GUVERNER HNB-a ROHATINSKI, ŠUPLJA KUNA I PROPAST NAŠE BRODOGRADNJE

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing. 26. siječanj 2009

(Semper Paratus Croatiae.com)

.

Uredništvima AMAC-Hrvata, HaKaVe, Dragovoljca & To all to whom it may concern!

GUVERNER HNB-a ROHATINSKI, ŠUPLJA KUNA

I PROPAST NAŠE BRODOGRADNJE

Prošli tjedan slušao sam još jednu u nizu promašenih emisija o našoj posrnuloj brodogradnji - na prvom programu Hrvatskog radija (HR1). Bilo je to dne 23. siječnja ove 2009.g., bilo je to opet u jutarnjoj emisiji „U mreži Prvog“. A voditelj te emisije je opet bio promašeni novinar Mario Harapin. Drzak, bahat, bezobrazan. Dakako, samo prema slušateljima, odnosno brojnima iz „glasa javnosti“ („vox populi, vox dei“!). Tema dana je bila brodogradnja i slom državnog proračuna. Glavni gost je bio ministar financija g. Ivan Šuker. A privilegirano su u tom emisiji još učestvovali neki neizbježni mlitavi sindikalci, neki neizbježni univerzitetski „učeni glupaci“ (ekonomskog smjera) - ukratko, sve sami „tup-tup“, „glup-glup“, kako to već standardno biva u toj i sličnim emisijama HR1, recimo u „Pulsu javnosti“ i (političkom) „Poligrafu“.

Već sam više puta pisao o „bandi Šestorice“ koja vodi te emisije (časni izuzetak je novinar Darko Labor!). No, istini za volju, prije par godina u tim emisijama je bilo i mnogo gore! (I o tome sam svojevremeno pisao, a i opet svjedočim na mojem trećem blogu „Semper Paratus Prometheus“).

A što je najvažnije, glavne stvari u toj emisiji uopće nisu ni rečene. Kao i uvijek dosad! Stoga ću to ja ovdje i sada ponoviti i podsjetiti na ono što sam pisao protekle dvije godine na Web portalu AMAC-Hrvati (www.amac.hrvati-amac.com). I nisam bio sam! Naročito mi je bio blizak sjajni gosp. Spectator, ali i dr. Milan Jelić iz Buenos Airesa u Argentini.

Dakle, ponavljam svoje već stare argumente: naša brodogradilišta još od 1945.g. su ubijali silno precijenjeni Yu-Dinar, a od 1994.g. silno precijenjena hrvatska kuna. Prije ih je pljačkao Beograd, a sada ih pljačkaju Banski dvori i Pantovščak! Na svakom isporučenom brodu Država ih opljačka (putem pljačke deviza i silno precijenjene kune!) za oko 50 do100 milijuna kuna, odnosno u protuvrijednosti USdolara. A US dolar je od 2002.g. bio u knockdown-u! Primjerice, isporuči se brod po cijeni od 50 milijuna dolara i za to se dobije mizernih 225 milijuna kuna. A da je tečaj Eura ili dolara bio realniji - recimo 40 posto viši, brodogradilište bi dobilo oko 100 do 130 milijuna kuna više! A što tek reći o previsokom PDV-u, koji je premijer Sanader uoči izbora krajem 2003.g. bio obećao smanjiti sa 22 posto na 20 posto? A što tek reći za brojne druge poreze i „doprinose“, koji služe naviše za krpanje državnog proračuna i raskošan život „Nove političke Klase“ (koje se, evo, već pretvorila i u kastu!). Preporučujem svima izvrsnu knjigu „La Casta“ dvojice talijanskih novinara u nakladi Rizzoli-ja! Pročitao ju je Sanader, pročitajte je i Vi !! Da nam ne bi on, Sanader, opet prodavao svoje nebulozne magle.

