K O N D O ( t ) M I N I J

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 30. kol. 2009.

Uredništvu „Glasa Istre“ (reagiranje)

Uredništvu „Dragovoljca“ (www.Dragovoljac.com)

Uredništvu Web portala AMAC-Hrvati ((www.amac.hrvati-amac.com)

Udruga profesionalnih ribara Mare Croaticum 11.kolovoz 2009.g.

(posredovanjem Ante Rokova Jadrijevića, dipl. ing.-a)

K O N D O ( t ) M I N I J

Kako kaže narodna izreka, tamo gdje ima dima, ima i vatre. Članovi udruge profesionalnih ribara Mare Croaticum žele se izjasniti oko kondominija sa Slovenijom. U toj udruzi sjede članovi koji su bili u prvim redovima kad je potpisan sporazum Drnovšek – Račan i danas oko tog problema imaju više mudrosti, znanja i političkog iskustva.

Previše gubiti snagu i vrijeme oko takvih spekulacija nije pametno. Mišljenja smo da vrijedi čuvati snage za „Dan D“, ako će do toga dana uopće ikada doći, bez obzira na to kakav će taj dan biti, ali tek tako – reda radi – smatramo da moramo obavijestiti javnost o našim mišljenjima.

Čisto sumnjamo da će doći do kondominija, jer naši političari vrlo dobro znaju u kakvim su se neugodnostima našli 2002. godine i mislimo da neki još nose traume. Tada se desila pobuna, a odgovorno tvrdimo da bi – ako bi došlo do kondominija – nastala revolucija. Puna nam je kapa te bezobrazne Slovenije i jedino na što ćemo pristati je međunarodni sud.

Na kondominij se ne može pristati iz jedinog razloga a to je nepovjerenje u Slovence. Svih tih godina koristili su se lažima, dezinformacijama, snagom, ucjenom da slome našu volju i da osvoje teritorij koji im nikada povijesno nije i neće pripadati, bez obzira na to što su pokušali mijenjati povijest.

Svi znamo da ako bi došlo do kondominija, tu bi povijesnu priliku Slovenija iskoristila za još bolje ukopavanje u svoje stavove.

Hrvatska je jednostavno ucijenjena radi ulaska u EU. Za tu ucjenu sami smo krivi, jer nas je dosad ta naša gandijevska politika dovela tu gdje jesmo i vrijeme je da se ta politika već jednom promijeni u istu kakvu Slovenija primjenjuje prema nama. Dok se to ne postigne referendumom, EU po prioritetu mora biti u drugom planu.

Smatramo također da bi se prije bilo kojih kompromisa sa Slovenijom, taj narod trebao izjasniti oko ulaska Hrvatske u Europu. Zamislite da idemo u nekakav kondominij samo radi Europe, a da je na kraju na referendumu narod protiv!

Drugo, Hrvatski sabor u više se je navrata već izjasnio da se mora ići na međunarodni sud i ništa više.

* * * * *

Za kraj, kad je potpisan Ozimski sporazum 1975.g., Italija se sporazumno dogovorila s Jugoslavijom da brodovi veće tonaže nesmetano mogu prolaziti kroz Sloveniju za Trst. Kad se raspala Jugoslavija, Slovenija je prihvatila Ozimski sporazum i talijanski brodovi i dalje plove nesmetano, slobodnim režimom plovidbe u slovenskom teritorijalnom moru. Pitamo se, kako to da za Talijane vrijedi takav jedan režim, a Slovenci takav isti mogući režim odbijaju?!

UPR Mare Croaticum

P.S.: Gornji tekst je već objavljen u „Glasu Istre“, odakle je i preuzet na moj blog „Semper Paratus Croatiae – nakon što je jedan od glavnih autora propustio dogovoreni rok da mi taj tekst pošalje e-mailom.

A.R.J.

* * * * * *

Komentar Ante Rokov Jadrijevića:

Ništa bez reciprociteta! Reciprocitet je najbolja zaštita

našeg narodnog i državnog suvereniteta!

