Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka: Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 24. rujna 2009.

Uredništvu „Dragovoljca“ i „HaKaVe-a“

Gosp. Sutliću i gospođo Hloverka:

Uklonite tog „novinarskog gnoma“ sa HTV-a!

Vječiti HTV-ov „kandidat za novinara“ i „novinarski gnom“ Aleksandar Stanković (kako ga je 2004.g. nazvao ugledni beogradski novinar Aleksandar Tijanić; jedan stariji tekst iz 2004.g. o tom znamenitom TV-dvoboju donosima u drugom dijelu ovog teksta!) opet nam je napravio jednu svoju tipičnu televizijsku svinjariju, odnosno diverziju; kao već profesionalni provokator, zločesti začinjavac i patološki medijski huškač, u svojoj je zloglasnoj TV-emisiji „Nedjeljom u 2“ tobože „ugostio“ novog splitskog gradonačelnika Željka Keruma i vezao ga na svoju srpsku „Prokrustovu postelju“! Na njoj je Aca Stanković javno „isleđivao“ gosp. Keruma kao tipični srpski gedžovanski „islednik“, ali se namjerio na pravog junaka: Kerum mu nije ostajao dužan, te je Aci Stankoviću odgovarao recipročno drsko i bez ikakvog zazora!

Istini za volju, takvo što Aca Stanković čini nama Hrvatima već desetak godina (javno „isleđuje“ naše najbolje uglednike!) i za to prima vrlo visoku plaću, po tzv. „autorskom ugovoru“. E, pa došlo je vrijeme da se tog primivca, po-četničkog „islednika“ i novinarskog gnoma konačno i definitivno ukloni s naše „hrvatske“ HTV, gosp. Vanja Sutliću i gospođo Hloverka Novak Srzić! Postupite s njim mnogo strože nego sa zloglasnim Denisom Latinom: Latin, zvani „Ćirilica“, bio je veliki manipulator poluistinama, Aca Stanković je veliki provokator i agresivac, ukratko agresor!

* * * * * *

Rezultat tog TV- intervjua nam je dobro poznat: potpredsjednik hrvatske Vlade, inače Srbin, dr. Slobodan Uzelac je taj intervju nazvao „kao primjer nedavne verbalne polucije gradonačelnika drugog po veličini grada u Hrvatskoj“ - citiram Novi list, odnosno Glas Istre od 23. rujna ove 2009.g. na str.8. – „Uzelac je mislio na Keruma, koji je za nedjeljnog gostovanja na HTV-u kazao da nema šanse da mu Srbin bude zet. Uzelcu je zasmetalo i to što se javna televizija, kad je u pitanju taj istup, nije distancirala i ogradila, a od javnih je institucija zatražio da počnu provoditi zakonom propisane akcije protiv agresivnih ispada u javnosti“.

„Nužno je zaštititi javnu riječ od govora mržnje“ rekao je dr. Slobodan Uzelac, potpredsjednik aktualne hrvatske Vlade.

Lijepo rečeno, važno rečeno i čini se, na prvi pogled, opravdano rečeno. Ali je prilično nejasno rečeno i k tome još jakojednostrano rečeno! A „pola istine je cela laž“ kažu Srbi.

Naime, ta potpredsjednikova tvrdnja o „agresivnoj verbalnoj poluciji“ bi se u jednakoj ili još većoj mjeri mogla atribuirati (pridodati, pripisati) i njegovom Srbinu, „vječitom kandidatu za novinara“ Aleksandru Stankoviću, jer je on taj koji već desetak godina non-stop zagađuje naš medijski prostor. On je taj koji nama Hrvatima stalno pripisuje nekakav „rasizam“, broji nam krvna zrnca, on je taj najveći govornik mržnje, on je taj medijski mutivoda, koji nam nikad ne da mira. A to još nijednom nije zasmetalo potpredsjedniku hrvatske Vlade dr. Slobodanu Uzelcu!! Zanimljivo. A zašto?

