Guverner dr. Rohatinski ne govori istinu !

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Istra 13. list. 2009.

Uredništvu AMAC-Hrvata (www.amac.hrvati-amac.com)

Uredništvu „Dragovoljca“ (www.dragovoljac.com)

Guverner dr. Rohatinski ne govori istinu !

Prekjučer, u nedjelju 11. list./okt. 2009. guverner HNB-a dr. Željko Rohatinski je u TV Dnevniku HTV 1 namjerno govorio neistine o ovoj našoj sadašnjoj (dubokoj i fatalnoj!) ekonomskoj, financijskoj i socijalnoj krizi. Po njegovim riječima, koje su danas osvanule u svim dnevnim novinama, ova kriza je počela (tek!?) 2004.g.

Ma, nije valjda – da smo toliko zaboravni?!

Radi veće preciznosti, evo njegovih riječi iz današnjeg Glasa Istre/Novog lista, iz članka pod naslovom: „Kriza počela dolaskom Sanadera“, iz pera novinarke Aneli Dragojević Mijatović: „Iz ove krize koja se manifestira kao recesija, možemo se izvući već u prvoj polovici iduće godine, ali iz strukturne krize, koja je počela 2004. godine s porastom javnog duga i deficita, te stvaranjem balona na tržištu kapitala i nekretnina, nećemo se izvući tako brzo, odnosno za to će trebati totalni zaokret u ekonomskoj politici“.

Istini za volju, ja sam to kudikamo točnije i istinitije pisao još 2002. (znači, znatno prije dolaska hohštaplera Sanadera na vlast !), dakle prije sedam godina, kada sam često upozoravao tadašnjeg premijera Ivicu Račana na potrebu snažne debirokratizacije države, na potrebu za restrukturiranjem gospodarstva (ali i društva!) i prestanak neodgovornog zaduživanja njegove Vlade u inozemstvu. A što su oni radili? U svom mandatu, Račanova Vlada je uvećala broj državnih činovnika za skoro15.000 (i to samo u državnoj upravi!), a istodobno otpustila 16.000 naših branitelja iz HV-a i MORH-a, otpustila preko 3.000 naših policajaca (mahom branitelja iz Domovinskog rata!), spašavala je glomazne socijalističke PIK-ove, a zadužila se za više od 12 milijardi eura. Uz to počela je rasprodaju naših tvornica (primjerice Željezaru Sisak, dio INE, oprostila ogromne dugove Sloveniji za zajedničku Nuklearku Krško (sve skupa oko 300 milijuna eura!), rasprodavala naše banke (Ri-banku čak dvaput!), itd.

Dakle, strukturna kriza nije počela sa Zgubidanom Sanaderom! To je namjerna neistina guvernera HNB-a dr. Rohatinskog, s ciljem bacanja prašine u oči, odnosno bacanja dimnih bombi ispred nezavisne hrvatske javnosti.

Što se tiče naše dužničke krize, nije točno ni ono što je (u istom članku) rekao ekonomski savjetnik Željko Perić, citiram: „Sanaderova Vlada naslijedila je oko (??, op.a.) 20 mili-jardi eura vanjskog duga i u šest godina ga je udvostručila.....“.

Lako je uočljivo kako (bivši??) udbo-komunistički i novi (soroševski) judeomasonerijski novinari u našim dnevnim i tjednim novinama uporno i do iznemoglosti ponavljaju svoje laži istog ovakvog sadržaja. Stoga se osjećam dužnim pred svojim hrvatskim rodom ustati u obranu istine o nastanku i enormnom uvećanju naših državnih dugova i deficita.

Hrvatska je činom svog osamostaljenja naslijedila 3,5 milijardi dolara duga bivše Jugoslavije. Iz nametnutog i prljavog agresorskog rata, koji mi Hrvati s naše strane opravdano nazivamo Domovinski rat, Hrvatska je izašla s inozemnim dugom od svega 5,5 milijardi dolara. Krajem 1996.g. dobili smo novu Vladu gosp. Mateše (i njegovog ministra financija Škegre!). Pred njima je bio težak zadatak obnove naše porušene i na svaki drugi način devastirane Domovine, a tu je bila još i reintegracija našeg Podunavlja i Istočne Slavonije. Bilo kako bilo, nakon smrti našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana i novih parlamentarnih izbora, 3. siječnja 2000.g. na vlast dolazi Račanova „Koalicija narodnih izdajnika“ (što se ne odnosi na gosp. Dražena Budišu!). Račanov ministar financija dr. Mato Crkvenac preuzima u svoje ruke naš inozemni dug od svega 8,5 milijardi dolara, kao i deficit državne blagajne, koji je bio u razumnim maastrichtskim okvirima!!

Premijer Račan i njegova „Koalicija narodnih izdajnika“ počinje vraćati svoje „dugove“ onima koji su je doveli na vlast – američkoj, britanskoj i djelomično francuskoj ambasadi, odnosno njihovim državama. A taj dug je prije svega bio - projektirani povratak preko 300.000 izbjeglih Srba, od kojih su 2/3 bili četnici i njihovi jataci!

