MESIĆEVA OSMA OFENZIVA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

Ante Rokov Jadrijević, publicist 30. travanj 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“ (www.dragovoljac.com) Uredništvu „Hrvatskog lista“

MESIĆEVA OSMA OFENZIVA

PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

U prošlom 239. broju „Hrvatskog lista“ objavljen je iznimno važan članak o ratnim zločinima oca ovog našeg „Ciganina-Predsjednika“, zloglasnog partizana Josipa Mesića iz Orahovice, koji je imao ratni i poratni nadimak „Tovarišč“. O tomu smo nešto čuli i već ranije - po mojem sjećanju još u „Slobodnoj Dalmaciji“ legendarnog glavnog urednika Josipa Jovića i njegove sjajne novinarske ekipe, kojoj je istaknuto pripadao i gosp. Ivica Marijačić iz Zadra, današnji glavni urednik „Hrvatskog lista“. Bravo!

A u najnovijem 240. broju „Hrvatskog lista“ objavljen je na naslovnoj stranici i ovaj tekst:

Kakav otac, takav i sin!

Svojom umobolnom obranom partizanskih zločina,

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić štiti zapravo svog

oca Tovariša Josipa, zloglasnog partizanskog zločinca

iz Orahovice, zatim vlastitu udbašku prošlost i izdaju

počinjenu lažnim svjedočenjem protiv Hrvatske na

Haaškome sudu.

Još jednom bravo!

A evo što je sve laprdao i g-lupetao taj „Gedža s Pantovščaka“, koji svojim ratnim zločincima Budimiru Lončaru i Josipu Manoliću („Krvavom Joži“ s Bilogore!) i sličnoj Staljinovoj kopiladi na Pantovščaku služi tek kao „The Paravan Man“ (što snažno asocira na jedan film Martina Ritt-a). A godinama je Mesić isto tako služio i kao namjesnik opskurnoj glavnoj tužiteljici Haaškog suda Carli Del Ponte.

Kaže naš opskurni „Gedža s Pantovščaka“ na komemoraciji za žrtve koncentracijskog logora Jasenovac da smo „posljednjih tjedana svjedoci pravog divljanja onih koji koji se nikako ne mogu pomiriti s nekim notornim povijesnim činjenicama“ i koji „očajnički pokušavaju nametnuti povijesni revizionizam“ - „a ja im kažem: to neće proći!“.

E, Bogme, „Gedžo“, to će ipak proći i to već prolazi!! Revizionizam povijesti Drugog Svjetskog rata je već dugo na svom pobjedonosnom putu, naročito protiv opskurnih staljinističkih laži, koje danas tako uporno i umobolno brani Udbo-komunistički Namjesnik na Pantovščaku Stipe Mesić. I bit će još mnogo revizionizama. A prvi je bio onaj Nikite Hruščova na XX. kongresu ruske komunističke partije u Moskvi 1956.g., kada su oborene one najveće Staljinove i staljinističke povijesne laži. Nakon smjene Nikite Hruščova, novi ruski diktator Leonid Brežnjev je pokušavao restaurirati staljinističke laži (isto kao kod nas Budimir Lončar, Josip Manolić i Stipe Mesić), ali „istina je krenula i ništa je više ne može zaustaviti“ (Roger Garaudy, sjajni pariški Židov i bivši sekretar francuske komunističke partije). Korijene istine još nitko nije uspio zauvijek isčupati i ona kad-tad opet iznikne - kao i ptica Feniks iz pepela. Dakle, ja ovdje i sada odgovaram Stipi Mesiću i ostaloj Staljinovoj kopiladi na Pantovščaku: to vam drugovi crveni razbojnici neće proći! Pojavljuju se i na našoj sceni neki naši novi Soljženjicini („Arhipelag Gulag“), Vladimiri Vojnovići („Vojnik Čonkin“), Vladimiri Volkoff-i („The set up“), Andreji Amalriki („will the Soviet Union survive until 1984?“) i slični njima. Nećemo se ni mi nikad pomiriti sa Mesićevim, Manolićevim i Lončarevim staljinističkim i komunističkim lažima. I mi ćemo sami još jednom zaustaviti staljinističke razbojnike s Pantovščaka!

1. Interesantno je da se paralelno s komemoracijom u Jasenovcu odvijala i slična komemoracija tamo odmah preko Save, u Donjoj Gradini. Dakle, četnička komemoracija. A Mesić benavi po svoje: „Okupili smo se i da bismo odali počast herojima, koji su u gotovo bezizglednom pokušaju da na samome kraju rata dosegnu slobodu što je bila na dohvat ruke - izgubili živote. Svima njima - neka je vječna slava!

