PRAVI UZROCI ESKALACIJE NASILJA MEĐU MLADIMA

Ante Rokov Jadrijević, publicist (Semper Paratus Croatiae)

8. studenog 2008.

Uredništvu portala amac.hrvati-amac.com

PRAVI UZROCI ESKALACIJE NASILJA MEĐU MLADIMA

Razmahalo se i razgalamilo ovih dana kilavo hrvatsko novinarstvo oko zabrinjavajućeg porasta nasilja među hrvatskom mladeži, a naročito među hrvatskim tinejdžerima. I nitko, ama baš nitko da spomene glavni uzrok svemu tome. Spominje se sve samo ne ono glavno.

Evo par primjera: ujutru 4. studenog 2008.g. na Hrvatskom radiju HR1 u njihovoj udarnoj emisiji U mreži Prvog (koja nam se često i nevješto podmeće kao glas naroda, a sve češće služi za privatno iživljavanje njenih voditelja) bila je tema Zabrinjavajući porast nasilja među hrvatskim tinejdžerima. Gosti te emisije su po stoti put bile prof dr. Mirjana Krizmanić i prof. dr. Mirjana Nazor, koje su nas i dosad zamarale svojim isčašenim i promašenim znanjem o suštini tih današnjih pojava.

A evo što nam one nisu rekle:

1.- Uzrok ovoj najnovijoj eskalaciji nasilja među našim tinejdžerima jest namjerno i sustavno ukidanje dosadašnje pedagoške paradigme u našim školama, što je rezultiralo ogromnom porastu anarhije u našim školama. To je počelo još s Račanom i njegovim ministrom obrazovanja dr. Vladimirom Strugarom, ali se još tragičnije nastavilo, ubrzalo i produbilo sa Sanaderovim ministrom dr. Draganom Primorcem, koji je očito potpuno zalutao u naše školstvo i obrazovanje.

2.- Uzrok ukidanja tradicionalne pedagoške paradigme u našim školama jest perfidni diktat dekadentne zapadne Liberalne internacionale, sublimiran u njihovom obrascu: Laissez faire, laisssez passer, koji je okrenut protiv kršćanstva, a posebice protiv našeg katoličanstva i njegovog tradicionalnog školskog odgoja. Uostalom, to se najvidljivije očitovalo u nemogućnosti EU-a da usvoji iole razuman projekt Ustava EU-a, koji bi bio prihvatljiv ostalim političkim bojama EU-a. A vidi se i u sve češćim uličnim neredima mladeži u Francuskoj i Italiji (na primjer Italije ću se vratiti kasnije).

3.- Paralelno s tim, judeo-masonerijska Liberalna Internacionala sustavno razara kršćanske obitelji, koje su temeljne ćelije svakog naroda i nacije. Dovoljno je malo bolje proučiti Protokole sionskih mudraca, pa će stvari odmah biti jasnije. Naime, ništa se na svijetu ne događa bez dubljeg uzroka ili razloga. Tako nam se najprije u društvo, a potom i u većinu naših obitelji (ciljano!) uvuklo sve veće moralno rasulo – a sve u skladu slogana LI-ja Laissez faire, laissez passer! Djeci i mladeži je sve dozvoljeno, naročito kasni izlasci u kojekakve disco-barove i povratak kući u osvit zore (kada najčešće mladi i ginu na cestama). Stoga nam djeca u jutarnjim satima školske nastave izgledaju umorno i mamurno, a često i drogirano različitim sintetičkim drogama tipa Speeda, Extasyja, Cracka i sl.. I umjesto da se takvu djecu i tinejdžere isključi iz nastave, uporno se spušta pedagoška norma i razina pedagoške tolerancije prema takvim i sličnim problematičnim učenicima, a rezultat je nestanak bilo kakve ozbiljnije i restriktivnije pedagoške paradigme u našim školama. Naravno, rezultat je porast nasilja među učenicima – ali i prema učiteljima i profesorima.

