AMAC-Hrvati.com/ Kad dogori do nokata.../ Ponedjeljak, 29 Studeni 2010.
Kad dogori do nokata...
| Slobodna Dalmacija, još jedna trula jabuka u EPH-ovom đerdanu posustalih medijskih ‘projekata' mora da je u tragičnoj situaciji. Nakon godina orjunašenja i oduševljavanja političkim projektom nove Balkanije čini se da je konačno na naplatu stigao i račun. Odakle nam ovakav zaključak? Pogledajmo: Josip Jović novinar je Slobodne Dalmacije i jedan od desetak najboljih hrvatskih novinara. Ako ga se ovdje malo tko sjeća nije čudo; naime, Jović je nestao sa stranica Slobodne Dalmacije prije gotovo četiri godine pa će i pretraga arhiva Slobodne Dalmacije prema njegovom imenu proizvesti samo dva-tri članka; posljednjeg još iz 2006 godine. Jović je naime bivši glavni urednik Slobodne Dalmacije koji je završio u zatvoru zbog tobožnjeg objavljivanja ‘tajnih' dokumenata Haškog tribunala. Bio je za taj grijeh osuđen na 20,000 Eura kazne; Vesna Škare-Ožbolt, tadašnja ministrica pravosuđa na sve je to rekla samo kako se ‘u to ne bi htjela miješati'.
Jović doista ne spada u orjunaški brlog u kojeg se pretvorila Slobodna Dalmacija i prošlo je gotovo pet godina da u njoj nije bilo njegovih tekstova. Kad odjednom, danas na njezinim stranicama pojavio se Jovićev članak i to veoma euroskeptičan članak. Kako to objasniti? Logično objašnjenje koje u tekstu pruža sam Jović bila je intervencija Paula Van Dorena, šefa delegacije Europske komisije u Zagrebu koji je shvatio da je Komisija posve popustila u ‘obrazovanju' određenih krugova u Zagrebu. Moglo bi se reći, uspoređujući ovo s vremenima divljanja Turaka na ovim prostorima, da su ne misleći previše cjelokupnu politiku prepustili janjičarima i poturicama izazivajući time veoma nepoželjnu reakciju. A ova se sastoji u samo oko 25% ispitanika koji bi bez rezervi glasovali za članstvo u EU, što su rezultati nedavne Gallupove ankete. Van Doren i njegovi hrvatski pobočnici očito su se prestrašili ovog malenog postotka i to nakon godina naporna propagandnog rada koji je dobar dio Hrvata uspio uvjeriti kako ćemo po ulasku u EU živjeti barem kao i dosad ako ne i bolje. (više o tome na www.amac.hrvati-amac.com) Kako broj prodanih primjeraka novina koje izdaje EPH pada iz dana u dan, ne samo da se pokazuje kako je Hrvatsko članstvo u EU ipak upitnije nego što to vole misliti naši današnji poturice već se pokazuje kako su određeni mediji postali apsolutno neprobavljivi, iz dana u dan s istim temama na isti način. Ne samo da nisu obavili posao već su i vlastiti opstanak doveli u pitanje... Što učiniti? (više o tome na www.amac.hrvati-amac.com) Cilj objave Jovićeva članka zapravo je davanje infuzije Slobodnoj; poticanje bar nekih čitalaca da joj se vrate jer joj u suprotnome prijeti - smrt. Apsurd ovog našeg vremena je u tome što se od Hrvatske očekuje da sama financira vlastitu propast. Orjunaška Slobodna mora preživjeti od hrvatskog novca jer iako radi u interesu nekog drugog, ovome ‘drugom' (Europskoj komisiji) ne pada na pamet direktno financirati takav projekt. Ne bi bilo na tržišnim principima... Naprosto, od Hrvata se očekuje da sami kupe uže i vežu ga oko vlastita vrata. |
(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)
Pozdravljamo gospodina Jovića i prenosimo njegov današnji članak iz Slobodne Dalmacije.
Uredništvo
******
Josip Jović
Hrvatski EUroskeptici - izgnani iz javnog života
Zabrinut zbog rezultata ankete Gallupova instituta, po kojima se čak 43 posto građana izričito protivi ulasku Hrvatske u Europsku uniju, dok ih manje od trideset posto podupire taj naum, šef Delegacije Europske komisije u Zagrebu Paul Vandoren munjevito je reagirao, zatraživši od našega političkog vrha jačanje kampanje, očito zabrinut da bi plijen mogao umaknuti.
Ruku na srce, EU-ova promidžba velikog je intenziteta.
Drugo je, međutim, kakva joj je kvaliteta. Sve su parlamentarne stranke bezrezervno opredijeljene za "europski put" bez alternative, većina medija i izabranih novinara svakodnevno demonstrira svoju pravovjernost, nevladine udruge, instituti i konferencije, financirani novcem Unije i Hrvatske, također su zalažu za integracije, a indoktrinacija je doprla čak i do male djece koja u školama pišu radove na temu svijetle budućnosti u eurointegracijama s unaprijed zadanim tezama i obećanim nagradama.
