Japanci bez snova: generacija koja odbija trošiti

Ipress.hr/ Japanci bez snova: generacija koja odbija trošiti

Objavljeno: 25.10.2010.

Japanci bez snova: generacija koja odbija trošiti (Slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića

Japanski trgovci očajnički pokušavaju privući kupce sve nižim cijenama, čak i vjenčanja danas koštaju desetinu onoga koliko su koštala prije deset godina. Međutim, val se razbio o stijene, a Japan počeo dugo i neumoljivo nazadovati. Čitavu je već jednu generaciju Japan zapetljan u slab rast i deflaciju, korozivni slobodni pad cijena. Danas se Sjedinjene Američke Države i druge zemlje Zapada i same pokušavaju izvući iz duga i krize na tržištu nekretnina, a zapadnjački ekonomisti upozoravaju na "japanifikaciju", to jest, pad u istu deflacijsku zamku smanjene potražnje koja se javlja kad potrošači ne žele trošiti, korporacije ne ulažu, a banke sjede na hrpi novca, prenosi Poslovni dnevnik.

Polako se razvija začarani krug koji sam sebe hrani: cijene dalje padaju, smanjuje se broj radnih mjesta, ljudi stežu remen još više, a tvrtke smanjuju potrošnju i odgađaju planove za širenje poslovanja.

"SAD, Velika Britanija, Irska - sve one sada prolaze fazu koju je Japan prošao prije desetak godina", kaže Richard Koo, glavni ekonomist tvrtke Nomura Securities. Deflacija je ostavila dubok trag na Japance, pothranjujući generacijski jaz i kulturu pesimizma, fatalizma i izgubljenih očekivanja. Iako i dalje napreduje u mnogo stvari, Japan se suočava s izrazito teškom situacijom.

Mlađima od 40 godina teško je pojmiti koliko sadašnje stanje nema veze s osamdesetima, kad je snažni i prijeteći div Japan bio spreman pokoriti američku industriju od proizvođača automobila do superračunala. Danas je japansko gospodarstvo kakvo je bilo i 1991. godine: prema trenutnim tečajima radi se o bruto domaćem proizvodu od 5,7 trilijuna dolara. Tijekom istog razdoblja američko se gospodarstvo utrostručilo na 14,7 trilijuna, a čini se da će ove godine Kina preteći Japan i postati drugo najveće gospodarstvo na svijetu. Tvrtke i privatni ulagači trilijune su dolara izgubili na tržištu dionica, koje sada vrijedi tek četvrtinu onoga koliko je vrijedilo 1989. godine, te na tržištu nekretnina gdje su cijene kuća istovjetne onima iz 1983. godine.

A budućnost ne djeluje svijetlo za ....vladu.... koja se bori s opadajućim brojem stanovnika te rastom stopa siromaštva i samoubojstava. Vjerojatno je najočiti utjecaj na japansku krizu samopouzdanja. Gotovo arogantan ponos zamijenio je strah od budućnosti te gotovo zagušljiva rezigniranost. Japan se, izgleda, zarobio u školjku. Nekoć nezasitni proizvođači danas prepuštaju industrijsku proizvodnju gladnim Južnokorejcima i Kinezima. Japanski su potrošači nekoć letjeli do Pariza i Manhattana radi kupovine, a danas sve više ostaju kod kuće i novac čuvaju za neizvjesnu budućnost.

Među mladim Japancima vidljiva je štednja. Ne kupuju skupocjene stvari kao što su automobili i televizori, a sve manje njih odlazi studirati u inozemstvo. Pesimizam je najočitiji kod mlađih muškaraca koje opisuju kao "biljojede" jer ne dijele spremnost svojih roditelja da dugo i naporno rade, a ne ide im ni u ljubavi."Japance su nekoć zvali gospodarskim životinjama", kaže Mitsuo Ohashi, bivši izvršni direktor kemičarskog diva Showa Denko. "Negdje se putem izgubio životinjski nagon Japanaca." Klasična priča s deflacijom jest ta da pojedinci i tvrtke sve manje troše jer je, u vrijeme kad cijene padaju, razumno čuvati gotovinu jer dobiva na vrijednosti.

No, u Japanu je deflacija zahvatila gotovo čitavu generaciju i ostavila znatno dublji utjecaj. Posijala je dubok pesimizam oko budućnosti i strah od rizika pa su ljudi sve manje voljni trošiti i ulagati zbog čega se potražnja i cijene sve više smanjuju. "Pojavila se nova vrsta zdravog razuma - potrošači smatraju da je kupnja i zaduživanje nerazuman i nepromišljen potez", kaže Kazuhisa Takemura, profesor na Sveučilištu Waseda u Tokiju i stručnjak za psihologiju deflacije. Gospodarstvenici tvrde da deflacija sama sebe hrani, jer tvrtke i pojedinci, da bi preživjeli, moraju srezati troškove i prodati svoju imovinu te ne kupuju nove stvari i ne ulažu.

(više o tome na Ipress.hr)

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Sjajan članak, ali mu nešto krupno fali....

... a to je tečaj Yen-a!

Kada sam kao pomorski časnik prvi put bio u Japanu (1982.g.) za jedan dolar sam dobivao 233 ili 234 Yena. A onda je američki predsjednik Ronald Reagan odlučio slomiti Japan, te mu je postavio ekonomski ultimatum: Vi Japanci počnite kupovati naše kalifornijsko goveđe meso, inače ćemo vam mi Amerikanci visoko podići carine na uvoz vaših automobila (tada je mali Datsun bio najpopularniji automobil u Kaliforniji, Texasu, Lousiani ... svuda gdje smo pristajali i dovozili automobile iz Nagoje, Nagasakija, itd,), a onda nazad u Japan vozili američko žito s Mississipija ili Baltimora.

Japan je osim toga bio natjeran da revalvira/aprecira svoj Yen.

Kad sam posljednji put bio u Japanu, za svoj dolar sam dobivao samo 72 Yena. Što se dogodilo? Japan je naglo posustao, palo je nekoliko japanskih Vlada, promijenilo se nekoliko stranaka na vlasti, proizvodnja je počela padati, a padao je i izvoz.

A onda su se Japanci ponovo prkosno uspravili i deprecirali svoj Yen, tako da se dolar mijenjao za 123 yena.

Na žalost, to je kratko trajalo (dok je trajao predsjednik USA Clinton!). Kada je na vlast došao onaj neotesani teksaški deran George W. Bush, američka Vlada je ponovo pritisla Japan i njegov Yen je ponovo aprecirao. Pa je i izvoz naglo pao. A barel nafte je silno poskupio, a s njime je porastao i uvoz.

Dakle, zašto Japanci danas sve manje kupuju? Točno zato što i Hrvati sve manje kupuju! Njihov Yen i naša kuna su bezvrijedni, iako na papiru vrijede znatno više u odnosu na dolar nego prije !!

Jedno rješenje se ipak nazire: u svijetu velikih nacionalnih ekonomija upravo bijesne ratovi valuta: tko će više deprecirati svoju nacionalnu valutu i tako povećati svoj izvoz, a smanjiti svoj uvoz!

A kod nas? Tko danas (a tako je već deset godina!) najviše upropaštava Hrvatsku??

To je dr. Željko Rohatinski, guverner HNB-a, koji čuva interese svoje judeomasonerije u Londonu! I one u New Yorku! A nju zastupaju MMF, Svjetska Banka i WTO. To su oni koji na sva usta hvale Rohatinskog. Kao i Soroševa štampa u Hrvatskoj: Novi list, Jutarnji list, Globus, Slobodanka, itd.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Je li ova gđa Viviane Reding normalna....

Ipress.hr/ Pohvale iz EU: Kosor je snažna žena koja radi dobar posao za Hrvatsku

Objavljeno: 25.10.2010. | 18:14

Pohvale iz EU: Kosor je snažna žena,

koja radi dobar posao za Hrvatsku

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića i dr.)

Povjerenica za pravosuđe Europske komisije Viviane Reding izrazila je u ponedjeljak u Bruxellesu punu potporu Hrvatskoj i premijerki Jadranki Kosor u borbi protiv korupcije, bez obzira o kome se radilo.

"Bilo mi je zadovoljstvo i čast sudjelovati na vrlo uspješnom radnom ručku sa snažnom ženom koja je potrebna kako bi donijela snažna rješenja u ovom trenutku u Hrvatskoj. Najvećim dijelom smo razgovarale o potrebi borbe protiv korupcije, što se može činiti samo s neovisnim pravosuđem, te neovisnim javnim tužiteljem, koji se bori protiv korupcije, bez obzira o kojoj se političkoj stranci, obitelji ili osobi radi", kazala je u izjavi nakon susreta s hrvatskom premijerkom povjerenica Reding.

Dodala je da će premijerka Kosor, radeći na taj način, "izgraditi snažnu Hrvatsku u kojoj prevladava poštenje, gdje je neovisnost pravosuđa normalna stvar, što je posebno dobro za poslovanje, a posebno je dobro za hrvatsku djecu, za njihovu budućnost", dodala je.

"Drago mi je što imate ovako snažnu ženu za premijerku da radi taj posao", naglasila je Reding.

Premijerka Kosor je izrazila zadovoljstvo dobivenom potporom. "Doista sam zadovoljna ovim razgovorom, dobila sam i osobnu potporu u svemu što radim, ali sam istaknula da to činimo prije svega zbog nas, zbog naše djece, jer doista želimo hrvatsku državu u kojoj će svatko raditi, zaposliti se, školovati zahvaljujući svojim sposobnostima, a ne količini novca kojim može platiti kako bi ostvario svoje ciljeve", rekla je Kosor.

(više o tome na Ipress.hr)

Povjerenica Reding je rekla da Komisija u "osjetljivom i golemom" poglavlju Pravosuđe i temeljna prava ne analizira "samo riječi, nego i konkretne političke korake kako bi se pravosuđe u Hrvatskoj razvilo na način da bude neovisno, pošteno i brzo".

"Vidjela sam golemi napredak u ovom području, naravno ostalo je još puno posla i složile smo se da trebamo ići zajedno u pravom smjeru jer bi to bilo odlično za Hrvatsku i odlično za Europu", rekla je.

Premijerka Kosor će se tijekom radnog posjeta Bruxellesu sastati i s belgijskim premijerom Yvesom Letermeom i predsjednikom Europske komisije Joseom Manuelom Barrosom.

(H)

Komentari (7)

7. komentar: anterokovjadrijevic

Srijeda, 27 Listopad 2010 10:28

Je li ova gđa Reding normalna....

... ili je pala s mjeseca?

Valjda se radi o tipičnom EU-ro feminizmu u njenim pohvalama 'snažnoj ženi'. Ma, u čemu je naša Vlajina Jaca snažna? Valjda u krevetu sa Borutom Pahorom (ponovo ljetos na Brijunima!)? Ili sa Šeksom?

I koja su to njena 'snažna rješenja'? Pa ta je Vlajina Jaca od svega što je 'snažno' najavljivala - odmah i odustajala! Odustala je od smanjenja ogromnog broja od oko 560 općina i gradova (višak od njih 250!), koji godišnje ovu Državu koštaju preko 27 milijardi kuna (javni podatak bivše predsjednice SSSH Ane Knežević!).

Odustala je od smanjenja viška službenika državne uprave (višak od najmanje 20.000 državnih službenika, odnosno parazita!). U državnoj upravi se radi prosječno samo tri sata dnevno (podatak iz Jutarnjeg lista prije dvije godine, koji čuvam u svojim fasciklima).

Odustala je od smanjenja RTV-pretplate.

Odustala je od smanjenja broja zaposlenih na HRT-u za najmanje tisuću zaposlenih (BBC je procijenio da ih je višak čak 2.500 !).

Jaca je odustala je od međunarodne arbitraže o Piranskom zalivu u Haagu ili Hamburgu (međunarodni sud za pravo mora). Umjesto toga je pristala na POLITIČKU ARBITRAŽU.

Odustala je od duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama (koji se s kamatama popeo na više od tri milijarde eura!!!). Umjesto toga je pristala ( u krevetu s Pahorom!) da to ponovo postane sukcesijsko pitanje!).

Ukratko, odustala je od svega osim od zaduživanja Hrvatske, jer ona lažnjakinja (a i lažljivica!), koja jedva čeka da Hrvatska nestane kao DRŽAVA ! Jer je ona Šeksova petokoonašica, kao i on sam! Jer nije Hrvatica, kao što ni Šeks nije Hrvat (on je Židov, kao i onaj njegov osječki prethodnik Josip Frank, koji je bio zagriženi - austrofil!).

Ovo nije moj odgovor Jaci Vlaisavljević, pa se vraćam odgovoru gđi Viviani Reding, europskoj povjerenici za pravosuđe. Ma što je ona slijepa i gluha (na žalost nije mutava!)? Ona je valjda jedina u Briselu koja u Hrvatskoj vidi 'neovisno pravosuđe'. I 'neovisnog javnog tužitelja' Mladena Bajića. Onog Bajića koji osam godina nije ništa radio, koji je samo kočio i opstruirao rad našeg 'pravosuđa' - odnosno 'Krivosuđa'! I samo je ona navodni 'vidjela golemi napredak u ovom području'!?

Fuj takvoj povjerenici EU-a za pravosuđe!

Takav je bio i onaj njihov Olli Rehn!

Fuj takvoj Europskoj Uniji !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)

6. komentar: Lamagliaverde

Srijeda, 27 Listopad 2010 09:55

Tog dana je gospođa Reding bila u Zagrebu i fino oprala Jacu i društvo. Mrkim pogledom i oštrim glasom je svima dala do znanja da borba protiv korupcije nije samo igrokaz oko privođenja osumnjičenih, nego procesuiranje i kažnjavanje istih.

Citiram: "Europska komisija smatra da Hrvatska treba pokazati napredak na polju pravosuđa ne samo donošenjem zakona već i njihovom provedbom..."
Pitam se, kojim se rezultatima u proteklih 45 dana može pohvaliti Jaca ( osim farse sa Polančecom), kad je uspjela od Redingice izmamiti silne pohvale i devedesetosmozubni osmijeh !?
Možda je dragu Vivian, po starom dobrom kroatistanskom običaju...podmitila !!!!!
Uaaaahahahahahahhhaaaaa !!!

3. komentar: marnik

Utorak, 26 Listopad 2010 22:57

Kome se ide na ruku?!

Svi mi znamo kako je započela naša premijerka sa mjerama za oporavak gospodarstva. Uvela je harač, išla na ruku tajkunima, srozala gospodarstvo, povećala broj nezaposlenih, piranski zaljev je pod upitnikom, povećane su kamate građanima na kredite, lopovi iz pretvorbe i privatizacije su i dalje na slobodi, osim onih koji su izbačeni iz hdz i neke sitnije ribe. Životni standard i dalje pada, plaće i mirovine su zamrznute, raste broj nezaposlenih idr. Svi ti navodi kazuju da premijerka i ova Vlada nisu na istom kolosijeku sa svojim narodom, osim sa onim priveligiranim koji su skloni i simpatišu hdz.

Na žalost, narod nema nekog izbora jer na političkoj sceni egzistiraju samo oni koji žele vladati, ali ne i raditi. Više bi cijenio kada bi se na Markovom trgu ozbiljnije i odgovornije radilo u iznalaženju riješenja iz sveopće krize, nego gledao i slušao loše scenarije političkog igrokaza.

2. komentar: Biondo

Utorak, 26 Listopad 2010 13:01

Kako što?

...krumpir salatu...

1. komentar: Kitz

Ponedjeljak, 25 Listopad 2010 23:21

sta li im je jaca sada prodala (poklonila) pa je hvale???

Ja u klin, Vi u ploču, gosp. 'Nikola'...

AMAC-Hrvati.com/ Polemika: Jadrijević -'Nikola' – 3. dio /23. okt./list. 2010.

23-10-2010 22:31

Ja u klin, Vi u ploču, gosp. 'Nikola'...

.... ja u špade, Vi u kupe!

Kasnim u svom odgovoru, jer su me opet 'posjetili hackeri UDBE s Pantovščaka - ili njihovi saveznici i drugovi iz tzv. 'Jugosfere'.

Dakle, koliko se sjećam, Vi ste se na mene zakačili kao neki Čičak, samo zato što sam u svom komentaru citirao Jeana Zieglera i Josepha Stiglitz-a. Pa što onda? Korektan citat nije mogao biti razlog (ili uzrok!) vaše zapjenjenosti spram mene. A to znači da je Vama ustvari zasmetao moj zaključak. Koji? Evo ovaj:

'Je li sad jasnije tko vlada Hrvatskom? I tko su njihovi namjesnici u Hrvatskoj? To su Namjesnik Ivo YU-sipović na Pantovščku i Namjesnica Jaca Vlaisavljević u našim Banskim dvorima!'.

Ja trenutno ne vidim drugog razloga! Osim ako ste Vi ipak onaj 'Nikola' od prije godinu i više dana, koji se često znao zakačiti na mene.

Na Vaše insistiranje, ponovo sam pročitao str. 41. knjige Nobelovca Stiglitza i našao da ga krivo citirate (istrgnuto iz konteksta) i da ga krivo interpretirate. I to sam Vam rekao u slijedećem komentaru ove naše polemike.

Međutim, Vi ste opet nezdravo insistirali da ponovo pročitam str. 150. i str. 152. Učinio sam i to i došao do još goreg zaključka: da Vi - pošto-poto - pokušavate jednu veliku knjigu od 300 stranica svesti na svega nekoliko istrgnutih rečenica.

Dakle, ja ne vidim nikakvog razloga da s jednim takvim fantomskim 'Nikolom' nastavim polemiku.

Još nešto: uočio sam veliku razliku u interpretacijama nekih za mene manje važnih činjenica, a uočio sam i čudne datume Vaših reagiranja-komentara na moje komentare. Evo samo jednog primjera: moj komentar "Gosp. 'Nikola', recite nam Vaše prezime" ja sam dovršio i stavio na AMAC 20-10-2010 u 21:49 (tako kasno jer su me napadali hackeri...), a Vi ste već sutra ujutro u 09:41 stavili svoj odgovor meni pod istim naslovom!

E, sada moje zadnje pitanje Vama: Tko vam piše te velike, vrlo dugačke i komplicirane tekstove s brojnim citatima iz knjige Nobelovca Stiglitza - dok Vi noću spavate? Je li kodno ime 'Nikola' ustvari skupno ime grupe 'cyber-ratnika' novog specijalnog rata UDBE s Pantovščaka protiv nove hrvatske Države? Istih onih koji tako često blokiraju moje računalo, oduzimajući mi i kradući moj identitet? Sinoć iza ponoći to je bila krađa mog ID broja/znaka, prošli put je to bila krađa/zamjena mojih DNS brojeva. Što me čeka slijedeće ???

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Sotonerijski ultraliberalizam

AMAC-Hrvati.com/ Nacionalizacija - ekološka batina ili kraj zabluda?

Nedjelja, 17 Listopad 2010

Nacionalizacija - ekološka batina ili kraj zabluda?

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Odgovor mađarske vlade na ekološku katastrofu u zapadnoj Mađarskoj bio je brz i oštar. Nakon prolijevanja pola milijuna kubnih metara otrovnog mulja zasićenog teškim metalima, Vlada je bez imalo oklijevanja nacionalizirala tvrtku koja prerađuje glinicu i proizvodi aluminij.

Ova je vijest krajnje neobična i gotovo apstraktna u svojoj jednostavnosti. U Hrvatskoj nitko nije uočio privlačnost tog ekološko-političkog incidenta i priliku za analizu njegove pozadine i njegovih implikacija. A tih je gotovo u izobilju jer dvojbe nema - radi se o jednoj od najvećih ekoloških katastrofa u Europi. Na neki način, radi se o mini-Černobilu jer će za dugi niz godina ovo zemljište ostati zatrovano teškim metalima i biti nepodesno za bilo koji oblik poljoprivrede. Ti će teški metali na jedan ili drugi način stići do podzemnih voda i ove zatrovati za još duže vrijeme. 'Ekološko-politički' incident? Kakva je to zvjerka? Nije li reakcija mađarske vlade nešto što bi trebalo podrobno proučiti i zbog čega?

O privatizaciji se u Hrvatskoj govori kao o lijeku za sve trenutne ekonomske tegobe. Privatizacija će nam pomoći i tamo gdje drugog lijeka nema, ona će nas izvući iz krize, njom ćemo povećati zaposlenost, a prije svega, ona će nam povećati ukupnu učinkovitost ekonomije.

Kad god je riječ o bilo čemu što ima veze s ekonomijom, a što se uzdiže na pijedestal opće uspješnog rješenja, možemo biti sigurni da se radi samo o još jednoj provedbi nekog ekonomskog eksperimenta, čiji se temelji kriju u jednoj od nepostojećih 'Nobelovih nagrada' iz ekonomske znanosti. Što je to mađarska vlada htjela reći javnosti nacionalizacijom proizvođača aluminija, u vrijeme kad je državno vlasništvo nad krupnom industrijom na 'Zapadu' gotovo izjednačeno s incestom?

(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)

Comments (2)

17-10-2010 21:54

Sotonerijski ultraliberalizam

Evo kako su to opisali Jean Ziegler i Joseph Stiglitz prije osam godina u svojim knjigama 'Novi gospodari svijeta – i oni koji im se protive' (Ziegler) i 'Globalizacija – i dvojbe koje izaziva' (Stiglitz):

Na str. 161. svoje knjige 'Novi gospodari svijeta - i oni koji im se protive', Ziegler u fusnoti navodi:'... poznate neoliberalističke teze, od fiskalne discipline, čvrstih tečaja valuta, liberalizacije gospodarskih aktivnosti, uvoza i izvoza, stranih ulaganja, PRIVATIZACIJU, deregulaciju i tako dalje'.

To je bila ubitačna politika znamenitog Roberta McNamare na čelu Svjetske banke, kojoj je on bio na čelu 13 godina, od 1968. do 1981.!

Citiram još na str, 161. i ovo: 'Prema Jerryju Manderu, McNamara je ubio više ljudskih bića dok je bio na čelu Svjetske banke nego dok je bio, kao ministar obrane Sjedinjenih Država, vođa rata u Vijetnamu' !!

Nekoliko stranica dalje, na str. 167./168. piše i ovo: 'U siječnju 2000. dogodio se potres! Wolfensohnov najvažniji glasnik, najbliži suradnik, JOSEPH STIGLITZ, glavni ekonomist i prvi potpredsjednik Svjetske banke, podnio je ostavku javno OSUĐUJUĆI STRATEGIJU PRETJERANE PRIVATIZACIJE...

Da pojasnim i ovo: gosp. Jean Ziegler, ugledni švicarski sociolog, dugo je bio posebni UN-ov izvjestitelj za PRAVO NA HRANU, koji se protivio 'predatorskom kapitalizmu' i stavio na stranu 'onih koji im se protive'.

Za gosp. Josepha Stiglitza dovoljno je reći da je 2001.g. dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, a da je prije toga bio glavni ekonomist Svjetske banke, a još ranije je bio i profesor ekonomije i financija na prestižnom Columbia University.

Evo za ilustraciju što on kaže u svojoj knjizi 'Globalizacija - i dvojbe koje izaziva', na str. 215.: 'Geoge Soros pokazao je da pomoć jednog čovjeka može biti vrlo korisna.... MMF-ovi zajmovi za Rusiju su bili štetni. Ne samo da je zbog tih zajmova, i politike koja je iza njih stajala, zemlja danas još dužnija i još siromašnija (2002.g., op. A.R.J.), te da je TEČAJ OSTAO VISOK I UGUŠIO GOSPODARSTVO; ti su zajmovi trebali osigurati da postojeća grupa ljudi ostane ne Vlasti (KOLIKO GOD DA JE BILA KORUMPIRANA), pa i tako su uspjeli namjerno utjecati na politički život zemlje, možemo reći da su odgodili dublje reforme...' (završen citat).

Je li sad jasnije tko vlada Hrvatskom? I tko su njihovi namjesnici u Hrvatskoj? To su Namjesnik republike R.H. Ivo YU-sipović na Pantovščku i Namjesnica Vlade R.H. Jaca Kosor Vlaisavljević u našim Banskim dvorima!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Jedini hrvatski socijal-radikal)

P.S.: držim da bi bilo vrlo vrijedno pročitati i prethodni, odnosno prvi komentar gosp.

'Nikole', naravno na AMAC-u!

Comments (6)

19-10-2010 23:26

Nije dovoljno pročitati samo Predgovor!

Gosp. 'Nikola', mogli ste barem pročitati nešto više od prve stranice PREDGOVORA Josepha Stiglitz-a njegovoj knjizi 'Globalizacija - i dvojbe koje izaziva'. A čini se da ni tu prvu stranicu niste do kraja pročitali. Evo te posljednje rečenice (skraćeno!): 'No, ako se to želi postići, NAČIN PROVEDBE GLOBALIZACIJE, uključujući i međunarodne trgovačke sporazume... TREBA IZ TEMELJA PREISPITATI'.

Još je interesntnija druga stranica predgovora i naročito treća, a onda ravno na petu (o DOGMAMA MMF-a!!) i sedmu, gdje se jasno ocrtava plansko porobljavanje cijelog svijeta (Judeomasonerija i njeni famozni 'PROTOKOLI....'), kroz namjerno stvaranje nejednakosti u svijetu!!!

Uostalom, pročitajte na AMAC-u jedan malo kasniji, ali skoro istovjetan članak gosp. Krešimira Cvitkovića na temu Svjetske banke i gosp. Stiglitza: 'TAJNI PLANOVI SVJETSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ I MMF-a'. On Vam je već odgovorio umjesto mene!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla

P.S.: Uostalom, evo Vam u Prilogu i tog dragocjenog teksta s Web portala AMAC-Hrvati

(www.amac.hrvati-amac.com), gosp. Krešimira Cvitkovića na temu Svjetske banke

i gosp. Stiglitza: 'TAJNI PLANOVI SVJETSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ

I MMF-a'.

Utorak, 19 Listopad 2010

Joseph Stiglitz, autor ovog teksta, nije suludi teoretičar zavjera već visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest priča o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.) Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“. Članak je izvorno objavljen u „The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“). Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF's four steps to damnation. ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka. PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz. DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom „krug vručeg novca“. Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve. TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva, te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak. ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji, vlasnici kapitala mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju. Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari: 1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje. 2. Da nisu uspješni! Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz: „Bocvana!“ Njihov trik? „Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home! Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno? Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne. Krešimir Cvitković

Nekima treba dvadeset godina....

Ipress.hr/ Merkel: Koncept multikulturalnog društva je propao

Objavljeno: 17.10.2010. | 09:13

Merkel: Koncept multikulturalnog društva je propao

Njemačka kancelarka Angela Merkel u subotu je izjavila da je pokušaj stvaranja multikulturalnog društva u Njemačkom "u potpunosti propao", dodavši na taj način dodatnu vatru na prethodnu raspravu o imigrantima i islamu oko čega unutar njezina konzervativne stranke već odavno postoje podjele među članovima.

Merkel je na sastanku mladih Demokršćanske unije (CDU), izjavila kako multikulti koncept, prema kojemu "ljudi žive sretno jedni pokraj drugih", jednostavno nije uspio u zemlji u kojoj živi oko četiri milijuna muslimana.

Kancelarka je podsjetila da je njemačka šezdesetih pozivala radnike iz inozemstva da dođu u Njemačku, no oni su ostali živjeti ondje. "Zavaravali smo se govoreći: 'Neće ostati, u jednome će trenutku otići', no to se nije dogodilo", rekla je Merkel.

Osobito je reagirala na izjavu njemačkoga predsjednika Christiana Wulffa, koji je nedavno izjavio da je islam dio Njemačke, poput kršćanstva i židovstva. Ona smatra kako je to istina, no istodobno je uvjerena da i imigranti moraju napraviti više kako bi se integrirali u njemačko društvo.

"Svatko tko u startu ne zna njemački jezik, nije dobrodošao", rekla je Merkel, dodavši kako smatra da bi imigranti trebali učiti njemački jezik, kako bi pohađali škole i dobili priliku na tržištu rada.

Komentari Angele Merkel uslijedili su u trenutku kada se na njemačkoj političkoj sceni sve češće čuju poruke vodećih političara koje imaju negativnu konotaciju prema imigrantima.

Početkom tjedana vođa bavarske Kršćanske socijalne unije (CSU) Horst Seehofer, također je izjavio kako smatra da je koncept multikulturalnosti u Njemačkoj mrtav.

Kancelarka se prošli tjedan sastala s turskim premijerom Tayyipom Erdoganom. Tursku zajednicu u Njemačkoj čini oko 2,5 milijuna ljudi, a Merkel i Erdogan su se dogovorili kako će se aktivnije angažirati na njihovoj boljoj integraciji. (H)

Komentari (1)

anterokovjadrijevic

Nedjelja, 17 Listopad 2010 11:07

Nekima treba dvadeset godina....

.... da bi shvatili i najjednostavnije životne stvari!

Imati preko 40 godina i ne doći do svijesti ili osvješćenja o najosnovinijim zakonima ljudskog življenja, to već prelazi u životnu tragediju.

Toliko o Angeli Merkel i njoj sličnima!

A evo o čemu se ustvari radi: prije pedeset godina USA je imala manje od 200 milijuna stanovnika. Radničke satnice su pod utjecajem tada vrlo snažnih sindikata počele naglo rasti, pa se kapital počeo masovno seliti u Južnu Aziju, a u Americi su kapitalisti počeli masovno uvoziti jeftinu radnu snagu iz Meksika. Profit kapitalista je počeo naglo rasti, ali nitko se nije usudio javno upitati: a tko će platiti socijalne troškove milijuna i desetaka milijuna useljenih meksičkih obitelji, školovanja njihove djece, itd., itd. A sada ih je samo u državi Texas oko 35 milijuna! A tek u državi Florida....itd.

Malo kasnije se isto počelo događati i u Njemačkoj - s useljenim Turcima i njihovim obiteljima. Njih u Njemačkoj ima oko sedam i pol milijuna... Malo kasnije i Francuskoj s useljenim Arapima - frankofonima - iz zemalja Magreba, kojih već ima preko pet milijuna.....

E, sada je Vrag konačno odnio šalu!! Dakle, pitanje glasi: a što su u međuvremenu radili oni štupidni američki, njemački, francuski i... sindikati? Oni su 'bratski' šutili, kao začarani stupidnim ideja nekakvog velikog 'svjetskog bratstva'...., koje se nakon sloma komunizma i njegovih glupih ideoloških utopija, polako počelo pretvarati u novu svjetsku 'Multi-Kulti' ideologiju, dakle novog svjetskog božanstva – i njegovog novog svjetskog poretka - dakako, iz istog izvora iz kojeg je došao i komunizam. Iz mračnih legla judeomasonerije – onih u Londonu i New Yorku!

A to je i kod nas u Hrvatskoj problem: tko god nešto samo zucne protiv 'Multi-Kulti' - novog okultizma - odmah na njega skoče Soroševe subverzivne 'nevladine udruge', koje - pazi sad! - plaća naša Vlada! Iz naših plaća ili mirovina!

Pa ipak, postoji jedno jednostavno rješenje: uvesti porez poslodavcima na strane radnike (!!), ili možda još bolje- natjerati naše kilave sindikate da pritisnu naše divlje kapitaliste da i stranim radnicima moraju plaćati sve one dažbine kao i za naše radnike! Ali.... oni to ne plaćaju ni našim radnicima (ili jako umanjeno plaćaju!), a nijedna hrvatska Vlada dosad nije ni pokušala riješiti taj problem naših radnika, a kamo li stranih radnika u Hrvatskoj (pretežno BiH Muslimana, koje Srbi zovu 'Turcima').

Dakle, kod nas nije glavni problem 'preskupa cijena rada' - kako nam stalno trabunjaju banksteri (bankers=gangsters) iz MMF-a i Svjetske banke, nego su naš problem naši divlji kapitalisti tipa Keruma, Horvatinčića, Nadana Vidoševića, itd., itd., a kod nas ovdje u Istri - ZNA SE - Jakovčića, Steve Žufića, Faggiana, pokojnog Bažona i ostali tutti quanti!

Dakle, da zaključim: divljim kapitalistima ide veliki profit, a narodima USA, Njemačke, Francuske, italije..... i Hrvatske, ostaju na leđima svi ostali socijalni tereti.....

E, upravo zato USA nezaustavljivo tone, Velika Britanija tone, Italija tone, EU je pred raspadom, a u svijetu bijesne devalvacijski ratovi – tko će više sniziti vrijednost svoje valute - samo se naš guverner HNB-a dr. Željko Rohatinski u potaji raduje – po onom Židovu Lavu Davidoviču Bronsteinu – Trockom – 'što gore-to bolje!'.

No, vidjet ćemo vrlo skoro – tko će se ovaj put zadnji radovati !!!

Neću dalje (stalno mi se ruši Portal, netko me stalno ometa - već šesti put!), a to uostalom i nije moja struka. Ja ovako kao amater. Kao domoljub i kao rodoljub. Pa tko hoće neka nastavi ovdje gdje sam ja stao.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(jedini hrvatski socijal-radikal)

Polančec: Šeks mi je prije mjesec dana rekao da sam već osuđen i da optužim Sanadera!

www.index.hr

www.index.hr/vijesti/clanak/polancec-seks-mi-je-prije-mjesec-dana-rekao-da-sam-vec-osudjen-i-da-optuzim-sanadera/518115.aspx

petak, 15.10.2010 20:15

Polančec: Šeks mi je prije mjesec dana rekao da sam već osuđen i da optužim Sanadera!

KLJUČNI PODACI

• Polančec: Kosorica je mene zvala na sastanak
• Kaže da mu je Šeks unaprijed rekao da je osuđen
• Šeks mu je, tvrdi, rekao da optuži Sanadera

Piše: P.Vidov
petak, 15.10.2010 20:15

DAMIR POLANČEC nakon sastanka s Jadrankom Kosor otišao je kod javnog bilježnika Nikole Bakrača i kod njega ovjerio izjavu u kojoj iznosi vrlo neugodne optužbe na račun svojih bivših kolega iz stranke. Polančec se, kako sam kaže, na bilježenje izjave odlučio nakon što je Kosorica izjavila kako njihov sastanak nije bio tajan i nakon što je Mladen Bajić rekao da je o tom sastanku načinjena službena bilješka. Svoju izjavu Polančec je e-mailom poslao Indexu i ostalim redakcijama.

"U posljednje vrijeme događa mi se da stalno moram podsjećati neke moje bivše kolege na događaje koje su 'zaboravili'. Upravo stoga sačinio sam i pisanu izjavu o mojim kontaktima sa vodećim ljudima HDZ-a od mog izlaska iz zatvora do dana nastanka izjave s posebnim osvrtom na 'slučaj konvalidacija'. Pri tome napominjem da sam izjavu ovjerio kod javnog bilježnika te vam istu dostavljam u prilogu i molio bih da istu objavite. Nakon što ju pročitate i vi i hrvatski građani, vjerujem da će svima biti jasno kako određeni sustavi funkcioniraju", stoji u Polančecovom e-mailu.

Polančec kaže kako su ga iz HDZ-a kontaktirali u roku od 24 sata nakon što je izašao iz Remetinca i pitali ga želi li se sastati s Kosoricom. "Dakle: oni su kontaktirali mene!", posebno ističe Polančec, ali ne želi otkriti ime posrednika koji mu se javio u ime glavnog tajnika HDZ-a Branka Bačića. Polančec kaže da je bio vrlo revoltiran postupkom stranke prema njemu te je zbog toga njegov odgovor glasio: "Čekam sastanak do kraja srpnja. Ukoliko se do tada ne dogodi, ne morate mi se više javljati".

"Do sastanka nije došlo u roku u kojem sam ja to tražio, a posebno ne u tom sastavu", tvrdi Polančec u izjavi uz napomenu kako je tražio da na sastanku bude i posrednik s kojim je kontaktirao jer je on jedini kojem je u potpunosti vjerovao. No, i dalje je, kako tvrdi, vjerovao da niti jedan pojedinac ne može biti iznad stranke, zbog čega se suzdržao od medijskih napada na HDZ.

Kosorice, objavi tonski zapis sastanka s Polančecom!

"U periodu od 20. kolovoza do 2. rujna obavio sam razgovore sa Lukom Bebićem i Ivanom Jarnjakom", tvrdi Polančec i dodaje kako im je rekao da nema povjerenja u hrvatske institucije pravosuđa, kao i da su ga već kontaktirale međunarodne institucije koje se bore protiv korupcije i organiziranog kriminala. Tek tada se Polančec sastao s Kosoricom, i to, kako kaže, na njenu inicijativu.

"Danas sam zgrožen činjenicom da je taj razgovor sniman i da je o istom, kao što kaže Mladen Bajić, napravljena bilješka. Stoga sam apsolutno zainteresiran da se ista objavi, ali uz objavu i tonskog zapisa, jer zabilješki koju je ona ili netko po njenom nalogu sačinio - ne mogu vjerovati!", kaže Polančec.

Ističe kako ga je premijerka prilikom razgovora šokirala. Najprije ga je, tvrdi, krenula zagrliti iako ga je ranije u svojim izjavama razapinjala "a pri tome cijelo vrijeme šuti o odlukama koje su zajedno donosili". Polančec je Kosorici također kazao da je Uskoku ponudio nagodbu u slučaju nepotrebne studije, ali je ona odbijena. "To je značilo da će mi se, za nagradu što sam riješio ogromni problem Vlade, stranke i države, a to slučaj radnika Borova svakako jest bio - tražiti bezuvjetna kazna zatvora. Njen komentar na to je bio: strašno... užasno... i kako mi se sve ovo događa, jer sam jednostavno bio krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme..."

Šeks mu rekao da ga čeka bezuvjetni zatvor

Kosor ga je, tvrdi Polančec, također pitala je li razgovarao s Vladimirom Šeksom "koji sigurno može pomoći jer je u dobrim odnosima sa sucem Turudićem!" Kosorica mu je, kako kaže, na kraju obećala pomoći kako god može. "Od tapšanja po ramenu, rame me još i danas boli...", sarkastičan je Polančec. Nakon toga susreo se Polančec, kako kaže, i sa Šeksom, također na njegovu inicijativu, ali preko drugog posrednika.

Šeks mu je, kaže Polančec, rekao da mu u slučaju Miletić više nema pomoći, ali i da bi sve moglo biti u redu ako na sudu kaže da je radio po nalogu Ive Sanadera, odnosno da će mu obrana biti bolja što više puta spomene Sanadera.

"Sanader je za mene - zrak! Dakle: kao da ne postoji, jer mu je bio red da se javi mom odvjetniku ili supruzi i barem pruži verbalnu podršku nakon što sam zatvoren", navodno je bio Polančecov odgovor Šeksu. No, također kaže kako mu nije bio spreman natovariti nešto što nije istina, jer mu Sanader nikad nije rekao da plati odvjetnika kroz studiju iako je, kako kaže, sve postupke koordinirao s njime.

"Šeks me na to pogledao i rekao da je presuda meni već donijeta i da razmislim o svemu... pri tome mi je rekao da se radi o bezuvjetnoj presudi, te je počeo podizati i spuštati mali prst desne ruke!!! Upitao sam ga: znači li to godinu dana bezuvjetnog zatvora na što smo obojica zašutjeli; ja u šoku, a on netremice me gledajući i potvrđujući klimanjem glave koje se meni činilo da traje barem minutu", zaključuje Polančec u izjavi koja je kod bilježnika ovjerena 27. rujna.

******

Komentar A.R.J.

Dakle, tako 'funkcioniše' naše Udbomafijaško 'Krivosuđe'!! Dakle, dovoljan je mali prst desne ruke najvećeg Zloduha HDZ-a i najvećeg Zlotvora Republike Hrvatske Vladimira Šeksa – gospodara abolicije, amnestije ili – robije?! A čemu onda služi sudac Ivan Turudić?

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

KOMUNIZAM I NACIZAM (2. ogled)

Alain de Benoist

KOMUNIZAM I NACIZAM (2. ogled)

Uvodna napomena:

Benevolentnošću Nakladnika gosp. Zlatka Hasanbegovića iz Zagreba i urednika Prof. dr. Tomislava Sunića, nastavljamo s objavljivanjem uvodnih dijelova knjige glasovitog i znamenitog francuskog intelektualca, publicista, esejista i filozofa Alaina de Benoista, 'glavnog predstavnika francuske „Nove desnice“

Knjiga se može naručiti direktno kod Nakladnika gosp. Zlatka Hasanbegovića, najbolje putem njegovog e-maila: zlatko.hasanbegovic@pilar.hr

* * * * * * *

* * * * * * *

2. ogled

Komunisti su oduvijek s gnušanjem odbacivali svaku pomisao da bi se moglo usporediti komunistički i nacistički režim. Općenito se zaboravlja da su to s jednakim negodovanjem odbacivali i nacisti. No, usporedbu su ipak davno načinili različiti autori poput Jacquesa Bainvillea, Elieja Halevyja, George Orwella, Victora Sergea, Andre'-a Gide-a, Simone-a Weila, Marcela Maussa ili Bernarda Shawa.