4.- Obrazovna se struka skoro do kraja feminizirala, što je dovelo do sve većeg popuštanja slabim i lošim učenicima. Žene i majke ne mogu protiv djece. A to loša i zločesta djeca itekako koriste. I tako je pomalo u školama zavladao teror!

* * * * *

Dakle, nije kriva samo loša socijalna situacija u društvu i u Državi, kao ni sve one stare stvari o kojima do iznemoglosti trabunjaju spomenute gospođe Mirjana Krizmanić i Mirjana Nazor, a u svemu ih slijedi i sladunjava Pravobraniteljica za mladež, gđa Gordana Flander-Buljan. Na to sam upozoravao još prije 15 godina i prije pet godina, pa i kasnije, 2006.g. u Vjesniku.. Citiram ovdje ponovno gospođu Anu Šimunčić, pedagoginju iz Karlovca, u Vjesniku u veljači 2003. (moj odgovor, koji tada nije objavljen, prije par dana je objavljen na mojem trećem blogu Semper Paratus Prometheus), ovaj put citiram u samo dvije njene ključne točke:

4.- „U posljednje vrijeme štitimo maloljetne nasilnike, gotovo od njih stvaramo zaštićenu kategoriju... i sve više djeci opraštamo i sve više izmišljamo dijagnoze koje idu za tim da ispade djece, pa i krivična djela, pripisujemo 'osebujnosti' ličnosti. Koje su to osebujnosti!?

6.- Opraštati dječaku koji ozlijedi četiri policajca i nosi mariuhanu u džepu, minimalno kažnjavati sina poznatog oca iz Makarske kad ubije dvije djevojke, blago kazniti mladića koji iza sebe ima četiri ubojstva i koješta drugo, znači osigurati razvoj poroka i pretvarati ih u vrline“.

* * * * *

A evo kako to u posljednjih četiri mjeseca rješava Republika Italija, kojoj su dozlogrdile kojekakve „Multi-Kulti“ budalaštine: Ovog ljeta je u Italiji počela operacija vraćanja stare tradicionalne uljudbe, na način da se poljubac na javnom mjestu kažnjava kaznom od 500 eura, zabranjeno je napuštanje plaže u bikiniju, kažnjivo je nošenje bučnih klompi, kažnjivo je nošenje otvorene flaše vina ili piva u ruci, kažnjivo je stvaranje buke vikendom (primjerice košnja trave motornom kosilicom), itd., itd.

Posebno je Liberalnu Internacionalu Italije razbjesnila reforma školstva, u koje se vraća stroga disciplina, kako u oblačenju (odnosno obnaživanju!) djevojčica, vraća se dignitet nastavnog kadra, vraća se bon-ton, itd. Stoga se Liberalna Internacionala Italije, predvođena vođom lijeve opozicije Veltronijem nedavno masovno pobunila, izvođenjem studenata na ulice gradova. Međutim, upravo zbog toga popularnost novog / starog predsjednika Vlade Silvia Berlusconija enormno je narasla! Oštrica mača okrenula se protiv Veltronija i loših studenata, kao i svih drugih Multi-Kulti izdanaka... Italija se vraća svom civilizacijskom ishodištu!

Evo kako je to nama prenio (prof.dr.) Damir Grubiša, redoviti kolumnist Novog lista:

„Premijer Berlusconi se prikazuje kao zaštitnik društva od neprijatelja koji ga ugrožavaju: imigranata, Roma, prostitutki, drogeraša i svih onih koji šire nezadovoljstvo..“. A talijanski politolog Ilvo Diamanti to komentira ovako: „Bore se protiv smrti budućnosti i kolapsa sadašnjosti, pomoću poziva na prošlost. Restauriraju vrijednosti starog, tradicionalnog društva, vrijednosti patrijahalne društvene moći, počevši od škole. Djeca će u školi slijediti oštru disciplinu, obučena u crne kute i poštivati autoritet učitelja i svećenika, baš kao nekad“.

