kojeg li bezobrazlukaministra Dimitrija Rupela!!
Srećom u ovoj nesreći, Rupel je ovih dana izgubio izbore za novi slovenački parlament, zajedno s nepopustljivim Janezom Janšom, navodnim „velikim prijateljem“ našeg premijera Ive Sanadera. Šarlatana i sljepara Ive Sanadera, koji je našu Hrvatsku sveo na običnu banana-državu!
Srećom, na isti način je izgubio vlast i opskurni slovenački Udbofašist Zmago Jelinčić. Hoće li se sada u Sloveniji naći netko novi da namaHrvatimai Slovencima laže da Hrvatska prejudicira granicu sa Slovenijom? Bojim se da hoće! Bojim se da su Slovenci već duboko povjerovali u tu laž. Znači da ovoj priči ovdje još nije kraj.
AMAC / „Latinica ili Ćirilica“Petak, 10. listopad 2008.
STOP MEDIJSKOJ OKUPACIJI HRVATSKE !
Povodom još jedne u naoko beskrajnom nizu „Umobolnih Latinica-Ćirilica“ pojavilo se na AMAC-u (www.amac.hrvati-amac.com) nekoliko odličnih komentara, a na dva od njih dodao sam i ja ovaj svoj komentar, ovdje malo jezički korigiran i malo dopunjen.
Čestitam na komentaru gosp. Franji! Uz par dopuna: još krajem 1989.g., dok sam živio i radio u Rijeci (i bio predsjednik sindikata u "Viktoru Lencu"), pročitao sam u nekom lokalnom listu da je u to vrijeme, samo u Crnoj Gori bilo u postupku rješavanja najnovijih 50.000 molbi za priznavanjem tzv. "boračkog statusa" (ne sumnjam da su svi oni polovicom 1991.g. žustro dokazivali da su u Drugom svjetskom ratu bili četnici!).
U isto to vrijeme je u Riječkom Novom listu bio objavljen podatak da u Rijeci živi jedan bivši Titov 8-godišnji partizan!
Treće, činjenica je da "Latini" jesu u manjini, ali su deset puta bolje raspoređeni od nas Hrvata, a posebno nas hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata! Naročito su dobro ti Udbaši i njihovi špiclovi raspoređeni u Du-Bajićevom DORH-u.
A sve nam je to "smjestio" najveći Zloduh HDZ-a Nečastivi Vladimir Šeks. Uostalom, Šeks nam je i "namjestio" Joe-a Bananu Sanadera, zar ne?! I tu je „jedna stara tajna veza", koju će Sanader prije ili kasnije morati objasniti hrvatskom narodu!
Ima pravo gosp Crocop: čitava ova udbaška haranga na našeg Marka P. Thompsona je medijski, pravno ("šeksualno", op. A.R.J.) i ekonomski praćena i orkestrirana. To dokazuje i sva ova najnovija u nizu bjesomučnih i histeričnih harangi protiv naše borbene Hloverke Novak- Srzić, naročito od jednog Aleksandra i jednog Zorana Jovanovića, čiji maliciozni komentari u TV Dnevniku iritiraju čitav hrvatski narod, koji Sutlićevoj HRT krotko i bez građanskog neposluha redovito plaćaju TV pretplatu! O tempora, o mores!
Nije nimalo slučajno što naš Ciganin-Predsjedniki njegov revnosni Junior Kajin uporno i svakodnevno melju do besvijesti, citiram: "Da nije bilo (crvenih! op.a.) antifašista ne bi bilo Hrvatske i ne bi bilo Istre u Hrvatskoj". Lažu njih dvojica kao najgori Staljinovi bijesni psi! Jer da je bilo po Churshill-ovom "fifthy-fifthy" Hrvatska bi još 1945.g. pripala Zapadnoj Europi i to zajedno s našom Istrom, a možda i s našim dijelom Trsta (u svakom slučaju s našim hrvatskim Miljem, našom hrvatskom Svetom Barbarom i velikim hrvatskim selom Hrvatini ponad hrvatskih Milja!).
