UKINUTI ŽUPANIJE, A VRATITI KOTAREVE I REGIJE

Ante Rokov Jadrijević, radikalni politički kritičar, Brtonigla 17. svibnja 2005.g.

Uredništvu hrvatskog „Fokusa“ Komu Treba:

Premijeru Ivi Sanaderu

Uvodna napomena (3. kolovoza 2009.g.):

Pismo koje slijedi nije novo („Ukinuti županije, a vratiti kotareve i regije“),

ali je ponovo, nakon više od četiri godine, jednako aktualno. Naime, prije desetak dana dvaput je u javnosti spomenuta hitna potreba za smanjenjem broja jedinica lokalne samouprave – čiji broj danas iznosi: preko 520 općina, preko 120 gradova i 23 županije. Zbog toga (ali ne samo zbog toga), enormno se namnožila i državna uprava, koja danas, po jučerašnjoj izjavi gosp. Slavka Linića u „Glasu Istre“ (3. kolovoza 2009.g., broji čak 260.000 službenika državne uprave! A to je stravično!! Stravično u odnosu na kraj 1992.g., kada je mjesto premijera hrvatske Vlade bio preuzeo gosp. Hrvoje Šarinić. Dotle je Hrvatska imala („samo“) 35.000 državnih činovnika! Dakle, „što jedna budala učini, milijun pametnih ne može popraviti“! Ili ipak može?

Gosp. Šarinić nam je ujedno ukinuo i progresivno oporezivanje (visokih) plaća, koje je do pada komunizma, pa sve do Šarinića iznosilo i do 75 posto! On je za sve jednako odredio samo 2 posto poreza na plaće. Dakle, još jedno: „što jedna budala učini, milijun pametnih ne može popraviti“! Ili ipak može?

Pročitajte o tome jedan od mojih posljednjih članaka „Konfuzija u glavi Jadranke Kosor“ na ovom istom mojem blogu. Ili to isto na „Dragovoljcu“ (www.Dragovoljac.com).

Međutim, evo su se pojavile i žalopojke - s iste opozicijske strane, da se – Bože moj – to ne može tek tako prelomiti preko koljena, nego nam valjda za smanjenje broja županija, gradova i općina treba neko duže i novo „prijelazno razdoblje“! E, šipak! Dovoljno nam je smjesta vratiti kotareve, ukinuti županije i vratiti (povijesne) regije! Dakako, ostaviti sadašnje općine, ali im oduzeti 30 posto sadašnjih prava – prije svega raspolaganje državnim nekretninama! A moja udbomafijaška Općina Brtonigla je za to najbolji, odnosno najgori primjer!

Uostalom, pročitajte o tome moj stari članak iz 2005.g. Kilavi Sanader taj moj savjet nije poslušao, pa je i to bio jedan od važnih razloga što je tako brzo završio na smetlištu povijesti!

A.R.J.

* * * * * * *

UKINUTI ŽUPANIJE, A VRATITI KOTAREVE I REGIJE

(„Gospode Bože, koliko organa, to mora da je fatamorgana!“)

17. svibnja 2005.g.

Upravo su prekjučer (15. svibnja 2005.g.) prošli još jedni izbori za područnu (županijsku) samoupravu u Republici Hrvatskoj i sve slabosti komunulnog ustroja Hrvatske su ponovo izbile na vidjelo. Negdje sam pročitao, prije nekoliko mjeseci, da u Hrvatskoj imamo preko 430 općina, 45 gradova i 23 županije, kao jedinice lokalne samouprave, a da se na ovim prekjučerašnjim izborima za sve to natječe, za učešće u vlasti, preko 90.000 kandidata.

Ajme majko! Skoro sto tisuća kandidata u ovakvoj malenoj državi, i to samo za vlast u lokalnoj i područnoj samoupravi! A gdje su još druge razine vlasti i državnih institucija? Svi bismo parazitirali na grbači radnog naroda, a nitko ne bi proizvodio materijalna i stvarao duhovna dobra.

Prije dolaska toliko razvikane demokracije, Hrvatska je imala jedva nešto više od stotinu općina. Ustvari su to bili nekadašnji kotarevi (koji su iz političkih razloga bili ukinuti 1962.g., kada se bivša Jugoslavija ponovo prekrajala po velikosrpskom aršinu. Eklatantan je primjer za to bilo prekrajanje kotara Zadar daleke 1962.g. Kad je najmoćniji čovjek u bivšoj Jugoslaviji bio ministar unutarnjih poslova, zloglasni Aleksandra Ranković!!).