A onima koji najavljuju velike prosvjede zbog takve reforme školstva, predviđene za 30. listopada, Berlusconi odgovara da su Talijani odlučili: željeli su državu koja se ponaša kao država, pa tako oni koji koji žele demonstrirati protiv toga, neće to više moći raditi: „Dosta s anarhijom – dijalog je nemoguć s onima koji idu na ulicu!“.

A kod nas? Čudno da u nedavnim smjenama Sanaderovih nesposobnih ministara nitko nije čak ni zahtijevao smjenu ministra školstva dr. Dragana Primorca??!!

A to bi bio tako mali korak za Sanadera, a tako velik za Hrvatsku!

P.S.: A propos roditelja i njihove nebrige prema svojoj djeci, citiram: „Srećna djeca imaju jednog roditelja koji ih uči vrlinama, i jednog koji im oprašta greške“; „Neki roditelji daju djeci novac da se sama odgajaju, tamo gdje im je najzgodnije i najljepše“. Duško Radović, pokojni beogradski humorist i aforist.

A propos „modernih majki“, citiram jedan maleni članak iz Londona, objavljen u našem Vjesniku 27. studenog 1997.g.. „Sebične, opsjednute seksom“:

„Sebične, blazirane i opsjednute seksom - to je nimalo laskava slika o britanskim ženama, koja izvire iz najuglednijih otočnih ženskih časopisa.

Današnja Britanka nema djece, nema briga ni odgovornosti. Njezin se život sastoji od ispraznih užitaka. Vrlo rijetko razmišlja, osim o seksu“ zaključak je istraživanja provedenog u 11 časopisa. „Njezina jedina moralna vrijednost je to što ni o čemu nema svoj sud; jedini će napor učiniti u dvorani za vježbanje“, pokazuje istraživanje nezavisne zaklade za istraživanje i obrazovanje Social Affairs Unit. „Ukratko, ona je jednako neotesana, sirova i neugodna kao i najodurniji muškarac“, zaključuje se u istraživanju.

Zaključak: moderne ženske djeca više ne zanimaju, njihov glavni cilj u životu su – muškarci.

Ispričavam se zbog ove neugodne asocijacije.

A.R.J.

P.S. (2) U prilogu evo jednog mog starijeg članka na istu temu, koji je naš Vjesnik u cijelosti objavio u svojoj rubrici „Stajališta“ 21. travnja 2006.g.. Moj naslov je bio Kako suzbiti nasilje u školama, a njihov (urednički) naslov je bio:

NE MOŽE SE ISTODOBNO ŠTITITI I KOROV I ŽITO

U Vjesniku je u Pismima čitatelja 23. ožujka 2006.g. objavljeno pismo, odnosno reagiranje gospodina Pavla Hršaka iz Plzena u Češkoj Republici pod naslovom „U moru jednakosti“, na temu sve većeg nasilja učenika u našim školama.

Moje profesorsko iskustvo govori mi isto što i gospodin Hršak. O tome sam već nekoliko puta pisao u Vjesniku. Možda je jedina razlika u tome što sam se ja zalagao i za ukidanje „uravnilovke“ i među profesorima, a ne samo među učenicima.

Ono u čemu se obojica slažemo jest da se u našim školama uporno provodi pogrešna pedagogija tipa: „Ne postoje zločesta djeca“ (naslov uzet iz jednog broja Školskih novina iz 2001.g.). Pa onda: „Dijete je centar svijeta“. Ili „Stoljeće djeteta“ (Amerikanke Ellen Key, 1900.). Dakle, ono što su kod nas uporno više od 20 godina propovijedali prof.dr. Mira Čudina-Obradović i prof. dr. Milan Matijević s Učiteljske Akademije u Zagrebu (a propovijeda se to i dalje), iako su rezultati katastrofalni!

Još 1993.g dok sam radio kao srednješkolski profesor u Rovinju, upitao sam se u jednom tekstu: „Kamo s viškom slabih učenika?“. Stoga mi je drago da je moj bivši sindikat Preporod napokon došao na isto: „Nasilne učenike u posebne škole!“ („Sindikat Preporod o rješavanju problema nasilju sklone djece“, Vjesnik, 23. ožujka 2006.).

Točno to treba učiniti! Treba izdvojiti i izolirati djecu sklonu nasilju. Ne može se istovremeno i na istom mjestu štititi i korov i žito! A u odvojenim bi školama takvi učenici bili pod nadzorom učitelja ili profesora i profesionalnih odgojitelja. Na taj način bi se pojačano socijalizirali, a to prije svega znači družiti se i bratimiti sa svojim vršnjacima, pomagati se međusobno u učenju, igrati se i nadmetati u sportskim disciplinama, te tako u skladnom redu odrastati! Dakako, uz nešto strožu disciplinu i uz obvezni bon-ton, što će im kao zdrava navika i te kako pomoći u zrelom životu samostalne osobe.

Nažalost, „u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta takav prijedlog ne prihvaćaju, niti zasad razmišljaju o strožim odgojnim mjerama“ (kako navodi Vjesnikova novinarka Mirela Lilek). Primjerice, državni tajnik za srednje školstvo g. Želimir Janjić kaže: „Izdvajanje učenika delikvenata u popravne domove krajnja je mjera i moramo biti svijesni da su oni tada obilježeni cijeli život“.

Ja sam osobno odrastao po domovima u Kaštel Lukšiću, Dubrovniku, Filip-Jakovu, Zadru i Poreču, pa sve to znam mnogo bolje od gospodina Janjića. U tim domovima smo odrastali u prijateljstvu, pomaganju i zdravom sportskom nadmetanju. I izašli smo iz domova u svijet čvrsti, snažni, uporni i nepokolebljivi. I većina nas diplomirali smo na fakultetima ili akademijama.

A što se tiče popravnih domova, u kritičnim i krajnjim situacijama potrebne su i krajnje mjere! U modernom školstvu loši su učenici super zaštićeni, a dobri super zakinuti!

Nažalost, gospodin Želimir Janjić izbjegao je odgovor na pitanje novinarke Mirele Lilek: „Što je međutim, činiti kad se učenik obrati nastavnici riječima: 'Kravo jedna glupa' “?! Ja sam jednog takvog učenika kojemu sam bio razrednik u Tehničkoj školi Pula odmah izbacio iz škole! Nažalost, ravnatelj škole nam tu nije bio ni od kakve pomoći.

E, upravo sada i ovdje ću dati tri vrlo korisna prijedloga. Kao prvo: predlažem da se naš zakon o školstvu hitno izmijeni, po uzoru na danski zakon: da se ograniči mandat ravnatelja škola na najviše osam godina!

Kao drugo, hitno treba razdvojiti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na dva ili tri odvojena ministarstva.

Svi su nezadovoljni stanjem stvari, a nitko ništa ne mijenja, iako je očigledno da nešto suštinski ne valja. Uostalom, to potvrđuju sve veći novčani iznosi koji se iz državnog proračuna izdvajaju za suzbijanje nasilja u našim školama. Prije sedam mjeseci je to bilo oko 16 milijuna kuna, a nedavno je to udvostručeno! A zar ne bi bilo bolje liječiti uzrok, umjesto posljedica?

Treba se vratiti unatrag, točno tamo gdje je izgubljen pedagoški kompas! Treba se vratiti selekciji dobrih učenika i njihovom odvajanju od loših, a ne sve učenike trpati u isti koš.

A jedan slavni aforist je prije 15-tak godina to rekao nešto drukčije:

„Ima smisla školovati samo pametne. Školovani, bez pameti, velika su zabluda i opasnost“.

(Duško Radović)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.