Inače, ja se osobno distanciram od Thompsonove crne ikonografije, kojom se stalno i ustrajno hrani hrvatska judeo-masonerija Ive Goldsteina i Šeksova Udbomasonerija u Hrvatskoj. Od čega bi oni drugog inače (medijski i ne samo medijski) živjeli u Hrvatskoj?
Ali, jako mi se sviđa veliki i moćni Thompsonov mač! On je za mene simbol jednog od najstarijih i najhrabrijih naroda na svijetu, narodu Harauvata, Hurita, Arvata i na koncu Hrvata! Narodu kojem su moji preci, slavni uskočki kapetani na Klisu hrabro služili.
I na kraju: zbog čega je ustvari sva ova buka i haranga protiv našeg Thompsona?
Naprosto zato što je spomenutima iz Judeo-masonerije i Udbo-masonerije cilj da svom velikom Gazdi Georgu Sorosu i njegovim cionistima Hrvatsku iznova i iznova prikazuju kao fašističku državu i da je što prije dezintegriraju!
A upravo je Marko Perković Thompson taj koji vrši novu mobilizaciju naših mladih i tako iznova integrira naš narod!!
Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla (Semper Paratus Croatiae.com)
7./8. okt./list. 2008.
Uredništvu Portala amac.hrvati-amac.com
Komu Treba:Mr. Vincentu Degertu, ambasadoru EU, Zgb.
Ubojstvo mlade Ivane Hodak je državno ubojstvo!
Prekjučerašnje ubojstvo mlade Ivane Hodak, pravnice i odvjetničke vježbenice u Uredu svog oca Zvonimira Hodaka, jednog od najuglednijih hrvatskih odvjetnika i aktualnog branitelja generala Vladimira Zagorca u lažnoj Mesićevoj aferi krađe dragulja iz ministarstva obrane s početka 2000.g. je po svemu sudeći državno ubojstvo!
Zašto mislim i tvrdim da je to državno ubojstvo? Zato što je naređeno, organizirano, sprovedeno, nadzirano i plaćeno s državnog vrha i to iz super-tajnog podruma UDBE ispod Predsjedničkih dvora predsjednika Republike Stipe Mesića! Plaćeno iz njihovog crnog fonda! Dakle, onih koji su prisluškivali Ivanine razgovore, koji su prisluškivali razgovore njenog oca Zvonimira Hodaka, onih koji već osam godina prisluškuju Mene, onih koji prisluškuje Tebe, poštovani moj Građanine! Ukratko, tko je od nas sada na redu?
Ukratko, nazovi s. M. radi ubojstva!
Zapravo je nevjerovatno kako se režimska štampa, Radio i Televizija, kako ona Mesićeva, tako i ona Sanaderova do iznemoglosti trude odvući pažnju hrvatske javnosti u krivom smjeru. Navest ću ovdje samo (domobranski) Večernjii (judeo-masonerijski)Jutarnji list, srpski Novi list i udbaški Glas Istre, te Hrvatski radio HR1, hrvatsku televiziju HTV, te još i petokolonaškuNovu TV. Svi se oni svojski trude stavljati svoje naglaske na sporedne stvari i čisto tehničke okolnosti tog brutalnog ubojstva mlade Ivane Hodak, a nitko od njih ne poteže svoje jače ili najjače karte, iako sve indicije govore da se radi o nama dobro poznatom i već klasičnom državnom ubostvu!!
