Zbaciti Manolićevog „pravaša“ Antu Đapića!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 24. kolovoza 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“

Zbaciti Manolićevog „pravaša“ Antu Đapića!!

Ponižavajuće i već duže vrijeme katastrofalno stanje u našoj uzurpiranoj Hrvatskoj stranki prava (HSP) još uvijek traje, iako je od posljednjih (hametice izgubljenih!) parlamentarnih izbora prošlo već više od godinu i pol dana. HSP je spao na najniže grane od dana svog ponovnog osnutka, nakon njene zabrane 1929.g. i uvođenja „šesto-januarske diktature“ kralja Aleksandra Karađorđevića (zvanog „Gedža - Oslobodioc“).

Nažalost, takvo je ponižavajuće i katastrofalno stanje u toj hrvatskoj stranki već i od ljeta 2006.g. (dakle već najmanje tri godine), od kada je Anto Đapić samovoljno smjenio gosp. Miroslava Rožića sa ključnog položaja šefa zagrebačke organizacije HSP-a i predsjednika Kluba zastupnika HSP-a u Hrvatskom Saboru. Štoviše, slijedeći moji stariji članki o tom istom uzurpatoru Anti Đapiću zorno će pokazati da je takvo stanje u našem HSP-u još od Đapićevog uspona na čelo HSP-a 1993.g., a što je bilo potpomognuto od strane Manolićeve UDBE i njenog vjernog „pisara“ – Vladimira Šeksa – zvanog „Sova“, odnosno „Kolega“!!

To je, isto tako zorno, već davno opisao i dr. Zoran Božić, ondašnji član Glavnog stana HSP-a, još u proljeće 1993.g. I o tome će ovdje biti riječi – osvrtom na njegov izvrstan i izniman veliki članak objavljen u „Vjesniku“ dne 21. rujna 1994.g., pod naslovom: „Đapićeva 'Konvencija HSP-a' posramila bi i afričke diktatore“.

Ovog ljeta 2009.g. u našem je uzurpiranom HSP-u ponovo zakuhalo. Časna gospođa Ruža Tomašić ovaj put je čvrsto odlučila da ide do kraja (i da više ne odustaje od svoje kandidature za predsjednika HSP-a, kao što je nesmotreno bila odustala početkom prosinca 2007.g., nakon velikog izbornog poraza Đapićevog HSP-a i nakon što je Đapić bio povukao svoju ostavku na mjesto čelnika stranke, a svoje ostavke su „sinhrono“ bili povukli i svi članovi Predsjedništva). Gospođa Ruža Tomašić sa svojim suborcima ovaj put ne odustaje da naprosto zbaci sa čela HSP-a totalitarnog uzurpatora Antu Đapića, u čemu svakim danom stječe sve veću podršku članova HSP-a. A namjera ovih članaka je da joj u tome pomognu!

Samo, tu se iznenada pojavio ozbiljan problem: gospođa Ruža Tomašić je izjavila da ako ne uspije urednim putem zbaciti Antu Đapića, ona će sa svojim sljedbenicima osnovati novu stranku HSP-a. E, to bi bila fatalna greška! Što će nam još jedna nova strančica HSP-a, u moru bezličnih pravaških strančica u Hrvatskoj? Naprotiv, treba do kraja ostati na megdanu i zbaciti Antu Đapića – isto onako kako je on početkom 1993.g. na Konvenciji HSP-a u Kutini zbacio gosp.Dobroslava Paragu!

A nakon toga treba u stranku vratiti sve časne ljude koje je Đapić iz nje izbacio, prije svih dr. Tončija Tadića, Miroslava Rožića, Peru Kovačevića – pa čak i gosp. Dobroslava Paragu ( s kojim se, inače, osobno nisam mnogo slagao, ali mi to nimalo ne smeta da ovo, ovdje i sada, predložim!).

Dakako, Đapić se neće tako lako dati, jer je on u svojoj stranci odavno već napravio pustinju („Lako ti je biti lav, kad oko sebe napraviš pustinju“- aforizam velikog VIB-a iz njegove knjige „Korak nazad“ iz 1980.g., Nolit, Beogrd, str. 111.). Naime, u vrhu Đapićevog HSP-a su danas ostali samo njegovi ortaki, njegove ulizice, njegovi pripuzi, njegove skutonoše i mnogi mračni karijeristi.

Dakle, ljigavi Anto Đapić se ni ovaj put neće dati smjeniti (jer se tomu protive i njegove stare Gazde s Pantovščaka – Manolić, Mesić, Lončar i – Šeks (koji je nedavno čak i odlikovan od strane „predsjednika Republike“ Stipe Mesića!). Evo, već kroz tjedan dana, 5. rujna ove 2009.g. on najavljuje još jednu u beskrajnom nizu „čistki“ u članstvu HSP-a, a odmah potom namjerava i ponovo najaviti svoju kandidaturu za predsjednika Republike!

