Wednesday, October 20, 2010

Sotonerijski ultraliberalizam

AMAC-Hrvati.com/ Nacionalizacija - ekološka batina ili kraj zabluda?

Nedjelja, 17 Listopad 2010

Nacionalizacija - ekološka batina ili kraj zabluda?

(slijedi komentar Ante Rokova Jadrijevića)

Odgovor mađarske vlade na ekološku katastrofu u zapadnoj Mađarskoj bio je brz i oštar. Nakon prolijevanja pola milijuna kubnih metara otrovnog mulja zasićenog teškim metalima, Vlada je bez imalo oklijevanja nacionalizirala tvrtku koja prerađuje glinicu i proizvodi aluminij.

Ova je vijest krajnje neobična i gotovo apstraktna u svojoj jednostavnosti. U Hrvatskoj nitko nije uočio privlačnost tog ekološko-političkog incidenta i priliku za analizu njegove pozadine i njegovih implikacija. A tih je gotovo u izobilju jer dvojbe nema - radi se o jednoj od najvećih ekoloških katastrofa u Europi. Na neki način, radi se o mini-Černobilu jer će za dugi niz godina ovo zemljište ostati zatrovano teškim metalima i biti nepodesno za bilo koji oblik poljoprivrede. Ti će teški metali na jedan ili drugi način stići do podzemnih voda i ove zatrovati za još duže vrijeme. 'Ekološko-politički' incident? Kakva je to zvjerka? Nije li reakcija mađarske vlade nešto što bi trebalo podrobno proučiti i zbog čega?

O privatizaciji se u Hrvatskoj govori kao o lijeku za sve trenutne ekonomske tegobe. Privatizacija će nam pomoći i tamo gdje drugog lijeka nema, ona će nas izvući iz krize, njom ćemo povećati zaposlenost, a prije svega, ona će nam povećati ukupnu učinkovitost ekonomije.

Kad god je riječ o bilo čemu što ima veze s ekonomijom, a što se uzdiže na pijedestal opće uspješnog rješenja, možemo biti sigurni da se radi samo o još jednoj provedbi nekog ekonomskog eksperimenta, čiji se temelji kriju u jednoj od nepostojećih 'Nobelovih nagrada' iz ekonomske znanosti. Što je to mađarska vlada htjela reći javnosti nacionalizacijom proizvođača aluminija, u vrijeme kad je državno vlasništvo nad krupnom industrijom na 'Zapadu' gotovo izjednačeno s incestom?

(više o tome na www.amac.hrvati-amac.com)


Comments (2)

17-10-2010 21:54


Sotonerijski ultraliberalizam



Evo kako su to opisali Jean Ziegler i Joseph Stiglitz prije osam godina u svojim knjigama 'Novi gospodari svijeta – i oni koji im se protive' (Ziegler) i 'Globalizacija – i dvojbe koje izaziva' (Stiglitz):


Na str. 161. svoje knjige 'Novi gospodari svijeta - i oni koji im se protive', Ziegler u fusnoti navodi:'... poznate neoliberalističke teze, od fiskalne discipline, čvrstih tečaja valuta, liberalizacije gospodarskih aktivnosti, uvoza i izvoza, stranih ulaganja, PRIVATIZACIJU, deregulaciju i tako dalje'.



To je bila ubitačna politika znamenitog Roberta McNamare na čelu Svjetske banke, kojoj je on bio na čelu 13 godina, od 1968. do 1981.!



Citiram još na str, 161. i ovo: 'Prema Jerryju Manderu, McNamara je ubio više ljudskih bića dok je bio na čelu Svjetske banke nego dok je bio, kao ministar obrane Sjedinjenih Država, vođa rata u Vijetnamu' !!



Nekoliko stranica dalje, na str. 167./168. piše i ovo: 'U siječnju 2000. dogodio se potres! Wolfensohnov najvažniji glasnik, najbliži suradnik, JOSEPH STIGLITZ, glavni ekonomist i prvi potpredsjednik Svjetske banke, podnio je ostavku javno OSUĐUJUĆI STRATEGIJU PRETJERANE PRIVATIZACIJE...



Da pojasnim i ovo: gosp. Jean Ziegler, ugledni švicarski sociolog, dugo je bio posebni UN-ov izvjestitelj za PRAVO NA HRANU, koji se protivio 'predatorskom kapitalizmu' i stavio na stranu 'onih koji im se protive'.