Jao, pak, onima koji sumnjaju, za njih su, ako već nisu neutralizirani i izgnani iz javnog života, rezervirane teške kvalifikacije poput ksenofoba, konzervativaca, natražnjaka i euroskeptika. Prvi put skepticizam, koji je jedan od stupova antičke i moderne europske misli, poprima izrazito negativno obilježje, kao u najrigidnijim crkvenim dogmama. Čak je i onaj Toma jednom davno posumnjao pa je ipak proglašen svecem.
Knjiga Marjana Bošnjaka "EU - ne hvala", proteklog tjedna predstavljena i u Splitu u okviru Dana Matice hrvatske, jedan je od rijetkih analitičkih, ali i prešućenih, pokušaja da se čuje i ona druga strana.
Propaganda i činjenice u pro-EU propagandi: često se može čuti kako ćemo dobivati novac od europskih fondova, otvorit će nam se tržište od petsto milijuna ljudi, uvest ćemo europski red i poredak, ući ćemo u zapadnjački civilizacijski krug, konačno ćemo okrenuti leđa Balkanu. Mora se, međutim, primijetiti kako je valjanost ovih argumenata prilično relativna, budući da će po nekim izračunima, što se inače nikada u javnosti ne spominje, Hrvatska posredno ili neposredno uplaćivati u fondove EU-a više novca nego što će iz njih povući. Europsko nam je tržište i sada otvoreno, pod uvjetom da mu imamo što ponuditi, a razmjena se može jednostavno regulirati trgovačkim ugovorima (vrlo je dojmljiva Putinova ideja o zajedničkom tržištu od Vladivostoka do Atlantika).
Druga je priča zašto je hrvatska Vlada potpisala takve sporazume po kojima je uvoz iz EU-a posve slobodan, a izvoz niza domaćih poljoprivrednih proizvoda ograničen kvotama.
Biti, nadalje, dijelom europske civilizacije ne znači nužno i biti dijelom jedne političke naddržave, a sam EU, kao što se svakodnevno možemo osvjedočiti, nije jamstvo protiv bezakonja, nasilja i korupcije. A i ne vidi se baš neka želja za bježanjem s Balkana. Baš naprotiv, taj odnos zorno je ilustrirao posjet Borisa Tadića, koji je duboko, duboko u sjeni ostavio istodobne posjete Štefana Fulea, ministra EU-a za proširenje, te haaškog tužitelja Sergea Brammertza. U novoj superdržavi koja nastupa s geslom "Europa regija" Hrvatska će imati bitno okrnjen državni suverenitet.
Ugroženost kulturnog identiteta osjeća i jedna Njemačka. Treba očekivati silne demografske promjene, nastavak kolonizacije i rasprodaje zemlje. Kako je Bruxelles daleko, a Bog visoko, mogućnosti demokratskog utjecaja naših građana na donošenje odluka bit će bitno smanjene. Renegati narodne volje heterogena je struktura i protivnika i poklonika, kao i njihovi motivi. Protivnici strahuju od gubitka državnosti i samostalnosti i od, u dogledno vrijeme, asimilacije naroda u veliku zajednicu. Ribari, poljoprivrednici i brodograditelji strahuju za svoj položaj na tržištu. Slike Grčke, Irske, Portugala, Španjolske, Bugarske, Rumunjske itd. nisu nimalo atraktivne, za razliku od Švicarske ili Norveške, koje nisu u EU-u.
Očito je da Hrvatska ni ne pregovara, nego samo poslušno izvršava zadatke, objašnjavajući sve nepopularne poteze nalozima iz Bruxellesa, čime, i ne htijući, provodi antipropagandu.
Već do sada doživjeli smo niz poniženja odričući se gospodarskog pojasa, žrtvujući generale, a s njima i našu istinu o Domovinskom ratu, te prepuštajući nacionalno bogatstvo strancima, što također djeluje odbojno.
S druge strane, tzv. politička elita obećanjima o skorom ulasku u EU nudi prividno rješenje svih problema koje nije u stanju riješiti, ljudi zaduženi za promicanje novih integracija od svega imaju osobne koristi, a dio građana naivno misli kako ćemo čim uđemo u EU, imati njemački standard.
Stara je, pak, boljka hrvatske i elite i puka nedostatak samopouzdanja i štreberski mentalitet pojačan razočaranjem u vlastitu državu i državnike. Odnos prema EU-u na koncu je rezultat informiranosti i vrijednosnog sustava. Potpora, suprotno nekim tumačenjima, slabi što se o EU-u više zna, a vrijednosni sudovi dovode do toga da ponekad iste spoznaje izazivaju suprotna opredjeljenja. Netko će, primjerice, dignuti ruke od Unije zbog gubitka samostalnosti, a netko će baš zbog toga biti za nju rukama i nogama. No, mislili građani što god hoće, "renegati narodne volje", kako bi rekao Matoš, odlučni su u nakani da nas uguraju tamo gdje možda i ne želimo.
Jer, ionako već Ustavom okrnjeni referendum bit će raspisan nakon što se ugovor potpiše!
Josip Jović
Comments (8)|
| Čestitam AMAC-u i šjor Josipu Joviću! Soljženjicin bi rekao: 'Bože ipak postojiš! Dugo čekaš, al' gadno udaraš!'. Registered | |
| | | Ante Rokov Jadrijević | |
No comments:
Post a Comment