Zato što je to njihov zajednički teror manjine, pa je zadnji čas da to shvati i dr.Slobodan Uzelac, kome nismo zaboravili onaj njegov huškački govor u Srbu 27. srpnja ove godine, kad je ucjenom aktualne vlasti (u kojoj je on potpredsjednik Vlade!) tražio obnovu spomenika četničko-partizanskog ustanka protiv tadašnje hrvatske Države.

Krajnje je vrijeme da se HRTV vrati svom hrvatskom narodu, koji ga i plaća, te da već jednom prestane teror manjine u medijskom prostoru Države i Republike Hrvatske! Mi se tom medijskom teroru s HRTV-a moramo suprostaviti svim snagama, inače će nam se ovaj novi totalitarizam Udbo-fašističkog javnog mnijenja u Hrvatskoj petrificirati (okammeniti) za još najmanje sedamdeset slijedećih godina! Posebno na HR1!

I da upozorim: ne dešava se to samo nama – Hrvatima: na to je još prije tri i pol godine u Zagrebu upozoravao ugledni francuski filozof, sjajni Židov Alain Finkelkraut, poznati prijatelj Hrvata, koji je i sam u svojoj zemlji Francuskoj čest plijen medijskog linča i njihovih medijskih hijena, jer je „povrijedio popularno „pravo manjina“. I protiv njega su „mediji nastupili kao porota, kao sila pravde koja mora ugušiti 'rasističku' pomisao bilo kakvog osporavanja „multikulturalizma“. Ukratko, i u Francuskoj su mediji postali propovjedaonice, s kojih se upravlja emocijama masa, umjesto informacijsko sredstvo, što je bila njihova prvotna namjena.

Prošle nedjelje, 20. rujna ove 2009.g. u stalnom nedjeljnom podlistku srpskog Novog lista „Mediteran“ je neizostavni medijski „diverzant“ Slobodan Šnajder u svojoj stalnoj jednostraničnoj kolumni objavio veliki članak o još jednom sjajnom Židovu Walteru Laqueur-u (rođenom u Breslau/Wroclavu u Poljskoj, a živućem u Americi) povodom njegove knjige „Posljednji dani Europe“ (Nakladnika „Prometeja, Zagreb), u kojoj autor hrabro progovara o nezadrživoj, štetnoj i kobnoj islamizaciji Europe. A to zloglasni kroatofob Slobodan Šnajder (o kome sam naoštrije pisao još 21. lipnja 1995.g.: „Šnajderove narcističke rane“ - objavljeno na mojem blogu „Semper Paratus Prometheus“ 12. rujna 2008.g.) autoru osporava, otvoreno se nadajući liberalizaciji i sekularizaciji Islama, navodeći sumnjive primjere Irana, Turske i nekih arapskih zemalja.

Jadni Slobodan Šnajder: on je zaboravio (ili nikad nije ni znao?) za proročansku tvrdnju Karla Kautzkog iz 1922.g. (Velikog Židova rođenogu Pragu, vodećeg socijalistu svog vremena, koji je dugo živio i radio u Beču) da „budućnost pripada primitivnijim narodima“, što se u potpunosti i potvrdilo već u XX. Stoljeću (koje smo netom preživjeli), a još će se više i tragičnije potvrditi u ovom XX. Stoljeću! Dakle, već sada živimo posljednje dane Europe!!

I da ovdje završim s jednim drugim „kandidatom za novinara“ i „novinarskim gnomom“,

inače Udbo-katolikom Carlosom - Dragom Pilselom , sada „novinarem“ šerbo-ištrijan-skog „Glasa Istre“, a do nedavno „novinarom“ fekaliziranog srpsko- orjunaškog „Novog lista“ iz „Srpske Rijeke“! I on se post festum okomio na gosp. Željka Keruma, u svojoj stalnoj kolumni „Democroacia“ (ispravnije bi bilo „Demoncroazia“, odnosno „Demonizirana Croazia“!!), u tekstu pod naslovom „Od Thompsona do Keruma“.