Dakako, ja ovdje uopće ne branim loše Uprave naših brodogradilišta (uključujući tu i naš „Uljanik“!). U našim brodogradilištima još se uvijek radi na pretežno soc-invalid-ski i soc-idiotski način, jer su tzv. „menadžeri“ birani po političkoj podobnosti, a ne po stvarnoj stručnosti i stvarnoj kompetentnosti za taj posao. Oni su izabrani samo zato da održavaju socijalni mir u našim brodogradilištima i svojim gradovima - i to je sve što oni i čine. Još uvijek tu vlada stari Jugo-komunistički mentalni sklop, odnosno balkanska žabokrečina. Problemi se stalno odgađaju, umjesto da se rješavaju - i to u korijenu. Dakle, još smo više zaostali nego prije!

Vratimo se nazad onoj emisiji HR1. Nitko nije ni spomenuo mogućnost (koju ovdje predlažem!) da se - umjesto glupog diktata EU-a da se ugase svi navozi osim jednog u svakom od pet naših velikih brodogradilišta - iznajmi samo po jedan navoz nekom stranom brodgradilištu, na primjer korejskom ili japanskom, a još bolje norveškom ili njemačkom, i to na 15 ili 25 godina, pod uvjetom da izabere i zaposli samo dio radne snage u dotičnom brodogradilištu! Dakle, njihov management, a naši radnici, poslovođe i inženjeri. Najbolje nam je da uvedemo direktnu konkurenciju u svom vlastitom dvorištu! A naš ostatak brodogradilišta neka se postupno restrukturira i smanjuje, sve dok ponovo ne uhvati korak sa stranim konkurentom u svom vlastitom škveru!

Drugo, hitno smjeniti ministra Damira Polančeca, jer se u posljednjih deset mjeseci pokazalo da se on uopće ne razumije u posao brodogradnje! U samo posljednja tri mjeseca, on je pokazao ogromnu konfuziju i nesnalaženje u rješavanju tog problema mijenjajući svoje koncepcije svakih 15 dana. U tome se, dakako, vidi i odraz njegovog neposrednog šefa, šalabajzera i Zgubidana Sanadera.

Treće, ponavljam, treba hitno rekonstrirati Vladu, te ponovo osnovati ministarstvo pomorstva i brodogradnje. A dobro bi bilo i smjeniti polovicu sadašnjih ministara!

Četvrto, početi konačno oštru bitku protiv soc-invalidskog sistema rada i korupcije u našim brodogradilištima, kao što je to učinio novi direktor brodogradilišta Kraljevica gosp. Irvin Badurina!

Peto, postupno, ali energično ići na smanjivanje broja neradnika i svakojakih parazita, naročito kancelarijskih, u svim našim brodogradilištima!

Šesto, hitno početi programiranu deprecijaciju prejake kune, točno onako kako sam predlagao u svom velikom članku na AMAC-u 20.travnja prošle 2008.g.:“Samo devalvacija kune može spasiti našu brodogradnju“. Citiram tu ključnu točku iz tog teksta:

(10.) Devalvirati ili još bolje deprecirati kunu, koja koči rast izvoza, koja pogoduje

uvozu, koja pljačka naša Brodogradilišta i odliva naše dolare kroz džepove

inozemnih vlasnika naših banaka; Deprecijaciju hrabro i otvoreno najaviti po tempu

od 0,5 posto mjesečno, kako bi se postupno oslobodili jarma MMF-a i Svjetske banke,

kroz koje Zelena lihvarska internacionala siše našu krv, štiteći interese svojih

Gospodara SAD i Engleske! Naime, MMF već godinama tvrdi da su naše plaće

previsoke, namjerno zaboravljajući da je Euro silno podcijenjen u Hrvatskoj i da su

naše plaće (računate u Eurima) samo prividno visoke, jer za te svoje «eure» mi ovdje

ne možemo skoro ništa kupiti! Što se u Hrvatskoj može kupiti za 10 eura? Toliko u

Italiji koštaju dobre knjige, koje u Hrvatskoj koštaju 150 kuna! Što se u Hrvatskoj

može kupiti za 50 eura? Dvaput manje nego u Njemačkoj! Itd. Uostalom, kakav je

odnos jake kune i stalnog opadanja naše kupovne moći?!

* * * * *

E, ali tu je glavna prepreka dr. Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke i njegov zamjenik mladi dr. Boris Vujčić! Njih dvojica su klučni igrači (s naše strane!) koji brane sve gnjiliju i šupljiju hrvatsku kunu i tako spašavaju strane bankare u Hrvatskoj. A oni za uzvrat proglašavaju dr. Željka Rohatinskog „najboljim bankarom“ u Europi. Time Zelena lihvarska internacionala (Zli !) sa sjedištem u London City-ju sama otkriva tko je njen glavni agent na Balkanu! Valjalo bi o tome pročitai maestralni članak, odnosno esej našeg g. Spectatora na portalu AMAC-Hrvati (com), objavljen jučer, 25 siječnja 2009.g., da se dobije dublji uvid u zakulisno djelovanje Londom City-ja i Wall street-a u New Yorku. A ja ću se ovdje ograničiti samo na svoje vlastite opservacije, koje su gotovo u dlaku iste s onima iz tog maestralnog članka našeg g. Spectatora.

U velikom intervjuu poznatog novinara Dubravka Grakalića iz Novog lista sa

dr. Borisom Vujčićem, zamjenikom guvernera HNB-a (i drugim čovjekom u pregovorima s EU-om !), na ključno pitanje novinara Grakalića: „hoće li biti promjene politike tečaja? Predstavnici turističkog sektora često upozoravaju da bi bili konkurentniji da se tečaj promijeni na štetu kune“, dr. Boris Vujčić je odgovorio: „ Najlakši način poboljšanja konkurentnosti jest devalvacija tečaja. Ne morate ništa napraviti, a vaš proizvod odjednom je jeftiniji na tržištu. (Opazka A.R.J.: pa što se onda čeka??). No. Dr. Vujčić mudruje dalje: „Međutim, kad bi to bilo rješenje , sve zemlje bi jednostavno devalvirale vrijednosti svojih vlastitih valuta i na taj način rješavale problem svoje konkurentnosti“. (Nova opazka A.R.J.: pa što se onda čeka??). E, a tu se mladi dr. Boris Vujčić sam upecao u vršu svojih Gazda iz Londona: „no, to nije politika njihovih središnjih banaka, čak ni u zemljama koje mogu daleko lakše smanjivati vrijednost svojih nacionalnih valuta - nego što to može Hrvatska“. (Treća opazka A.R.J.: dale o svemu odlučuju Gazde iz Londona i New Yorka!). „Očito je stabilnost cijena i finacijskog sustava znatno važniji cilj“ - triumfira na kraju dr. Boris Vujčić!

Vrlo zanimljivo! Pročitajte to ponovo, ali samo malo skraćeno.“Očito je stabilnost financijskog sustava znatno važniji cilj“. Aha! Ali tko je vlasnik, odnosno Gazda tog našeg „financijskog sustava“ gosp. Boris Vujčić?? Zar to nije MMF i World Bank, kao dvije agenture žuto-zelene lihvarske internacionale iz Londona i New Yorka! Dakle, da parafraziram, „očito je da je stabilnost financijskog sustava pljačke znatno važniji cilj“ poslovođama MMF-a i WB-a u Hrvatskoj - Rohatinskom i Vujčiću „znatno važniji cilj!

Podsjetimo se ovdje još jednom. To se dogodilo 2002.g i u Argentini, te je ostalo poznato kao bolest „Argentinskog sindroma“. A Hrvatska se već sedam godina - otkad je na čelo HNB-a došao dr. Željko Rohatinski - nalazi u uzlaznoj spirali dužničkog ropstva poznatog kao „Argentinski sindrom“. Dakle, Rohatinski već sedam godina štiti enormne profite stranih vlasnika naših banaka, a u tome mu pomaže moćni bankarski lobby. Hrvatska je s Rohatinskim potpuno izgubila svoj monetarni suverenitet, a to je njemu i bio glavni cilj, odnosno zadatak! Kao i onima na Pantovščaku i u Banskim dvorima! Valjalo je na vrijeme pročitati knjigu Williama Engdahla „Stoljeće rata“ iz 1992./1993.g., odnosno hrvatsko izdanje AGM-a iz 2.000. godine, te i knjigu „Komitet 300“ („Hijerarhija zavjerenika“) dr. Johna Colemana“, također iz 1992.g., odnosno hrvatsko izdanje „Detecte“ iz 2004.g. Tada bi Hrvatima bilo mnogo toga jasnije - i to na vrijeme!

