G. MLADEN BAJIĆ i ZLOČIN U ŠIROKOJ KULI

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 16. V. 2006.


( I ovako se brani Hrvatska)
G. MLADEN BAJIĆ i ZLOČIN U ŠIROKOJ KULI


Uvodna napomena:
Prije 22 mjeseca je u hrvatskom FOKUSU objavljen jedan moj članak sa sličnim nazivom, točnije: «A što je sa zločinima u Širokoj Kuli, Glavni državni odvetniče gosp. Mladene Bajiću?», no ni nakon toga se nije ništa dogodilo, jer Mesićev i Šeksov Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i dalje odbija podići optužnicu protiv velike grupe četnič-kih zločinaca koji su počinili stravični zločin u Širokoj Kuli 13. listopada 1991.g., ubivši 29 Hrvata i jednu srpsku obitelj od pet članova, koja je bila uz njih.
Očito je da Mladen Bajić, bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks i predsjednik republike Stipe Mesić imaju neke svoje selektivne (antihrvatske!) kriterije. E upravo zbog toga da se ne bi zaboravilo... ponovit ću ovdje taj moj publicistički članak ... da se ne bi zaboravilo!

I još nešto: prije dva tjedna je hrvatski pukovnik Ivan Madi je osuđen na dvadeset godina zatvora, a njegovih šest HOS-ovaca na ukupno još 32 godine zatvora, zbog ubojstva jedna četveročlane srpske obitelji kod Komletinaca 1991.g., kod koje je u akciji «čišćenja terena» nađeno četničko oružje.

Dodajmo tomu da je premijer Sanader 22. siječnja ove 2008.g. obećao svom koalicijskom savezniku Miloradu Pupovcu, vođi Srba u Hrvatskoj, da će za «četničke mirovine» izdvojiti u ovogodišnjem državnom proračunu još dodatnih milijardu kuna!

To je okvir za moj ponovni podsjetnik (od 26. svibnja 2006.g.) na zločin u Širokoj Kuli 1991.g.

Uvodne činjenice:
Nešto se konačno ipak pokrenulo u našem hrvatskom pravosuđu! Netko je neoprezno “tjerajući lisicu, istjerao vuka”! Tjerajući hrvatskog generala Branimira Glavaša, žestokog i goropadnog gorskog vuka, istjerao je na čistac i svjetlo dana podlu lisicu u liku Glavnog Zloduha HDZ-a i cijele Hrvatske Vladimira Šeksa, kao i njegovog Glavnog državnog odvjetnika g. Mladena Bajića. Tako je na čistac i na svijetlo dana istjeran i čitav državno-odvjetnički resor u našem Ministarstvu pravosuđa, a prije svih oni koji su se u njega vratili kao “stari kadar” (velikom većinom bivši suradnici Udbe); dakle oni koji su se u njemu ponovno ugnijezdili nakon Račanove i Mesićeve kripto-komunističe “Restauracije” od početka 3. siječnja 2000.-te godine! I koji su u njemu ostali i nakon povratka na vlast HDZ-a.

Duga lista nesankcioniranih zločina

Dakle, sredinom svibnja ove 2006.g. Državno odvjetništvo iz Vukovara je podiglo dvije odvojene optužnice protiv još 52 “osobe” za ratne zločine, počinjene tijekom 1991. i 1992. godine nad civilima, Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom, u Berku i Sotinu, na vukovarskom području. Tu je vijest potvrdio županijski državni odvjetnik Božidar Piljić u Vukovaru, a prenijela ju je HINA, te i većina dnevnih novina i televizija. Ovdje ćemo se sada referirati na članak u Glasu Istre i Novom listu iz Rijeke od 14. svibnja 2006.g.: “Optužene još 52 osobe za ratni zločin”, jer je netko taj isti članak HINE u “Vjesniku” sasvim nepotrebno skratio na jednu polovicu i tako prikratio nas čitatelje Vjesnika.
Dakako, navedene “osobe” su bili lokalni paravojni četnici, koji su djelovali “u sadejstvu” sa Šešeljevim, Draškovićevim, Jovićevim i Arkanovim četnicima, a svi skupa su kao ilegalna paravojska bili planski opskrbljeni oružjem, potpomognuti i zaštićeni tenkovima, topovima i ratnim avionima od strane tzv. JNA. Dakle, potpuno zločinačko “sadejstvo” tzv. JNA i paravojnih četnika!
Ti su ratni zločinci, nakon okupacije Berka od 2. rujna 1991.g. najprije noćima i bez razloga zastrašivali Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo, prijeteći im, paleći i minirajući njihove kuće. Potom su ih počeli odvoditi i ubijati kao zatočenike. Ukratko, vršili su nad njima brutalno i temeljito “etničko čišćenje civilnog stanovništva”, sve do kraja 1992.g. Tako su postupali s ukupno 120 civila hrvatske nacionalnosti. Ubijene su 32 osobe, od kojih je 12 osoba još na popisu zatočenih i nestalih. Za te zločine u Berku je sada, nakon 15 godina, optuženo 35 “osoba”, od kojih je čak njih 32 navodno “nedostupno hrvatskom pravosuđu”, dva se brane sa slobode, a samo je jedan u pritvoru u Osijeku.
Za ratne zločine protiv civila počinjene u Sotinu od 10. listopada 1991.g. do travnja 1992.g. optuženo je 17 “osoba”, koje su zlostavljale, mučile, i ubijale civile hrvatske nacionalnosti, pljačkajući njihovu imovinu i odvodeći ih u nepoznatom smjeru. Nije naveden broj ubijenih, ali je na popisu zatočenih i nestalih još uvijek 35 Sotinjana. Osim toga, nakon pada Vukovara, Sotin su 27. prosinca 1991.g. morale napustiti sve hrvatske obitelji i ostaviti svu svoju imovinu, te prijeći na slobodni dio Hrvatske. Dakle, i u Sotinu je cilj bio potpuno isti: “etničko čišćenje civilnog stanovništva”.
Od 17 optuženih ratnih zločinaca, odnosno paravojnih četnika, samo su četiri u Hrvatskoj i brane se sa slobode, dok su ostali navodno “nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te su za njima raspisane tjeralice”.
Božidar Piljić, županijski državni odvjetnik iz Vukovara, rekao je da je u tijeku istraga protiv 87 osoba osumnjičenih da su počinile ratni zločin. Međutim, “zbog nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prekinuta je istraga protiv 21 osobe i obustavljena protiv 227 osoba, i to u najvećem broju slučajeva na temelju Zakona o oprostu, a u manjem broju zbog toga što im nije dokazana krivnja”.

Prije svega, čudna je ta “nedostupnost” notornih ratnih zločinaca našem hrvatskom pravosuđu. Neki od njih su godinama radili ili još uvijek rade u našoj policiji ili u državnim službama. Mnogi od njih dolaze glasovati na izborima za lokalnu samoupravu, pa čak i vrše lokalnu vlast u kraju u kojem su vršili ratne zločine. To znači da ih netko sustavno štiti. Stoga se potrudimo dokučiti tko je ta moćna i svemoćna zločinačka organizacija koja štiti sve te notorne ratne zločince, koji nam slobodno šeću pred očima. Otvorimo konačno oči i pogledajmo grube činjenice.
Prije svega, vrlo je teško dokazati nečiju krivnju nakon 15 godina, a pogotovu kada je Nepoznat Netko više od 13 godina skrivao, krivotvorio ili uništavao ključne dokaze! Tko je to radio ili tko je to mogao raditi? To je mogao raditi samo netko tko je te dokumente, odnosno dokaze imao u svojim rukama od prvih dana ili ih imao na raspolaganju sve te godine. Dakle, riječ je o istražnim odjelima naših županijskih sudova i njihovih državnih odvjetništava. Tu je glavni ključ blokade, opstrukcije i paralize našeg (danas) već zloglasnog “pravosuđa”! Bez ikakve sumnje, državna odvjetništva, odnosno tužilaštva, su glavna rak-rana našeg hrvatskog pravosuđa! I to je glavni ključ te lažne “zagonetke” o našem namjerno neučinkovitom pravosuđu.
A nije nikakva tajna da se upravo iz te njihove “radionice” izlegao i taj već zloglasni “Zakon o oprostu”. Sjetimo se samo tko je tada bio glavni državni odvjetnik, odnosno tužitelj Republike Hrvat-ske! I tko je tada bio pravi Gospodar našeg tadašnjeg pravosuđa. On je bio taj koji je dao oprost samo jednoj strani, onoj agresorskoj, dočim oprost nije dao i drugoj strani koja se branila od agresije i zločina protiv mira. Sjetimo se samo brutalne istrage protiv Zapovjednika obrane Vukovara, pukovnika Mile Dedakovića – Jastreba i njegovog divljačkog višednevnog premlaćivanja! Sjetimo se suđenja ratnom junaku i tadašnjem generalu HOS-a i Vojske BiH Ante Prkačina, te suđenja g. Dobrosla-vu Paragi. Sjetimo se puštanja iz opkoljenog obruča na Plitvicama, na “Krvavi uskrs 1991.g. Milana Martića i njegovih četnika. Sjetimo se puštanja na slobodu zarobljenog Arkana i Gorana Hadžića, koji su uz to još dobili i pištolje i novac za put od tadašnjeg ministra unutarnjih poslova R.H. Josipa Boljkovca!
To je dosad nezabilježeni paradoks u povijesti civilizacije: da se štiti i amnestira zločince, a sudi se onima koji su se kao žrtve od njihovih zločina branili. Pa makar ako su ponekad i ponegdje žrtve i prekoračile striktna pravila samoobrane. Sjetimo se i sramotnog embarga na samoobranu. I posve nepojmljivog paradoksa da žrtva plaća ratnu (od)štetu svom agresoru, a ne agresor svojim žrtvama.