Tko o čemu, a Udbo-katolik Drago Pilsel o Thompsonu, o ratnom zatvoru u Lori, o njemu i njegovim Gazdama u Londonu poželjnoj zabrani križa u javnom prostoru Hrvatske, te na kraju o Kerumu. A od čega bi drugog živio Udbo-katolik Drago Pilsel?

Taj se Udbo-katolik Pilsel posebno jarosno okomio na dio izjave gosp. Keruma da „Srbi nam nikad ništa nisu dobrog donijeli nama, pa neće ni sad“, te na uvodnu rečenicu gosp. Keruma, koju je Pilsel ovako prezentirao: „one gnjusobe o Srbima 'koji trebaju znati gdje im je mjesto“, o „novinarima Jugoslavenima“, o političkim suparnicima koji laju“, tek su medijske poslastice koje služe javnosti za jednokratnu zabavu, odvraćaju pažnju od pravih svinjarija....“. Dalje sljedi još jedna promašenih kvazi-crkvenih propovijedi Udbo-katolika Drage Pilsela, koja nikome više nije zanimljiva. Stoga taj dio preskočimo. Još samo citirajmo ovo: „Tad ga je Stanković priupitao bi li ikad pristao na to da mu zet bude Srbin? I dobio je ono što je tražio: 'Nikako i nikad neće biti' rekao je oštro Kerum, dodajući da je tako odgojen“.

A evo što tome misli sam Udbo-katolik Drago Pilsel: „To, taj 'odgoj' to je ta strašna stvar“.

Hm, a što bi Srbin Aca Stanković odgovorio da mu netko postavi slično pitanje: bi li pristao da mu neki Šiptar bude zet ili da mu se sin oženi nekom Šiptarkom??!!

E, to bi tek bilo:,„Cvrc Milojka!“.

Eto, to je taj medijski teror Soroševih hijena, koji nas agresivno non-stop zasipa s HRTV-a i sa stranica srpskog Novog lista i udbaškog Glasa Istre – tek da samo njih spomenem!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

* * * * * *

A u nastavku, pročitajte još i ovo:

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 19. studeni 2.000.g.

Uredništvu „Vjesnika“ Komu Treba: Ministru (MUP-a)

Uredništvu „Novog Hrvatskog slova“ dr. Marijanu Mlinariću

Uredništvu „Glasa Istre“/“Novog lista“

Reagiranje: „Iskorak u sjeni tetovaže“, „Draža tetovaža“ (15./17. studenog 2.000.g.)

„Novinarski gnomi“ ili Sramota našeg novinarstva !

Vjesnik skoro svakodnevno u svojoj velikoj rubrici „iz dnevnog tiska“ prenosi pisanje vrsnog novinara Branka Mijića iz riječkog Novog lista. I to nije loše. Dapače, to je Vjesniku jedna od tri najbolje stranice. Loše je samo to da gosp. Branko Mijić sve češće „zastranjuje“ u vode plitkog propagandizma starog komunističkog tipa, a to se pokazalo u njegovom članku „Draža tetovaža“, objavljenom u Novom listu dne 15. studenog ove 2.004.g., a prenešenom sutradan u Vjesniku.

Novinar Branko Mijić spočitava našem ministru „policije“ (dr.) Marijanu Mlinariću da se „proslavio“ kad je zabranio prelazak državne granice košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću, onom dotičnom koji na nadlaktici ima istetoviran lik četničkog vojvode Draže Mihajlovića... Pa, Bože moj, što je loše u toj zabrani našeg ministra gosp. Mlinarića?

