Predsjedniče Barack Obama, uspravite se i ispravite se! Uhvatite se ponovo u koštac s vrlo jakim židovskim organizacijama u USA !

Vecernji.hr/ Marina Šerić: Palestinci opet u klopci/ 27.rujan 2011.

Marina Šerić

Večernji list

Palestinci opet u klopci

Između Hamasa i Fataha više nema toliko animoziteta, pa nije čudno što su Palestinci Abbasa dočekali kao heroja

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića: Gosp. Obama, uspravite se i ispravite se! Uhvatite se ponovo u koštac s vrlo jakim židovskim organizacijama u USA )

Palestinci više nemaju vremena, no međunarodna zajednica to ne shvaća.

Palestinski predsjednik Mahmud Abbas predajući UN-u zahtjev za primanje svoje države u članstvo jasno je dao do znanja da je strpljenja potpuno nestalo i da narod koji živi opasan zidom i blokiran vojskom više ne može trpjeti sve što trpi i čekati da mu se netko smiluje.

Zakazali su svi koji bi trebali biti nekakvi posrednici i katalizatori u bliskoistočnim mirovnim pregovorima, a ponajviše američki predsjednik Barack Obama, koji je uoči izbora prije tri godine širokogrudno obećavao da će mu rješavanje toga problema biti apsolutni prioritet. Zbog podrške Palestincima tada se sukobio i s jakim židovskim organizacijama u SAD-u, na što se gledalo kao na pozitivan znak koji ulijeva nadu.

Samo tri godine poslije, Obama zvuči poput svojeg prethodnika Georgea Busha. U trenutku kada je izgovorio riječi da je Izrael strateški američki partner čije će interese Washington pod svaku cijenu štititi, zaprijetivši Palestincima čak i vetom kada Vijeće sigurnosti bude odlučivalo o njihovu zahtjevu, bilo je potpuno jasno da SAD nije briga za Palestince, te da neće biti presudan igrač u raspetljavanju ovoga gordijskog čvora, koji već desetljećima raspiruje nestabilnost i nesreću na Bliskom istoku. Štoviše, bio je to znak kojim je poručeno da SAD-u, u trenutku kada ratuje u Afganistanu i Iraku, odgovara status quo.

Ima naznaka da konzervativne snage u američkom Kongresu rade na prijedlogu zakona kojim bi SAD automatski prekidao svako financiranje i vojnu suradnju sa zemljama koje priznaju palestinsku državu, ali i s UN-ovim agencijama koje djeluju na teritoriju Palestinske samouprave, a koje se drznu priznati palestinsku državu.

Iako takav zakon vjerojatno neće proći kroz Senat, mogao bi proći onaj prema kojemu će SAD Palestincima uskratiti financijsku i drugu pomoć budu li inzistirali na članstvu u UN-u. Riječ je o 500 milijuna dolara godišnje.

Izraelska vrhuška trlja ruke, otvoreno poručujući Palestincima da će pristati jedno na bezuvjetne pregovore ili tih pregovora neće biti.

Oni su gradnjom zida oko Zapadne obale i vojnom blokadom Pojasa Gaze takoreći riješili problem terorističkih napada i kontrole kretanja Palestinaca, pa ne žele ni saslušati Mahmuda Abbasa, koji traži da preduvjet za pregovore bude priznavanje palestinske države u granicama koje su postojale prije 1967. godine, te zaustavljanje gradnje židovskih naselja na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu.

Izraelskoj politici zapravo je pošlo za rukom da stvari dovede na tu razinu da se pregovara o tome hoće li se uopće pregovarati, s time da ni takvih pregovora nema već više od godine dana. U tom svjetlu, Abbasov potez sa zahtjevom za članstvom u UN-u mnogi analitičari vide kao jedini put da se stvari počnu pomicati s mrtve točke.

U međuvremenu, mnogo se toga promijenilo. Val pobuna i revolucija u arapskim zemljama zauvijek je promijenio političku klimu u tom dijelu svijeta, pokazavši da narod koji želi nešto postići to može i učiniti.

Među Palestincima je također došlo do promjena, a najveća je ta što su se pomirili Hamas i Abbasov Fatah. Nema više toliko animoziteta, pa nije čudno što su Abbasa njegovi sunarodnjaci na povratku iz New Yorka dočekali kao nacionalnog heroja.

Pojavila se u međuvremenu i Turska kao ozbiljan regionalni igrač, a premijer Erdogan već dulje zapadnim silama šalje signale da Turska zna kako bi to riješila, te da želi preuzeti pokroviteljstvo nad mirovnim procesom.

No na to se iz Washingtona ne gleda blagonaklono, iako je Turska članica NATO-a

i kandidatkinja za članstvo u EU.

Kako sada stvari stoje, čini se da sve ide prema novom zaoštravanju i sukobu, koji bi mogao potaknuti novu provalu regionalnog animoziteta prema Izraelu. No ovoga puta u igru bi mogao uskočiti još pokoji jak i vrlo zainteresiran igrač.

Marina Šerić

Večernji list

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Predsjedniče Barack Obama, uspravite se i ispravite se! Uhvatite se ponovo u koštac s vrlo jakim židovskim organizacijama u USA !

Bravo gospođo Marina Šerić! Očito je da je američki predsjednik Barack Obama i u ovom predmetu neoprezno postao najslabija karika!

Otkud meni takav zaključak, koji - nota bene - više nije samo moj?

Podsjetimo se prethodnih američkih predsjedničkih izbora: na njima je ' najbogatiji' predsjednički kandidat bio upravo gosp. Barack Obama – i to zahvaljujući najobilnijim donacijama malene, ali vrlo utjecajne židovske zajednice u Sjedinjenim Državama (USA). Najmanje polovicu njegovog predizbornog budžeta su donirale američke organizacije iz sastava Svjetskog židovskog kongresa i recimo to posve otvoreno – njihove tajne ZOG-NadVlade USA !! I njeni pod-odbori.

By the way: kada se isto ili vrlo slično događa u nekoj maloj europskoj državi (napr. u našoj Hrvatskoj!), onda se iz Washingtona, New Yorka, Londona i Amsterdama (ili Haag-a) diže paklena dreka od strane njihovih 'najsposobnijih stranih dojavljivača' (GONG, Vesna The Zvečarka', klan Goldsteinovih, klan Puhovskih, itd.) o postojanju svakojakih 'crnih fondova' našeg državotvornog HDZ-a, izbjegavajući pomno spominjati još gore 'crne fondove' američkog i međunarodnog (!!) Židova George-a Soros-a i njegovih pajdaša iz njegove Svjetske žuto-zelene lihvarske internacionale! A da pod-agencije CIA-e: USAID, IRI i druge, posebno i ne spominjemo! Uostalom, sjetimo se i bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Williama Dale-a Montgomeryja i njegovih 'crnih fondova', pomoću kojih je na vlast u Hrvatskoj bio vratio bivše komuniste (!), kao i bivšeg Udbo-komunistu Stjepana Mesića - na mjesto predsjednika Republike Hrvatske!

Sintagma 'najsposobniji strani dojavljivači' uzeta je iz najnovije knjige urednika Večernjakove edicije www.vecernjishop.hr gosp. Zvonimira Despota 'HITLER – psihološki profil – Tajni dossier OSS-a o njemačkom Fuehreru', 1943. Dakle, direktno iz američkog izvora! Jučer sam kupio dvije takve knjige iz pera Waltera C. Langer-a, a koje je od njega bio naručio američki general William J. Donovan, direktor Ureda strateških službi (OSS) za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ta 'knjiga je oružje...' i ja sam je već sinoć, odnosno noćas, uzeo u svoje ruke!

Primajući najobilnije donacije iz redova Svjetskog židovskog kongresa i od njihove tajne ZOG-NadVlade USA, američki predsjednik Barack Obama je svijesno ili nesvijesno pristao biti njihov talac - i vazal - a time je i svoju USA svijesno ili nesvijesno pretvorio u taoca sionističke NadVlade Izraela! (ZOG = 'Zionist occupied government'!).

Iz tog zornog kuta sasvim je jasno ponašanje Baracka Obame: to je ponašanje sionističkog marionete, koja je suprotna interesima velike (ali šutljive) većine američkog naroda.

Gospodine Obama: uspravite se i isprsite se! Učinite sve što je u Vašoj moći da denuncirate Rockefellerovu NadVladu USA (koja je već isisala i ispila krv američkom narodu i USA!) i svjetsku NadVladu svijeta koja nastaje na ruševinama Iraka i Afganistana, na tlu Južnog Sudana (Darfur), Jemena, Libije (itd.), a prijeti i novim svjetskim ratom na tlu Sirije ili Irana.

Gosp. Obama, uspravite se i isprite se! Uhvatite se ponovo u koštac s vrlo jakim židovskim organizacijama u USA, i to na način da ponovo pružite bezrezervnu podršku Palestinskom narodu u njegovoj pravednoj borbi za uspostavom svoje DRŽAVE i zaustavljanjem gradnje novih židovskih naselja na Zapadnoj obali (West Bank) Palestine i Istočnom Jerizalemu, te i za primanje svoje države u članstvo UN-a. To je minimum koji od Vas očekuje velika većina država svijeta (a tu prednjači hrabra Vlada Brazila), kao i znatna većina američkog naroda.

Izraelskoj politici je već pošlo za rukom da stvari dovede na tu razinu da se pregovara o tome hoće li se uopće pregovarati, a Vi gosp. Obama spriječite takav pogibeljni status quo.

U tom slučaj i samo na taj način možete ponovo pobijediti na slijedećim američkim predsjedničkim izborima (dogodine) i samo tako možete postati jedna od najvećih ikona svijeta!

Dakle, na Vama je osobno gosp. Barack Obama da birate: ' S njim ili na njemu! (spartanska)

Ili da to kažem na engleskom jeziku: No venture, no gain !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski social-radikal)

Imamo li Predsjednika – političkog imbecila?)

Vecernji.hr/Tihomir Dujmović - Hrvatska se odupire besprizornim podvalama tek kad je na red došao Šeks/24.09.2011

Tihomir Dujmović

Hrvatska se odupire besprizornim podvalama

tek kad je na red došao Šeks

(Josipović ne misli da bi nešto trebao mijenjati u svojoj regionalnoj politici)

(slijedi kratak i oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Imamo li Predsjednika – političkog imbecila?)

Proceduru naprosto treba završiti”, komentirao je predsjednik Josipović činjenicu da je Viši sud u Beogradu podignuo kaznene prijave protiv Šeksa, Vekića, Glavaša, Merčepa i još 40 branitelja zbog navodnog genocida protiv slavonskih Srba. Tko je god nevin, taj neće biti kažnjen, utješio nas je predsjednik države, dodajući da je uvjeren kako će se situacija raščistiti.

Podsjetio je na dosadašnju praksu te dodao da ove optužnice nisu udar na njegovu regionalnu politiku.

Za razliku od Josipovića, koji stavom da “proceduru treba završiti” očito misli da treba postupati po srbijanskim optužnicama i ne ograđuje se ako to traži izručenje (jer u Beogradu se sudi), uhićenje i predvidljivih nekoliko mjeseci istražnog zatvora za Šeksa, Vekića i 40 branitelja, Jadranka Kosor reagirala je tezom: “Sad je dosta! Uznemiravanje koje trpe hrvatski branitelji postaje nepodnošljivo. Moramo podvući crtu i nešto napraviti”.

Dodala je da će Ministarstvo pravosuđa i DORH predložiti zakonska rješenja kojima će se proglasiti ništavima akti pravosudnih tijela bivše JNA i bivše države.

Dvije, dakle, posve različite reakcije, dva svijeta, dvije Hrvatske, dvije politike, dva pogleda na regiju, dva stava prema agresiji, riječju – dva posve različita politička stava koja pokazuju ne samo da je njihovo sukreatorstvo vanjske politike faktično nemoguće već i da njih dvoje personificiraju dvije posve različite Hrvatske.

Kosorica ne misli da “proceduru treba završiti”, ona misli da je “sad bilo dosta!”,

a Josipović svojim stavom implicira da Srbija u konačnici ima pravo suditi našim braniteljima samo ako dokaže da su Šeks, Vekić i 40 branitelja uistinu zločinci, on samo vjeruje “da nitko nevin neće biti kažnjen”!

Premda se već zna da optužnica počiva na batinama iznuđenim iskazima hrvatskih branitelja, predsjednik drži da “proceduru naprosto treba završiti”!

On ne predlaže zakonska rješenja koja bi zaustavila ovaj teror, ne, on se samo uzda da će se stvar raščistiti kao u prijašnjem slučaju!

Dakle, nije tragedija što je Purda proveo dva mjeseca u zatvoru, za njega je uspjeh da smo “dobrom suradnjom i raščišćavanjem stvar izveli na čistac”!

Napokon, on ne misli da je ovim optužnicama udarac doživjela njegova regionalna suradnja! Premda je odluka da se upravo sada aktivira optužnica stara 20 godina nesumnjivo politička, dakle uz zeleno svjetlo njegova prijatelja Borisa Tadića!

S druge strane, treba biti pošten i reći da se Hrvatska odlučila oduprijeti besprizornim podvalama tek kad je na red došao Šeks.

Kad je Beograd podignuo optužnicu protiv Vesne Bosanac, nije se naredilo Ministarstvu pravosuđa da smisli zakon kojim će se te podvale zauzdati! Nego se od nje tražilo da dokazuje da nije zločinka!

Ono što osobito brine jest činjenica da ni nakon ovoga Josipović ne misli da nešto treba mijenjati u svojoj regionalnoj politici, što je signal Beogradu da još žešće nastavi s provokacijama.

Zašto i ne bi kad, dok Beograd podiže optužnicu protiv vukovarskih branitelja, predsjednik Hrvatske reagira tezom da “proceduru treba završiti”. Dakle, proces provesti!

Ako se utvrdi da su nevini, odlično, ali ako se utvrdi da su krivi, Josipović očito nema ništa protiv toga da Šeks, Vekić i 40 branitelja završe u beogradskom zatvoru. Zato što su branili zemlju kad je bila napadnuta od istog tog Beograda!

Zoran Milanović u nemuštoj reakciji rekao je da ćemo “u jednom trenutku i mi i Srbija morati podvući crtu”, da je “jasno što se događalo prije 20 godina”, da “nikoga nećemo siliti da prihvati naša stajališta, ali da obje strane moraju reći da je dosta”.

