GOSPOĐO KOSOR, ZAŠTO TAJNOVITOST U DRŽAVI KOJA SEBE NAZIVA „REPUBLIKOM“?

Ante Rokov Jadrijević (Semper Paratus Croatiae) 6. rujna 2009.g.

Uredništvu „Dragovoljca“

GOSPOĐO KOSOR, ZAŠTO TAJNOVITOST

U DRŽAVI KOJA SEBE NAZIVA „REPUBLIKOM“?

Slušamo jučer (5. rujna 2009.g.) da bi „granični spor sa Slovenijom mogao bi biti rješen uskoro“. Koji to granični spor? Onaj na Muri? Onaj na Svetoj Geri? Onaj u Metljici? Onaj u Podgradu i Obrovu? Onaj u Hrvojima i Topolovcu?

I, konačno, što je to sporno u Piranskom zalivu? Slovenačke teritorijalne pretenzije prema hrvatskom ozemlju ili možda slovenački iredentizam nedostižne Velike Slovenije?!

Uostalom, što je s drugim i nama jednako važnim sporovima sa Slovenijom? Što je s ukradenom štednjom naših štediša u Ljubljanskoj banki? Što je s 260 milijuna eura njihovog prvog duga nama za neisporučenu struju (četiri godine!) iz naše zajedničke Nuklearke u Krškom? Što je – nakon toga – s onim drugim dugom, onom kasnije neisporučenom strujom (novih šest mjeseci!), u vrijeme Račana i njegove „Koalicije narodnih izdajnika“?

I da ne zaboravimo: Republika Slovenija sistematski opstruira napore Austrije i Italije da se sa Republikom Hrvatskom povežu bržim i modernim međunarodnim cestama: Graz - Zagreb i Trst – Rijeka. A to je istovremeno i namjerno blokiranje pristupa građanima Hrvatske Zapadnoj Europi!

Isto to se naročito osjeća ovdje na našoj Bujštini: zašto nam se uporno blokira izgradnja brže i modernije autoceste Buje-Trst, odnosno Umag – Trst?

Nejasno je zbog čega Hrvatske stalno popušta Sloveniji? Neću ovdje špekulirati o bezbroj mogućih razloga (primjerice, o podmićivanju naših političara ili stranačkih vrhuški! Zvalo se to mito ili enormna provizija, sve je to isto!). Osobno glavni razlog tome vidim u kriminalnoj tajnovitosti pojedinih političara na vlasti!

Stoga, gospođo premijerko Jadranka Kosor: ako nećete da i Vi osobno uskoro završite na stupu srama ili na smetlištu povjesti, čuvajte se naših oštrih pera! Ako i Vi prevarite ovaj naš hrvatski narod, posebno u Piranskom zalivu ili u našem epikontinentalnom pojasu našeg dijela Jadrana, kao što su to učinili Račan i Sanader (prve četiri godine Ive ZERP-a Sanadera!), smjesta ćemo Vas prozvati i upozoriti da Vaša nova Vlada nije položila prisegu pred Hrvatskim Saborom, da je puna kriminalaca koji su pobrali kriminalne „provizije“, da je .... a onda....

..... onda „ni Vaša neće gorjeti do zore“!!

* * * * * *

Svrha ovih novih i starih tekstova o desetogodišnjim jalovim i uzaludnim pregovaranjima sa Slovencima o hrvatskom dijelu Piranskog zaliva, o hrvatskoj granici na Muri, o slovenačkoj okupaciji hrvatskog dijela Svete Gere, o zajedničkoj Nuklearki u Krškom (koju su nam Slovenci drsko i bezobrazno već dvaput otimali!), o dugovima Ljubljanske banke hrvatskim štedišama (koji nam se već dvadeset godina ne vraćaju!), - jest da se hrvatski narod ponovo mobilizira protiv novih mogućih podvala i kapitulacije još jedne hrvatske Vlade (Račan-Sanader. Jadranka Kosor), te davanju novih ustupaka Sloveniji.

Želimo ovdje i sada upozoriti gospođu Jadranku Kosor da njoj i njenoj HDZ-ovskoj Vladi nećemo dozvoliti sklapanje nikakvog tajnog sporazuma s još jednom bezobraznom slovenačkom Vladom – ovaj put s Pahorovom Vladom. Hoćemo da zadnju riječ ima naš parlament, odnosno naš Hrvatski Sabor! Hoćemo da hrvatska javnost zna koji se novi hrvatski ustupci ovaj put daju Sloveniji.

Hoćemo da to spriječimo!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Semper Paratus Croatiae)

* * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, Pula 29. svibnja 2001.

Uredništvu „Vjesnika“

Uredništvu „Hrvatskog slova“ Komu Treba: g. Ivici Račanu

Slovenci bi s nama mijenjali „naše za naše“

Pažnju su mi privukla dva članka u „Vjesniku“ o našim spornim problemima s Republikom Sloveniji: „Diplomatske igre sa sporazumom“ sjajne slovenačke novinarke Saše Vidmajer, te „I u malograničnom sporazumu ustupci Sloveniji“, našega sjajnog novinara „Vjesnika“ Marka Barišića.