U Večernjem listu, primjerice, novinarke Deana Knežević i Mladenka Šarić nesuvislo i naširoko brbljaju o tome kako je (inače kilavi premijer!) Sanader „potegao jednako snažan potez dovevši dr. Ivana Šimonovića na mjesto ministra pravosuđa .... koji će ujedno biti prva doista nestranačka osoba u Sanaderovom kabinetu“ (tako brblja Deana Knežević), odnosno Sanader je smjenio Rončevića, ... Anu Lovrin ... Marijana Benka, te ih zamijenio ljudima za koje se čini da bi mogli biti pravi izbor. Vladimir Faber ... Tomislav Karamarko ... Ivan Šimonović ... prvorazredni pravni ekspert“ (tako brblja Mladenka Šarić). Dakle, vrlo se malo obraća pažnja na činjenicu da su u odsudnom trenutku samog ubojstva iz države bili odsutni, u ovom slučaju, svi ključni državni dužnosnici: Predsjednik Mesić na svom najnovijem u nizu čergarenja u Evianu (kao sudionik Prve Svjetske konferencije o politici – moš' mislit važne li face!?), premijer Sanader u Irskoj, na euro-putu i njihovim euro-dnevnicama, sa zadatkom lobiranja za račun EU-a, kako bi uvjerio „svoje irske prijatelje“ da Irci što prije ponište svoj irski referendum protiv Lisabonskog sporazuma, zatim podpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić je bila u Londonu (valjda da kupi neke modne krpice!), a s njom i ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević, također bio u Londonu, a šef policije Marijan Benko je bio u Americi, skupa s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, a i novi šef policije, Šibenčan Peran nije bio u Zagrebu, navodno zbog obilaska terena?!
Dakle, okvir za državno ubojstvo mlade Ivane Hodak je bio gotovo perfektno postavljen. I to nimalo slučajno!
Slično je postupljeno i u Jutarnjem listu: zloglasna novinarka Ivanka Toma je naprosto prepričala, odnosno pobrojila sve već poznate sporedne činjenice – i to na bezbojan i nezainteresiran način, toliko netipičan za nju.. K tomu, još se je u svom drugom i paralelnom tekstu zloglasna (MI-6 novinarka!) Ivanka Toma snažno oslonila na tri mjeseca staru prljavu insinuaciju još zloglasnijeg Ive Pukanića iz njegovog i Manolićevog Nacionala da je sve to (ubojstvo Ivane Hodak) plod njene Ljubavi koja uništava posao od 300 milijuna kuna – u koji je navodno (prljavom insinuacijom!) uključen i njen otac, ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak!!)
Dakle, nitko – ama baš nitko – osim možda lucidnog Milana Ivkošića u svom kratkom uvodnom osvrtu (pucanj u Državu) u svom Večernjem listu – nije dublje zaorao u mračnu i tajnu stranu tog brutalnog ubojstva. Jedva da je netko malo jače naglasio riječi Ivaninog oca Zvonimira Hodaka, da svi ovakvi zločini u posljednjih deset godine nose isti pečat!
Znači, i ovo je ubojstvo znalački pokrivala tajna politička policija! O tome svjedoči i činjenica da su pred kućom u kojem je stan Hodakovih, na uglu Hatzove ulice, i to u samom centru Zagreba, dugo bila parkirana čak dva automobila sa sumnjivim bugarskim registracijskim oznakama, kao i još dva druga sumnjiva osobna automobila!Drugim riječima, i ovo ubojstvo mlade Ivane Hodak nosi zajednički pečat Pantovščaka i Banskih dvora! Onih koji zajednički štite sve dosadašnje brojne zločine udružene kriminala,odnosno zagrebačke mafije. Logično, jer sve to u svojoj šaci drži sada već ponovo etablirana državna UDBOMAFIJA!!
Evo samo nekoliko dokaza: Mesić i Sanader su – preko svoje stare - pet godina stareKoordinacije između Banskih dvora i Pantovščaka – brzopotezno smjenili (odavno) evidentno nesposobnog Berislava Rončevića, aktualnog ministra unutarnjih poslova, smjenili anemičnu Anu Lovrin, ministricu pravosuđa, smjenili ni krivog ni dužnog a uz to i vrlo friškog šefa policije Marijana Benka (na čije mjesto žurno dovode zloglasnog Udbinog operativca Vladimira Fabera!!), a da istovremeno nisu ni prstom dirnuli u najvećeg krivca – Mladena Bajića, Glavnog kočničara i glavnog manipulatora u našem pravosuđu, dakle, nisu ga smjenili mjesta Glavnog državnog odvjetnika – zloglasnog Du-Bajića!!