Od svršetka rata, Waldemar Gurian je Hitlera prikazivao kao 'zakašnjelog Lenjinovog brata', a nacizam kao 'mračni boljševizam' (fusnota: Waldemar Gurian, Der Bolschewismus als Weltgefahr, 1935..... Waldemar Gurian (1902.-1954.), podrijetlom Židov, obratio se na katoličanstvo, a 1933. emigrirao je u SAD. Začetnik je proučavanja totalitarizma....), dok je Trocki 1938. staljinizam i nacizam prozvao 'sukladnim fenomenima'. Oni koji su imali tužnu povlasticu biti zatvorenicima i u sovjetskom i u nacističkom logoru, bili su u prigodi načiniti pravu usporedbu. Oslobođena 1945. godine iz logora u Ravensbruecku, Margarete Buber Neumann, pripadnica skupine njemačkih komunista koju je NKVD bez oklijevanja premjestio iz logora smrti u Sibiru u gestapoovske tamnice, izjavila je: 'Ne vjerujem da je postojala ili da i dalje postoji razlika koja bi išla u prilog sovjetskih logora' (fusnota: Margarete Buber Neumann, Als Gegangene bei Hitler und Stalin, Stuttgart 1958.). No, njezin je glas odmah zatim ušutkan.

Ista je usporedba poslužila kao temelj za studiju o totalitarizmu, koncept koji je teorijski posebice razložila Hannah Arendt, a s kojim ćemo se susretati nešto kasnije. Allan Bullock je sastavio usporedni životopis Hitlera i Staljina (fusnota: Alan Bullock, Hitler and Stalin, Parallel Lives, London 1991.). Francois Furet nešto je kasnije izjavio: 'Staljinizirani boljševizam i nacional-socijalizam predstavljaju dva primjera totalitarnih poredaka u XX. Stoljeću. Ne samo da ih se može usporediti, nego oni sami za sebe čine jednu političku kategoriju (fusnota: Francois Furet, Le passe' d'une illusion...., Paris, 1995., str. 216). Isti je autor dugo razmišljao o dubinskim razlozima odbacivanja usporedbe tih dvaju sustava. 'Ta zabrana koju su svi neutješenici isticali gotovo kao vjersku istinu, ne dopušta shvaćanje istinskog komunizma – koji je totalitaran' (Francois Furet, 'Nazisme et communisme: la comparaison interdite', 1995. str. 18-20). Pierre Chaunu također je nacizam i komunizam opisao kao 'dvojajčane blizance'.

Alain Besancon ih je u svom govoru na godišnjoj javnoj sjednici na početku radne godine Francuskog instituta, prikazao kao 'jednako zločinačke sustave' (Le Monde, 22. listopada 1997., str. 17).

Usporedba komunizma i nacizma zapravo je ne samo legitimna, već i neizbježna, jer bez nje oba fenomena postaju nerazumljiva. Jedini način da ih se shvati – i da se shvati povijest prve polovice 20. stoljeća – jest da ih se 'uzme zajedno' (Francois Furet), i da ih se prouči u 'njihovu vremenskom kontekstu' (Ernst Nolte), što znači u zajedničkom povijesnom trenutku.

Jedan od razloga takvog postupanja jest postojanje onoga što Ernst Nolte naziva 'kauzalnim čvorom' (kausaler nexus) između komunizma i nacizma. Nacizam se, naime, s mnogo gledišta, pokazuje kao simetrična reakcija na komunizam, kao 'anti-marksizam' - piše Nolte – 'koji nastoji uništiti neprijatelja stvaranjem radikalno suprostavljene, iako srodne ideologije, i korištenjem gotovo jednakih metoda, iako značajno izmjenjenih'.

Godine 1922., za vrijeme pohoda na Rim, Mussolini se već namjeravao suprostaviti 'crvenoj prijetnji'. Slijedeće godine, u trenutku marša na Feldherrnhalle, nacizam, koji je tek nastajao, oslanjao se na sjećanje na Bavarsku komunu i spartakovske pobune.

Nasuprot parlamentarnim poredcima, koje se smatralo slabim i neprilagođenim, revolucionarni 'nacionalni' državni udar činio se kao logičan odgovor na boljševički državni udar, dok je istodobno u građanski život uvodio metode djelovanja naučenih iz iskustva rovova. Nacizam se, dakle, može definirati kao antikomunizam, koji je od protivnika preuzeo oblike i metode , počevši od načina terora. Ovu tezu, koju je 1942.godine iznio Sigmund Neumann (Sigmund Neumann, Permanent Revolution. Totalitarisation in the Age of international Civil War, Harper, New York 1942.), doradio je Nolte u svojem povijesno-genetičkom viđenju totalitarnog fenomena (Der europaeische buergerkrieg, 1917-1945. Nationalsozialismus und Bolshewismus, Ullstein, Berlin 1987.). Ono nameće pitanje odnosa međusobnog stvaranja i uzajamnosti, ili međuovisnosti tih dvaju sustava. Krajnje gledano, ono može dovesti i do zanemarivanja njihovih ideoloških korijena nastalih prije Velikog (Prvog svjetskog rata, op.ur.) rata, ali nema sumnje da u tome ima bar malo istine. Možemo to i drugačije izraziti, pitajući se bi li nacizam imao određena obilježja da sovjetski komunizam nije postojao. Odgovor je vrlo vjerojatno niječan.

'Deportacije u radni logor, primjećuje Alain Besancon, izmislio je i usustavio sovjetski režim. Nacizam je to smo preuzeo'.

Drugi motiv koji opravdava uspoređivanje dvaju sustava usko je dijalektičko isprepletanje njihove prošlosti. Baš kao što je sovjetski sustav žestoko mobilizirao u ime 'antifašizma', nacistički sustav je neprestano mobilizirao u ime antikomunizma. Nacizam je u liberalnoj demokraciji vidio slabi poredak koji naginje skretanju u komunizam, dok ju je prvi, tj. boljševizam, u isto vrijeme optuživao kao pogodnu za utiranje puta 'fašizmu'. Budući da je komunizam bio antinacistički nastrojen, on je stoga želio ukazati da svaki dosljedni antinacizam vodi u komunizam. Antikomunistički nacizam nastojao je na sličan način instrumentalizirati antikomunizam, opravdavajući se, dakle, pozivanjem na navodnog općeg neprijatelja. Takav način nacističke legitimizacije na račun antikomunizma, kao i komunističke legitimacije na račun antinacizma,doveo je do određenih posljedica. Tridesetih su godina, kako je primjetio George Orwell, mnogi postali nacisti zbog opravdanog straha od komunizma, dok su mnogi postajali komunisti zbog opravdanog straha od nacizma. Opravdani strah od komunizma poticao je potporu Hitleru u 'ratu protiv boljševizma', a opravdani strah od nacizma na viđenje posljednje nade za čovječanstvo u Sovjetskom Savezu.