Super precijenjena kuna je Rohatinskom, Banskim dvorima i Pantovščaku (a to je naša hrvatska „Hijerarhija zavjerenika“!!) glavno oruđe za ciljano upropaštavanje Države Hrvatske. Radi se o monetarnim prijevarama Rohatinskog (a prije njega je to isto radio i dr. Marko Škreb! Sve neka „zanimljiva“ prezimena! Kao i onaj Felix Rohatyn iz velike londonske banke Lazard Freres. Mene sve to podsjeća na 314. stranicu famozne knjige Čika-Adolfa „Mein Kampf“! Kad jedno vječno zavjereničko pleme tobože „Izabranog naroda“ u tuđem gnijezdu svija svoje gnijezdo i u tuđoj državi stvara svoj vlastitu državu - kao na primjer i naši „Goldštajni“!

Dakle, cilj naše „Hijerarhije zavjerenika“ je bio ubiti našu proizvodnju i enormno povećati naš uvoz. I uspjelo im je! Tako je Hrvatska ciljano postala „država bez proizvodnje“, ali sa stalno rastućim BNP-om. A taj stalno rastući BNP stalno podstiču banke u stranom vlasništvu! I to je ono čime se Sanader (nesvijesno?) stalno hvali. I što sada, kada se judeomasonerijska „globalizacija“ ruši u njihovom vlastitom londonskom i newyorkskom dvorištu, što nam sada radi ovaj naš Rohatinski? On driješi svoju kesu i spašava strane vlasnike naših banaka. On očito spašava svoju „braću“! A onako usput baca nam u oči svoju zlatnu prašinu, e da bi nas tako „preveslao žedne preko vode“!

Ali to ne prolazi i neće proći! „Svijet se pribižava propasti SAD-a“, napisao sam još 2007.g na AMAC-u. A prorokovao sam to još sredinom 2001.g. (to ovdje neću elaborirati, da ne bi i mene dohvatila „Sokratova obrana i smrt“). A sada - znakovito - pročitao sam to isto jučer i u tekstu našeg gosp. Spectatora, citiram taj najvažniji pasus: “ Na primjer, 2007.g. Darryl Robert Schoon prognozirao je pad cijena nekretnina u SAD za 40-70%, te pad burzovnih indeksa za 70-90 %, te ulazak u drugu svjetsku recesiju. U to vrijeme, početkom 2007. nije bilo dokaza prijeteće ekonomske katastrofe. Reakcije na ove prognoze bile su negativne.... a sama se prognoza proglašava potpunim promašajem. Međutim... (itd.)“.

A Velika Engleska je nedavno devalvirala svoju englesku funtu! Pametnome je i jedna dosta! Ali nije našem Joe Banana Sanaderu. Nije ni sveznajućoj „Dvorskoj Ludi“ s Pantovščaka. Ali, eto, jest jednom „vuku samotnjaku“ iz ove istarske „vukojebine“ zvane Brtonigla!

I posljednje, a možda i najvažnije: Titovi monetarni „stručnjaci“ su Njegovoj komunističkoj diktaturi više od 35 godina uspijevali produžavati život i to samo pukim devalvacijama! Štoviše, masivnim devalvacijama (sjećam se jedne devalvacije Yu-dinara od čak 72%). I to unatoč činjenici da je bila fundirana na njegovim šašavim ideološkim temeljima. Da, ali Tito je znao na vrijeme evoluirati. Znao je Tito ono zlatno, premda nigdje zapisano pravilo (moje!): „Kad izostane evolucija, dolazi Revolucija!“ (A.R.J.). Dakako, u Titovom komunističkom i tzv. revolucionarnom žargonu to se krivo etiketiralo kao „kontrarevolucija“!

Što je onda najbolje učiniti? Najbolje je „ubiti svoje dugove“. Lako - tako da ubiješ svog „bankara“. Ali kako ubiti MMF? E, to Vam piše na portalu Hrvati-Amac, kod našeg gosp. Spectatora. A ovo je samo jedna vrsta (mojeg) pogovora.

Bilježim se sa štovanjem!

A.R.J./ Semper Paratus Croatiae