Naime, Mladen Du-Bajić je produžena ruka predsjednika republike, opskurnog Stipe Mesića, koji već više od osam godina uzurpira svoje predsjedničke ovlasti i vlada u super-predsjedničkom sustavu, koji je sam uspostavio i to na autoritaran način, koristeći svoju tajnu paradržavnu Udbašku infrastrukturu, koju je postavio iznad službene državne vlasti. S druge strane, Mladen Du-Bajić potpuno kontrolira iUSKOK, kojeg drži na vrlo kratkoj uzici: svezanih ruku i svezanih nogu! A nitko se ne buni javno, jer je sistem visokih plaća korumpirao čitavo naše pravosuđe, pod mottom: Maul halten und weiter dienen! Nažalost, rijetki su oni koji su svojom voljom napustili taj sistem!
U ovom slučaju je nama najinteresantniji upravo Vladimir Faber. On će jamačno opet imati isti zadatak: odvući (kako sada već govore) Aferu Hodak na sporedni kolosjek, kako bi odvukao pažnju (režimske!) javnosti od prljavih mafijaških sveza predsjednika Stipe Mesića sa (pravomoćno osuđenim) kriminalcem Hrvojem Petračom. Upravo onog na kojeg je gosp. Zvonimir Hodak jasno asocirao kao glavnog organizatora ubojstva svoje kćeri Ivane Hodak. Uostalom, još nismo zaboravili da je kriminalac Hrvoje Petrač financirao Mesićevu predsjedničku kampanju! A nije nepoznato ni to da je predsjednik Mesić jedan od glavnih zaštitnika mafije i Udbomafije u Hrvatskoj! I to kao oficijelno prvi zaštitnik!
Ne smetnimo s uma još nešto: novi ministar unautarnji poslova Hrvatske bit će gosp. Tomislav Karamarko, kojeg je na čelo SOE doveo upravo predsjednik Stipe Mesić. Dakako, uz sadejstvo premijera Sanadera. Nazire li se i tu jedna tajna veza? Uostalom, koja je bila druga alternativa Sanaderu? Prijetnja Mesićevog raspuštanja Sabora i proglašenja izvanrednog stanja? Ili raspisivanje novih izbora? Kakav je drugi izbor imao vlastoljubivi i slavoljubivi Sanader? A nije ni on sam sasvim čist: tu su brojne afere u kojima su bili i njegovi dugi prsti (sjećamo li se još „Stoke dugih prstiju“?). Hoće li N.N.
istražiti goleme provizije Sanadera i njegove klike na vlasti (i u sjeni vlasti, još više!), kako pri gradnji nekih lokalnih i preskupih prometnica, tako i pri gradnji Pelješačkog mosta, tek da ovdje spomenem one najveće i najpoznatije.
Konačno, što nam novog može donijeti novi ministar pravosuđa, ugledni dr. Ivan Šimonović? Ništa! Baš ništa! One djeluje premlako da bi energičnije zagrizao u naše korumpirano krivosuđe. Njega bi bilo bolje vratiti nazad u Ameriku, gdje je bio od najveće koristi za našu Državu Hrvatsku! A na to mjesto – sada već upražnjeno mjesto ministrice pravosuđa - Sanader je morao vratiti daleko uspješniju Vesnu Škare-Ožbolt! Ona je svojevremeno pokazala zube i veliku hrabrost da uvede red u naše pravosuđe. Ali u kilavom Sanaderu nije imala gotovo nikakvu podršku. Dakle, nije glavni problem bio ni u ministrici Ani Lovrin!