Dalje citiram tu žalopojku Branka Mijića: „Gurović tako nije stigao u Zagreb, jer je odbio prekriti Dražu tetovažu flasterom ili nečim sličnim“. A onda slijedi Mijićev „davež“ čitatelja mnogo kultiviranijeg Vjesnika samom činjenicim što je (citiram): “Galićeva katedrala duha ugostila u emisiji „Nedjeljom u dva“ nekadašnjeg ministra Slobodana Miloševića Aleksandra Tijanića, koji je s dalekovidnice nesmetano veličao dotičnog Miloševića, ustvrdivši da je „u najmanju ruku diskutabilno pitanje je li bio fašist“. Mijiću je, dakle, zasmetalo i to što je hrvatska policija mirno pustila „da se nekadašnji novinar slobodno odšetao zagrebačkim ulicama“, te plitko zaključuje: „Teško je pretpostaviti po čemu je to Mlinarićevi policajci razlikuju Gurovićevo od Tijanićeva četnikovanja, kada jedne te iste zakone prema njima suprotno primjenjuje“ (završen citat).

Previše je tu stvari „nadrobljeno“, te stoga neću ni spominjati ostatak tog neprimjerenog i za Vjesnik sasvim nepotrebnog Mijićevog teksta. Već ovo što sam naveo premašilo je svaku mjeru dobrog ukusa, jer osim plitkog propagandizma sadrži u sebi i brojne druge insunuacije!

Prije svega, Aleksandar Tijanić uopće nije „veličao“ Dražu Mihajlovića, već ga je samo vrlo oprezno i uljudno branio, na granici svog nacionalnog dostojanstva, a vjerovatno i vodeći dobro računa da tu emisiju HTV-a pomno prate i u Srbiji. I branio ga je samo tom jednom spomentom rečenicom! Pa ma koliko bila prostačka navaljivanja voditelja te nesretne TV emisije „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića, gospodin Tijanić se nije dao navući na tanak led i isprovocirati (kao ni drugi vrsni sugovornici Aleksandra Stankovića u gotovo istovjetnim situacijama). Jedino je gosp. Tijanić takve novinare odrešito nazvao „novinarskim gnomima“ (izraz koji i ja osobno godinama i redovito upotrebljavam za takve novinare u Hrvatskoj!).

Gosp. Aleksandar Tijanić je izvrsno pokazao brojnim našim „novinarskim gnomima“ kako se svoju Domovinu (odnosno Otadžbinu) ne pljuje ni na kakvom stranom i tuđem „vrućem terenu“, kakav mu je bio pripremio njegov imenjak Aleksandar Stanković, pa makar to bilo i usred Zagreba!

Kamo sreće da su isto tako nastupali u Beogradu brojni hrvatski „novinarski gnomi“, da ih sada i ovdje ne nabrajam poimenice. Ima ih par čak i u umjerenom i kulturnom „Vjesniku“. Tijanić je, kada je trebalo, odlučno odbacivao brojne prostačke aluzije Ace Stankovića na njegovu povezanost sa Slobodanom Miloševićem i njegovim prljavim ratom u Hrvatskoj (ali i u BiH i na Kosovu), odlučno izjavljujući: „Taj rat nije bio moj rat!“. Izjavio je i da „naša sudbina je bila da se raziđemo“, te da je „Milošević bio jedan od glavnih krivaca rata“, spominjući u nastavku ulogu međunarodnih faktora u raspadu Jugoslavije. Itd.

Mene je kao Hrvata posramilo ponašanje voditelja te nesretne emisije Aleksandra-Ace Stankovića, kojeg nipošto ne mogu nazvati ili titulirati „gospodinom“ ( što bez krzmanja atribuiram gosodinu Tijaniću!). Stankovićeva dosadna i stupidna, uz to i neprekidna navaljivanja je gosp. Tijanić (na kraju uvrijeđen prostaklucima Aleksandra Stankovića) gorko okarakterizirao ovim riječima i rečenicama: „Ja sam loš, ali ne toliko loš koliko se Vi trudite da me lošim predstavite“. No nakon novih navaljivanja Aleksandra Stankovića je morao nažalost odgovoriti istom mjerom: „Vi ste (Stankoviću) kontejner nepotrebnih informacija u ovoj emisiji“, te nakon toga: „To je jedino što dobro znate“ i na kraju, na prostačku aluziju Ace Stankovića da se gosp. Tijanić kndidirao za političara“, odgovorio mu je: „Vi ste se kandidirali za novinara!“. Bravo gospodine Tijaniću!!