Istra je, dakle (sve do početka 1993.g.!) imala svega sedam takvih „općina“ (recimo to točnije: bivših kotareva!). Bilo je to naslijeđe socijalizma, obilježeno velikom državnom i državno-partijskom birokracijom koja je bila iznad države. Tadašnja republička administracija je brojala („samo“) oko 35.000 činovnika, dakako ne računajući tuđu (!) okupatorsku vojsku, tuđu miliciju i tuđe tajne službe, prije svega UDBU i njene brojne suradnike i „špiclove“. A onda se sve to srušilo samo od sebe, zbog svoje promašenosti, svoje dotrajalosti i naročito zbog svoje negativne selekcije kadrova. Kamo su onda nestali „stari štakori“ i njihovi „napredni“ juniori iz tog promašenog sustava?

Kada je konačno krepala „stara mačka“, kolo su zaigrali njeni „stari štakori“ i njihovi „napredni“ juniori, koji su spas za svoju bivšu bezbrojnu partijsku i udbašku „infrastrukturu“ lukavo našli u promjeni komunalne strukture Hrvatske (a to je za njih obavio Tuđmanov batler Hrvoje Šarinić, krajem 1992.g., kada se već rat bio preselio u Bosnu). Hrvatsku su „stari štakori“ ( predvođeni Mesićem, Šeksom i Manolićem) podijelili na preko 400 općina, preko 30 gradova i uveli 23 županije. I u sve to ugnijezdili svoje „napredne juniore“. Tako se postupno cijela birokracija lokalne samouprave (blaže rečeno: administracija) najprije udvostručila, a postupno i učetverostručila! A jako je porastao i broj novih općina i gradova. Primjerice, samo u Istri se broj općina i gradova od sedam popeo na 43!

„Gospode Bože, koliko organa, to mora da je fatamorgana!“

(glasio je jedan duhoviti aforizam iz tog vremena)

Svi to danas znaju, ali se „stari štakori“ još ne daju. Omastila im se i osladila potpuno nekontrolirana vlast. Stoga i ne pokazuju nikakvu volju da smanje svoje enormno povećane apetite i da komunalni ustroj Hrvatske vrate u neko racionalnije stanje. A on je postao kočnica daljeg napretka države, prava rupa bez dna, u kojoj završava sav narodni i nacionalni dohodak, pa i sva nacionalna energija. U usporedbi s krajem 1995.g., kada je Hrvatska već imala 164.000 državnih službenika (podatak objavljen u „Vjesniku“ 16. prosinca 1995.g.), danas ih Hrvatska već ima preko 300.000! (računajući tu i državni „javni sektor“.

Netko će ipak morati povući prvi „carski rez“! Netko će konačno ipak morati „pokrenuti Hrvatsku“! Ili će sam hrvatski narod „pokrenuti“ Njega! Ili pak Onoga koji će doći nakon Njega, a to može biti već za par mjeseci, najdalje krajem rujna ove 2005.godine. Naš predsjednik Vlade, gosp. Ivo Sanader je doduše na tom planu nešto obećao još početkom listopada 2004.g., ali se dosad, u proteklih sedam mjeseci, ništa nije pokrenulo s mrtve točke, najviše zato što je gosp. Ivo Sanader stavio sve na jednu kartu, ali je taj „poker“ glatko izgubio 17. ožujka 2005.g., u dvoboju s monstruoznom „kartašicom“ Carlom Del Ponte, koja je stalno varala na kartama. Utjeha neka mu bude da za taj stol uskoro strašni, eksplozivni, nepredvidljivi i nepodmitljivi Amerikakac John Bolton, s kojim, s kojim se ona neće usuditi varati na kartama i koji će brzo slomiti njenu uštogljenu kičmu!

Elem, sada se valja učiti na porazu i krenuti u potragu za izgubljenim vremenom!

Evo mog prijedloga gosp. Sanaderu: neka smjesta imenuje svog „project managera“ (to je pojam vrlo dobro poznat nama inženjerima), koji će skupiti svoj mali tim od nekoliko stručnjaka, te se dati na posao ukidanja županija, te vraćanja kotareva, uz razumnu i uravnoteženu raspodjelu vlasti između dosadašnjih općina i vraćenih kotareva.