Pored ministra Crkvenca (kojeg sam ja u to vrijeme nazivao „Minhauzenom“!), glavni nositelj tog zadatka je bio ministar građevinstva Radimir – Rade Čačić, poznat odranije kao „Veliki maher“ sa svojim građevinskim „divom“ Koningom (to je izvan ove priče). Ministar Čačić žurno kreće u temeljitu obnovu 40.000 srpskih kuća, od kojih polovica nije bila porušena (o tome vrlo dokumentirano piše već nekoliko tjedana jedini naš pravi desničarski list, odnosno tjednik „Hrvatski list“!). Do kraja svog turbulentnog mandata, Čačić je uspio obnoviti 35.000 srpskih kuća. A to je papreno koštalo!

Već početkom rujna 2002.g. Račanova Vlada se suočila s propašću svog vlastitog državnog proračuna! To ja odlično pamtim, jer sam na tu vijest – sredinom listopada te iste 2002. g. reagirao svojim tekstom „Najteže sankcije su nam počele još 3. siječnja 2000-te godine!“. Podsjetimo se da su te jeseni krenula velika poskupljnja goriva i električne energije, koja su za sobom povukla i poskupljenja gotove svega ostaloga. Čitavu zimu su dolazila nova i nova poskupljenja, iako je stanje na inozemnim tržištima još bilo vrlo stabilno i vrlo povoljno.

Osim svega toga, nakon dvije godine oklijevanja, otezanja i odugovlačenja, ministar Čačić nastavlja već davno započetu gradnju auotocesta prema Splitu, Rijeci i Goričanu na mađarskoj granici. Konačno se dovršava prva cijev tunela Sveti Rok. Međutim Račanova Koalicija gubi nove parlamentarne izbore krajem studenog 2003.g. Ukupni državni dug se popeo na 22,5 milijardi eura!! A i deficit državne blagajne se povećao za preko 50 posto.

Dakle, netočno je ono što sada govore guverner dr. Rohatinski i savjetnik Željko Perić! A to nije nimalo slučajno. To je dio urote i medijskog agit-propagandnog rata protiv nove hrvatske Države. A za to veliku krivicu snosi i “Veliki meštar svih hulja“ Sanader, koji je uništio skoro sav domoljubni i državotvorni tisak, a propustio je i očistiti HRTV od brojne Račanovske i udbaške novinarske bagre i kojekakvog drugog novinarskog ološa. Uz to, poklonio je našu „Slobodnu Dalmaciju“ najgorim neprijateljima hrvatske Države, umjesto da je vrati u ruke legendarnog Josipa Jovića i njegovih novinarskih izvrsnika: Čelana, Vukmana, Marijačića, Guge i drugih. I njihovih čitatelja, među kojima sam i ja bio. Srećom, ostao nam je (kakav-takav, ali čisto naš!) „Hrvatski list“, a tu je sve veći broj autentičnih hrvatskih domoljubnih i državotvornih web portala (među njima i moja tri bloga!). „Istina je krenula, i ništa je više ne može zaustaviti“ (francuski Židov Roger Garaudy, Paris, 1996.)

Podsjećam na dio jedne izjave premijera Ivice Račana od 19. rujna 2003.g.:

„Najveći problem ove države je visoki dug“. Ja sam na tu njegovu izjavu reagirao svojim tekstom: „Najveći problem ove države nisu visoki dugovi, nego Račanovi visoki 'drugovi'“. Dakle, „carta canta“! Očito je da ću taj tekst morati iznova objaviti, jer mi to ni „Vjesnik“ ni „Hrvatsko slovo“ nisu htjeli objaviti. Ali nikad nije kasno.

I na kraju samo jedno kratko upozorenje: upravo teče oštra saborska rasprava o novim promjenama našeg Ustava u kome naša dva ključna Židova pošto-poto hoće do kraja učiniti HNB dr. Rohatinskog potpuno nezavisnom od naše hrvatske Države. Vjerovali ili ne – upravo tako! Dakle, nakon ciljane i fatalne rasprodaje naših banaka, sad njih dvojica rade na tome da nam otmu još i našu HNB, kao zadnju kariku našeg državnog suvereniteta! Ako se to dogodi, naša HNB će postati puka filijala u rukama ECB i londonske Zelene lihvarske internacionale! A u to ju je dr. Rohatinski već neformalno i pretvorio! Otuda i ključ razumijevanja krajnje sumnjivog nagrađivanja dr. Rohatinskog u Londonu, kao „najboljeg bankara u svijetu“ početkom ove godine!

E, to moramo na svaki način spriječiti! Ovo je moj način!

Više o svemu ovome u posljednja dva velika članka našeg sjajnog Spectatora na našem AMAC-u (www.amac.hrvati-amac.com).

(nastavit će se.....)

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)