Naš zagrebački, dugogodišnji „novinarski kandidat“ Aleksandar Stanković očito nije bio ni blizu dorastao velikom beogradskom novinaru Aleksandru Tijaniću, pa njegova RTS sada vodi protiv Galićeve HTV sa 5:0 ! Zanima me što će sada Glavni direktor HRTV-a Galić učiniti sa svojim lošim „goalkeeperom“ Acom Stankovićem? Za početak mu predlažem da nam tu Stankovićevu emisiju barem ponovo prikaže, da još jednom bolje vidimo tko nas je, kako i zašto toliko osramotio! A ja bih rado mijenjao Stankovića za Tijanića! I to u omjeru 5:1 ! I slovima: pet Stankovića za jednog Tijanića!

Vraćam se na onaj nesretni početak članka „Draža tetovaža“, inače vrsnog riječkog novinara Branka Mijića, onaj dio o košarkašu „Partizana“ Milanu Guroviću. Dakle, Gurović nije stigao u Zagreb , jer je na našoj granici odbio prekriti svog „Dražu tetovažu“ flasterom ili nečim sličnim, na svojoj nadlaktici. Djelomično mu je odgovorio novinar-kolumnist našeg Vjesnika Zoran Vodopija, inače i pomoćnik glavne urednice Vjesnika Andree Latinović, dva dana kasnije, argumentom da ni u Beograd ne bi bio pripušten neki imaginarni košarkaš Cibone s tetoviranim Antom Pavelićem na svojoj nadlaktici. Bravo!

No, ja ću to još pojačati argumentima: što bi se dogodilo da njemački košarkaš Dirk Nowitzky na svojoj nadlaktici istetovira lik Adolfa Hitlera (ili na ramenu znak „Svastike“)?! Kako bi na to reagirao Svjetski židovski Kongres?! Što bi se dogodilo s košarkašem Dirkom Nowitzkym? Drugi primjer: kako bi reagirao Izrael kad bi neki gostujući talijanski košarkaš, u utakmici protiv „Maccabi-ja“, došao s tetovažom lika Mussolinija na svojoj nadlaktici (ili njegovog liktorskog znaka „fascia“)?

Konačno, što bi se dogodilo da neki košarkaš „Splita“ ili „Širokog“ na svojem ramenu istetovira znak „U“? Digla bi se sva najotrovnija pera brojnih hrvatskih „novinarskih gnoma“, dirigiranih od strane hrvatskih „Gedža s Pantovščaka“, zar ne! I odmah bi u to „udrobili“ (kao i novinar Branko Mijić!) i našeg Thompsona, našeg Ivicu Kostelića („spremnog poput njemačkog vojnika prije napada na SSSR 1941.g.“), naše dečke iz Kaštel Lukšića koji su nedavno napisali grafite „Živio Saddam Husein!“ (kad je to trebalo napisati!!), a neizostavno bi opet „udrobili“ i njima strahovito mrski „Glas Koncila“ i njegovog bivšeg urednika don Anđelka Kaćunka.

Da, gospodo „drugovi“: „Mržnja je uHrvata uvijek bila relativan pojam“. Kao i u Branka Mijića! Kao uostalom i na Mesićevom Pantovščaku!

Semper paratus!

Ante Rokov Jadrijević

P.S.: Nitko ovo pismo reagiranja nije htio objaviti. Ni Vjesnik, ni Glas Istre, ni Novi list. Pa čak ni sveprisutni Domagoj Margetić.

A.R.J.