Za gosp. Josepha Stiglitza dovoljno je reći da je 2001.g. dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, a da je prije toga bio glavni ekonomist Svjetske banke, a još ranije je bio i profesor ekonomije i financija na prestižnom Columbia University.



Evo za ilustraciju što on kaže u svojoj knjizi 'Globalizacija - i dvojbe koje izaziva', na str. 215.: 'Geoge Soros pokazao je da pomoć jednog čovjeka može biti vrlo korisna.... MMF-ovi zajmovi za Rusiju su bili štetni. Ne samo da je zbog tih zajmova, i politike koja je iza njih stajala, zemlja danas još dužnija i još siromašnija (2002.g., op. A.R.J.), te da je TEČAJ OSTAO VISOK I UGUŠIO GOSPODARSTVO; ti su zajmovi trebali osigurati da postojeća grupa ljudi ostane ne Vlasti (KOLIKO GOD DA JE BILA KORUMPIRANA), pa i tako su uspjeli namjerno utjecati na politički život zemlje, možemo reći da su odgodili dublje reforme...' (završen citat).



Je li sad jasnije tko vlada Hrvatskom? I tko su njihovi namjesnici u Hrvatskoj? To su Namjesnik republike R.H. Ivo YU-sipović na Pantovščku i Namjesnica Vlade R.H. Jaca Kosor Vlaisavljević u našim Banskim dvorima!



Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(Jedini hrvatski socijal-radikal)



P.S.: držim da bi bilo vrlo vrijedno pročitati i prethodni, odnosno prvi komentar gosp.

'Nikole', naravno na AMAC-u!



Comments (6)

19-10-2010 23:26



Nije dovoljno pročitati samo Predgovor!



Gosp. 'Nikola', mogli ste barem pročitati nešto više od prve stranice PREDGOVORA Josepha Stiglitz-a njegovoj knjizi 'Globalizacija - i dvojbe koje izaziva'. A čini se da ni tu prvu stranicu niste do kraja pročitali. Evo te posljednje rečenice (skraćeno!): 'No, ako se to želi postići, NAČIN PROVEDBE GLOBALIZACIJE, uključujući i međunarodne trgovačke sporazume... TREBA IZ TEMELJA PREISPITATI'.



Još je interesntnija druga stranica predgovora i naročito treća, a onda ravno na petu (o DOGMAMA MMF-a!!) i sedmu, gdje se jasno ocrtava plansko porobljavanje cijelog svijeta (Judeomasonerija i njeni famozni 'PROTOKOLI....'), kroz namjerno stvaranje nejednakosti u svijetu!!!



Uostalom, pročitajte na AMAC-u jedan malo kasniji, ali skoro istovjetan članak gosp.

Krešimira Cvitkovića na temu Svjetske banke i gosp. Stiglitza: 'TAJNI PLANOVI

SVJETSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ I MMF-a'. On Vam je već odgovorio

umjesto mene!


Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla



P.S.: Uostalom, evo Vam u Prilogu i tog dragocjenog teksta s Web portala AMAC-Hrvati

(www.amac.hrvati-amac.com), gosp. Krešimira Cvitkovića na temu Svjetske banke

i gosp. Stiglitza: 'TAJNI PLANOVI SVJETSKE BANKE ZA OBNOVU I RAZVOJ

I MMF-a'.



Utorak, 19 Listopad 2010


Joseph Stiglitz, autor ovog teksta, nije suludi teoretičar zavjera već visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu.
(Svaka sličnost i usporedba s hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest priča o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.)

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“. Članak je izvorno objavljen u „The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“).
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF's four steps to damnation.

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.

PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA

Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz.

DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA

Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom „krug vručeg novca“.

Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala.

„Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.

TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA

Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva, te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.

ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED

Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.


U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade.

Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji, vlasnici kapitala mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji.

Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.

Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:


1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.

2. Da nisu uspješni!


Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz: „Bocvana!“ Njihov trik?

„Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!

Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno?

Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.

Krešimir Cvitković

1 comment:

Unknown said...

Moje ime je gospođa Rita iz SAD-a, dobila sam zajam od 30.000 dolara od Heartland Financial USA, Inc. u roku od 2 sata nakon što sam se prijavio. kontaktirajte ih Heartland Financial USA, Inc. putem e-pošte> (trustloan88@gmail.com) ili WhatsApp broja: 1-443-281-3404