Već sam tako nešto napisao prije šest mjeseci, u svom tekstu –reagiranju, pod naslovom „Malene općine priključiti bivšim kotarevima“, koji nije našao sluha ni u „Vjesniku“, ni u Banskim dvorima. Netko stvarno gubi vrijeme i strpljenje hrvatskog naroda! Netko sistematski sabotira ovu državu, koja mnogima gore na vlasti nije po volji.

Premijer Sanader je prije sedam mjeseci dobro zaokružio ovaj problem, pa čak dao i naslutiti da se tu mora napraviti carski rez i tako smanjiti bremenitost Hrvatske tim nepotrebnim teretom. Nažalost, netko to koči i opstruira. Stoga, evo mog upozorenja:

Prošlo je vrijeme aspirina i „svetih vodica“, doktore Ivo Sanader! Prošlo je i vrijeme injekcija. Evo prolazi i vrijeme skalpela. Približava nam se vrijeme križa. Skoro da je već kasno, ali srećom ne i prekasno! Povucite barem taj jedan carski rez, doktore Sanader! Ukinite potpuno nepotrebne županije, vratite kotareve (makar i pod imenom „Velikih župa!!), te vratite povijesne hrvatske regije – njih pet ili šest, kako se već dogovorite u našem Hrvatskom Saboru. Hitno je potrebno smanjiti broj državnih parazita. Za početak prepoloviti!

Veliku većinu sadašnjih općina ne treba ukidati, nego im samo oduzeti 30 posto dosadašnjih ingerencija i njih povjeriti obnovljenim, odnosno restauriranim kotarevima, uz neke manje korekcije. Naime, čak i u najmanjim općinama (kao na primjer u mojoj općini Brtonigli, ali i u obližnjem Grožnjanu) mnogo se malih, sitnih i naoko manje važnih stvari uradilo, što je poboljšalo komunalnu sliku i strukturu tih malih općina. Nisu to samo nove fasade i/ili renovirane zgrade općinskih poglavarstava, nego su tu i nove kanalizacije, nove telefonske mreže i priključki, uredniji izgled općinskog mjesta, bolja električna mreža i javna rasvjeta, nove pošte, nove agrarije, novi vinski podrumi, itd. Međutim, s druge strane su se pojavili megalomanski apetiti za svojim katastarskim službama, svojim glomaznim računovodstvima, glomaznim komunalnim službama, itd., iz čega se izrodio katastarski i zemljišnoknjižni kriminal i otimačina starih vrtova, vinograda i okućnica, svega onoga što je u vrijeme socijalizma imalo status „društvene imovine“, odnosno status „Alajbegove slame“. Takva je slika naše malene općine Brtonigla danas! Sve dok je postojala velika općina Buje (u stvari bivši kotar Buje!), takva otimačina nije bila moguća. Stoga se treba vraćati polako unatrag i vidjeti gdje su nastajale spomenute „greške“. I polako, ali i odlučno vraćati stvari nazad.

Nije nikakva sramota priznati grešku i vratiti se par koraka unazad. Naprijed ionako ne možemo, jer smo se našli na rubu provalije i samo Vođa-Slijepac može voditi i vući naprijed u istom smjeru.

Nije sramota priznati grešku, jer ono što je jučer bilo „napredno“, već danas se može pokazati nazadno, pa i destruktivno. Sve se stvari vremenom izrode. A nama se to već dogodilo. Zato je premijeru Sanaderu najbolje da izabere „Rikverc“, umjesto „Forverc“. Iskustvo ovog svijeta je pokazalo da se „napredno“ često pokazalo nazadno, a „nazadno“ se često pokazalo napredno. Nekad se to zvalo „dijalektički bakterijalizam“ – ili tako nekako.

Gosp. Sanader, zaveslajte unazad, šijajte! Spasite naš brod od nasukavanja. Ne dajte da već na jesen ovaj naš lijepi brod dobije novog i mrskog kapetana. Taj bi nas opet mogao otpeljati u neku nama mrsku i odvratnu luku i prodati u roblje naših vjekovnih neprijatelja. Vama je nedavno predsjednik republike Stipe Mesić „poklonio“ ocjenu dva, a ja bih Vam kao bivši profesor ipak dao ocjenu dva plus, a prethodnoj Vladi jedva dva minus. Vi ste ipak nešto bolji!

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla