Paradržavna UDBO-DRUŽBA ADRIA

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, blogger/2. travanj/april 2012

Paradržavna UDBO-DRUŽBA ADRIA

(Povodom posjeta svemoćnog ministra K-Radimira Čačića Rusiji)


Uvodna napomena (2. travanj/april 2012.)

Preliminarno objavljujem jedan stari članak iz 2004., kao upozorenje hrvatskoj javnosti što nam to sprema moćni ministar i svemoćni ‘Prvi podpredsjednik Vlade’ udbomafijaš K-Radimir Čačić, koji uporno ruši sve na svom putu i nipošto neće odustati od prodaje našeg visoko-profitabilnog JANAF-a strancima – Rusima ili Mađarima – a to ćemo još vidjeti!

Govori on o ruskom spot-tržištu nafte na otoku Krku, znači kod Omišlja. Dakle, vraćamo se opet na trag našeg bivšeg Ciganina – Predsjednika Mesića, koji je sa svojom brojnom čergom Udbaša često čergario po Rusiji, pokušavajući prije više od sedam godina stvoriti svoju i rusku paradržavnu UDBO-DRUŽBU ADRIA.
A to je samo jedan dio K-Radimirove priče! On i ne skriva namjeru da cijeli naš naftni biznis preda u ruke stranaca – opet Rusa ili Mađara – i to ćemo još vidjeti! K-Radimir žurno forsira i prodaju čak četiri naše termoelektrane Rusima (valjda po ugledu na njegovu ‘Majčicu Srbiju, koja je tako isto ostala bez spomenutih svojih grana privrede!).

K-Radimir uz to prodaje i našu profitabilnu Petrokemiju u Kutini. Uostalom, drži K-Radimir, što će Hrvatima profitabilne grane svoje privrede, odnosno gospodarstva?

Ali K-Radimir još nije ni spomenuo nikakve ‘green-field investicije’!?? On bi samo rasprodavao! Dakle, radi se o njegovom ‘provizionizmu’ – kao i u Račanovo vrijeme!

E, pa da se malo – ovdje i sada – podsjetimo na to njegovo i Mesićevo mutno vrijeme!

 A.R.J.


                                                                * * * * * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., publicist, Brtonigla, Istra                          13. pros. 2004.
Uredništvu “Hrvatskog lista” –  Zadar
                                                                                         Komu Treba: Uredu Vlade R.H.


        Paradržavna UDBO-DRUŽBA ADRIA


    Hvala Bogu da nam se dogodila tzv. “afera Podbevšek”  i hvala Bogu da je završila kako je završila !! A završila je Mesićevom polovičnom “Pirovom pobjedom”. Mudar narod bi rekao: “Tjerajući lisicu, istjerao je vuka!”. Umjesto Joška Podbevšeka, vratio se Tomislav Karamarko, častan čovjek, hrvatski ratnik i Nepotkupljivi bivši ravnatelj hrvatskog UNS-a, t.j. Ureda za nacionalnu sigurnost.

    Žarko se nadamo da će gosp. Tomislav Karamarko nastaviti tamo gdje je zaustavljen gosp. Joško Podbevšek i da sve one prljave stvari koje je on otkrio na Pantovčaku neće biti pometene pod tepih i tako ponovo sakrivene od hrvatske patriotske javnosti.

    A još je vrlo mnogo toga što tamo treba otkriti. Za početak predlažem da se odlučno počne hrvatskoj javnosti otkrivati (“transparentno”,  kako to godinama već brblja Stipe Mesić) deset puta veća afera od one “afere Helene Puljiz”, a to je “Afera Udbo-Družbe Adria”, koja počiva na savezu Mesićeve Udbo-Mafije i Ruske (državne i paradržavne) Mafije.

    Naime, radi se o subverzivnoj udbomafijaškoj djelatnosti aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića (za račun Moskve), Mesića kome nije mjesto u novoj predizbornoj utrci za još jedan mandat predsjednika Republike, nego mu je mjesto iza rešetaka Remetinačkog zatvora, a vjerovatno i nešto mnogo drastičnije od toga!
   
Pantovčak nije mjesto na kome je sve to počelo, s obzirom da je pravo mjesto stvaranja hrvatske naftne Udbo-mafije bilo u INI, najvećoj Udbinoj tvrđavi u Hrvatskoj, koja je desetljećima funkcionirala kao svojevrsna Para-Država u takozvanoj i tobožnjoj “SR Hrvatskoj”, koja je bila marionetska tvorevina, začeta u Moskvi 1939.

    Podsjetimo se: Osim Josipa Manolića i  Stipe Mesića, svi ostali predsjednici hrvatskih Vlada za vrijeme prvog Predsjednika dr. Franje Tuđmana su došli iz INE ili su određeno vrijeme bili na čelu njenog svemoćnog Nadzornog Odbora: Hrvoje Šarinić, Franjo Gregurić, Nikica Valentić, Zlatko Mateša, a i ministri gospodarstva, pa i ministri financija su bili pupčanom vrpcom vezani za INU, jer je ona oduvijek bila država u državi, odnosno u republici Hrvatskoj (ministri Štern i Škreb)!

    Ništa Čudno! To su u lokalnim razmjerima bile i Dubrovačka banka, Riječka i Istarska banka, kao Udbo-banke, a da ne nabrajamo još dulje i još šire. To su bila i neka “strateška”  poduzeća, kao na primjer brodogradilište Viktor Lenac, kroz koje se prao beogradski novac najsumnjivijeg podrijetla, koji je dolazio od kojekakvih Titovih terorističkih saveznika…  ..

    Koliko je INA imala svojih udbaša u Moskvi, Londonu, Parizu. Zurichu, Rimu… ? Tko su bili ti ljudi, odnosno čiji su to bili sinovi? Kamo su godinama i u komunističkim desetljećima otjecale hrvatske devize ? Koje su sve obavještajne mreže, bilo državne, bilo paradržavne u tome imale svoje prljave ruke? Od kada su veze hrvatske Udbe s ruskom državnom mafijom?
   
***  Eto, to su, u najkraćem, pitanja koja stoje kao zadaci pred gosp. Tomislavom Karamarkom, dosada znanom kao “Nepodmitljivim” ! Hoće li on takav i ostati – Nepodmitljivi?

    Držim da su to daleko važnija i daleko hitnija pitanja sadašnje predizborne kampanje u Hrvatskoj, koja kao da je već “namještena” u korist Stipe Mesića. Svi Račanovi i Manolićevi mediji su na njegovoj strani, a Sanader svojih i nema, osim nejakog Hrvatskog (Sanaderovog) Slova i još minornijeg Sanaderovog “Fokusa” . Sada se Sanaderu to itekako osvećuje.

Pouk je ovaj: može se, gosp. Sanaderu, smjeniti ili kupiti glavne urednike, ali još nitko nije uspio kupiti i njihove čitatelje!
A generala Gotovinu nam ne dirajte! Čuvajte se sinjske ruke (koja piše ovaj tekst)!

                    Semper Paratus !                           

                                                                                             Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
                                                                                                            Brtonigla, Istra

P.S.: 24. 12. 2004.: ‘Hrvatski list’ iz Zadra ovo nije objavio. (A.R.J.)