www.Dragovoljac.com 10 Rujan 2010
Diana Majhen
ANTIFAŠISTIČKI VUK DLAKU MIJENJA, ALI ĆUD NIKADA
| |
Proslava povodom godišnjice Antiterorističke jedinice Lučko podigla je na noge kako one i do sada glasne, tako i uspavane i prikrivene antihrvatske glasove. Razlog je naravno taj, što se na proslavi klicalo zatvorenim hrvatskim generalima.
Kakav nesupjeh, kakva sramota! Godine ispiranja mozga i krivotvorenja dogadjaja iz Domovinskog rata izgleda nisu polučila rezultate. Narod još uvijek pamti tko je branio Hrvatsku, a tko ju je napadao.
Nije ni čudo da su se uzbunili svi antihrvatski duhovi. Čak ni prisustvo najvećeg „pravednika“ u ovoj državi, predsjednika Josipovića, nije proslavu uspjelo skrenuti u željenom pravcu. Pa tako, umjesto da se i tamo iskazuje poštovanje crvenim petokrakama i kapama partizankama, te slave četnički pokolji nad Hrvatima, narod je odlučio to poštovanje iskazati onima koji su stvarali ovu državu.
Čitam baš na T-portalu kolumnu Vuka Perišića u kojoj povlači paralelu izmedju Domovinskog rata i antifašizma. Prema njegovim riječima, hrvatske postrojbe u Domovinskom ratu pjevale su ustaške pjesme i ratovale pod fašističkim obilježjima, povremeno pljačkajući nacionalna bogatstva, silujući, ubijajući i mučeći. U redu, čovjek se ogradio na način da je upotrijebio riječi „neke“ i „ povremeno“, no to ne umanjuje bit samog članka.
Citiram dijelove spomenutog članka: „Da je taj rat bio antifašistički, ne bi ga neke hrvatske postrojbe vodile pod fašističkim oznakama niti bi se povremeno u hrvatskim postrojbama pjevale ustaške pjesme.“….. „Da je bio antifašistički, taj rat ne bi bio iskorišten kao zgodna prilika za pljačku nacionalnog bogatstva, niti bi se branitelji koji su iskreno i naivno povjerovali da se bore za demokraciju, slobodu i pravo na život, danas osjećali prevareno.“………“ Antifašisti ne ratuju sa sadomazohističkim zadovoljstvom nego razdirani strašnim moralnim paradoksom da su primorani ubijati u ime obrane života. U antifašističkom ratu se nacionalna ravnopravnost čuva i slavi kao najveća vrijednost jer se antifašistički ratovi i vode zato da se nitko nikada i ni pod kojim uvjetima ne bi osjetio građaninom drugog reda, a ponajmanje kao stvor kojeg se može nekažnjeno vrijeđati, pljačkati, silovati i mučiti…“.
* * * * * *
Dakle, Domovinski rat nije bio antifašistički, pa samim tim, valjda je bio zločinački. A kako kaže Perišić, da je bio antifašistički, odavno bi svi zločinci bili osudjeni.
Zamislite mentalitet čovjeka koji je u stanju napisati ovako nešto, nakon svih onih jama koje se iskopavaju godinama, a u kojima su kosti onih koje su pobili 'antifašisti', ne u borbama, nego onako, iz zabave i da bi osigurali sebi nesmetanu budućnost. Ti su 'antifašistički' heroji ubijali malu djecu, žene, bespomoćne starce i razoružanu vojsku koja se predala. I nikada niti jedan jedini antifašist za to nije odgovarao.
Pa slijedom toga, bilo bi dobro da gospodin Perišić shvati kako je najveći uspjeh i najviši moral hrvatska vojska u Domovinskom ratu pokazala baš time, što se nije povela za crvenim 'antifašistima'.
Jer da jeste, on sigurno danas ne bi pisao kolumne. Niti bi nas danas bilo tko uvjeravao kako je Domovinski rat zločinački pothvat, a hrvatski heroji da su navodno zločinci kojima je mjesto po zatvorima.
Da smo se poveli za antifašistima, imali bi barem pola stoljeća mira, u kojem se nitko ne bi usudio izgovoriti niti riječ protiv hrvatske vojske i Domovinskog rata, u kojem bi hrvatski branitelji, njihova djeca i praunučad imala sve moguće privilegije, a svatko tko bi na bilo koji način iskazao nezadovoljstvo nastalom situacijom, bio bi zatvoren ili ubijen. I nitko se ne bi usudio ni riječ progovoriti o bilo kakvim ratnim zločinima, a kamoli postavljati pitanja, o optužnicama i sudjenjima da ne govorimo.
Vuk Perišić postavlja u svojoj kolumni slijedeće pitanje: Do kada će se ovdje klicati ratnim zločincima?
A pitanje koje si doista trebamo postaviti je slijedeće: Do kada će ovdje u najčitanijim hrvatskim medijima kolumne pisati ljudi poput Vuka Jeremića, pardon, Perišića ?
Kako bilo, Vuk je cijelu priču izgleda dobro shvatio, ali se nije usudio napisati ono što možda zaista i misli. Zadnji rat je odista bio 'antifašistički', a antifašisti su bili Milošević, Kadijević, Adžić, Mladić, Šljivančanin i ostala kompanija s crvenim petokrakama. Ti dični antifašisti, sljedbenici onih dičnih 'antifašista' iz 1945. su kao i tada pucali i ubijali one koji su nosili ustaška obilježja i pjevali ustaške pjesme. Kao i tada u Teznom i Hudoj Jami, ti 'antifašistični' pravednici su i nedavno vodili humane ratne operacije na Ovčari i u Srebrenici, na isti način, istim humanim antifašističkim metodama,
dakle „razdirani strašnim moralnim paradoksom dok su bili primorani ubijati u ime obrane života.“
No, ovoga puta u Hrvatskoj još nisu zaslužili penzije.
Za sada.
Diana Majhen
|
#1 2010-09-10 21:02
Vuk Perišić (Yugo-T-portal), Vuk Đuričić (splitska prostitutka 'Slobodanka'), Vuk Jeremić, Vuk Drašković.....itd, ta silna Srbadija, silni junaci koji nemaju ni kap vučje krvi, kao mi 'Vukovi s Dinare'! Lešinari čak i kad se nazivaju 'Vukovima', nisu vukovi, nego samo lešinari.
A to je originalno bila izreka glavnog pobjednika Prvog svjetskog rata, francuskog predsjednika Goeorges-a Clemanceua-a, koji je 'junačke' Srbe rekao da su bili najobičniji ' lešinari rata'!! A to je svojim riječima potvrdio i čuveni francuski maršal Franchet D'Essperey, komandant Druge francuske armije na Solunskom frontu 1916-1918.g. Koji je rekao da je on oslobodio Srbiju, a ne Srbi!
Znači, ti njihovi srpski 'Vukovi' kao da su od papira?! Ustvari i jesu. Ali njihov crveno-crni Yugo-četnički fašizam je bio vrlo opipljiv, kao i onaj 'crveni fašizam' Ante Josipovića, bivšeg komandanta 11. dalmatinske brigade, koja je poklala naše fratre na Širokom Brigu 1944. A poslije onog rata je dvaput bio komandant Golog otoka, najvećeg i najgoreg mučilišta i gubilišta XX. stoljeća.
E, pa nećeš proći sluzavi Ivo YU-sipoviću!
E, pa nećete ovaj put proći, vi 'crveni fašisti', vi Staljinova kopiladi!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Semper Paratus Croatiae (com)
No comments:
Post a Comment