 Ovih dana postalo je sigurno kako HDZ po treći put za redom igra na istu kartu:
Od dva zla manje, te strah od crvene Hrvatske. Nije to u biti nimalo loša strategija. Prošla je dva puta, zašto ne bi još jednom? Prvi put, potpuno shvatljivo. Narod je mislio kako glasa za onaj stari, Tuđmanov HDZ. A onda je stiglo otrežnjenje u liku i (ne)djelu Ive Sanadera i njegovih poslušnika, koji su izdali svaki domoljubni glas koji su na izborima dobili. Prvi potez Sanaderovog HDZ-a bio je odbacivanje pravaša i dovodjenje na vlast aboliranih četnika u SDSS-u, sa kojima su ušli u koaliciju. Nastavilo se dalje. Dvije godine kasnije, generala Gotovinu se 'lociralo, uhitilo i transferiralo' dok se nama istovremeno objašnjavalo kako je HDZ to odradio u našem interesu. Grade se kuće i stanovi za izbjegle Srbe i abolirane četnike, koji nam se vraćaju u masovnom broju, dok mnogi hrvatski branitelji i Hrvati općenito istovremeno nemaju krov nad glavom. Polako je postajalo jasno kako ovaj, Sanaderov HDZ, veze nema sa onim HDZ-om koji je stvarao državu. Pred izbore 2007. HDZ odjednom mijenja politiku. Optužnice protiv hrvatskih branitelja skrivaju se od očiju javnosti, nalaze se u statusu mirovanja. Nisu povučene, da ne bude zabune. Samo privremeno obustavljene, dok ne prodju izbori. HDZ se sjetio riječi 'domoljublje' koja je protekle četiri godine njegove vladavine spavala negdje zimski san. Predizborna retorika naprosto odiše domoljubnim nabojem, a narod, suočen sa mogućnošću dolaska crvenih na vlast, uz još crvenijeg Mesića, počinje se nadati kako možda nije još sve izgubljeno, kako će HDZ ako pobjedi ovaj put biti drugačiji. Četiri godine antihrvatskih poteza HDZ-a jednostavno blijede u sjećanju naroda i HDZ ponovno pobjedjuje. Ovaj put tijesno, ali pobjedjuje. I, što se dogadja? Isti čas nakon pobjede HDZ zaboravlja svaku svoju domoljubno izgovorenu riječ. Nastavlja sa svojom antihrvatskom politikom svom snagom. One optužnice protiv hrvatskih branitelja aktiviraju se, te se pristupa ponovno 'lociranju i uhićivanju' ovaj put u Hrvatskoj i ovaj put daleko masovnije. SDSS, koji je naravno ostao koalicijski partner, ovaj put traži i dobija još više, uključivo ćirilicu i još puno stvari koje tek polako izlaze na vidjelo. EU interesi i dalje su daleko iznad hrvatskih interesa, a Srbija se bez ikakvog protivljenja od strane hrvatske Vlade uspjela nametnuti kao neka vrsta mjerodavnog tijela kada je u pitanju Domovinski rat. I dok Srbija hapsi naše branitelja i podiže optužnice protiv njih, Tadić je u Hrvatskoj izgleda najpoželjniji gost. Danas, neposredno prije izbora, situacija je potpuno identična. Imamo s jedne strane Pusićku, Čačića, Milanovića i ostale crvene, koji bi najradije isti čas stvorili novu Jugoslaviju, što će i biti u mogućnosti napraviti ako dobiju dvotrećinsku većinu. Debelo potpomognuti crvenim Josipovićem, za kojeg mi se čini kako bi i rodjenu majku prodao ako bi to omogućilo povratak bratstva i jedinstva. S druge pak strane, imamo HDZ. Koji bi, sukladno svom djelovanju od 2003.g. pa do danas, doista iz naslova trebao izbaciti ono – Hrvatska. A Jadranka Kosor svo to vrijeme nije bila na Marsu. Bila je rame uz rame Sanaderu, njegova desna ruka, osoba od povjerenja. Da je tome tako najbolje govori činjenica kako ju je baš Sanader instalirao na mjesto premijerke, poput kralja koji odredjuje svoga prijestolonasljednika. Provela je više od šest godina na tom položaju, a njezino 'Kud Ivo, tud i ja' izgleda se izgubilo negdje kada je Ivo otišao u Remetinec. Dakle, shodno tome, postoji par mogućnosti: - Jadranka Kosor nije odobravala što radi Sanader, ali je šutjela i pomagala mu u tome. To bi je opisalo kao beskičmenjaka, osobu kojoj su jedino bitne moć i vlast, daleko iznad naroda. I kao kukavicu, koja se ne usudi izreći svoje mišljenje. - Jadranka Kosor je odobravala sve što je Sanader radio, a sada se pretvara kako nije, u svrhu dobivanja izbora - Jadranku Kosor baš briga što se radi, sve dok je ona na vlasti i njoj je dobro Ne znam koja od ovih mogućnosti je gora, ali ni jedna ne zvuči poput osobina nekoga za koga bih htjela da je na vlasti. No, izgleda kako ima još dosta ljudi koji se ponašaju kao da imaju kolektivnu amneziju, pa nastoje po svaku cijenu spasiti taj isti HDZ, od kojeg nismo doživjeli nešto domoljubno i pozitivno u posljednjih osam godina njihove vladavine. Zaboravljaju se izdaje i prodaje, zaboravlja se lociranje i transferiranje, zaboravljaju se abolirani četnici u Vladi. Zaboravljaju se tamnice pune hrvatskih branitelja, politički montirani procesi, srpske optužnice, izjave njihovog koalicijskog partnera Stanimirovića kako su Hrvati krivi za Vukovar….sve se zaboravlja. Ili je u pitanju jako kratko pamćenje, ili se jednostavno gradi prljava politička karijera. Svakako da opasnost od crvenih ne treba umanjivati niti jednog jedinog trena. Oni su uglavnom ono što su i bili, komunisti koji su morali postati nešto drugo nakon uspostave Hrvatske države, ali su u srcu ostali isti. Nikada nisu odustali od Jugoslavije i nikada nisu prestali raditi u tom pravcu. Uz pomoć predsjednika, koji je izgleda još gori od svih njih skupa, bit će u mogućnosti baciti nam državu na koljena i uvesti ju u jugo integracije. No, pokušavam vidjeti što je to za mene, ili bilo kog drugog domoljubnog Hrvata sada dobro, dok je HDZ na vlasti. Uz najbolju volju, ne nalazim ništa. Svaki hrvatski branitelj može se pitati samo jedno: Kada će doći po mene? Kada ću platiti zatvorom zato što sam branio zemlju? U najboljem slučaju, može očekivati srpske istražitelje koji će ga podvrgnuti poniženju i ispitivanju. U onom drugom, može očekivati sudbinu Veljka Marića, za kojeg nisam čula kako se HDZ pretrgnuo u pokušajima da ga izbavi iz četničkog zatvora. Ja jednostavno nigdje ne vidim te promjene o kojima se piše i na koje se pozivaju oni koji su pohrlili u pomoć HDZ-u. Po čemu se to HDZ vraća onom izvornom, Tudjmanovom HDZ-u? Za tako nešto nije dovoljno ime Tudjmanovog sina, niti nekoliko generala i intelektualaca koji su ušli u HDZ, ili ga podržavaju. Sve ostalo je isto kao i prije. Osim što su se sada, pred izbore, ponovno sjetili domoljublja. Narodu se nameće mišljenje kako mora odlučiti samo jedno: Hoće li da slijedeći period protiv države i naroda rade oni koji se otvoreno svrstavaju protiv naših interesa, ili oni koji se lažno predstavljaju kao naši? A to jednostavno nije istina. Obzirom kako se desne stranke nisu uspjele ujediniti, jedino što se može je truditi se da u Sabor udje što više ljudi koji prohrvatski misle i osjećaju, kako bi dalje mogli zastupati naše interese. Jer, to nećemo dobiti ni od HDZ-a a još manje od SDP-a. A najmanje od onih koji će baš na domoljubnim glasovima požuriti u koalciju sa HDZ-om, ukoliko ovaj uopće bude imao izgleda za sastavljanje Vlade. Potrebno je dobro razmisliti o tome tko nas nikada do sada nije prodao i izdao, tko nikada nije radio protiv interesa Hrvatske i Hrvata. A što se HDZ-a tiče, (ovog Sanaderovog i Kosoričinog, a ne onog Tudjmanovog), on je do sada dva puta pobijedio. I dva puta nas izdao. Tko želi da ga se još jednom izda, neka glasa za HDZ! Diana Majhen | 
No comments:
Post a Comment