OPĆINU BRTONIGLU TREBA UKINUTI !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., Brtonigla 13. kol. 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“

Uvodna napomena ( 13. kol. 2009.g.):

Ni ovaj moj članak („OPĆINU BRTONIGLU TREBA UKINUTI !“) nije najnoviji, ali je opet najaktualniji. Naime, jučer popodne (12. kol. 2009.g.) odlazeći predsjednik Republike, Njegova niskost i Njegova gadost Stipe Mesić, pridružio se novoj falangi onih koji se oštro protive planu nove hrvatske premijerke Jadranke Kosor da već ove jeseni ukine 150 suviš-nih, pretežno malenih i minijaturnih općina, koje se nisu u stanju same financirati, nego preživljavaju uz pomoć (obilnih) dotacija iz državnog proračuna. A takvih je u Hrvatskoj već 80 posto, od ukupnog broja od 429 općina i gradova u Hrvatskoj!! (izvor: „Glas Istre“, 4. kol. 2009.: „O državi ovisi 80 posto općina i gradova“). A razmjerno tome je i njihov udio u godišnim deficitima državnog proračuna !! Možda i više od 500 milijuna kuna?

Ako ovo jučer nije bio (usvari!) početak Mesićeve parlamentarne predizborne kampanje (!!!), onda je je Mesić doista jedna „neuravnotežena osoba“ (na što je to upravo upozorio, odnosno napisao gosp. Ivan Miklenić, glavni urednik „Glasa Koncila“). To je točno, ali je točno i nešto još mnogo gore: Mesić je pravi „paklenjak“, odnosno Mefisto s Pantovščaka, dakle još jedan Zloduh koji lebdi nad Hrvatskom i pakleno se cereka nad njenom hudom sudbinom. Apage Satanas!

Dakle, premijerka Jadranka Kosor bi ustvari trebala ukinuti namanje 250 općina, ali ona urođenim ženskim oprezom želi učiniti barem maleni prvi (oprezni ženski) korak – za početak ukidanjem samo 150 najslabijih općina. Da, ali ima ih koji u vrhu državne vlasti imaju svoje moćne zaštitnike! I, evo sada takvih koji se javljaju svojima u zaštitu!

Neznam točno koje to općine želi zaštiti odlazeći predsjednik Stipe Mesić – vjerovatno općinu Ervenik u dalmatinskoj Bukovici, koja ima manje od tisuću stanovnika u dvadesetak svojih zaseoka i tek 14 zaposlenih, od kojih čak sedam u općinskoj upravi, koja se nalazi u – Kninu! „Drugi je primjer općina Vrhovine“ – piše novinarka Selvina Benić – „koja godišnje ubere 1,9 milijuna kuna prihoda, a za plaće službenika potroši 1,5 milijuna kuna. Ta općina preživljava zahvaljujući državnoj pomoći u iznosu od 7,7 milijuna kuna“. A sličan je primjer i „Mesićeva“ općina Dvor na Uni! Sapienti sat!

Javlja li se to „Stevan“ Mesić, zvani „Meske“ u zaštitu svojih Srba ( i to po nalogu svojih Gospodara iz britanske i/ili američke ambasade u Zagrebu) ili se Mesić ponovo udvara Moskvi i Beogradu? Štiti li Mesić nanovo stečene privilegije Srba u Hrvatskoj i u izbjeglištu? Ili su oni nedodirljivi čak i u ovoj velikoj recesiji u Hrvatskoj i svijetu? Da li se ovaj novi „krizni porez“ i ostale restrikcije odnose samo na Hrvate i na obične nacionalne manjine u Hrvatskoj? Jesu li Srbi u Hrvatskoj i dalje nekakav „nebeski narod“?

Dakako da tu još nešto bode oči: A zašto (nerazvijena) općina Ervenik ima čak sedam općinskih službenika? I zašto svoje urede ima u Kninu? Je li to bio neprincipijelni Sanaderov ustupak svom neprincipijelnom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu, političkom čelniku Srba u Hrvatskoj? A zašto općina Ervenik ne bi imala samo svog predsjednika općine („podeštata“) i općinskog bilježnika („Notara“)?? I zašto ured te općine ne bi bio u nekoj od mnogih uzalud obnovljenih kuća u Erveniku?

* * * * * *

A tako je i u mojoj općini Brtonigli! A možda i mnogo gore?!

Budući da se osobno uvijek držim pravila da prvo pometem pred svojim vratima i uredim svoje dvorište, evo jedne šest godina stare i još uvijek nepromijenjene (!!) priče o mojoj općini Brtonigla – općine koju treba ukinuti!

A Vi, dragi moji i naši čitatelji, usporedite ovo sa svojom općinom ili svojim gradom. Možda je kod Vas još gore?! Hoćete li se i Vi odvažiti na sličnu akciju?

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., prof., Pula, Brtonigla 8. list. 2003.

Uredništvu“Glasa Istre“ Predsjedniku Vlade, g. Ivici Račanu


(Glas Istre: „Šporka politika brtoniških šefova“, 8.list. 2003.g.)
OPĆINU BRTONIGLU TREBA UKINUTI !

Ponukan sam se javiti u prilog javne podrške novinarki „Glasa Istre“ iz Umaga, gospođi ili gospođici Tanji Kocijančić, nakon njenog najnovijeg članka „Šporka politika brtoniških šefova“ (Glas Istre, 7. i 8. list.2003.g.). U tom svom članku ona opisuje ključna događanja nakon izbijanja najnovije (u beskrajnom nizu afera u mladoj i nezreloj općini Brtonigla) afere zatvaranja hrvatskog odjeljenja ganc-novog dječjeg vrtića u Brtonigli. Njena prethodna novinarska izviješća o toj temi je glavni sadašnji moćnik Brtonigle, „Il grande Sheriffo“ Franco Cattunar (inače zet jednog starog udbaša!) okarakterizirao kao „senzacionalističke“, a toj i takvoj ocjeni se pridružio i njegov „posilni“ (tako ga tretira Cattunar!) Srefano Sissot, koji je samo formalno gradonačelnik (sindaco), odnosno predsjednik općine. K tome, moćni Franco Cattunar javno je rekao da su „cijelu tu 'priču' ispolitizirali bolesni ljudi“.

Da, da, u Brtonigli ima mnogo „bolesnih ljudi“, a naročito u zgradi Poglavarstva Općine!

Dakle, nisu „bolesni“ Franco Cattunar i njegov „posilni“ Stefano Sissot, a nije ni šefica vrtića Rita Davanzo, nego je bolesno nas 350 građana malene i minijaturne općine Brtonigla, koji smo potpisali peticiju protiv zatvaranja hrvatskog odjeljenja dječjeg vrtića u Brtonigli. Inače, ta malena općina je utemeljena nakon bučne talijanaške nacionalističke kampanje u ljeto i jesen 1993.g. , kada je fenomenalno nesposobni predsjednik Tuđmanove Vlade g. Hrvoje Šarinić naumio u Hrvatskoj osnovati čak preko 400 općina, i 40-tak „gradova“. Ta nacionalistička talijanska kampanja, kojoj je na čelu bio naš budući sindaco Tullio Fernetich je urodila plodom. Iako ta majušna općina nije udovoljavala ni minimalnim kriterijumima Šarinićeve Vlade: imala je svega 1.600 stanovnika, a potreban minimum je bio 5.000. Osim toga, naši „Talijanaši“ nisu bili većinski brojem: bilo ih je svega 30-35 posto (i to vrlo, vrlo „mješovitih“!). Ali, predsjednik Tuđman se nije htio sitničavo svađati oko toga, te im je benevolentno odobrio općinu. Jedini koji se otvoreno usprotivio utemeljenju općine Brtonigla bio sam ja osobno. S Tulliom Fernetichem sam o tome i javno polemizirao u „Glasu Istre“, i to dva puta: „Razgovori sa Zagrebom, a ne Beogradom“, 27. stud. 1993.g. Uslijedio je njegov odgovor: „Brtonigla – svi razlozi za općinu“, u kojemu je prozvao „sve pojedince koji nisu poštivali kulturu, običaje i način života ovih ljudi.... Zato želimo vjerovati da usamljeni strahovi od „talijanaštva“ na području Brtonigle ne pripadaju ovom vremenu, da su prošlost...“. Odgovorio sam mu svojim člankom: „Što je prošlo(st), a što nije?“ od 26. prosinca 1993.g. (objavljenom 4. siječnja 2004.g.).