Napomena: Izvadke članka Saše Vidmajer dati ćemo u post scriptumu ovog teksta.

Dakle, slovensko ministarstvo vanjskih poslova gosp. Dimitrija Rupela, i poslije gotovo četiri godine, na sve načine opstruira ratifikaciju Sporazuma o malograničnom prometu i suradnji, potpisanoga još 28. travnja 1997.g. S druge strane, Republika Hrvatska stalno daje neke ustupke: ustupila je Republici Sloveniji svoja dva sela (Hotize i Murišće), ustupila je slovenačkim ribarima (besplatno) pravo izlova ribe na 750 četvornih kilometara južno od Poreča, i t.d. Ono što i novinari često zaboravljaju, Hrvatska je 1956.g. (prisilno) „ustupila“ šest naših crkvenih župa u sjeverozapadnoj Istri, između Buzeta i Momjana (Hrvoji, Topolovac, Gradin, Pregare, itd.). A ono što sam i ja gotovo zaboravio: Hrvatska je Sloveniji oprostila oko 600 milijuna DEM stare devizne štednje, koju nam je ukrala Ljubljanska banka i koju je Tuđmanova Vlada pretvorila u državni dug!

Hrvatska je 1946.g. urotom Kardelj-Ranković-Đilas bila prisiljena ustupiti Sloveniji više od 60 hektara svog zemljišta u Piranskom zalivu (lijevo od ušća rijeke Dragonje u more) i pristati na pomicanje granice za oko dva kilometra južnije – s ušća rijeke Dragonje na odvodni kanal Svetog Odorika. Čovjek koji se tome protivio bio je smjenjen s najviših državnih položaja FNRJ, uhićen i poslije dvije godine tamnovanja u beogradskoj Glavnjači ubijen. Zvao se Andrija Hebrang!

Dakle, vrijeme je da se odnosi s Republikom Slovenijom s tzv. „bratskih odnosa“ reduciraju na hladne odnose reciprociteta. A evo zašto.

Ako mi njima damo cijeli Piranski zaliv za našu deviznu štednju (kako nas Slovenci sada ucjenjuju!), dali smo naše za naše! Ili pak, ako mi njima „ustupamo“ dva naša sela – Hotize i Murišče – a oni će nama vratiti našu Svetu Geru. I to je opet naše za naše!

Nisam za to da u naše i njihovo ime razgovaraju i pregovaraju naše i njihove desnice. Kad pregovaraju desnice, onda ni ratni sukob nije daleko! Ali sam za „hladni rat“ s njima. Zašto? Zato što oni upravo tako već deset godina postupaju s nama!

Ante Rokov Jadrijević

Pula

(„Vjesnik“ je ovo objavio, a „Hrvatsko slovo“ je ovaj tekst odbilo)

Post scriptum:

U našoj „Slobodnoj Dalmaciji“ legendarnog Glavnog urednika Josipa Jovića je 28. siječnja 2001.g. objavljen mali članak:

Ljubljansko „Delo“ o odnosima Slovenije i Hrvatske

Štednju vratiti, od Pirana odustati!

Ljubljana (Hina) – „Slovenija se mora odreći maksimalističkih očekivanja i u rješavanju otvorenih pitanja s Hrvatskom ići na kompromis, ma koliko to bilo bolno za vladu i javnost“, piše u subotnjem komentaru vodećeg slovenskog dnevnika „Dela“.

.........................

Jedini siguran put do sređivanja međudržavnih odnosa vodi preko snižavanja slovenskih očekivanja, što uključuje i gorku spoznaju o kompromisu“, piše komentatorica Saša Vidmajer.

„Depoziti Ljubljanske banke su im oduzeti i žele ih natrag. Neće se odreći Piranskog zaliva, jer slute da ga niti međunarodna arbitraža ne bi u cijelosti dodijelila Sloveniji“, piše u komentaru.

„Neka se državno vodstvo konačno posavjetuje i razmisli o novcu s naslova Ljubljanske banke, koji je potrebno platiti i o morskoj granici, koja neće biti onakva kakvu crtaju“, savjetuje kommentatorica, dodajući da „nakon što stvari rasčisti u svojoj sredini, neka vodstvo stvar pojasni i javnosti, razumjet će, neće biti prvi put“.

Komentatorica tvrdi da bi slovenski državni zbor trebao odustati od Memoranduma o cjelovitosti Piranskog zaliva iz 1995.g., a u pogledu duga Ljubljanske banke pokazati znak dobre volje, kako bi dočekali isti znak od Hrvatske.

„Previše je razloga, od susjednih do europskih, koji diktiraju preokret u odnosima s Hrvatskom“, zaključuje komentatorica.

„Slobodna Dalmacija“

(28. siječnja 2001)

* * * * *

P.S.: nastavak u sutrašnjem prilogu gosp. Daniele Koleca, predsjednika UPR Mare

Croaticum iz Umaga.

Ante Rokov Jadrijević

Brtonigla