Wednesday, December 1, 2010

Josip Jović/ Hrvatski EUroskeptici - izgnani iz javnog života


AMAC-Hrvati.com/ Kad dogori do nokata.../ Ponedjeljak, 29 Studeni 2010.

Kad dogori do nokata...

Slobodna Dalmacija, još jedna trula jabuka u EPH-ovom đerdanu posustalih medijskih ‘projekata' mora da je u tragičnoj situaciji. Nakon godina orjunašenja i oduševljavanja političkim projektom nove Balkanije čini se da je konačno na naplatu stigao i račun.

Odakle nam ovakav zaključak? Pogledajmo: Josip Jović novinar je Slobodne Dalmacije i jedan od desetak najboljih hrvatskih novinara. Ako ga se ovdje malo tko sjeća nije čudo; naime, Jović je nestao sa stranica Slobodne Dalmacije prije gotovo četiri godine pa će i pretraga arhiva Slobodne Dalmacije prema njegovom imenu proizvesti samo dva-tri članka; posljednjeg još iz 2006 godine.

Jović je naime bivši glavni urednik Slobodne Dalmacije koji je završio u zatvoru zbog tobožnjeg objavljivanja ‘tajnih' dokumenata Haškog tribunala. Bio je za taj grijeh osuđen na 20,000 Eura kazne; Vesna Škare-Ožbolt, tadašnja ministrica pravosuđa na sve je to rekla samo kako se ‘u to ne bi htjela miješati'.

Jović doista ne spada u orjunaški brlog u kojeg se pretvorila Slobodna Dalmacija i prošlo je gotovo pet godina da u njoj nije bilo njegovih tekstova. Kad odjednom, danas na njezinim stranicama pojavio se Jovićev članak i to veoma euroskeptičan članak. Kako to objasniti?

Logično objašnjenje koje u tekstu pruža sam Jović bila je intervencija Paula Van Dorena, šefa delegacije Europske komisije u Zagrebu koji je shvatio da je Komisija posve popustila u ‘obrazovanju' određenih krugova u Zagrebu. Moglo bi se reći, uspoređujući ovo s vremenima divljanja Turaka na ovim prostorima, da su ne misleći previše cjelokupnu politiku prepustili janjičarima i poturicama izazivajući time veoma nepoželjnu reakciju. A ova se sastoji u samo oko 25% ispitanika koji bi bez rezervi glasovali za članstvo u EU, što su rezultati nedavne Gallupove ankete. Van Doren i njegovi hrvatski pobočnici očito su se prestrašili ovog malenog postotka i to nakon godina naporna propagandnog rada koji je dobar dio Hrvata uspio uvjeriti kako ćemo po ulasku u EU živjeti barem kao i dosad ako ne i bolje.

(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)

Kako broj prodanih primjeraka novina koje izdaje EPH pada iz dana u dan, ne samo da se pokazuje kako je Hrvatsko članstvo u EU ipak upitnije nego što to vole misliti naši današnji poturice već se pokazuje kako su određeni mediji postali apsolutno neprobavljivi, iz dana u dan s istim temama na isti način. Ne samo da nisu obavili posao već su i vlastiti opstanak doveli u pitanje... Što učiniti?

(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)

Cilj objave Jovićeva članka zapravo je davanje infuzije Slobodnoj; poticanje bar nekih čitalaca da joj se vrate jer joj u suprotnome prijeti - smrt.

Apsurd ovog našeg vremena je u tome što se od Hrvatske očekuje da sama financira vlastitu propast. Orjunaška Slobodna mora preživjeti od hrvatskog novca jer iako radi u interesu nekog drugog, ovome ‘drugom' (Europskoj komisiji) ne pada na pamet direktno financirati takav projekt.

Ne bi bilo na tržišnim principima... Naprosto, od Hrvata se očekuje da sami kupe uže i vežu ga oko vlastita vrata.

(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)

Pozdravljamo gospodina Jovića i prenosimo njegov današnji članak iz Slobodne Dalmacije.

Uredništvo

******

Josip Jović

Hrvatski EUroskeptici - izgnani iz javnog života

Zabrinut zbog rezultata ankete Gallupova instituta, po kojima se čak 43 posto građana izričito protivi ulasku Hrvatske u Europsku uniju, dok ih manje od trideset posto podupire taj naum, šef Delegacije Europske komisije u Zagrebu Paul Vandoren munjevito je reagirao, zatraživši od našega političkog vrha jačanje kampanje, očito zabrinut da bi plijen mogao umaknuti.

Ruku na srce, EU-ova promidžba velikog je intenziteta.

Drugo je, međutim, kakva joj je kvaliteta. Sve su parlamentarne stranke bezrezervno opredijeljene za "europski put" bez alternative, većina medija i izabranih novinara svakodnevno demonstrira svoju pravovjernost, nevladine udruge, instituti i konferencije, financirani novcem Unije i Hrvatske, također su zalažu za integracije, a indoktrinacija je doprla čak i do male djece koja u školama pišu radove na temu svijetle budućnosti u eurointegracijama s unaprijed zadanim tezama i obećanim nagradama.

Jao, pak, onima koji sumnjaju, za njih su, ako već nisu neutralizirani i izgnani iz javnog života, rezervirane teške kvalifikacije poput ksenofoba, konzervativaca, natražnjaka i euroskeptika. Prvi put skepticizam, koji je jedan od stupova antičke i moderne europske misli, poprima izrazito negativno obilježje, kao u najrigidnijim crkvenim dogmama. Čak je i onaj Toma jednom davno posumnjao pa je ipak proglašen svecem.

Knjiga Marjana Bošnjaka "EU - ne hvala", proteklog tjedna predstavljena i u Splitu u okviru Dana Matice hrvatske, jedan je od rijetkih analitičkih, ali i prešućenih, pokušaja da se čuje i ona druga strana.

Propaganda i činjenice u pro-EU propagandi: često se može čuti kako ćemo dobivati novac od europskih fondova, otvorit će nam se tržište od petsto milijuna ljudi, uvest ćemo europski red i poredak, ući ćemo u zapadnjački civilizacijski krug, konačno ćemo okrenuti leđa Balkanu. Mora se, međutim, primijetiti kako je valjanost ovih argumenata prilično relativna, budući da će po nekim izračunima, što se inače nikada u javnosti ne spominje, Hrvatska posredno ili neposredno uplaćivati u fondove EU-a više novca nego što će iz njih povući. Europsko nam je tržište i sada otvoreno, pod uvjetom da mu imamo što ponuditi, a razmjena se može jednostavno regulirati trgovačkim ugovorima (vrlo je dojmljiva Putinova ideja o zajedničkom tržištu od Vladivostoka do Atlantika).

Druga je priča zašto je hrvatska Vlada potpisala takve sporazume po kojima je uvoz iz EU-a posve slobodan, a izvoz niza domaćih poljoprivrednih proizvoda ograničen kvotama.

Biti, nadalje, dijelom europske civilizacije ne znači nužno i biti dijelom jedne političke naddržave, a sam EU, kao što se svakodnevno možemo osvjedočiti, nije jamstvo protiv bezakonja, nasilja i korupcije. A i ne vidi se baš neka želja za bježanjem s Balkana. Baš naprotiv, taj odnos zorno je ilustrirao posjet Borisa Tadića, koji je duboko, duboko u sjeni ostavio istodobne posjete Štefana Fulea, ministra EU-a za proširenje, te haaškog tužitelja Sergea Brammertza. U novoj superdržavi koja nastupa s geslom "Europa regija" Hrvatska će imati bitno okrnjen državni suverenitet.

Ugroženost kulturnog identiteta osjeća i jedna Njemačka. Treba očekivati silne demografske promjene, nastavak kolonizacije i rasprodaje zemlje. Kako je Bruxelles daleko, a Bog visoko, mogućnosti demokratskog utjecaja naših građana na donošenje odluka bit će bitno smanjene. Renegati narodne volje heterogena je struktura i protivnika i poklonika, kao i njihovi motivi. Protivnici strahuju od gubitka državnosti i samostalnosti i od, u dogledno vrijeme, asimilacije naroda u veliku zajednicu. Ribari, poljoprivrednici i brodograditelji strahuju za svoj položaj na tržištu. Slike Grčke, Irske, Portugala, Španjolske, Bugarske, Rumunjske itd. nisu nimalo atraktivne, za razliku od Švicarske ili Norveške, koje nisu u EU-u.

Očito je da Hrvatska ni ne pregovara, nego samo poslušno izvršava zadatke, objašnjavajući sve nepopularne poteze nalozima iz Bruxellesa, čime, i ne htijući, provodi antipropagandu.

Već do sada doživjeli smo niz poniženja odričući se gospodarskog pojasa, žrtvujući generale, a s njima i našu istinu o Domovinskom ratu, te prepuštajući nacionalno bogatstvo strancima, što također djeluje odbojno.

S druge strane, tzv. politička elita obećanjima o skorom ulasku u EU nudi prividno rješenje svih problema koje nije u stanju riješiti, ljudi zaduženi za promicanje novih integracija od svega imaju osobne koristi, a dio građana naivno misli kako ćemo čim uđemo u EU, imati njemački standard.

Stara je, pak, boljka hrvatske i elite i puka nedostatak samopouzdanja i štreberski mentalitet pojačan razočaranjem u vlastitu državu i državnike. Odnos prema EU-u na koncu je rezultat informiranosti i vrijednosnog sustava. Potpora, suprotno nekim tumačenjima, slabi što se o EU-u više zna, a vrijednosni sudovi dovode do toga da ponekad iste spoznaje izazivaju suprotna opredjeljenja. Netko će, primjerice, dignuti ruke od Unije zbog gubitka samostalnosti, a netko će baš zbog toga biti za nju rukama i nogama. No, mislili građani što god hoće, "renegati narodne volje", kako bi rekao Matoš, odlučni su u nakani da nas uguraju tamo gdje možda i ne želimo.

Jer, ionako već Ustavom okrnjeni referendum bit će raspisan nakon što se ugovor potpiše!

Josip Jović

Comments (8)

Čestitam AMAC-u i šjor Josipu Joviću!

Soljženjicin bi rekao: 'Bože ipak postojiš! Dugo čekaš, al' gadno udaraš!'.

Kad je šjor Jozo Jović bio glavni urednik 'Slobodne Dalmacije', taj njegov dnevni list je imao tiraž (i prodaju!!) od 80.000 primjeraka dnevno. A sada kada su ga do kraja srozali Davorka Blažević, Frenki Laušić, Mladen Pleše i slična udbaška svojta, sada njihova orjunaška prostitutka 'Slobodanka' ima tiraž od svega 20.000 primjeraka, a prodaju upola manju od toga!

Hvala Bogu, 'vratija se Jozo - di je bija dosad?'.

Tamo gdje će sada otići svi 'Schiavi intelettuali' (intelektualni robovi ili sluge) orjunaškog Splita!

Dobro nam se vratio, šjor Jozo Jović!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Brtonigla, Istra, Hrvatska

Registered




Ante Rokov Jadrijević



No comments: