KAKO JE LAŽNI „PRAVAŠ“ ANTO ĐAPIĆ GODINAMA UZURPIRAO HRVATSKU STRANKU PRAVA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 1. rujan 2009.g.

Uredništvu „Dragovoljca“

KAKO JE LAŽNI „PRAVAŠ“ ANTO ĐAPIĆ GODINAMA

UZURPIRAO HRVATSKU STRANKU PRAVA

Vrijeme Ti je Anto Đapiću za konačno polaganje računa! Vrijeme Ti je otići na smetlište povijesti, jer nisi časno položio nijedan od Tvojih sudbonosnih pravaških ispita! Jer nikada i nisi bio pravi pravaš! Zapravo, Ti si bio samo Manolićev i Šeksov „trojanski magarac“ u HSP-u i njihova „sitna moneta za potkusurivanje“ (kako je često govorio Manolićev i Šeksov „drug“ Tito).

A da je to doista tako, neka posluži ova moja malena retrospektiva Tvog gnjusnog, štetočinskog i izdajničkog djelovanja u HSP-u. Zapravo uzurpatorskog, jer ti zapravo i nisi izdajnik! Jer Ti nisi nikad izdao Manolića i Tvog osječkog pajdaša, opskurnog „Kolegu“ Vladimira Šeksa!

U ovom današnjem tekstu (kao 3. nastavku u seriji pod naslovom „Zbaciti Manolićevog 'pravaša' Antu Đapića!!“) bit će objavljena još dva povezana teksta, iako je među njima vremenska razlika od čak deset godina. Prvi je tekst iz 1994.g., iz pera dr. Zorana Božića iz Zagreba, ondašnjeg člana Glavnog stana Hrvatske stranke prava, objavljen u „Vjesniku“ 21. rujna 1994.g., a drugi je moj tekst iz 2004., objavljen u „Ultimatumu“ g. Mladena Schwartza u ljeto 2004.g. Tek toliko da se pokaže povijesni kontinuitet 15-godišnjih uzurpacija lažnog „pravaša“ Ante Đapića nad Hrvatskom strankom prava.

A.R.J.

* * * * *

Dr. Zoran Božić, Zagreb „Vjesnik“, 21. rujna 1994.

„Otvoreno pismo g. Anti Đapiću, samozvanom 'prvom čovjeku HSP-a',

u povodu neostaljinističke lakrdije zvane 'Druga konvencija HSP-a',

održane u njegovoj režiji u Rijeci 17.rujna 1994.“

Đapićeva „Konvencija HSP-a“

posramila bi i afričke diktatore

Dragi Ante, u nemogućnosti komunikacije, rasprave i dogovora uobičajenim putem, što je u unutarstranačkim odnosima standard u svim civiliziranim sredinama, a što Ti uporno izbjegavaš, obraćam Ti se javnim putem. Opće je poznato da je rad HSP-a, Tvojim zalaganjem već dulje vrijeme potpuno izvanstatutaran, a Ti strankom upravljaš na uzurpatorski i samovoljan način pomoću organa zvanog Izvršni odbor, koji si ti izmislio, koji u statutu stranke ne postoji.

U tom se pogledu nimalo ne razlikuješ od svog prethodnika g. Dobroslava Parage. Glavni stan, prema statutu vrhovni organ HSP-a, potpuno je monopoliziran, ne sastaje se prema odredbama statuta i više uopće nema nikakvog utjecaja na kreiranje stranačke politike.

Pogubna devijacija

Toj očiglednoj i za stranku pogubnoj devijaciji na žalostan se način pridružila „Druga Konvencija HSP-a , neostaljinistička lakrdija režirana po uzoru na svečane sjednice Kominterne u Boljšom teatru u Moskvi tridesetih godina XX. stoljeća, gdje unaprijed pripremljena skupina uzdanika iznosi referate, o kojima delegati kasnije ne smiju raspravljati.

Nigdje u demokratskom svijetu nije moguće organizirati i provesti konvenciju političke stranke bez rasprave, jer je rasprava delegata najvažniji dio susreta, na kojem se planira i određuje stranački program, što znači i sudbina stanke na slijedećim izborima. No, naravno, takva rasprava može za pojedinca biti vrlo neugodna, a može dovesti u pitanje i opstanak vodstva stranke, pa ju je u tom smislu najbolje zabraniti ili onemogućiti.

Onemogućavanje rasprave, uz to potpuno neregularno, jer je rasprava bila prihvaćena od delegata konvencije kao točka dnevnog reda, predstavlja civilizacijsku sramotu i šamar kako delegatima HSP-a, te pravaškom pokretu u cjelini, tako i cijelom hrvatskom narodu i njegovoj mnogostoljetnoj kulturi.

Jesi li mislio na to, dragi Ante, da će ovaj postupak, kao ništa drugo, zorno ilustrirati budućim biračima na izborima, što će se dogoditi s demokracijom u Hrvatskoj budu li glasovali za HSP.

Ovakvim je manevrom delegatima konvencije uskraćeno bilo kakvo, inače statutarno pravo da odlučuju o programu i budućnosti stranke, a isti je program u Tvojoj verziji trebala izraditi mala skupina Tvojih uzdanika, naravno pod Tvojom kontrolom. Pred takvim postupkom mogli bi se posramiti svi afrički dikatori, uključujući i cara Bokasu I.

Kad Kandare spava ...

Uspjehu cijelog susreta zanačajno je pridonio i njegov voditelj, predsjednik Glavnog stana HSP-a prof. dr. Boris Kandare, koji je na stolcu postavljenom na bini, pred četiristo nazočnika , u prekidima, poluotvorenih usta i na krajnje degutantan način, prespavao praktično čitav radni dio sjednice, te je u uvjetima tako reducirane prostorne i vremenske orijentacije izgubio svaku kontrolu nad tijekom zbivanja.

Na konvenciji je osim toga osobito vješto izbjegnuto iznošenje i formuliranje stavova stranke na polju radnosocijalne i sindikalne politike, politike zapošljavanja, mirovinskog i invalidskog osiguranja, te zdravstvene zaštite i osiguranja, a upravo će se na tom kompleksu problema dobivati idući izbori. Stječe se dojam da je u vodstvu stranke nekom posebno stalo da HSP i dalje ostane neosjetljiv na egzistencijalne probleme običnog građanina, kako ne bi eventualnim izbornim uspjehom nekom drugom pomrsio račune.

Nazočne na konvenciji vrlo je neugodno dojmilo oduzimanje prava da govore , skupini delegata iz Centralne Bosne, koji su vrlo teško i uz savladavanje mnogih prepreka uspjeli doći u Rijeku, vjerojatno kako ti jadnici ne bi mogli za biološko uništenje hrvatskog naroda i njegovo stradanje u tom kraju optužiti službenu hrvatsku politiku i poimence njene kreatore.

Nasilje i teror

Dragi Ante, Hrvatskom strankom prava se ne može upravljati prijetnjama, nasiljem i terorom. U Virovitičkoj je podružnici, od ruku stranačkih batinaša pretučen, te zadobio teške tjelesne ozljede, rizničar, g. Josip Hodak, samo zato što je, uostalom kao i ja, mislio svojom glavom i nije iskazivao bespogovornu odanost velikom vođi. Jesi li uopće svijestan, dragi Ante, u kojoj će mjeri taj postupak, kao ništa drugo, zorno ilustrirati budućim biračima na izborima u Virovitici, kakva će im biti sudbina budu li glasovali za HSP.

Dragi Ante, Ti si svoje osobne interese stavio iznad interesa sranke i interesa vlastitog naroda. Oni koji su Te iz osječkog HDZ-a poslali k nama pravašima i lansirali Te na političku pozornicu, nisu Te, međutim, naučili da se takva greška plaća osobnim debaklom, krahom stranke na izborima i nesrećom naroda. Uostalom, politika HSP-a u zadnje vrijeme s pravaštvom ima vrlo malo veze.

Stan od HDZ-a

P.S.: Budući da si od rješavanja svojega stanbenog pitanja u svojim nastupima napravio javni problem, a rješavanje stanbenog pitanja je zapravo osobna stvar pojedinca, ja Ti isto tako javno čestitam na stanu dobivenom od hrvatskih vlasti. Vrlo je pohvalno da se HDZ brine za rješavanje stanbenih problema opozicijskih političara.

Svojim pokroviteljima poruči da ćeš pravaški pokret podvesti od njihovu rezervnu političku opciju za iduće izbore samo preko nas mrtvih. I molim Te nemoj, poput Josipa Broza, paranoidno tragati za grupama vanjskih i unutarnjih neprijatelja, da bi ih optužio za skandalozne događaje u riječkom kazalištu. Žalostan ishod Druge konvencije HSP-a isključivo je rezultat i posljedica Tvoje totalitarne svijesti.

Dr. ZORAN BOŽIĆ

član Glavnog stana

Hrvatske stranke prava

Zagreb

II. dio

Semper Paratus (A.R.J.), Pula 10.II.2004.g.

Komu Treba:

ĐAPIĆEVE LOŠE TEZE I PROTEZE

Kako se od dvije loše političke teze može doći do dvije loše političke proteze, pokazuje najnovija Đapićeva izjava (7./8. veljače ove 2004.g.) da njegova stranka HSP više ne smije biti politički talac HDZ-a, te da je sasvim logično i normalno očekivati da će HSP već na općim lokalnim izborima koalirati čak i sa SDP-om, najvjerojatnije u Zagrebu!

Da nešto nije u redu s tim njegovim novim stavom (znanim kao prizemni politički oportunizam!), jasno je i Anti Đapiću, kad se opravdava: «Do sada je bilo prešutno pravilo da je koalicija sa SDP-om nezamisliva. Međutim, želimo srušiti te predrasude i tražiti partnere izvan političkih krugova u kojima smo do sada percipirani». Prije će biti riječ o isčašenom političkom razmišljanju, te pokušaju neprincipijelne političke koalicije sa svojim smrtnim neprijateljima. Probao je to već gosp. Dražen Budiša, pa je nepovratno potonuo u živo političko blato.

Najčudnije je da je istog dana, nešto prije te njegove konferencije za novinare, Ante Đapić od svog «Glavnog stana» dobio «jednoglasnu» potporu kao kandidatu za predsjednika HSP-a, za još jedan mandatni period, na saboru HSP-a 28. veljače, jer je «njegov dosadašnji rad ocijenjen vrlo uspješnim». Đapićev «rad» ili Tadićev i Rožićev trud?

Dakle, ako sam dobro razumio stvar, uskoro bi Hrvatskom mogao vladati Račanov i Đapićev «Centralni komitet Glavnog stana» Stranke Demagoških Promjena i Hrvatske Stranke Praha (i pepela pomirbe s oznašima i udbašima)! Znači da bi uskoro mogle vladati dvije loše teze i dvije loše proteze!

Gadna stvar je euforija (subjektivno dobro osjećanje kod teških bolesnika, katkada baš pred smrt)! Tako se, pretpostavljam, osjećao i gosp. Dražen Budiša prije dvije godine, baš uoči svog političkog Sudnjeg dana. Đapić sve češće pokazuje iste simptome gubljenja kompasa i orjentacije u vremenu i prostoru.

Samo dan-dva ranije je Ante Đapić dao intervju za «Jutarnji list» i tamo izjavio: «Nisam bio ratnik, ali sam apsolutno bio aktivni sudionik Domovinskog rata. Ja sam u HOS-u bio ono što je Antun Tus bio u HV-u». Đapić je tako obrazložio zbog čega se, u sudskoj tužbi kojom je Grad Zagreb tražio njegovo iseljenje iz gradskog stana, odjednom pozvao na svoj braniteljski status i tako, privremeno, izbjegao deložaciju (citat).

E, pa vrijeme je da nas naš dragi Ante Đapić malo podsjeti na to zašto je pobjegao iz Osijeka u ljeto 1991.g., baš kad je u njemu počinjao teški i krvavi Domovinski rat! Da nas podsjeti kako se po Zagrebu ljuto borio protiv srpskih ražnjića i čevapčića, kako je od toga teško otekao oko trbuha i oko vrata, takorekuć smrtonosno, što je bio skoro nerješiv problem za njegove krojače, koji su mu svaki mjesec morali krojiti i šiti novo odijelo, te da nam objasni u čemu je bila njegova sličnost sa časnim generalom Antonom Tusom, ondašnjim Načelnikom Glavnog stožera HV-a. Nije valjda da je vidjela žaba kako se konji potkivaju, pa i ona digla nogu?

A bilo bi dobro još jednom čuti priču kako ga je Manolić «delegirao» u Paraginu i Paradžikovu Hrvatsku stranku prava i kako je odmah nakon toga Ante Paradžik mučki ubijen. Ako su to zaboravili Velimir Kvesić, Vlado Jukić i dr. Boris Kandare, mi ostali skromni «pristaše, ali ne i ustaše» (!!) to nismo i nećemo nikad zaboraviti!

Čudim se ostalim «pobočnicima» u Đapićevom «Glavnom stanu»: Kuda Vam se toliko žuri ljudi Božji? Sanader srlja naprijed u minsko polje američkog militarista Donalda Rumsfelda, koji je baš tog istog dana u Zagrebu pohodio svoje nove marionete u Banskim dvorima, kako bi im zapovijedio da mu u Irak i Afganistan pošalju hrvatske vojnike (kao «glinene golubove»), e da bi iračka i afganistanska nova gerila (!!) imala na nišanu neke druge mete, a ne "jadne i nedužne» Ameri-kance.Takva je, eto, sudbina marionetskih režima, pa HDZ-u treba ostaviti da se sam koprca u svojim kučinama i svojim svakodnevnim gubljenjem obraza. Vrijeme je počelo raditi protiv Sanaderovih «mirotvoraca». Sličnu je cijenu već platio i Ivica Račan. I on je htio sjediti na dvije stolice.

Pametan vođa jedne zdrave hrvatske stranke bi znao mirno čekati ishod tog vazalnog i vazelinskog odnosa. Bolje gubiti vrijeme, nego izgubiti obraz! A za takvo što HSP mora naći novog vođu. Đapić je svoj obraz izgubio još 1991.g. On povratkom SDP-u ustvari zatvara svoj osobni krug?

A što je s nama ostalima, nama «pristašama, ali ne i ustašama»?

Semper Paratus (A.R.J.)

Pula