Lukav je Anto Đapić! Barem za svoje polupismeno članstvo. On sam dobro zna da nema ama baš nikakve šanse na slijedećim predsjedničkim izborima u prosincu ove godine, ali bacanjem prašine u oči svom članstvu on želi ponovo privući na sebe i svoj lik što više svjetala naše šašave i gnjile političke scene. On želi ponovo opčiniti svoje naivno članstvo lažnim glamourom dnevne politike, na što obično nasjedaju oni koji misle ili glasuju svojim srcem, a ne mozgom. A takvih je najmanje 70 posto! Đapić to dobro zna, pa kada već nema kruha, onda dobro može poslužiti i parola „svjetala i igara“, zar ne?!

Podsjetimo se, ovdje i sada, nekih dosadašnjih prljavih stvari Ante Đapića, na čelu našeg HSP-a. Najprije da citiram ovdje već spomenutog dr. Zorana Božića iz Zagreba, ondašnjeg člana Glavnog stana Hrvatske stranke prava, i njegov famozni članak u „Vjesnku“ 21. rujna 1994.g., pod naslovom „Đapićeva 'Konvencija HSP-a' posramila bi i afričke diktatore“, najprije uvodni dio:

„Dragi Ante, u nemogućnosti komunikacije, rasprave i dogovora uobičajenim putem, što je u unutarstranačkim odnosima standard u svim civiliziranim sredinama, a što Ti uporno izbjegavaš, obraćam Ti se javnim putem. Opće je poznato da je rad HSP-a, Tvojim zalaganjem potpuno izvanstatutaran, a Ti strankom upravljaš na uzurpatorski i samovoljan način pomoću organa zvanog Izvršni odbor koji si Ti sam izmislio, koji u statutu stranke ne postoji..... Glavni stan, koji je prema statutu stranke vrhovni organ HSP-a, potpuno je monopoliziran, ne sastaje se prema odredbama statuta i više nema nikakvog utjecaja na kreiranje stranačke politike.

Toj očiglednoj i pogubnoj devijaciji na žalostan način se pridružila 'Druga Konvencija HSP-a', neostaljinistička lakrdija režirana po uzoru na svečane sjednice Kominterne u Boljšom teatru u Moskvi tridesetih godina.....

Stječe se dojam da je u vodstvu stranke nekome posebno stalo da HSP i dalje ostane neosjetljiv na egzistencijalne probleme običnog građanina, kako ne bi eventualnim izbornim uspjehom HSP nekom drugom pomrsio račune....“.

Toliko za ovaj put. U nastavku sutra ili prekosutra ću ukratko komentirati slučajeve g.g. Miroslava Rožića, dr. Tončija Tadića, Pere Kovačevića i Ruže Tomašić, a ako pronađem dr. Zorana Božića (osobno sam poznavao njegovog oca prof Miljenka Božića u Rovinju 1991.-1993.g.!), zamolit ću ga za dozvolu da u cijelosti objavim njegov ovdje citiran maestralni članak iz „Vjesnika“!

A sada i ovdje objavljujem prvi iz serije mojih članaka o Manolićevom lažnom „pravašu“ Anti Đapiću – sve dok ne zbacimo tog agenta Udbe s čela našeg svehrvatskog HSP-a!

I da ne zaboravimo: 1990. i 1991.g. Manolićeva UDBA je od ukupno 72 hrvatske tadašnje političke stranke osnovala čak 52 od njih!! A onaj „šeksualni manijak“ iz Osijeka i Zagreba je preko jednog moj najbližeg prijatelja u Rovinju nudio da i za mene osnuje „Hrvatsku istarsku stranku“. No ja sam ponosno odbio tu ponudu njegove „pravne mafije“, koja je i danas glavni krivac za sav ovaj pravni i politički kaos u novoj Hrvatskoj.

E, moj naivni Tuđmane...

A.R.J.

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Fažana, 26.12.2003.

Uredništvu «FOKUSA»

Uredništvu «Hrvatskog Slova»

ANTE ĐAPIĆU, NE SRAMOTI NAŠE DIČNO IME !

Namjeravao sam ovo reagiranje napisati još 12. studenog ove 2003.g., povodom članka-intervjua novinarke «Vjesnika» Anuške Fjorović s g. Antom Đapićem u Vjesniku od 12.11.2003.g., dakle prije proteklih izbora, ali nisam htio g. Anti Đapiću pokvariti izborne izglede, bolje rečeno izborne izglede njegove državotvorne stranke HSP, čiji sam stari simpatizer, ali ne i član.

U tom intervjuu je gosp. Ante Đapić, na izravan poticaj novinarke, između ostalog rekao i ovo: « HSP nije nasljednik ustaškog pokreta i nemamo se kome ispričavati, jer ne snosimo odgovornost za pokrete iz prošlosti. Želim posjetiti Izrael, jer u povijesnom smislu ima mnogo sličnosti s Hrvatskom, no to ću učiniti poslije izbora. Posjetit ću Yad Vashem i smatram da i mi trebamo imati memorijalni centar».

