YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Dragovoljac.com/Dirigentska priča iz Hrvatske.../20 Prosinac 2014

Autor Savjesni Hrvat

YU-sina Dirigentska priča iz Hrvatske..

Rođen sam kao dugo očekivani muškić u familiji nastaloj u ratnom vihoru. Otac mi je bio viši partizanski komesar, majka partizanska kuharica.

Kao što je običaj u obiteljima, sličnim mojoj, moj otac je bio progresivni zavodnik i zavodio je cure prekogranične pripadnosti, nije se držao tradicije i vjere, nego je između strane sise i vlastite vjere rađe odabrao stranu sisu, a svoj vjerski nazor prilagodio muškom porivu.

Već na toj sitnici se vidi da smo od ranih koljena bili spretni u prilagodbi.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća nas je služba u jugoslavenskoj žandarmeriji sklonila iz Bosne u toplije krajeve, a nacionalna konstelacija u užoj obitelji nas je natjerala da se uvijek borimo za Jugoslaviju.

Mi smo bili neka vrsta ruralne inteligencije, jer smo generacijski služili u državnoj službi, dakle znali smo pisati i čitati, a uniforma je oduvijek bila vidljiv znak moći.

Ideologija Jugoslavije je bila jako važan segment našeg odgajanja u prvoj i drugoj generaciji. Tu tradiciju nastavljamo i danas, samo malo profinjenije.

U međuvremenu smo postali buržoazija pa se prilagođavamo vremenu i prostoru.

Moji preci su brzo shvatili da je u stranom selu jako važno da se što prije povežeš s vladajućom mašinerijom. Mi smo doselili kao pripadnici te mašinerije, što nije uvijek bila prednost u dječjim odnosima, ali je bila garancija boljeg standarda. Državni stan, uvijek dovoljno rakije, sira i mesa.

Za djecu je to ipak bio težak život. Otac mi je pričao da su ga često tukli jer je bio sin žandara. Prijateljstva bi onda kupovao nekim malim darom. U vrijeme siromaštva je i komad kruha mogao stvoriti prijatelja od neprijatelja.

Naša ideologija je bila država kojoj smo služili i materijalni probitak kojem smo težili. Nacije nismo imali, što zbog politike što zbog spermatoidne logike.

Nakon izbivanja rata i proglašenja nezavisne države Hrvatske, mi smo se osjetili ugroženima. Ta činjenica i naša obiteljska tradicija je moga oca odvela u partizane.

Tih godina je to bila mala skupina odvažnih, iako neprijatelji izvlače dokumente po kojima su oni bili obični razbojnici. To nam i danas podmeću, ali vjerojatno su dokumenti falsifikati. Ja više vjerujem narodnoj predaji i guslama. Moj otac je bio pravi borac, naočit mladić jugoslavenske orijentacije, dalmatinski preplanuo od sunca i ideološki spreman svojim nekadašnjim drugovima iz škole pokazati da je ipak uspio u životu.

Bio je izrazito orijentiran prema cilju, a ja sam očito od njega naslijedio baš te karakteristike.

Jedino što nisam naslijedio njegovu preplanulost, no to je možda zbog toga što sam se dugo skrivao po mišjim rupama i salonskim provodima.

Nakon završetka rata, u kojemu je moj otac imao značajnu ulogu, mi smo se preselili u Zagreb. Tih godina je naime cijela vojska proleterska imala smo jedan cilj, doći do gradskog stana i izvući se iz žandarskih čizama ili seljačkih opanaka.

Partija je imala operativni plan po kojem je svakom neprijatelju, a njih je u Zagrebu bilo više od 80%, uzimala stanove i davala ih na raspolaganje pripadnicima proleterskih brigada. Bila su to zlatna vremena učinkovite pravde.

Vremena u kojima je proleter zauzeo buržujski balkon da bi na njemu sušio slaninu, najbolje sobe za sebe i komesarku, a neprijatelj je imao ulogu da im pokaže kako se koristi kućni klozet i kako se hoda po parketu.

******

Komentari (3):

#3 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 06:17

Zapravo, ova "pedagoška bajka" jako podsjeća na onu proskribiranu, ali i glasovitu Đilasovu (Milovan Đilas, Titov "Otpadnik") knjižicu "Anatomija jednog morala".

Dakle, ovdje se zapravo radi o biografiji jednog bosanskog, a potom dalamatinskog orjunaškog IZRODA, koji je od orjunaša avansirao u partizana, a takve su priče nama starim Dalmatincima itekako dobro poznate.

Ono što je uslijedilo polovicom 1990.g. dolaskom na vlast Franje Tuđmana, jest fenomen da se većina TAKVIH partizana počela vraćati svom već starom ORJUNAŠTVU... (kao na primjer orjunaška obitelj Angjelinović iz Makarske...)

To je dakle stara priča, naročito u makarskom kraju (od brdskog prijevoja kod Gornjih Brela pa do Podgore - i još dalje - dolje do Živogošća i dalje do Gradca, pa čak i do "Kardeljeva"

( što je bilo novo "proletersko Bratstvo-jedinstvujuščij e ime starog hrvatskog gradića Ploče).

Sic transit gloria mundi !

A.R.J./Brtonigla, Istra

Citat

#2 Ante Rokov Jadrijević 2014-12-23 05:30

Vrlo dobro i korisno, ali ostaje jedan mali problem: ovo ovdje je samo okvirni članak - nalik na Kazalo (odnosno Sadržaj) na početku knjige o jednom tipičnom partizanskom komesaru.

Dakle, ovo bi netko bliži dotičnom "Drugu" trebao tek razraditi!

A.R.J.,Brtonigla, Istra

Citat

+5 #1 darko varga 2014-12-21 00:13

Nedostaje još dijelova: otac u Zagrebu, otac u Karađorđevu, osude proljećara, rad u CKSKH,.., sve za bolji život i za svoju guzicu.
Pa onda, nastavak, preko Kamenskog , ZAMPA i ostalih "projekata" za zgrtanje imovine, sve uz smješak i nepovišeni ton.

Citat