Dakle, danas se to jasno vidi: prošlost još nije prošla u Brtonigli ! Stoga se ovaj najnoviji i vrlo smišljeni incident sa zatvaranjem hrvatskog odjeljenja dječjeg vrtića u našem gradiću mogao prije ili kasnije očekivati. A jednako tako se mogao očekivati i povratak stare bolesti Franca Cattunara, Tullia Ferneticha, Zite Davanzo, pa u stanovitoj mjeri i Stefana Sissota – zvane talijanski iredentizam i retalijanizacija Brtonigle, Buja i cijele Istre, pa išire, pa i dulje! Samo o toj i takvoj bolesti se tu radi, u našoj maloj Brtonigli (ali i ne samo u Brtonigli)! Hoće se u Brtonigli pošto-poto nas Hrvate učiniti beznačajnom nacionalnom manjinom, tako da postanemo stranci u ovom dijelu naše Domovine („Doma roda hrvatskog“). Hoće se nama i našoj djeci oduzeti maternji jezik! Želi nam se ponovo izbrisati identitet (naslov poznate knjige Paola Parovela iz Trsta „L'identita' cancellata“). I o tome sam u ono vrijeme polemizirao s ondašnjom prvom damom i spiritusem movensom talijanskog iredentizma u Istri, bivšom podžupanicom Loredanom Bogliun-Debeljuh (bivšom suprugom mog bivšeg prijatelja Dina Debeljuha). Taj moj članak: „Postajemo li stranci u vlastioj Domovini?“ objavljen je u „Glasu Istre“ tek mjesec dana kasnije, 3. siječnja 1994.g., a glavna poanta je bila: „Tako, eto, mi glupi Hrvati postajemo građani drugog reda u svojoj vlastitoj Domovini.... Ne traži ta slavna dama nikakvu dvojezičnost, ona traži jednojezičnost! Talijansku, nego što“.

Sjećamo li se još godine 1993. i 1994., kada je IDS nakon pobjede na izborima za lokalnu samoupravu smjesta krenuo u retalijanizaciju Istre, mijenjajući imena ulica i trgova, čak i onih s imenima istarskih antifašista i narodnih heroja Istre? Najočitiji je primjer bila Pula, gdje ih je najviše ukinuto.... (skraćeno).... ili završilo u nekim najmanjim ulicama na dalekoj periferiji Pule (Lino Mariani, Vladimir Gortan, Giulio Revelante, Olga Ban,itd., itd.). Tu su još eklatantni primjeri Rovinja, Poreča, Motovuna...., a Brtonigla se posebno još isticala i u raznim paradama „ugroženosti nacionalnih manjina u cijeloj Hrvatskoj (jednoj je prisustvovao i gosp. Milan Đukić), paradirao je tu i gosp. Furio Radin (a sada se nije oglasio!?), pripremao se tu i Prvi kongres Istriana, itd. Sve je kuhalo i vrilo u Brtonigli, a novac je potocima dolazio iz Italije.

Ali ne leži vraže! Velik dio tog novca nije išao našoj Zajednici Talijana (pogotovu ne za kulturne programe), nego u privatne džepove „sindaca“ Tullia Ferneticha i „sheriffo-a“ Franca Cattunara. A počela je i divlja i brutalna „privatizacija na brtoniški način“. Počela je otimačina malih vrtova u centru Brtonigle i preprodaja Tulliu Fernetichu, naročito zbog njegovog bezskrupuloznog širenja za njegovu buduću pizzeriju; od općinskog novca je sagrađen i veliki parking za tu njegovu pizzeriju („sitnica“ od oko 245.000 kuna); Cattunar je sebi prigrabio veliki Mlin i veliku susjednu zgradu za njegovu buduću „Agrariju“ (za svega 40.000DEM, uz odbitak nepostojećih „ulaganja od 20.000DEM!), prigrabio je sebi čak 80 hektara najboljih vinograda bivšeg PIK-a Umag, itd. Raspisivali su se, pa onda brzo poništavali natječaju za prodaju društvenih nekretnina, sve dok to nije tajanstveno i daleko od očiju i ušiju javnosti završilo bud-zašto u rukama Tullia Ferneticha ili Franca Cattunara ili njihovih rođaka. Ili naprosto u preprodaji. Brtonigla se polako ali sigurno prtevarala u „Ladrocitta di Verteneglio“ (Lopovski grad), pa su oštro reagirale oporbene stranke, najviše ogranak HDZ-a za Brtoniglu. Žestoko se pobunio i naš SDP (gosp. Račan, znate li za to?). Uslijedila je ogorčena politička i pravna borba za dolazak Državne revizije u Općinu Brtoniglu, a kada je ona konačno stigla, Tullio Fernetich i Franco Cattunar nisu nikako dozvolili da Općinsko vijeće dobije uvid u to! Umjesto toga su brže-bolje ugošćavani neki Tuđmanovi ministri (koji su dolazili po svoj dio „kolača“), na primjer ministar Prka (nekretnine na Monte Marzariju), ali i neki drugi politički moćnici iz blizine predsjednika dr. Fr nje Tuđmana. Ljudi su počeli sumnjati na podmićivanje. Počelo je veliko muljanje, a kad se slegla prašina – nikome ništa!

Naši pošteni Talijani su se kroz svoju Zajednicu Talijana oštro, uporno i odlučno suprostavljali toj privatizacijskoj pljački svemoćnog para Fernetich-Cattunar, zbog čega je Tullio Fernetich naprosto smjenio njeno rukovodstvo i instalirao samog sebe na čelo Zajednice Talijana!

Međutim, stvar je otišla predaleko, sramota je počela padati na sav IDS (u kojemu je ostalo još časnih ljudi), te je unutar županijskog vrha IDS-a konačno donešena odluka da se Tullio Fernetich ukloni s čela naše općine. Na to mjesto je naprosto doveden inače časni čovjek Stefano Sissot. Međutim se njemu ispriječio arogantni, bahati i agresivni, uz to i polupismeni Franco Cattunar (kako to već redovito biva!), pa se opet vraćamo na početak priče.

Podsjetimo se da je Franco Cattunar i ranije imao nezgodan običaj da uređuje „Glas Istre“, te da ovaj slučaj s novinarkom Tanjom Kocijančić nije nešto novo. Ranijoj novinarki „Glasa Istre“, hrabroj i odlučnoj Ljubici Marfan je čak i fizički prijetio i i zabranjivao dolazak na sjednice Općinskog vijeća, kojemu je on u to vrijeme bio predsjednik.

Dakle, ništa novog u Brtonigli. Podsjetio bih na ovo: svojedobno je u talijanskom odjeljenju našeg dječjeg vrtića u Brtonigli bilo samo dvoje (ili troje?) djece – malih Talijana. I nikome nije bilo ni na kraj pameti da to odjeljenje proglasi „nerentabilnima“. Pa gdje si zdravi razume! Kako djeca mogu biti rentabilna ili nerentabilna? I to upravo u vrijeme žestokih rasprava u našem društvu o malim Romima kod Čakovca i maloj Eli u Kutini. A za male Hrvate u Brtonigli (citiram novinarku Tanju Kocijančić) „niti jedna hrvatska ustanova ili političar nije smatrao potrebnim na to reagirati“. Čak ni sveprisutni „onorevole e cavalliere“ Furio Radin! Sramota!

A to što je naknadno, odnosno posljednji, reagirao Tullio Fernetich, nije vrijedno ni komentirati. Čovjek je postavio svoja jedra na nov i povoljniji vjetar. Kao i u našoj „Turističkoj zajednici“, kao i u onoj smiješnoj „Ambasadi lokalne demokracije“ u Brtonigli – svojoj privatnoj prćiji , koja kao i svuda u Europi služi – na sramotu! Uostalom, kao i uvijek, kao i svuda – „svako čudo za tri dana“! Kao i općina Brtonigla!

Stoga držim da općinu Brtoniglu treba ukinuti!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
Brtonigla, Kovri 25


P.S.(2003.g.): „Glas Istre“ je odbio ovo objaviti.
Nakon ovog članka prošlost je konačno prošla u Brtonigli, a časni čovjek Stefano
Sissot je podnio ostavku na mjesto predsjednika općine Brtonigla i tako spasio svoj
obraz! Upravo je on najzaslužniji što se u Brtoniglu vratio mirni suživot dva
autohtona i bratska naroda. Naša stara „Fratellanza“!
A.R.J.

P.S. (13.kol. 2009.g.): Inače, gornji tekst „Općinu Brtoniglu treba ukinuti!“ ušao je kao jedan od niza dokumenata u moj sudski spis P-244/05, koji ni nakon više od četiri godine još nije sudski riješen. Blokirala ga je Udbomafija, koja još uvijek djeluje iz pozadine Općinskog suda u Bujama. O tome sam već više puta pisao na mojim blogovima, a i na „Dragovoljcu“.

Iako smo jedan moj prijatelj i ja sav gore spomenuti kriminal u Općini Brtonigla (a i još triput više od toga!!) uredno prijavili Saborskom odboru za pritužbe i predstavke, iako smo uredno dali i svoje iskaze dvojici inspektora USKOK-a u policijskoj postaji u Umagu, iako je desetak puta u našu Općinu dolazio USKOK, iako se po Općinskom sudu u Bujama još vuku dva slična moja sudska predmeta (naročito P-244/05 koji ni poslije više od četiri godine nije riješen!!), sve je ostalo isto – i još mnogo gore!

To znači da netko moćan godinama štiti našu „Bandu lopovsku“ u Općini Brtonigli! Nisam siguran je li to Stipe Mesić i njegov „posilni“ Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik ili je to Vladimir Šeks, najveći Zloduh HDZ-a (koji je u vrlo tijesnim odnosima sa našim „Velikim Šerifom Brtonigle“ Francom Cattunarom (navodno „ima jedna tajna vinska veza“)? Ja osobno siguran sam samo da je to njihova Udbomafija, koju ovdje vodi svemoćni odvjetnik Slaviša Perović i njegov „zajednički odvjetnički ured iz Umaga“, kojega (u njegovom odsustvu??) vodi mlada odvjetnica Ivana Orkić (koja u Slavišino, Perovićevo ime) još uvijek zastupa Općinu Brtoniglu.
A Mladen Bajić sve to nezainteresirano promatra. Koga onda treba prvog „lustrirati“?!

Inače, svrha ovog teksta je ohrabriti našu novu premijerku Jadranku Kosor da ne ustukne i stane na pol puta, nego da što prije ukine 150 najslabijih (ili najgorih!) općina u Hrvatskoj i da krene baš od naše Brtonigle! Podržavam je da ustraje na svom opasnom i tegobnom putu unatoč svim mogućim preprekama, od kojih će joj odlazeći predsjednik Republike Stipe Mesić biti najveća i najbezskrupuloznija prepreka! Jer Stipe Mesić odlazi s Pantovščaka, da bi se već početkom slijedeće godine vratio u Banske dvore (kako sam već više puta pisao i upozoravao nezavisnu hrvatsku javnost!).

Gospođo Jadranka Kosor – molim Vas da nastavite još mnogo oštrije! Zapamtite da nije vrijeme za polovična rješenja! Vrijeme za gubljenje je već izgubio (u ništa!) vaš predhodnik Sanader!
Za početak, evo Vam nekoliko korisnih informacija „s terena“ ( takvih je u barem 30 posto općina u Istri):

- Predsjednik općine Brtonigla gosp. Doriano Labinjan ima plaću od čak 12,500 kuna, iako naša općina ima svega 1.500 žitelja. U Općini i u pomoćnim službama (uključujući i općinsko poduzeće „Hortus Niger“) zaposleno je više od 15 ljudi, ne računajući tzv. „vanjske suradnike“ i/ili tzv. „intelektualne usluge“. Zapravo, nitko ne zna koliko u Općini ima točno zaposlenih, izvan troje povlaštenih ljudi. A k tomu, Franco Cattunar je od Poglavarstva Općine učinio svoj „kupleraj“ (s nekoliko svojih ljubavnica!). Doslovno tako!

- Dakle, predsjednik naše minijaturne Općine g. Doriano Labinjan ima plaću veću od plaće predsjednika (barem!) deset puta veće i daleko bogatije općine Čakovec, gosp. Branka Šalamona, od plaće predsjednika (barem!) deset puta veće općine Gospić, gosp. Milana Kolića, od plaće predsjednika (barem !) deset puta veće i bogatije općine Virovitica, gosp. Ivice Kirina, itd. Dobro se toga sjetiti kad god ono naše istarsko laprdalo Kajin govori da Hrvatsku treba „istrijanizirati“!

- No to nije još ni pola priče. Dorijano Labinjan ima za tisuću kuna veću plaću čak i od predsjednika pet puta veće općine Buje (naše bivše kotarsko mjesto Buje!), gosp. Edi-ja Andreašića!

- I još jedan općenito koristan podatak (od prije ovoljetnjih lokalnih izbora 17. svibnja 2009.g.): predsjednik nevelike općine Umag ima plaću od 18.600 kuna, što je za 1.450 kuna veća plaća od gradonačelnika (desetak puta većeg) grada Splita, gosp. Željka Keruma, koji ima plaću od 17.173 kune! I tek za 1300 kuna manju plaću od gradonačelnika Zagreba gosp. Milana Bandića, koji ima plaću od 19.924 kn, sada umanjenu na 19,932 kune!
- I to je ta Kajinova „istrijanizacija?! O tempora, o mores!

(izvor podataka: „Glas Istre“ i „Večernji list“ od 6. kolovoza 2009.g., str. 4. i 5.).

- Gornje pismo je bilo napisano u tijeku predizborne kampanje za parlamentarne izbore u studenom 2003.g. i poslano gosp. Ivi Sanaderu. A Ivica Račan i njegov SDP su te izbore glatko izgubili! Pa, ipak, ni od Sanadera ništa. Samo „ćorak“! A Božja kazna mu je:
- Sic transit gloria mundi !!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.