Ma kome to vječna slava?? Zar i četnicima koji su stradali u logoru Jasenovac? Zar i komunistima koji su digli staljinistički ustanak protiv svoje vlastite Domovine? A je li to važi i za polovicu ukupnog broja žrtava logora u Jasenovcu, koje su nakon rata, pa sve do 1948. ili čak 1949. godine poklali „Titovi mesari“ (slično tako i u logoru Stara Gradiška!)?? Tko će i kada organizirati i komemoraciju za 4.000 golobradih mladića, koje je Ante Pavelić dao prisilno unovačiti i odjenuti u ustaške odore, koji su jednim „maršem smrti“ početkom lipnja 1945.g. odvedeni u nedaleko selo Donji Podgradci na padinama Kozare, gdje su te dječake od 15, 16 i 17 godina umlatile toljagama pravoslavne žene iz tog sela i okolnih sela Kozare. Je li i njima „vječna slava“ predsjedniče Mesiću?

2. Kad Mesić laprda i g-lupeta da „moj se antifašizam formirao na temelju toga što sam bio svjedokom holokausta, a moje poštovanje prema antifašističkoj borbi i njezinim sudionicima proizišlo je iz - također izravne - spoznaje o njihovom herojstvu i idealima za koje su se borili. Oni su se borili za slobodu“, onda mu ja odgovaram, sada i ovdje, protupitanjem: ma o kakvoj to „slobodi“ laprdaš „Gedžo s Pantovščaka“?! I o kakvim to „idealima“ laprdaš? I o kakvom to i čijem „holokaustu“ laprdaš i g-lupetaš? Hrvati su doživjeli najveći holokaust u Drugom svjetskom ratu, procentualno dvaput veći od Židova! A nova komunistička vlast je cijelu Državu pretvorila u jedan veliki koncentracijski logor! Svaka od šest republika i svaka pokrajina su bile pretvorene u koncentracijski logor! Čak i Srbija (u kojoj su najviše završavali i skončavali hrvatski „marševi smrti“). Na području Bačke i Srijema je bilo čak 52 konc-logora za naše folksdojčere, a ubijeno ih je 100.000, dočim je ostatak od preko 500.000 protjerano u ratom do temelja spaljenu i porušenu Njemačku. Je li to bila ta „sloboda“ o kojoj uporno laprda Mesić?!

A kakva je „sloboda“ stigla u Istru i Rijeku? „Sloboda“ jezovitih fojbi i partizanskih polja smrti. „Sloboda“ crvenog terora, koji je zbrisao sve istarske „narodnjake“, prvu dvojicu među njima Matu Peteha iz Žminja i Joakima Rakovca iz sela Rakovci kod Baderne, inače vođu ustanka naroda Istre. Jer nisu bili komunisti, nego „narodnjaki“. A komuniste je zanimala samo vlast, vlast, vlast... A i vodeći istarski partizani su završili na Golom otoku, dočim su na njihova rukovodeća mjesta zasjeli kninski i lički Srbi, na čelu s Todom Ćuruvijom!

O tome sam toliko puta pisao da mi je već muka od svega toga.

I tko nam to laprda i g-lupeta o „antifašizmu“ Staljina i njegove crvene kopiladi? Tko je prvi s Hitlerom sklopio Pakt o nenapadanju? Staljin. Tko je u Lici prvi sklopio „Otrićki sporazum“ s talijanskim fašistima o nenapadanju? Major kraljevske vojske Đoko Jovanić. Dakle, srpski „antifašisti“ pod ruku s Mussolinijevim fašistima! I to nam Mesić uporno pokušava podvaliti kao „antifašizam“.

Naprotiv, pravi antifašizam je bio onaj dr. Ivana Ribara, predsjednika Antifašističkog narodnog Fronta, u kojem je bilo najbrojnije lijevo krilo HSS-a i u kojem je bio moj otac, zajedno sa svojim najbližim prijateljem Pavaom Krcom, potpredsjednikom Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću, 29. studenog 1942.g. A tada je moj otac već bio strijeljan od ruku partizana u Livnu, od strane desetorice Crnogoraca, koje je Tito postavio na čelo Prve dalmatinske brigade, iako su baš oni malo prije toga dvaput dezertirali iz borbe protiv ustaša, najprije kod Šuice, a potom i na Vran-Planini (četvrta crnogorska brigada!). I Dalmatinci su se žestoko pobunili, a najžešće moj otac Roko. I još jedan drugi Roko iz Prvića Malog blizu Šibenika. Preduga je to priča za jednu ovakvu priliku.