Ukratko i za kraj: Hrvatska nikako da ozdravi od svojih dječjih bolesti demokracije, i to stoga što je non-stop u tome spriječava UDBA, koja se restaurirala 3. siječnja 2000.g., uz pomoć ondašnjeg američkog ambasadora Montgomeryija. On je tak koji je svojim masivnim financijskim operacijama oživio golemu Crnu Hobotnicu na Pantovščaku, kojoj je kao ispomoć pridodao svojih 15.000 petokolonaških nevladinih udruga, čiji se broj u međuvremenu udvostručio! Može li se – i kako – Hrvatska otrgnuti iz tog smrtonosnog zagrljaja? Teško. Na to ukazuja i ovo brutalno ubojstvo mlade Ivane Hodak. Ovo ubojstvo je ubojstvo pravne države, ali je to istovremeno i pucanj u Državu!
Krajnji je čas za lustraciju Udbaša!
Upravo stoga dižem svoj glas, kroz ovaj svoj J'accuse!
I za moj posljednji podsjetnik: prisjetimo se malo – zar ovo najnovije brutalno ubojstvo ne asocira na ubojstvo Milana Levara u Gospiću početkom 2001.g., a u režiji iste ove današnje Manolićeve Udbe? Ili se stari Manolić već davno umorio i bacio svoje koplje u trnje? A tko je onda danas novi nalogodavac ovog najnovijeg i brutalnog Udbomafijaškog ubojstva?? Ovog najnovijeg državnog ubojstva!
Ante Rokov Jadrijević
(hrvatski socijal-radikal)
P.S.: Upravo danas objavljujem na svom trećem blogu Semper Paratus Prometheus jedan moj stari članak o ubojstvu Milana Levara, 2001.g u Gospiću, pod naslovom Za kim zvoni Jelena Lovrić?
U tv-emisiji 'Nedjeljom u dva' voditelj Aleksandar Stanković pokušao je provocirati kolumnistu 'Jutarnjeg lista' Ivana Zvonimira-Čička glede istine u njegovim tvrdnjama iznesenim svojedobno u tom listu o krivici kapetana Laptala u švercanju drogom..
Iako ga je voditelj konkretnim pitanjima doveo skoro pa pred 'zid srama', jogunasti Čičak i dalje ustraje pri onome što je i napisao, nemušto nastojeći podijeliti odgovornost napisanog s 'matičnom kućom'(EPH-Jutarnji)!
Dakle, iz Čičkova pera, njegov 'Jutarnji list' je a priori tvrdio slijedeće, prisjetimo se:
«Dubrovački kapetan Kristo Laptalo znao je za krijumčarenje droge, što je prvostupanjskom odlukom (nakon pet-minutnog 'ročišta'!?) utvrdio i grčki sud u Patrasu!?. Da stvar bude još gora, hrvatski su političari znali da Laptalo nije nevin jer je već od ranije bio sumnjiv zbog šverca droge jer su ih o tome obavijestili iz hrvatske policije. Visoki policijski izvor potvrdio je mom listu (valjda Čičku osobno, op.a.) da je hrvatska policija zapravo ta koja je obrađivala Laptala, i to zajedno s Interpolom i nekim drugim službama. Uhićen je u dogovoru s hrvatskim MUP-om, a da to nije učinila grčka policija, uhitila bi ga hrvatska policija. Taj je slučaj čist k'o suza i da ga nisu uhapsili oni, uhapsili bismo ga mi. Prepustili smo ga njima iz naših posebnih razloga», rekao 'samostalnom istražitelju' Čičku, do danas još uvijek tajni izvor-osoba iz policije. Optužujući odrješito i bez ikakvog okolišanja sam vrh hrvatske političke i pravosudne vlasti Čičak upravo maestralno zaključuje:
«Pravu istinu o Laptalu znali su hrvatski političari te su usprkos tome vršili pritisak preko izvršne vlasti na sudsku ne bi li se Laptala pustilo iz pritvora. Moguće je da bi kazna bila blaža da nije bilo pritisaka»!
Bravo Čičak, možda bi Laptalo dobio samo osam i pol godina poput Miljenka Stričaka koji je svojim kamionom u tunelu pregazio četvero ljudi; 'hrvatski političari' stoga su ga prepustili Grčkoj kako bi mu Grci odrapili pravednih 14 godina, namjerno!
Sve to što je proisteklo iz Čičkova pera nisu samo tvrdnje nego i teške optužbe ali ne samo protiv kapetana Laptala nego i protiv hrvatske države koja je-od policije do pravosuđa i samog političkog vrha-sve napisano označila kao običnu laž. Usprkos svemu tomu, Čičak i jučer u Stankovićevoj «ispovjedaonici» ostaje pri onome što su on i njegov senzacionalistički EPH-list napisali, pa prepotentno ponavlja svoj zahtjev/traženje da se o slučaju nepravomoćno osuđenog 'dilera/švercera Kriste Laptala' očituje čak i Saborsko Povjerenstvo.
Pa, čekajte ljudi, tko je uopće taj Čičak da se postavlja 'iznad države', jeli on možda nekakav nadri-savjetnik s Pantovčaka, samostalni i neovisni istražitelj, privatni detektiv, suradnik Interpola ili produžena ruka grčkog pravosuđa, jeli on nečiji dobro plaćeni špijun-doušnik….?
Prisjetimo se samo kako je upravo on, temeljem vlastitih 'intimnih' odnosa s CarlomdelPonte, prvi znao za prispijeće optužnica protiv naših generala, i prije od državnog tijela zaduženog za neposrednu suradnju s Haagom; ili je Čičak tek bolesni 'skriboman' poput Ive Pukanića kojemu je opskurna senzacija njegovih kolumni financijski izvor vlastite egzistencije a bujna mašta pretpostavljena istini?
Zašto ovakav uvod, zašto ovo ponavljati? Jednostavno zato što je Ivan Zvonimir-Čičak na pitanje Aleksandra Stankovića 'tko je taj visoki policijski izvor', odgovorio:
Iz profesionalnih razloga to ne mogu reći, jer bi tom čovjeku upropastio njegovu uspješnu policijsku karijeru!
Eto, tim odgovorom Čičak je pokazao ako ništa drugo onda svoju bijednu moralnu vertikalu; njemu je važnija-metaforički rečeno-uspješna karijera jednog 'visokog' policijskog službenika od14 godina robije kapetana Laptala bez obzira govorio taj 'izvor' istinu ili lagao. A obzirom da ni sam nije siguran u istinitost izjave svog 'izvora' on će se, ali na svoj poseban način (koji je to način?), ispričati obitelji Laptalo tek onda ako Saborsko Povjerenstvo, na njegov zahtjev, utvrdi da je taj 'policajac' lagao.
Uistinu, Čičak je poput pravog šmrkavca 'pobrkao lončiće':Umjesto da šuti dok prava istina ne izađe na vidjelo, svojim tvrdnjama bez prave osnove on 'trči pred rudo' optužujući/osuđujući kako kapetana Laptala tako i cijeli državni aparat za prikrivanje kaznenog djela a država ne poduzima ništa kako bi ga barem putem policije pozvala na takozvani 'obavijesni razgovor'.
Nije li to nedopušteno psihičko nasilje jednog novinara nad građanima ove zemlje, nad obitelji i prijateljima zatočenog kapetana?
* * * * *
Ne samo što je ovim Čičkovim laprdanjem povrijeđena poštena obitelj kapetana Laptala nego pitamo se i mi, ostali građani, tko štiti naše ljudske interese od ovakvihčlankopisaca tipa Čička koji već danas pretendira da sjedne (kao i nekad prije…) u fotelju istinskog borca za ljudska prava, HHO-a, umjesto koristoljubivog Ive Banca; «ista pašta», rame uz rame s Žarkom Puhovskim i bivšim profesorom s američkog Yale-a, rekao bi pošteni hrvatski narod!?
Uostalom, jesmo li čuli i riječi ljudskog protesta HHO-a zbog ove drakonske presude našem kapetanu u Grčkoj?
Ne, nismo čuli ni slova, ni mukajet!