Usporedba, naravno, ne znači i izjednačavanje: usporedivi režimi nisu nužno jednaki, iako su neki autori i to pokazali u slučaju komunizma i nacizma (Istina je da se radi o jednakim fenomenima, piše Renzo De Felice. Totalitarizam određuje i definira i nacizam i komunizam, bez ikakve razlike', ožujak 1988.). Usporediti znači postaviti jednu do druge dvije različite vrste istog roda, dva fenomena iste kategorije, kako bi ih se zajedno podvrgnulo određenom broju svjedočanstava. Uspoređivanje nije banaliziranje ili relativiziranje. Žrtve komunizma ne poništavaju žrtve nacizma, kao što ni žrtve nacizma ne mogu izbrisati žrtve komunizma. Nije ispravno, dakle, koristiti zločine jednog režima da bi se opravdala ili ublažila važnost zločina drugog režima: mrtvi se ne poništavaju, već se pridodaju.

To što je komunizam bio destruktivniji od nacizma ne znači da je zato drugi 'bolji' od prvoga, jer se odabir nikad nije svodio na alternativu između ta dva režima.

(obrada teksta za ovaj blog, A.R.J., 12. okt/listopada 2010.)

Ipress.hr/Berlusconi vicem o Židovima razbjesnio Vatikan/Objavljeno: 4.10.2010. | 18:50

Komentari (1)

Kakav 'Holokaust', kakvih šest milijuna... žrtava 'Holokausta'??

Ponedjeljak, 04 Listopad 2010 23:24

Ante Rokov Jadrijevic

Poslije Drugog svjetskog rata su Svjetski Židovi u bivšem konc-logoru Auschwitz postavili spomen-ploču s natpisom: 'Ovdje je ubijeno četiri milijuna Židova...'.

Mnogima je ta brojka bila vrlo sumnjiva, pa su uzeli pisaljku u ruku i počeli računati....počeli istraživati.... počeli 'kopati' po dokumentima tog suludog vremena...pojavile su se i prve 'revizije' tih židovskih laži.... (iz knjige francuskog Židova Rogera Garaudyija "Mitovi utemeljitelji izraelske politike", 1996.g. Nakladnik u Hrvatskoj je bio dr. Franjo Letić, moj pokojni prijatelj).

Nakon dvadesetak godina velikih polemika, Svjetski Židovi su bili primorani promijeniti onu spomen-ploču u Auschwitzu i staviti novu, s natpisom: 'Ovdje je ubijeno milijun i pol Židova....'.

Međutim, ni ta brojka nije dugo izdržala.... pa su Svjetski Židovi bili primorani opet promijeniti i drugu spomen-ploču, a na novoj su napisali 'Ovdje je ubijeno OKO milijun Židova...'

No, ni ta brojka nije izdržala....

Dakle, prvi zaključak: ako u konc-logoru Auschwitz nije ubijeno četiri milijuna Židova, nego samo jedan milijun Židova, kako je onda ipak ostala ona početna brojka od šest milijuna židovskih žrtava tzv. 'Holokausta'??

Upravo danas sam dobio pouzećem knjigu američkog Židova i povjesničara Normana G. Finkelsteina 'Industrija Holokausta' (s podnaslovom: 'Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje', iz 2001.g., koju je u hrvatskom izdanju 2006.g. kod nas objavio nakladnik Zlatko Hasanbegović, djelatnik u institutu 'Pilar' u Zagrebu (Zlatko.Hasanbegovic@pilar.hr).

Požurite, dragi čitatelji našeg Ipress-a, požurite - nađite te dvije knjige, pa više nećete nasjedati na te židovske laži. Uostalom, prije dvije godine ja sam na Sajmu knjiga u Puli kupio čak 9 knjiga slične tematike, od kojih ovdje naročito ističem knjigu engleskog univerzitetskog profesora dr. Johna Rose-a 'Mitovi Cionizma' iz 2004.g., u nas objavljenu u Nakladi Ljevak,2005.g. Sjajna knjiga o povijesti Židova i suvremenog Izraela, arheologiji koja pobija nagomilane židovske lažne mitove, arheologiji u kojoj prednjači jedan drugi Finkelstein, imenom Israel Finkelstein! Točno onako kako sam ja pisao prije sedam godina, 2003. i početkom 2004.: ' pariški Sjajni Židovi bi mogli, spašavajući svoj narod, spasiti cijeli svijet!'. 'Jer nas smo istina može osloboditi!'.

Jedan moj prijatelj, Židov iz Zagreba, rekao mi je prije osam godina, da je broj ubijenih Židova u Drugom svjetskom ratu bio oko 370.000; a to znači da smo mi Hrvati doživjeli veći 'Holokaust' od Židova u Drugom svjetskom ratu i neposredno poslije njega! Koliko je nas čulo za pokolj na otoku Daksi kod Dubrovnika i u Dubrovniku 1944.g.? Koliko nas je čulo za pokolje duž rijeke Cetine i na Širokom Brijegu? Ili za pokolje u Lici? Ili za 40-tak fojbi u Istri i ubojstva istarskih 'Narodnjaka' (među njima i Joakima Rakovca i starog Mate Peteha?

Eto, to znamo neki od nas koji smo preživjeli čitavu 'Titovu epohu velikih laži'. A danas slušamo i/ili čitamo beskrajna laprdanja jednog Kajina iz Buzeta, sve, sve, sam ne o ulozi njegovih u bacanju nevinih ljudi u one četiri fojbe na Ćićariji...

A prije nekoliko dana, naš se predsjednik Ivo YU-sipović u New Yorku sastao sa svojim Gazdom - Velikim Šefom George Soros-om, Židovom, jednim od najvećih svjetskih hohštaplera, smutljivaca, subverzivaca, gangstera, dakle s “Prljavim George-om“, mešetarem koji je u Francuskoj bio osuđen da plati kaznu od 2,9 milijuna dolara zbog ilegalnog podrivanja banke 'Societe Generale', obaranjem vrijednosti njenih dionica... Isto tako je osuđen i u svojoj rodnoj Mađarskoj na kaznu od 2,2 milijuna dolara zbog ilegalne manipulacije tržištem.... A čim je na vlast u Rusiji stupio ruski polu-židov Eltz-in, Soros je munjevito organizirao svoje Židove u Rusiji , čijih se sedam 'Oligarha' rekordnom brzinom pokupovalo naftne kompanije, novinske kuće, rudnike, itd.

Međutim, pojavio se Vladimir Putin, kojemu je taj podmukli scenario jamačno bio dobro poznat (kao i nama!!) iz Oktobarske revolucije, kada su se ruski Židovi pokušali dočepati čitave Rusije!! No u tome ih je spriječio – Baćuška Staljin!!

A to nam je naš Židov Slavko Goldstein prešutio u svom LIBER-u, kada nam je u ljeto 1977.g. počeo podvaljivati svoju trotomnu trilogiju o Lavu Davidoviču Bronsteinu – Trockom, i to iz pera jednog drugog Židova – Isaac-a Deutscher-a!

Ali... 'ničija nije gorjela do zore', pogotovu ničija laž, pa tako ni goldstein-ovska laž!

Mogu hohštapler i gangster 'Prljavi George' i Židovi-Goldsteini nasamariti našeg predsjednika YU-sipovića (koji je ionako stari dužnik George-a Soros-a!), ali ne mogu nasamariti nas osviješćene Hrvate!

No pasaran!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)