A za koje su se to „ideale“ borili Titovi komunistički partizani? Za Staljina i svoju dragu Majčicu Rusiju! Tko se još sjeća one njihove borbene himne: „Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest. Tko drukčije kaže, taj kleveće i laže, osjetit će našu pest!“. I Bogme smo je osjetili - tu komunističku „pest“! Tu „peste rossa“ - crvenu kugu, koju nam Mesić uporno podvaljuje kao „slobodu“. Naročito onu „slobodu“ Golog otoka i Svetog Grgura!

Mesić dalje laprda i g-lupeta ovako: „Ima stvari koje se mogu Titu staviti na teret.... Ali Tito nije bio zločinac“. Ma, je li, debelokožni „Gedžo s Pantovščaka“? A tko je u Moskvi i iz Pariza sustavno cinkario svoje drugove, čak i španske borce internacionalnih brigada i tko ih je sve otpremio u Moskvu, gdje ih je na temelju Titovih potkazivanja Staljin dao strijeljati, a njih 800 su bili pokopani u jednom 30 metara dugom jarku uz bok NovoSpaskog samostana u tadašnjem predgrađu Moskve?! Pa ni to nije bilo dovoljno Titu, nego ih je još popljuvao i dao isključiti iz svoje Partije, kada je preuzeo njeno čelo - na 4. partijskoj konferenciji u Zagrebu, u proljeće 1940.g. I onda nam Mesić bezobrazno laprda da „Tito nije bio zločinac“. Pa čak da Titu ne računamo kasnije masovne i mega zločine, već to bi bilo dovoljno da se Tita proglasi mega-zločincem! A on je to doista bio.

Podsjetimo se malo i španskog republikanskog rata. Tito je dao s leđa pištoljem ubiti svog velikog rivala u KPJ Blagoja Parovića, a to je po Titovom nalogu učinio Vlajko Begović. Onaj Vlajko Begović koji je poslije rata bio dugo direktor partijskog lista „Borba“. A obavljao je i nekoliko drugih visokih funkcija u Titovom represivnom režimu.

A što je tek s ostalim „Našim grobovima u Sibiru“, koje je punio Tito, a o kojima je pisao pokojni dr. Ivan Očak?!

Najbezobraznije od ovog našeg debelokožnog „Gedže s Pantovščaka je to što nam pokušava podvaliti da smo mi ti koji „politiziramo žrtve“. A tko politizira žrtve više od Mesića?? Možda samo lažljivi „prof.“ „dr.“ Ivo Goldstein, kojemu je glavni oslonac knjiga „Magnum Crimen“ beogradskog masona, dakle velikog protivnika naše Katoličke crkve Viktora Novaka iz 1948.g. (valja pročitati njegovu biografiju u Krležinoj enciklopediji Jugoslavije iz 1965.g., svezak VI.). Ta je knjiga prvih par godina bila izvan pažnje političke javnosti, zbog krvavog razlaza sa Staljinom, tako da se o Jasenovačkom konc-logoru tek počelo „šuškati“ 1951.g. Tada su Srbi počeli sustavno stvarati svoj lažni mit o Jasenovcu, a u tome je bio neumoran general-pukovnik Jefto Šašić (rođen u obližnjoj Novskoj 1917.g.), koji je u ratu bio šef trećeg odsjeka OZNE, koji se bavio čistkama sumnjivih u partizanskoj vojsci, a nakon što se OZNA podijelila na dva dijela - UDBU i KOS, Šašić je postao šef KOS-a, što je bio sve do 1963.g. No, tome su se lažnom i propagandnom mitu usprotivili neki hrvatski pukovnici i generali, pa su počele čistke i među njima.... (o OZNI, UDBI i KOS-u korisno je pročitati knjigu „UDBA“ slovenačkog publicista Bogdana Sajovica, u nakladi Založbe Karantanija 2006.g., mojeg starog prijatelja Davida Tasiča, bivšeg vrsnog novinara „Mladine“ iz 1986/89.g.).

Uostalom, što Mesić svake godine čini u Jasenovcu? I o čemu govori svake godine u Kumrovcu? Bjesomučno i umobolno politizira žrtve jasenovačkog logora i ustaškog režima. I stalno nama Hrvatima kljuje jetru, pokušavajući nas Hrvate sotonizirati kao „genocidan narod“. Pokušavao je to uzaludno i u Kninu, gdje je redovito bivao izzviždan, sve dok mu netko sa strane nije prišapunuo da on onakav nema što tražiti u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu? To danas ponovo časno mjesto nije za „Gedžu s Pantovščaka“!