Ta traljava Đapićeva sugestija je nezgrapno ciljala na imbecilni zaključak da bi on u Izraelu, odnosno u Yad Vashemu ustvari proučio obrazac za podizanje hrvatskog Yada Nashega, imajući valjda u vidu Blajburg, Kočevski rog, Teharje, Sošice, Macelj, Maksimir, Jasenovac, Donje Podgradce (pod Kozarom), a možda i Vukovar, Ćelije, Berak, Škabrnju i druga nova stratišta našeg hrvatskog naroda.

Ovog Božića sam u Vjesniku pročitao jedan članak iz Jutarnjeg lista, iz pera izvjesnog Željka Ivanjeka o tome da je g. Anti Đapiću odbijena «dobrodošlica» u Izrael, u čemu je – sugerira se – ključnu ulogu odigrao jedan od danas najutjecajnijih izraelskih političara Tommy Lapid, rodom iz Novog Sada (!), a krštenog kao Tomislav (!), koji je već duže vrijeme u političkoj koaliciji sa izraelskim premijerom Sharonom, a štoviše je i njegov zamjenik!. A o Sharonu više i ne treba trošiti riječi. Pa ipak ću dodati još i ovo: on je rodonačelnik cionističkog fašizma, koji nimalo ne zaostaje za navodnim „fašizmom“ našeg Ante Pavelića!

Taj Tommy Lapid (rođen u Novom Sadu!) je inače bio i ključna osoba koja se protivila posjetu pokojnog hrvatskog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana Izraelu, kada se (i) On nešto htio ispričati Židovima za neke povijesne činjenice iz svoje knjige «Bespuća povijesne zbiljnosti» - o sramotnoj ulozi i sramotnom ponašanju Židova u koncentracionom logoru Jasenovac za vrijeme Drugog Svjetskog rata. A glupo mu se bilo ispričavati za izrečenu i napisanu istinu!

Ovo nije nimalo paušalna, proizvoljna i retrogradna tvrdnja. Prvi je tu tvrdnju objavio u svojoj knjizi pokojni dr. Ante Ciliga još 1978.g u Rimu – u svojoj knjizi «Sam kroz Europu u ratu (1939-1945)»! Uostalom, dr. Franjo Tuđman se o tome najviše koristio baš tim izvorom. I bio je u pravu.

Nama je danas mnogo dragocjenija mala knjiga židovskog sociologa nastanjenog u Londonu, sina preživjelih žrtava holokausta, Haima Bresheetha, koji je uz pomoć Stuarta Hood-a napisao «Holokaust za početnike» (Naklada Jesenski i Turk, 2002.g.), u kojoj na stranicama 60-65 doslovce potvrđuje sličan primjer iz židovskog geta u Varšavi i Lodzu 1942.i 1943.g., primjer «Judenrata», odnosno kolaboracije vodećih Židova s Hitlerovim nacistima, uoči herojskog ustanka Židova u Varšavskom getu. Sve se zbivalo doslovce isto kao i u Jasenovcu, u kojemu je isto djelovao stanoviti «Judenrat»! I to je potvrdio i napisao jedan Židov, čiji su roditelji stradali kao žrtve holokausta!

Nesretni Franjo Tuđman nije ni znao za tu malu knjižicu, koja je izašla u Londonu 1994.g., a kakvog je «veleposlanika» tamo držao u to vrijeme i po kojem kriteriju odabranog, to zna samo on i Šarinić!

Sramota! A bilo je to baš u jeku najvećih napada na dr. Franju Tuđmana s te strane.

Dakle, Anto Đapić nije ni trebao izraziti svoju predizbornu namjeru da ide u Jerusalem (kao u Canossu!), slično GianCarlu Finiju, iz njemu «bratske» talijanske stranke «Aleanza Nazionale». Dovoljno mu je bilo da upriliči javno skidanje svoje crne košulje na Jelačić placu i njeno javno spaljivanje! E, ali za to trebaju malo jača muda. A i politička dalekovidnost, koja je Anti Đapiću falila od početka.

Skupo Te je stajala Tvoja crna košulja Ante Đapiću i ono Tvoje mjerenje visine kukuruza kod Vukovara! Deset puta sam Te na to javno upozoravao, a ti si se samo jedio name. Postao si balast svojoj vlastitoj stranci, koju si potom ponovo nasukao kada si otišao Račanu (u njegovu Canossu !!) i ponudio oporbeni savez protiv Sanader-Šeksovog HDZ-a, koji Te je odbacio.

Pamet u glavu, Ante Đapiću! Ponudi svoju kapetansku kapu dr.Tončiju Tadiću, a Ti se zadovolji čašću prvog časnika palube svojeg HSP-a. Nije teško biti drugi iza njega, iza dr.Tončija Tadića!

I ne sramoti opet naše dično ime! Sjeti se barem dičnog i dostojanstvenog dr. Ante Starčevića. A sjeti se i našeg dičnog junaka i generala Ante Gotovine.

Ante Rokov Jadrijević, Fažana

P.S.: „Fokus“ i „Hrvatsko slovo ovaj tekst nisu objavili, ali ga je objavio gosp. Mladen Schwartz u svom listu „Ultimatum“ br.8. ljeta 2004.

A.R.J.