Inače, da ne zaboravimo: Sličan, iako daleko manji zločin nekih hrvatskih branitelja u prekorače-noj samoobrani u Paulinovom Dvoru je odlučno, brzo i efikasno procesuiran i izrečene su primjerene sudske kazne. Postoji li tu “neka tajna veza”?!
Konačno, sjetimo se nedavno ponovljenog suđenja za novodne zločine u slučaju “Lora”, s lažnim svjedocima iz Srbije, koji su bili specijalno instruirani i uvježbani za tu (ponovljenu) priliku. Pa i unatoč nedostatku materijalnih dokaza, donesena je nova i osuđujuća presuda! A evo se i po treći put ponavlja suđenje hrvatskom branitelju Mihajlu Hrastovu za navodni ratni zločin na Koranskom mostu, ispred Karlovca. I ponovit će se i to suđenje ako bude potrebno, sve dok konačno hrvatski branitelj ne bude osuđen. Bilo za to dokaza ili ih ne bilo!
Dakle, ključno je pitanje: tko nas to tuži, a tko nam to sudi? Nije li to onaj dobro poznati Udbaški kadijski sistem: “Kadija te tuži, Kadija ti sudi!”.
Umjesno je pitanje: a tko nam je danas Glavni “Kadija”? Evo tog odgovora.

A što je sa ratnim zločinima u Širokoj Kuli?

Prijeđimo sada na glavnu temu ovog publicističkog teksta. A što je s ratnim zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću? Vrijeme je da se i taj zločin razjasni do kraja, rasčisti do kraja, te i osudi po zakonu. Ali ne po Vašem zločinačkom “Zakonu o oprostu”, jer za ratni zločin nema i ne može biti oprosta, ni po jednom civilizacijskom zakonu u svijetu, pa tako ni u našoj novoj Državi Hrvatskoj!!
Da podsjetimo: u Širokoj Kuli kod Ličkog Osika i obližnjem Bukovcu, odnosno u dva njegova zaseoka Radići i Vučići su 13. listopada 1991.g. pobunjeni srpski paravojni četnici poubijali ili zaklali 41 civila.

U samoj Širokoj Kuli su ubili 29 Hrvata i Hrvatica, te i jednu srpsku porodicu od pet članova, koja je odbila prikloniti se krvavim četničkim orgijama klanja nad Hrvatima. Kćerku Radmilu Rakić su uhvatili i mjesec dana držali u zatvoru, svakodnevno je i višekratno silovali, te na kraju zaklali i bacili u jamu. A njenu braću Milorada i Dragana Rakića su također ubili i bacili u jamu. Isto je prošao i otac Mane i majka Luja Rakić. A poznati su i zločinci, lokalni četnici iz Novog Ličkog Osika i okolice: Čedo Budisavljević, Iso Potkonjak, Bogdan Obradović, Stevo Knežević, Danilo Marić, Branko Kovač, Nikola Uzelac, Dane i Mile Lovrić, te još više od 70 ostalih četnika.
U Bukovcu, zaseoku Vučići, četnici su ubili još i četiri člana hrvatske obitelji Hećimović: Mandicu Hećimović, staricu od 79 godina, te njezine sinove Ivana, Josu i Milu Hećimovića.
U zaseoku Radići, stotinjak metara dalje od Vučića, četnici su zaklali još i Mariju Pocrnić, staricu od 90 godina, njenog sina Milu i njegovu suprugu Anu.
A županijski državni odvjetnik u Gospiću, gosp.N.N. i njegov Veliki Šef u Zagrebu nisu se nimalo uznemirili kada je sudac Pavle “Pavo” Rukavina dana 16. siječnja 2001. (dakle u punom jeku Račanove i Mesićeve “Restauracije” staljinističkog totalitarizma, a posebno njihovog medijskog totalitarizma!!) oslobodio gore navedene počinitelje tih stavičnih zločina, na čelu s Čedom Budisavljevićem. A nije se oglasio ni sveprisutni prof. dr. Milorad Pupovac, novi vođa Srba u Hrvatskoj, premda je zaklana i cijela srpska obitelj Rakić u Širokoj Kuli, 13. listopada 1991.g. No, kada je isti sudac četiri godine kasnije, kad se HDZ vratio na vlast, oslobodio krivnje Hrvata, gosp. Josu Mraovića, za navodni pokušaj silovanja jedne američke košarkašice u Gospiću, cijela komunistička “štampa” u Hrvatskoj se podigla na stražnje noge i zacvilila sve do …. njihovog soroševskog neba! Preciznije rečeno, sve do Londona i New Yorka, odnosno do njihovih sotonerijskih saveznika “tamo daleko”.

Dakle, a što je s tim zločinima u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću?? Što čekate s tim? Skrivate li Vi osobno sve to ili Vam u tome pomaže i Glavni Zloduh Hrvatske Vladimir Šeks, koji se prije desetak dana onako bjesomučno okomio i na hrvatskog generala Branimira Glavaša? Kako to da dajete bjanko-oprost četničkim ratnim zločincima Čede Budisavljevića, Gorana Hadžića, Milana Martića i drugih, a podižete optužnicu i pripremate montirano suđenje hrvatskom generalu Branimiru Glavašu, dakako i to po krivotvorenim dokazima?

Na kraju, da ovdje povučemo jednu znakovitu paralelu. Referiram se na članak “Putin smijenio korumpirane generale i upravitelje” iz Glasa Istre i Novog lista od 13. svibnja 2006.g. Tu se vidi nevjerovatno velika sličnost između današnje Hrvatske i Rusije. Naime, “predsjednik Rusije Vladimir Putin jučer je napravio čistku među generalima Federalne službe sigurnosti (bivši KGB) kao i u državnom tužilaštvu i istražnim organima. .. Svi generali i drugi rukovoditelji su smijenjeni zbog zlouporabe službenog položaja. Otvorena je istraga o dvadesetak kaznenih djela”. Dalje se u tom tekstu navode imena smjenjenih genarala FSB-a (odnosno bivšeg KGB-a) Jevgenija Koljesnikova, A. Plotnjikova i Sergeja Fomenka, kao i imena prvog zamjenika državnog tužitelja Moskve M. Nikonova i zamjenika načelnika Glavne uprave za procesualnu djelatnost Tužilaštva D. Poliščuk.

Nešto slično je urađeno i u bivšoj Istočnoj Njemačkoj nakon pada komunizma, citiram dio sjajnog članka izvrsnog novinara “Večernjeg lista” gosp. Zvonimira Despota, pod naslovom: ”Đureković ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka” od 7. travnja 2006.g. : “Svi kazneni suci su razriješeni, a građanski su dobili tri godine probnog roka”.
Mi dakle samo pitamo: a zašto nešto tako nije učinjeno i u Hrvatskoj? Mi odgovor na to pitanje znamo, ali ga ne želimo nikome nametati. Bilo bi bolje da na to pitanje odgovore gosp. Mladen Bajić, Glavni državni tužitelj R.H. i gosp. Vladimir Šeks, predsjednik Sabora R.H.
Da ponovimo to na drugi način: A što je sa zločinom u Širokoj Kuli, Glavni državni odvjetniče, gosp. Mladene Bajiću?

Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.