Dodajmo ovomu još i to da bi svaki pošteni novinar, standardnih moralnih kvaliteta (ako ih ima?), imao itekako dovoljno razloga ozbiljno posumnjati u postupak grčkog pravosuđa; navest ću samo neke notorne činjenice, svima poznate:
- Rasprave na sudu u Patrasu de facto nije ni bilo, trajala je tek pet minuta bez ikakvih materijalnih dokaza o krivnji a optuženik protupravno spriječen u svojoj obrani proglašen je krivim samo zato jer: bio je zapovjednik broda!
- Postojeća video snimka utovara banana u Guayaquilu među kojima je bila skrivena droga dokazuje/pokazuje da pri ukrcaju tereta nije sudjelovao niti jedan član posade!
- Posada broda 'Coral Sea' kao i kapetan Kristo Laptalo nisu imali nikakve mogućnosti, nisu smjeli pristupiti teretu (187.163 dobro zatvorenih kutija s bananama!) jer su teret do utovara čuvala dva naoružana stražara.
-Osim toga brod 'CoralSea' je isplovio iz ekvadorske luke Guayaquil24. lipnja 2007.g., a posada je tek tijekom vožnje, 6. srpnja, doznala da će pristati u grčkom Egionu; dodao bih…ravno u ralje grčkoj policiji.
Zašto o svemu tomu veliki borac za ljudska prava, Ivan Zvonimir-Čičak, ništa nije pisao ostaje pitanje njemu na njegovoj (profesionalnoj!?) savjesti, možda se je poslužio onom novinarskom logikom: za čitatelje je senzacija kad čovjek ugrize psa a ne pas čovjeka!
A Čičak poput pravog buldoga zagrizao žestoko i ne popušta dok naša, eto, pravna država i njene Institucije…o svemu tomu sramno šuti!
Čudnovato, Čičak je na svojoj koži upoznao opake jugoslavenske kazamate i nepravedni sud bivše države, odležao je i tri godine….a grčki zatvori daleko su gori, a o pravosuđu ne treba ni govoriti!
dk., omiš
Komentar A.R.J.(1. listopad 2008.g.):
ČIČAK JE BIO I OSTAO UDBIN PROVOKATOR
Pismenijim i politički nezavisnim i obrazovanijim Hrvatima poznato je da je Ivan Zvonimir Čičak bio još od 1968.g. suradnik UDBE, pod kodnim imenom „Bak“ (što asocira na njegov krupan fizički izgled). Ali ono što još nitko i nigdje nije napisao u ovih 40 godina (a ja ću to prvi napisati ovdje i sada!!) jest to da je I.Z. Čičak kao takav („Bak“) bio ubačen među zagrebačke studente, da bi ga Udba vješto kao svog provokatora promovirala kao „studentskog prorektora“, kako bi studentski bunt, probuđen „Hrvatskim proljećem“, usmjeravao u onom smjeru koji je bio u interesu Beograda! Nije nemoguće da je to bilo djelo Rankovićevih agenata, koji su ostali u Udbi nakon njegovog odstranjivanja iz Udbe i iz politike.
Nakon ovog otkrića, sada je jasnije Čičkov djelovanje, kako 1970./71.g., kao i ono od 1990.g. , kada se nakratko uspio domoći položaja predsjednika HSS-a. Međutim, netko je uz bok predsjedniku Franji Tuđmanu na vrijeme spriječio Čička da Hrvatskoj u tim trenucima napravi veću štetu.
Znakovito je i to da ja Čička izvukao iz političke anonimnosti američki ambasador William Dale Montgomery (visoki operativac CIA-e!), odmah nakon Tuđmanove smrti, te ga „umrežio“ u svojih prvih 15.000 tzv. „nevladinih udruga“…. itd
Saborsko povjerenstvo za odlučivanje o tzv. sukobu interesa (mita i korupcije!) na prvoj radnoj sjednici pokrenulo je postupke protiv nekoliko političkih dužnosnika. 