Kaže „Gedža“: „zašto se struci ne prepusti da utvrdi tko su bili ljudi sa čijim se posmrtnim ostacima danas tako bezočno manipulira?“ Odgovaram mu: pa tko im je smetao da to učine u posljednjih šezdeset godina? Hoće li to sada utvrditi lažljivi Ivo Goldštajn i njegovo pajdaš Tvrtko Jakovina, inače stipendist neke od podagencija CIA-e?

Srećom za nas Hrvate, najpouzdanije su knjige našeg hrvatskog povjesničara dr. Josipa Jurčevića, a među njima i knjiga „Nastanak jasenovačkog mita“, objavljena 1998.g. Samo što brbljavo laprdalo Stipe Mesić ne mari mnogo za pravu istinu... jer ne ostavlja mjesta za njegove prizemne političke manipulacije!

Dakle, da zaključim ovu temu: naši Goldštajni tvrde da je u logoru Jasenovac ubijeno oko 75.000 ljudi, ali ne kažu do kada je to rađeno. Ali mi to danas znamo. Polovicu su ubile ustaše, a drugu polovicu Titovi komunistički partizani. Stoga je i mit o Jasenovcu lansiran tek 1951.g. I tu bi se do daljnjeg mogla zaključiti ta glupava i benava mesićevska rasprava!

Još nešto o „očajničkom pokušaju nas povijesnih revizionista“. Najpouzdaniji svjedok zločina u logoru Jasenovac je bio naš dr. Ante Ciliga, bivši logoraš u tom logoru, koji je 1978.g. objavio knjigu o tome, pod naslovom: „Sam kroz Europu u ratu“ (1939. - 1945.). O tomu sam već pisao na portalu „Dragovoljac“ 26. travnja ove 2009.g. Treba li ikome normalnom bolja povijest jasenovačkog logora, odnosno bolji povijesni revizionizam od Ciliginog?! No, vratit ćemo se ovih dana ponovo na tu temu - da se obračunamo s Goldštajnima i s Tvrtkom Jakovinom. To će tek biti prava top-tema!

Uostalom, podsjetimo se: i sam Tito je bio povijezni revizionist - 1948.g. je odbacio lažni Staljinov „Kratki kurs istorije SKP(b)“! Dakle, i on je „revidirao“. Barem bi to „znalac“ poput Mesića morao znati.

3. A glede poricanja tzv. „Holokausta“ još samo ovo: Ne poričemo mi postojanje tzv. „Holokausta“, nego samo poričemo njegove deset ili dvadeset puta uvećane brojke žrtava! Uostalom, kao i u Jasenovcu.

4. Ima nas sve više povijesnih revizionista i na putu istine nas neće zaustaviti jedan „Gedža s Pantovščaka“, pa ni sve ostale „Gedže s Pantovščaka“ zajedno! Njihova biološka ura ionako otkucava svoje posljednje udarce. A istina je krenula i ništa je više ne može zaustaviti!

5. „Mi smo suočeni s posljedicama gotovo dva desetljeća pogrešne interpretacije povijesti u našoj školskoj nastavi....“, kaže naš „Gedža s Pantovščaka“ . E, pa moj „Gedžo“, i mi smo bili suočeni čak 45 godina s diaboličnim i drskim pranjem naših dječjih i odraslih mozgova, a oni žilaviji i otporniji među nama su bili i osuđivani na kraće ili duže kazne zatvora (a među njima i ja u Puli 1983.g. na godinu dana zatvora).

Na kraju Mesić blebeće ovako:„A ako je raskopavanje stvarnih ili pretpostavljenih masovnih grobnica , što od nas traži demokratska Europa - jer bi nam tu tezu neki htjeli podvaliti...“. Ma što nama Europa ovdje podvaljuje. EU od nas traži primjenu njene Rezolucije o osudi svih vrsta totalitarizama, kako fašističkih, tako i komunističkih. I traži da se sve žrtve tih zločinačkih režima jednako tretiraju. A ne kao Mesić i njegova Staljinova kopilad s Pantovščaka, koji se uporno drže svoje jednostranosti, te nam Mesić uporno tupi da je ustaški režim bio zločinački, a da komunistički režim nakon rata zločinački nije bio“. Bili su jednaki! Osim toga, i u Europi se sve više raskopavaju stara grobišta - primjerice u poljskom Katynu, gdje je broj iskopanih kostura žrtava ruskog imperijalizma s 4.000 narastao već na 15.000 ! A to su žrtve Staljinovog „antifašizma, Tovarišč Mesić! Tvojeg, Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“!

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski socijal-radikal)