Vidljivo je da je gornji tekst „Kondo(t) minij“ mjestimično nejasan. Stoga mislim da bi bilo korisno taj iznimno koristan tekst malo bolje precizirati i djelomično pojasniti ....

Primjerice, u rečenici „ .... i vrijeme je da se ta naša gandijevska politika već jednom promijeni u istu kakvu Slovenija primjenjuje prema nama“. Držim da tu nedostaje ključna riječ: - reciprocitet !

Bit ću toliko slobodan da citiram neke moje članke iz „Vjesnika“ iz ljeta 2001.g. („Slovenci bi s nama mijenjali 'naše za naše'“, od 29. svibnja 2001., te „Hrvatska treba tražiti povrat granice na Dragonju“, od 30. kolovoza 2001.g.). Citiram iz posljednjeg članka - posljednju rečenicu:

„Dakle, ništa bez reciprociteta. Uostalom, reciprocitet bi morao biti okosnica naših odnosa sa svim našim susjedima, pa i sa međunarodnom zajednicom. Reciprocitet je najbolja zaštita našeg narodnog i državnog suvereniteta!“.

Citirat ću i moj ključni prijedlog iz prvog članka: „vrijeme je da se odnosi sa Republikom Slovenijom s tzv. 'bratskih odnosa' reduciraju na hladne odnose reciprociteta.... Nisam za to da da u naše i njihovo ime razgovaraju i pregovaraju naše i njihove desnice! Kad pregovaraju desnice, onda ni ratni sukob nije daleko. Ali sam za 'hladni rat' s njima. Zašto? Zato što oni upravo tako već deset godina postupaju s nama!“.

Iz ovoga je vidljivo da je naša (Račanova!) ljevica uzalud potrošila čitav svoj mandat da riješi tzv. „problem“ u Piranskom zalivu. Zato je, potpuno zasluženo, izgubila slijedeće izbore. Međutim, i nažalost, naša ljevica još nije ništa naučila iz tog svog velikog poraza! Nikako da im na vrh jezika dođe sveta riječ – suverenitet!

Druga nejasnost u gornjem tekstu se odnosi na rečenicu: „Smatramo također da bi se prije bilo kojih kompromisa sa Slovenijom, taj narod trebao izjasniti oko ulaska Hrvatske u Europu. Zamislite da idemo u nekakav kondominij samo radi Europe, a da je na kraju na referendumu narod protiv!

Osobno držim da bi bilo korisno da se oba naroda već sada izjasne referendumom o ulasku Hrvatske u EU!! Da se jasno vidi što misli čitav narod, a što njegova suluda politička nova klasa!

Što se mene tiče, ja sam osobno već davno, prije pet godina, o tome iznio svoj stav našem premijeru Sanaderu, ovako: „Gosp. Sanader, odgodimo sami ulazak u EU za pet godina“, još 3. lipnja 2004.g.. Nažalost, Sanaderu je trebalo više od četiri godine da shvati kako ga politička Ljubljana, kao i EU, godinama vuče za nos. Stoga je On tek početkom ove 2009.g. okrenuo svoju kabanicu naopako i zauzeo čvrst stav prema drugoj strani! A slično je svoju kabanicu u odnosima sa Ljubljanom izvrnuo naopako i predsjednik Mesić!

Slažem se sa UPR Mare Craoticum da „dok se ne postigne referendum, EU po prioritetu mora biti u drugom planu“. Sva sreća da je EU i SAD konačno stigla Božja kazna, u vidu petog jahača apokalipse – Aglo-Američke „svjetske recesije“! Tek sada su naši vodeći političari shvatili da nama nije jedini spas u EU! Nažalost, ne svi. Pogotovo ne politikanti iz one malešne i već skoro marginalne HNS. Svi mi ostali već dobro znamo da nam spas nije u EU.

Ukratko - da, „puna nam je kapa te bezobrazne Slovenje“!!

Jednako tako, puna nam je kapa te bezobrazne EU !! Neće ni ona još tako dugo.

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

Brtonigla