Dakle, i mi koji smo napadnuti trebamo prestati sa sudskim procesima protiv agresora i oni koji su nas napali trebaju nas prestati optuživati!

I sad zamislite Hrvatsku na čelu s Josipovićem, koji drži da u slučaju kad dobijemo ovakvu optužnicu (koju je usred rata, nota bene, kao jedna strana u tom ratu pisao kapetan JNA na temelju pod prisilom iznuđenih dokaza!) “proceduru treba završiti”.

Zamislite Hrvatsku u kojoj vladu vodi Milanović, koji u ovakvoj situaciji misli da “obje strane moraju reći dosta”,

i istu tu Hrvatsku kojoj vanjske poslove vodi Vesna Pusić.

Takva nam Hrvatska prijeti za dva mjeseca i zato se zemlja danas nalazi u prokletoj fazi.

Bijesna je na hadezeovce, koji su je besramno pljačkali, a istodobno je sve jasnije da društvo koje se primiče Banskim dvorima iz niza razloga nije u stanju nacionalno odgovorno voditi zemlju.

Možete li zamisliti što će nam Beograd sve raditi kad na drugoj strani budu imali tri asa: Milanovića, Josipovića i Vesnu Pusić?

Tihomir Dujmović

Večernji list

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Imamo li Predsjednika – političkog imbecila?

Ponavljam, imamo sluzavog predsjednika – političkog imbecila !

A ako On to nije, onda je izdajnik svoga hrvatskog naroda!

Na istoku se za to ide na vješala, u Francuskoj se za to donedavno išlo pod giljotinu, u USA na električnu stolicu, a u Srbiji – na kolac (i to na špici Kalemegdana, da se vidi i 'kaurima – Prečanima' - u hrvatskom Zemunu!!

Biraj Izdajico, biraj, Tvoj se sramotni kraj, i Tvog izdajničkog roda, neumitno približava!

A i Zoran Milanović ponovo potvrđuje da je istog kova kao i sionistički namjesnik Londona Yuso YU-sipović. Naročito kad Milanović kaže: 'Obje strane (???, op. A.R.J.) moraju reći da je dosta'

I bit će DOSTA ! USKORO !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Ukloni HDZ i vladaj vječno!

Večernji.hr/ Milan Ivkošić/ OBJAVA: 23.09.2011

Milan Ivkošić

Ukloni HDZ i vladaj vječno!

Zoran Milanović se okružio (Kukuriku) kadrom koji je među političarima zasigurno najkompromitiraniji.

Direktor policije u Račanovoj vlasti Ranko Ostojić mogao bi, pobijedi li koalicija Kukuriku, biti novi ministar unutarnjih poslova. A bude li tako, nastavit će istrage protiv HDZ-a, i ne treba se čuditi, kaže u jednom intervjuu, ako se Jadranka Kosor nađe u zatvoru, a Ustavni sud zabrani rad Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Netko je nedavno u Saboru hadezeovcima rekao da ništa ne vrijede, ali im i priznao da znaju pobjeđivati na izborima. I doista, možete zamisliti koliko nasljednicima komunista, koji misle da jednostavno moraju biti na vlasti, teško pada da su u ovih 20 godina samo jednom pobijedili na izborima i vladali samo četiri godine.

Kad je Račanova i Budišina koalicija na početku 2000. godine pobijedila, HDZ je uistinu bio slab, u prvih nekoliko mjeseci poslije poraza potpora mu je u anketama bila nevjerojatnih sedam ili osam posto. Pa ipak, i takav se HDZ u nekoliko godina oporavio i na idućim izborima pobijedio.

Da se ne bi opet dogodilo da SDP osvoji jedan mandat - pa onda izgubi na idućim izborima i beskrajno dugo čeka novu pobjedu - jedinoga konkurenta jednostavno treba ukloniti s političke scene. I na neki se način vratiti u komunizam, obnoviti jednopartijski sustav i vladati do mile volje.

A zamisao dolazi od uvjerljive, moralno besprijekorne osobe, od Ranka Ostojića, pa nije bezazlena.

Pokojni Ivo Pukanić bio je 2004. godine tužio Ostojića zbog klevete, a kad je nadležni saborski odbor tek 2008. odlučio da tom SDP-ovu zastupniku ne ukine imunitet, Pukanić je napisao komentar iz kojeg izdvajamo jednu pojedinost: “O kojem se licemjeru radi, svjedoči već jednom ispričana epizoda, kada se s Hrvojem Petračem napio u Trstu, u vrijeme dok je bio ravnatelj policije, a Petrač na ‘privremenom odsustvu’ u inozemstvu. Kad se vraćao kući, vozač je morao stati na pola puta, da bi Ostojić povraćao. Auto je bio zaustavljen na rubu provalije, Ostojić je u pijanstvu izgubio ravnotežu dok je povraćao, te ga je vozač u zadnjem trenutku primio za nogu da se ne sunovrati u ponor. Osim novčanika, u provaliju mu je pala i policijska značka iz džepa”. U potragu za značkom izgubljenom u provaliji koju bi očistio od vlastita smrada i ponovno aktivirao poslije izbora Ostojić se dao isključivo radi istrage HDZ-a.

Obilje afera u kojima su sudjelovali Linić, Obersnel i drugi esdepeovci, sumnje i u SDP-ove crne fondove, zatim pravomoćne presude cijelom nizu visokih dužnosnika HNS-a, Čačićevi “sukobi interesa”, teška sumnjičenja Ivana Jakovčića, Kajinovo pranje ruku od kriminalnih zajmova svoje supruge, napokon, Ostojićevo vlastito protuustavno organiziranje parapolicijskog tima za potragu za Gotovinom i jednako protuustavno puštanje u zemlju stranih obavještajaca - ništa to mogućem budućem ministru policije ne znači! Štoviše, SDP je uzor nad uzorima!

Ali i nije Ostojić toliko kriv, za njega se odavno zna tko je i što je, ali tko je i što je Zoran Milanović, koji je isprva pružao nadu da bi mogao biti drukčiji – s teškim razočaranjem doznajemo tek u posljednje vrijeme i sve više kako vrijeme odmiče.

Premda je agnostik, Milanović na jednoj strani sjajno glumi ministranta, dok se na drugoj okružuje kadrom koji je među aktivnim političarima zasigurno najkompromiti-raniji.

Zar je moguće da taj ministrant vodi društvo u kojem je Radimir Čačić koji ubija dvoje ljudi na cesti i nastavlja se baviti politikom. I kojemu tvrtke, u kojima radnici mjesecima čekaju plaću, dobro posluju samo dok je on na vlasti. Zatim Ivan Jakovčić koji je pokorio istarsko sudstvo, tužiteljstvo i medije, te u svojoj grabežljivosti paktira baš sa svakim. A i Slavko Linić koji je odavno trebao biti u zatvoru.

Tu je napokon Ranko Ostojić koji bi mu put u dugotrajne pobjede osigurao fizičkim uklanjanjem protivnika, onako kako su uklanjani u Bleiburgu, trpani na Gole otoke i u Stare Gradiške i raseljavani po svijetu.

Koja bi to herojska pobjeda bila, dostojna potomka partizanskih sinjskih vitezova!

Milan Ivkošić

Crni fondovi!? Ma, dajte

Vecernji.hr/Ivanka Toma/15.rujan 2011 /

Ivanka Toma

Crni fondovi!? Ma, dajte

Jadranka Kosor i Vladimir Šeks praktično do jučer nisu imali pojma o crnim fondovima i pljačkanju države?!

(slijedi opširan i oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:

„Before You believe half the story, get the whole story!“)

Je li ikomu u HDZ-u neugodno ovih dana? Postoji li u vrhu te stranke osoba koju je barem na trenutak bilo stid što su nas toliko pokrali?

Ni govora! Jedino što se iz prvih redova partije na vlasti može čuti je da nitko ništa nije znao, a da je sav lopovluk aranžirao bivši premijer i predsjednik te stranke Ivo Sanader.

Zar je moguće da je Sanader jedini kriv za crni fond, jedini odgovoran što su se sustavno reketarila državna poduzeća, što su se poslovi na natječajima namještali ljudima koji su dio pokradenog kolača vraćali natrag u HDZ?

Ovoga je časa pola vlade pod istragom ili joj se sudi (Sanader, Polančec, Kirin, Rončević, a navodno se u kontekstu odgovornosti HDZ-a kao pravne osobe preispituju još Vukelić, Jarnjak i Bačić),

a Jadranka Kosor i Vladimir Šeks praktično do jučer nisu imali pojma o crnim fondovima i pljačkanju države?!

Uzmimo da je to istina. Da Kosor zaista nije imala pojma odakle novac za pjevače u njezinoj kampanji, koliko su koštali i odakle su plaćeni plavi šuškavci koji su se masovno nosili u kampanji, da uopće nije uočila poplavu veleplakata s kojih nam se smješkala...

Uzmimo da Kosor nije čitala novine, niti gledala televiziju i da joj je potpuno promaklo da GONG i mediji ukazuju na veliki nerazmjer između sredstava koje su prijavili kao trošak u kampanji i cijene oglasa, nastupa i svega ostalog što je tijekom izborne promidžbe predstavljeno biračima.

Ako zaista ništa od toga nije znala ni vidjela, tek ta činjenica ne govori ništa dobro o Jadranki Kosor. Od osobe koja je godinama u vrhu najmoćnije političke stranke u zemlji, koja se natjecala za funkciju predsjednice države, te konačno postala premijerka i nositeljica izvršne vlasti, očekivao bi se barem minimum interesa za to koliko je novca potrošeno na njezine političke ambicije i kakvo je podrijetlo toga novca. Ako je za takvo što nezainteresirana, onda je krajnje bahata i bezobrazna, a ako pak nije vidjela nešto što je očito, onda ima problem koji iz pristojnosti nećemo komentirati. Tek opaska - ta gospođa nam je premijerka.

Uostalom, kao da je otkriće da se iz crnog fonda financirala kampanja J. Kosor nešto novo. Pa cijelu godinu se govori, piše, istražuje i bilježi u USKOK-u o crnim fondovima, o tome kako se preko Fimi medije isisavalo novac iz HEP-a, objavljivani su gotovo književni tomovi o tome kako se kralo u HAC-u, znamo ključne detalje o tome kako je prodana Pliva i znamo da je posljedica toga to da je Pliva postala pogon punionica lijekova, a Plivini znanstvenici dobili su cipelom u dupe, znamo kako i zašto su nam u nepovrat otišla brodogradilišta, znamo kako je prodana Ina...

I što od svega toga? Ništa! Da je vladajuća elita koja je za sve to odgovorna imala bar malo morala, raspisala bi izvanredne izbore još prije godinu i pol i pitala birače ima li legitimitet da i dalje vlada. Ali ne! Dobili smo novu ministricu financija koja nas je dodatno zadužila, mjesecima smo plaćali harač, PDV nam je 23 posto, što nema nitko u regiji, niti ijedna zemlja u Europi do Skandinavije.

Sve to, međutim, nije važno. Kosor tvrdi da živimo sve bolje, a da o milijunima kuna i eura pokradenima u aranžmanu Ive kojeg je donedavno slijedila nema pojma.

Ali lako to što Kosor ni o čemu nije imala pojma. U Hrvatskoj nema institucije u kojoj bi se sve ove godine išta posumnjalo. Estradnjaci pjevaju na sve strane, ali nema te Porezne uprave koja bi pitala jesu li mukte otvarali usta ili za honorar na koji bi platili porez.

Navodno imamo Ured za sprečavanje pranja novca, ali on nije uočio ništa sumnjivo, iako se pokradeni novac prelijevao na inozemne račune (afera Podravka, Ježićevi računi preko kojih je išla provizija za Inu, afera Brodosplit...).

Imamo i HNB, ali guverner Rohatinski brine se samo za tečaj, imamo i devizni inspektorat, razne inspekcije...

Nitko, kao i premijerka, ništa nije znao. Isto je bilo i devedesetih kad su u HDZ-u tvrdili da u Hrvatskoj nema mafije.

Ivanka Toma

Večernji list

* * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

„Before You believe half the story, get the whole story!“

Prije svega, držim da je znana novinarka Ivanka Toma napisala jedan odličan tekst.

Međutim, da bi bio i izniman, valjalo bi ga barem malko dopuniti. A to i jest svrha ovog mog

komentara.

Naime, u gornjem članku nije ništa rečeno koja je bila najvažnija uloga Sanaderovog

'crnog fonda' i kamo je sve otišao novac iz njega. A to je bilo kupovanje izbora. I to na isti ili vrlo sličan način na koji je i druga strana – SDP, uz pomoć Mesićevog Pantovčaka i DIP-a (Državnog izbornog povjerenstva), odnosno predsjednika Vrhovnog suda R.H. gosp. Branka Hrvatina – 'kupovala izbore' ! Naime, radilo se o onih više od pola milijuna neregistriranih izbornih listića DIP-a na prethodnim i nekim drugim izborima! A s njima i pokvarenim izbornim zakonom (odnosno sustavom!), kojim su se također kupovali zastupnici nekih labavijih političkih stranaka, kao i nacionalnih manjina. U tome je glavna stvar!

Krenimo redom. Kako je Sanader 'kupio' Furia Radina – zastupnika talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj? Tako što je za njegovu suprugu Helenu Štimac – Radin hohštaplerski obećao (i kasnije ostvario!) novo i posve nepotrebno džabalebareško radno mjesto (odnosno vrlo dobro plaćenu sinekuru).

Kako je Sanader 'kupio' dr. Milorada Pupovca – vođe i zastupnika Srba u Hrvatskoj? Tako što mu je obećao brojne iznimne i nečasne privilegije za njegov 'narod' u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Slično kao i njihov K-Radimir Čačić, koji im je u vrijeme Račanove Koalicije narodnih izdajnika obnovio 35.000 ratom oštećenih kuća (od kojih barem trećina nije pretrpila nikakva ratna oštećenja), a u kojima već osam godina nitko ili skoro nitko ne stanuje. Sanader je dr. Pupovcu čak obećao gradnju novih kvartova u Vukovaru i u blizini Rijeke, na Viškovu. Jer je to volja ZOG - Nadvlade iz Londona! Ali to nije sve!

Kako je hohštapler Sanader 'kupio' opskurnog novinara i vlasnika EPH Ninoslava Pavića i kako je taj tajni sporazum s njim i njegovim gospodarima u Njemačkoj servisirao do kraja? Osim što mu je poklonio splitsku novinsku prostitutku ' Slobodanku', Sanader je ukinuo i porez na novine, e da bi njegove novinarske prostitutke poštedile hohštaplera Sanadera svojih oštrijih kritika!

Sanader je pokušao 'kupiti' i našeg bivšeg Ciganina – Predsjednika Stipu Mesića (činilo

se da je bio uspio u tome!), ali ga je nenadmašni prevrtljivac Mesić na kraju nasamario, čim

je u lipnju 2009.g. Sanader javno zaprijetio Mesiću istragom USKOK-a .... Mesiću su

tada hitro priskočili u pomoć iz londonskog MI-6, koji je u Hrvatskoj imao svoje brojne tajne

agente, a koji su gotovo slobodno 'šetali' Hrvatskom, kao i svoju odabranu tajnu skvadru

novinara, koja je spremno 'servisirala' Mesića (Ivanka Toma dobro zna njihova imena!). Tako

je Mesiću na kraju ostala kraljevska apanaža do kraja života – u vidu iznimno visoke

predsjedničke mirovine od 35.000 kuna i prezidencijalne rezidencije s poslugom i

tjelesnim čuvarima...., danas svima poznata priča, koje se nikad ne dotiče novinarka Ivanka

Toma!

Sanader je šutke podmirivao iznimno visoke troškove Mesićevih Predsjedničkih dvora

na Pantovščaku (i to velikim dijelom iz 'crnih fondova' njegove Vlade!), kao i bezbrojna

Mesićeva predsjednička skitanja i čergarenja svijetom i to s njegovom vrlo brojnom

udbaškom svitom s Pantovčaka. A sve je to papreno koštalo! I upravo je na tom mjestu pukla

'ljubav' između Sanadera i Mesića! A o tome i takvim 'crnim fondovima' nam nikad neće

pisati novinarka Ivanka Toma!

A o 'Aferi Brodosplit', koju spominje novinarka Ivanka Toma, aferi koju nam je

podvalio Riječki svemoćnik Slavko Linić – što o tome zna novinarka Ivanka Toma? Vrlo

malo ili skoro ništa! A ja sam o tome opširno pisao još 2006.g. i to je (jedini) objavio hrvatski

'Fokus' – kojeg je kasnije – gle čuda – zabranio sam hohštapler Sanader! Stoga ću sutra taj

svoj veliki tekst objaviti na mojem pomoćnom blogu OHRANA Semper Paratus, kao

dopunu ovom komentaru!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

Hrvatska pod okupacijom

Vecernji.hr/Milan Ivkošić/Hrvatska pod okupacijom/09. rujan/sept. 2011

Milan Ivkošić

Hrvatska pod okupacijom

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Dr. Ivan Šimonović – princip Judine izdaje

Zar ulazak u EU i pod cijenu nacionalne izdaje ?!)

I Šimonović i Stier s istom izdajničkom strasti veleposlaniku SAD govore o Gotovini i njegovim odvjetnicima

Možete li zamisliti kako neki ministar ili drugi državni dužnosnik u vrijeme dr. Franje Tuđmana veleposlanika Amerike ili neke druge velesile u Zagrebu obavještava o potezima ili namjerama hrvatske vlasti, denuncirajući pri tome vlastite građane, kao da mu to nalažu pravila o odnosima između gospodara i podanika?

Pokojni predsjednik takvo što nikad ne bi dopustio.

Kao što ne bi pristao ni na ono što je bilo uvod u izdajničku politiku što u Hrvatskoj traje više od deset godina - to jest nemoguće mu je bilo i zamisliti da koaliciju za izbore sastavlja uz pomoć i blagoslov svjetskih moćnika.

Kakva će biti narav vlasti u Hrvatskoj na početku 2000. godine vidovitiji su mogli znati puno prije nego što je formirana. Famozna šestorka koja se sprema pobijediti na izborima - SDP, HNS, HSS, HSLS, LS i IDS - hodočasti u Ameriku na dogovor s državnom tajnicom Madeleine Albright, kao da je to nešto normalno a ne izraz sramotne podložnosti strancu, njegovu političkom proračunu i interesu.

To hodočašće bilo je uvod u gubitak suverenosti i pretvaranje Hrvatske u koloniju SAD-a i Europske unije,

pa je ono što danas, zahvaljujući WikiLeaksu, čitamo o Bajićevim, Šimonovićevim, Stierovim... denuncijacijama hrvatskih generala Amerikancima očekivana posljedica “detuđmanizacije” Hrvatske.

Štoviše, te denucijacije i nisu tako velik grijeh u usporedbi s izdajama svih vlasti poslije Tuđmana:

Račanova i Budišina koalicija u Saboru proglašava Haag nadležnim za Bljesak i Oluju.

Stjepan Mesić na sve strane razdaje Tuđmanove transkripte i u Haag neovlašteno šalje dokumente niječući tako suverenost države kojoj je na čelu.

Ivo Sanader u potrazi za Gotovinom pušta u državu strane, britanske obavještajce gazeći tako Ustav.

Jadranka Kosor zbog topničkih dnevnika progoni članove Gotovinina braniteljskog tima tako bjesomučno da je obuzima očaj kad joj Haaški sud zabranjuje daljnju pretragu njihovih dokumenata i računala...

Izdaja nacionalnih interesa i progon svih u koje se prstom upre iz Haaga ili iz središta svjetske moći postala je navika, i to navika svih. Čovjek bi pomislio da je velika politička razlika između Ivana Šimonovića, koji je obojen lijevo i liberalno, i Davora Stiera, koji je nosio nekakve ustaške stigme, ali s istom izdajničkom strasti američkom veleposlaniku govore o Gotovini i njegovim odvjetnicima.

O svakom lošem postupku vladajućih obično čujete brze i zlurade reakcije slijeva, a jeste li ih čuli ili pročitali nakon otkrića WikiLeaksa?

Naravno, niste ih čuli ni od Josipovića, ni od Milanovića, ni od Pusićke, jer je riječ o istom mentalitetu namjesnika u koloniji kojima je normalno da se gazde o svemu obavještava. Pri tome se svakako računa na osobne probitke koji su važniji od Hrvatske.

Ako se Ivan Šimonović vinuo do zamjenika glavnog tajnika UN-a, dobro plaćenih mjesta bit će i u hijerarhijama i tijelima Europske unije kad postanemo njezinom članicom. Na žalost, pomirenost s podaništvom opća je pojava, ni u jednoj parlamentarnoj stranci nema mu otpora, Hrvatska je kao kolonija i materijalna činjenica i mentalitet. U takvoj Hrvatskoj Ante Gotovina i Mladen Markač morali su doživjeti ono što su doživjeli.

Jer vlasti poslije 2000. godine nisu proizašle iz “Oluje”, iz oslobođenja i suverenosti Hrvatske, nego iz nove okupacije zemlje koju nisu učinili Srbi nego veliki krojači sudbina malih naroda.

Presude Gotovini i Markaču ucrtale su granice te okupacije, koje više nisu granice “krajine” nego granice uskraćene suverenosti, podložništva i ropstva. Te granice hrvatske vlasti od početka 2000. godine ne prelaze, nego ih, dapače, slave kao dobitak i sreću.

Račan, Mesić, Sanader i Jadranka Kosor sa svojom servilnošću i ne bi znali voditi suverenu Hrvatsku, ona bi im bila teret i odgovornost, pa su se uporno i sustavno rasterećivali brige za njezinu sudbinu, koju su i u gospodarstvu, i u financijama, i u zakonodavstvu, i u odnosu prema Domovinskom ratu i agresoru, i u obrani... prepustili strancima.

Milan Ivkošić

Večernji listopad

* * * * * *

Dr. Ivan Šimonović – princip Judine izdaje

Zar ulazak u EU i pod cijenu nacionalne izdaje ?!

Wikileaks otkriva šokantnu istinu:

IZDAJA GENERALA

'Ivan Šimonović Amerikancima: Optužit ćemo generala Gotovinu da je ukrao topničke dnevnike, ali mu u sudnici ne želimo pogledati u oči, jer je nacionalni heroj!'

A u tom udarnom članku u Večernjem listu od 6. rujna /septembra 2011. dr. Ivan Šimonović, naš bivši ministar 'pravosuđa' /'krivosuđa' se od gornje optužbe za izdaju brani riječima:

'Za Hrvatsku je pristup u članstvo EU bila prilika koja se nije smjela propustiti... Kao ministar sve sam činio da Hrvatska ispuni uvjete za poglavlje o pravosuđu...., Nije trenutak za komentiranje nekih detalja.... '.

Vrlo dobri mladi novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec bez ikakvog krzmanja i zaobilaženja svoj veliki članak „'Utopili' bi Gotovinu i za krađu“ počinje izvrsnim uvodom, koji skoro sve objašnjava: „Usred agresivne potrage za topničkim dnevnicima, dužnosnici hrvatske Vlade bili su spremni otići u Haag i u sudnici optužiti generala Gotovinu za krađu i skrivanje tih dokumenta, ali Amerikancima su priznali da se boje pogledati generalu Gotovini u oči'.

'Hrvatska Vlada objasnit će sudskom vijeću da svi dokazi Akcijskog tima upućuju na generala Gotovinu i njegove suradnike kao osobe odgovorne za krađu dokumenata' piše u bilješci o susretu američkog veleposlanika Foley-a s ministrom pravosuđa Šimonovićem 10. prosinca /decembra 2009., koju je prošli tjedan objavio Wikileaks.

Mjesec i pol prije tog razgovora s Foley-em, Šimonović je razgovarao i s posebnim američkim veleposlanikom za ratne zločine Rappom. Šimonović tu otkriva da je Hrvatska (dakle, ne samo Vlada !!, op. A.R.J.) tražila od Haaškog suda dopuštenje da hrvatski istražitelji (dakle udbaška svita Mladna Bajića i udbo-masonerijskog Pantovščaka !,op. A.R.J.) izravno ispitaju generala Gotovinu u haaškom pritvoru. Šimonović 'želi zaobići njegov braniteljski tim' i želi izravno 'reći generalu Gotovini da ti dokumenti ugrožavaju budućnost nacije (???,op. A.R.J.), te da bi on, ako je stvarni domoljub, treba pronaći načina da ih preda'.

Isuse, Bože ! Da ovakvi izdajnici budu mjerilo domoljublja generalu Gotovini?

Kojeg li bezčašća i gadosti dr. Ivana Šimonovića, Vlade Jadranke Kosor, predsjednika YU-sipovića i njegovog orjunaškog i judeomasonerijskog Pantovčaka !! A slično je govorio i bezbojni dr. Andrija Hebrang početkom 2004.g., kada je pozivao generala Antu Gotovinu da se preda Haaškom sudu – ako je pravi domoljub – i da tamo dokaže svoju nevinost'. Već tada, početkom 2004.g., bilo nam je jasno o čemu se zapravo radilo: o početku otvorene nacionalne izdaje Sanaderove Vlade. Stoga sam sam ja osobno 3. lipnja /juna 2004.g. napisao svoj proročanski tekst, odnosno moj prijedlog Sanaderu: ' Odgodimo naš ulazak u EU za pet godina' ('i sredimo na miru sami stanje u svojoj kući'), ali se bahati Sanader na taj moj prijedlog oglušio. A ni njegov hrvatski 'Fokus' mi to nije htio objaviti.

A jedan od ključnih argumenta za taj moj Prijedlog je bio:

Zar ulazak u EU i pod cijenu nacionalne izdaje ?!

To je danas pitanje i za predsjednika YU-sipovića i za premijerku Jadranku Kosor, ali i za Zorana Milanovića i njegovu novu Koaliciju narodnih izdajnika !! Jer tko sa 'Zvečarkom' i njenim K-Radimirom tikve sadi, neka se poslije ne žali na svoju Božju kaznu – a to znaju i malena djeca iz svojih bajki, naročito one bajke Ivane Brlić Mažuranić - bajke o Potjehu!

Uči, Milanoviću, uči i samo uči, još si premlad za politiku!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)

A sad Assad

HaKaVe.org/Marko Barišić/A sad Asad/ Srijeda, 31. kolovoza 2011.

Nakon prevrata u Libiji - slijedi Sirija

Srijeda, 31. kolovoza 2011.

Marko Barišić, Vjesnik

A sad Assad

           

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića:

Hoće li libijskom narodu biti išta bolje

              - nakon svrgavanja Gadafija??)

Nakon Tunisa i Egipta slomljen je višedesetljetni diktatorski režim i u Libiji. Gadafijeve su snage uglavnom poražene, glavni grad Tripoli gotovo je potpuno pod kontrolom pobunjenika, a nove će vlasti u sljedećem razdoblju nastoji skršiti i posljednji otpor njemu odanih snaga te u što kraćem razdoblju pokušati stabilizirati zemlju. Potraga za Gadafijem intenzivirat će se sve do njegova uhićenja ili likvidacije.

Sirija. Obračun Al-Assadova režima s prosvjednicima bio je i više nego brutalan. Dosad je, prema podacima Ujedinjenih naroda, ubijeno više od 2000 civila, na tisuće su zatvorene, brojni su aktivisti u zatvoru. To međutim više i nije toliko važno. Glavni je cilj u Libiji ostvaren, te će ta zemlja uskoro sići s naslovnih strana. Čini se da će je na tom mjestu zamijeniti Sirija, jer se oko tamošnjeg predsjednika Bashara al-Assada već plete slična mreža kakva se stvarala uoči međunarodne odluke o uklanjanju Moamera Gadafija.

Pobuna u Siriji traje već pet mjeseci. Sirijski se čelnik u borbi protiv prosvjednika koristio i tenkovima, topništvom, a obalni grad Latakiju bombardirala je čak i njegova mornarica.

U toj je zemlji trenutno prividni mir, Al-Assadova vojska i specijalne policijske snage provode brze akcije protiv prosvjednika, kako ne bi izazivali međunarodnu zajednicu. Međutim, čini se da je odluka već donesena. Bashar al-Assad mora otići. Čelnici Sjedinjenih Američkih Država, Britanije i Francuske nedavno su mu poručili kako mu je vrijeme isteklo.

Protiv takvog zahtjeva istupila je jedino Rusija, koja sa Sirijom ima razgranate političke, a pogotovo gospodarske veze. Međutim, ako se pokrene proces Al-Assadove detronizacije, Moskva će malo toga moći učiniti njemu u prilog. Kao i u slučaju Libije, samo može promatrati kako bijes naroda uz pomoć Zapada ruši još jedan diktatorski sustav u arapskom svijetu.

Potrebna je infrastruktura za taj postupak, čini se, već stvorena.

Ujedinjeni narodi i brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava već su osudile Al-Assadovu brutalnu metodu obračuna s prosvjednicima. Europska unija priprema i sankcije protiv te zemlje, koje bi na snagu trebale stupiti sljedećeg tjedna. Sirijskog čelnika udarit će tamo gdje ga najviše boli. Uvest će sankcije na izvoz sirijske nafte u zemlje EU-a. Ta država proizvodi oko 400.000 barela nafte na dan, od čega oko 150.000 barela dnevno izvozi u europske države. Napravljen je poširok popis tvrtki s kojima je zabranjeno poslovanje.

U kojem se smjeru ide što se tiče Sirije, pokazuje i osnivanje Prijelaznog nacionalnog vijeća u Istanbulu, koje okuplja Al-Assadove protivnike iz zemlje i svijeta. To tijelo, kako smo vidjeli i na primjeru Libije, postupno će preuzimati na sebe koordinaciju borbe protiv Al-Assadova režima, te eventualno preuzimanje vlasti. U četvrtak je ta institucija izišla sa sloganom koji govori o njihovim namjerama. Zbogom Gadafi, sljedeći je Al-Assad, poručili su iz Istanbula.

Baš kao i donedavni libijski diktator i sirijski je silnik sam kriv za svoju sudbinu. Tjednima su ga brojni međunarodni dužnosnici pozivali da obustavi krvave obračune s prosvjednicima, te provede reforme radi demokratizacije zemlje. Al-Assad je stalno obećavao kako će to učiniti, da bi već sljedećeg dana krenuo u novi brutalni napad. Takvim postupcima izgubio je legitimitet, te više nema saveznika na međunarodnom planu. U zemlji pak ima i previše protivnika, koji samo čekaju znak za početak koordinirane akcije kojoj je cilj njegovo svrgavanje.

Arapsko proljeće očito ide dalje. Odlaze silnici iz tog dijela svijeta, ali i u tom pravilu očito postoje iznimke poput bahreinskih ili saudijskih vladara kojima se, unatoč očitim demokratskim nedostacima, zbog nekih drugih razloga i dalje gleda kroz prste.

Marko Barišić, Vjesnik

* * * * * *

P.S.: (A.R.J.) – tri izvrsna komentara na ovaj tekst uglednog novinara Vjesnika bit će objavljena na drugom blogu OHRANA Semper Paratus, na kojem se inače objavljuju tekstovi o međunarodnim zavjerama, petim kolonama, nacionalnim izdajama, subverzivnim aktivnostima i sabotažama, judeomasoneriji, udbomafiji, itd.

                                                                                  ^{*   *   *   *   *  *}

Komentar Ante Rokova Jadrijevića:

                        Hoće li libijskom narodu biti išta bolje

                      - nakon svrgavanja Gadafija??

Što će se dogoditi u Libiji i Siriji – ako međunarodna judeomasonerija iz Londona i Pariza,  koja je srušila pukovnika Gadafija, uspije srušiti i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada? Hoće li libijskom i sirijskom narodu biti išta bolje?

Ne, neće im biti ništa bolje!! Anglo-američkoj i francuskoj judeomasoneriji glavni su ciljevi dočepati se - i u potpunosti zagospodariti libijskom naftom i sirijskom državnom vlašću, a to će uspjeti čim do kraja svrgnu političke režime u Libiji i Siriji, te na njihova mjesta instaliraju svoje antinarodne, izdajničke i poslušne marionete. Deja’ vue !!

Međutim, to je račun bez krčmara! Koliko god je Gadafi bio ‘nestašni dečko’ svjetske politike, enfant terrible, a često i prečesto kao vodeći politički  ridikul, on je ipak imao značajan ugled u arapskoj zajednici naroda, kao i u ostalim istočnim državama islamskog svijeta.  I među nesvrstanim zemljama svijeta (koje se ponovo bude!). Isto je i s Basharom al – Assadom, čak i mnogo više od Gadafija.

A što je od iznimne važnosti, Sirija ima ključni starteški značaj (i položaj!) na Bliskom Istoku… A to je dvosjekli mač i za Izrael i za međunarodno židovstvo. Koji će se židovski luđak usuditi staviti na kocku sudbinu svih Židova svijeta? Zar Benjamin Netaniahu? Tko je taj koji će staviti na kocku sudbinu svih Židova svijeta, pogotovu imajući u vidu da je već i među samim Židovima sve više onih koji se odupiru suludim sionističkim planovima – da zavladaju cijelim svijetom!!

Muslimanima je sasvim jasno o čemu se u toj priči radi – o istoj priči kao i o Saddamu Huseinu i kao u priči o Osami Bin Ladenu! A to znači da bi se Anglo-Amerika i Francuska mogle još jednom nasukati, kako u Siriji, tako i u Libiji. Jer, opasno je kotač historije vraćati unatrag! Još teže je izbrisati povijesno pamćenje naroda.

Dakle, riječ je o stvaranju sionističkog ‘Velikog Izraela’, kojemu najviše smeta Sirija Bashara al – Assada, ali mu je itekako smetao i pukovnik Gadafi, koji nikad i nimalo nije odstupao od svoje anti-sionističke retorike,  čime je postao trn u oku sionističkih Vladara svijeta!

Sve ostalo su retardirane bajke za maloumnu političku raju! Na to su nažalost nasjele infantilne USA (kojima su sionisti već isisali svu krv!), ali teško da će na sve to nasjesti stara i iskusna Francuska. A ni Engleska više nije ono što je bila prije Vidovdana 1914. godine! Uostalom, ono što te dvije države nisu naučile u februaru 1919.g., krvavo su naučile u septembru i okotobru 1939.g..

A pametnima je i jedna dosta! Drugim riječima, qui poteste capere, capiat !

Ante Rokov Jadrijević

(hrvatski social-radikal)

Boljkovca ne štiti dob

Večernji list/Zvonimir Despot/ 29.08.2011 / 

Zvonimir Despot

Bez pardona

Boljkovca ne štiti dob                                                  
(slijedi oštar komentar Ante Rokova Jadrijevića:                                                               
Naša nova Država Hrvatska je nastala na ANTIKOMUNIZMU !)

U Budimpešti je proljetos počelo suđenje 97-godišnjem Šandoru Kepiru, nacističkom zločincu

 
Kad je u Jugoslaviju prebačen ratni ministar NDH Andrija Artuković, bio je gotovo na samrti. Iz zrakoplova je izašao na bolesničkom krevetu, bolovao je od uznapredovale Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, pa na suđenju u Zagrebu baš i nije bio svjestan svega što se događa, što mu stavljaju na teret, nije se baš mogao posve svjesno braniti. I imao je 87 godina.

Bila je to u prvom redu politička parada za potrebe tadašnjeg komunističkog režima. Unatoč svemu tome Artuković je osuđen na smrt i presuda nad njime nije izvršena samo zbog njegova sve lošijeg zdravstvenog stanja. Umro je u zatvorskoj bolnici, ali zatrt mu je svaki trag jer do danas obitelj nije dobila njegove posmrtne ostatke.

Dinko Šakić osuđen je pak u dobi od gotovo 80 godina za zločine u Jasenovcu. Ni kod njega dob nije predstavljala nikakvu prepreku da ga se kazni. Dob nije omela istragu ni nad njegovom suprugom Nadom Šakić.

Godinama su pojedine domaće i strane organizacije tražile uhićenje i suđenje Milivoju Ašneru koji je bio na pragu devetog desetljeća života i za kojega su stručnjaci utvrdili da je dementan te nesposoban za bilo kakvo suđenje. No ni takav zaključak nije omeo pojedince da nastave hajku protiv bolesnog čovjeka.

U Budimpešti je pak proljetos počelo suđenje 97-godišnjem Šandoru Kepiru kojeg se smatra jednim od posljednjih živućih nacističkih ratnih zločinaca, a koji se tereti za zločine počinjene uglavnom protiv Židova 1942. godine u Srbiji. Optužen je da je bio “sudionik ratnog zločina” od 21. do 23. siječnja 1942. u Novom Sadu kada je ubijeno najmanje 1200 civila. Među njima je, osim Židova, bilo i srpskih civila, piše u mađarskoj optužnici.

Ili najnovije, Haagu nije smetalo podizanje optužnice protiv generala Janka Bobetka koji je bio gotovo nepokretan, i ubrzo nakon toga je i umro.

I moglo bi se tako još nanizati puno primjera koji govore da u procesuiranju ratnih zločina nema nikakve prepreke dob nekog osumnjičenika, optuženika. Sve ovo navedeno je zbog slučaja Josipa Boljkovca, Josipa Manolića i Rade Bulata, trojke koja je već dulje vrijeme predmet policijske istrage za ratne zločine u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Neki od tzv. velikih demokrata, tobožnjih pobornika ljudskih prava, zagovornika pravne države, pa i političari, odmah su skočili u njihovu obranu, a jedan od čestih argumenata koji se ističe jest njihova dob. Takav argument ne samo da ne poznaje ni jedan zakon, nego to ni nije nikakav argument. To je bacanje prašine u oči. Eventualno uhićenje i podizanje optužnice protiv nekoga od njih nema veze sa suđenjem antifašizmu. Kao što i suđenje pojedinim hrvatskim braniteljima, pa i generalima, nije odmah i suđenje Domovinskom ratu.

Ali, ako smo došli do te razine da kao pobjednička zemlja možemo suditi svojim ljudima za pojedine zločine koji su se zbili, i da tako Domovinski rat ostane što čišći, onda to isto moramo primijeniti i na zločine iz Drugog svjetskog rata.

Pravna država i zakoni ne poznaju dvostruka mjerila. Zakon za sve mora biti jednak, bez obzira o kome bila riječ.

I to bi trebao ponavljati šef države Josipović, a ne trabunjati o nekom antifašizmu i zločinima koji se nisu smjeli dogoditi. Kvalifikaciju zločina i povijesnih zbivanja neka ostavi povjesničarima, a on kao jedan od stupova države i pravnik morao bi podupirati sustav, a ne ga slabiti. Kako se trebamo suočavati sa zločinima iz Domovinskog rata, kako s ustaškim zločinima, tako bi se i Josipović i njegovo društvo trebali suočiti i s komunističkim zločinima. Razlika je samo u tome što su ustaški i komunistički bili dio planirane politike, a ovi iz Domovinskog rata ekscesi.

I samo na Domovinskom ratu današnja Hrvatska može počivati, a ne na antifašizmu iza kojeg se krije krvavi komunizam. Dok do toga ne dođemo, nećemo se riješiti ni ustaša niti partizana.

Zvonimir Despot, Večernji list

                                                            * * * * * *

Komentar Ante Rokova Jadrijevića

Naša nova Država Hrvatska je nastala na ANTIKOMUNIZMU !

Da nešto odmah i ovdje rasčistimo – i to jednom za svagda! Na čemu počiva ova naša nova Hrvatska Država?

Naš novi predsjednik Ivo YU-sipović, jednako kao i njegov prethodnik, bivši predsjednik i g-lupetalo Stipe Mesić, također uporno i stalno trabunja i g-lupeta o tome da je ova naša nova država nastala na ‘antifašizmu’, a to uopće nije točno. Ni najmanje točno! Jer ni  bivša država ‘Jugoslavija’ (čitaj: Srboslavija!) nije nastala na antifašizmu, nego na staljinizmu! A staljinizam nije bio antifašizam, nego nešto mnogo gore – zvjerski crveni fašizam i imperijalizam azijatskog kova.

Naprotiv, naša nova Država Hrvatska je – prije svega - nastala na ANTIKOMUNIZMU ! Ali i na anti-imperijalizmu ‘Velikog Brata’ iz Beograda, kojemu su zdušno pomagala i njegova ‘Velika Braća’ iz Moskve i Londona.

A njima su pomagala i ‘Velika Braća’ iz Pariza! Još mi nismo zaboravili pokojnog francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda.

Drugo, argument sjajnog novinara i kolumnista Večernjeg lista Zvonimira Despota da je predsjednik Josipović (od nemilja zvan ‘Yuso’) pravnik, prihvatljiv je samo uvjetno: naime, velika većina djece udbaša su postala tobožnji ‘pravnici’ I to po tatinim službenim šoferima, a da uopće nisu ni vidjela svoj profesore prava! Najbolji promjer je bivši predsjednik Mesić, koji je u svoje vrijeme afere ‘Index’ stavio veto na proširenje te istrage na pravni fakultet u Zagrebu! Jamačno se to odnosilo i na ovog novog predsjednika YU-sipovića. Sve se više čudimo njegovoj (političkoj) imbecilnosti, trabunjaju i g-lupetanju o stvarima koje danas bolje od njega zna svaki prosječni mladi intelektualac u Hrvatskoj.

Treće, argument izvrsnog političkog intelektualca Zvonimira Despota da je naš novi predsjednik Yuso YU-sipović nekakav ‘stup društva’ također ne stoji, osim po ugledu na one stupove u kaubojskim filmovima koji odzada podupiru lažne fasade u ‘gradovima’ na starom divljem Zapadu. Zapravo je sam predsjednik YU-sipović lažna fasada ispred svojih pravih Gospodara iz Londona.

A sam  Josip Boljkovac, koji je naslovni anti-junak ove priče, neka nam više ne palamudi o ‘vlasti koja je uništila zemlju’. Neka se samo sjeti svoga sina – ratnog profitera iz Vukove Gorice pokraj Karlovca ! Ako je to stari Titov razbojnik Joža Boljkovac namjerno ‘zaboravio’, mi to nismo i nećemo zaboraviti!
I nikada nećemo zaboraviti kako je ratni saboter Joža Boljkovac u našem svetom Domovinskom ratu  sabotirao našu borbu za oslobođenje od srpskog fašizma, oslobađajući na svoju ruku srpske ratne zločince Arkana i Gorana Hadžića, poklonivši im pištolje za sigurniji povratak u četnike !

Ante Rokov Jadrijević,                                                                                                                 (hrvatski social-radikal)