NAŠI SUCI TRAŽE NOVE ENORMNE PRIVILEGIJE

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist Uskrs, 23./24. ožujak 2008.

(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)

MINISTRICI PRAVOSUĐA

Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com gospođi Ani Lovrin

NAŠI SUCI TRAŽE NOVE ENORMNE PRIVILEGIJE,

dok naši liječnici masovno odlaze u inozemstvo,a umjesto njih

ćemo zapošljavati strane liječnike iz Moldavije i Ukrajine

Za ovaj Uskrs 2008.g. dobili smo dvije vrlo dobre i dvije loše vijesti iz našeg pravosuđa (od koje je jedna loša vijest stara već više od 70 dana, ali....): Dakle, ministrica pravosuđa gospođa Ana Lovrin je (konačno!!) najavila donošenje novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći pri našim sudovima, te još i novi Zakon o odvjetništvu!! Bravo!! Eppur si muove!

S druge strane, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis je odmah kao oparen skočio na noge i oštro napao ministricu Anu Lovrin, najavljujući svoju konferenciju za tisak. Rezultat smo pročitali u Večernjem listu od 22.III.08.: Andreis: ideja je ministrice pravosuđa - suluda!». Ukratko, odvjetnik Andreis je «izjavio kako bi nova odredba (da Sabor daje suglasnost na odvjetničku tarifu) bila ne samo neustavna, nego i protueuropska!». Ništa manje nego – protueuropska? Ma nije moguće?!

E, a ja tvrdim da odvjetnik Leo Andreis, predsjednik HOK-a, priča gluposti, kao što je to isto radio njegov prethodnik na toj visokoj funkciji odvjetnik Ranko Pelicarić, obojica računajući na neznanje nas običnih ljudi, nas laika, kao i na lažnu svetost čitavog sudskog sistema (što je pravi uvod u ovu temu). Novinarka Večernjeg lista Silvana Perica u svom malenom dodatku gore navedenom članku daje slijedeći podatak: «Odvjetničke usluge u Hrvatskoj su oko 58 posto skuplje nego u Njemačkoj, a HOK monopolski odlučuje o cijenama odvjetničkih tarifa». Ako mi uz to upozorimo na ogromnu razliku u platežnim moćima Nijemaca i Hrvata, onda je ta usporedba još katastrofalnija za nas obične Hrvate.

Ukratko, HOK gubi mopnopol na donošenje naših (iznimno loših!!) pravosudnih zakona, i to je ono što odvjetnika Andreisa u suštini peče: taj gubitak monopola HOK-a. A ne radi se samo o monopolu na potpuno samostalno i nezavisno određivanje cijena svojih odvjetničkih usluga, nego i na monopol na donošenje naših najlošijih pravosudnih zakona (a u korist HOK-ovih fiškala, o čemu sam mnogo pisao, ali mi je to u Vjesniku drastično cenzuri-rano i objavljivano samo deset posto teksta. Stoga sada dio toga objavljujem necenzurirano na svom blogu SEMPER PARATUS CROATIAE.

Danas se samo nadamo da će ministrica pravosuđa gospođa Ana Lovrin i njen šef Vlade Ivo Sanader ovaj put ići do kraja, te se neće dati smesti kojekakvim fiškalskim trikovima odvjetnika Lea Andreisa i njegove bulumente fiškala iz HOK-a, posebno onih koji su svoje Udbomafijaške diplome ekspresno stekli u Doboju, Čačku, Banja Luki ili Prištini. Sapienti sat!.

S treće strane, pred ministricom Anom Lovrin i njenim šefom Vlade Ivom Sanaderom se nalazi još jedan veliki problem: Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca (UHS), inače bivši katastrofalni predsjednik Općinskog suda u Zagrebu (koji je na kraju zbog svoje nadaleko poznate nesposobnosti promoviran u suca Županijskog suda u Zagrebu!), traži novo i enormno povećanje mirovina sudaca i to na način da sudačke mirovine za 40 godina staža iznose čak 85 posto prosječne plaće, a najmanje 60 posto, ovisno o radnom stažu. Citiram članak novinarke Vjesnika Biljane Bašić od 10. siječnja 2008.g.: «Suci traže jednake mirovine kao saborski zastupnici». On, Đuro Sessa «kaže da suci u pravima moraju biti izjednačeni s ostalim dužnosnicima, ponajprije sa saborskim zastupnicima, te podsjeća da suci ne smiju obavljati nijedan drugi posao kojim bi dodatno zarađivali, pa tako ni odlaskom u mirovinu ne smiju honorarčiti». Ukratko, Đuro Sessa traži nove enormne privilegije za suce!

Gosp. Sessa ili novinarka Biljana Bašić – u tom prilično zbrkanom članku navode i ovaj podatak: «Zadnji podaci iz 2005.godine govore da je tada u mirovinu otišao 21 sudac, pa izdaci za povišenje ne bi predstavljali velik trošak za proračun». Kakav veličanstven zaključak Đure Sesse ili zbrkane novinarke Bašić!? A evo još glupljeg zaključka njih dvoje: «To više što je prosječna dobna granica sudaca relativno niska (oko 40 godina), pa proračun dugi niz godina ne bi trpio zbog visokih mirovina».

Budući da i ja osobno imam velika i mučna iskustva s ovim današnjim hrvatskim «krivosuđem», a još gora i mučnija iskustva s onim zloglasnim komunističkim «krivosuđem» iz vremena Titove i post-titovske diktature, hajde da malo i ja špekuliram: je li cijela ta sudačka jadikovka ustvari samo zbog ostarjelih sudaca iz komunističkog razdoblja Titove «diktature proletarijata», u kome su svi kazneni suci bili suradnici ili agenti UDBE, a i jedan dio građanskih sudaca bio to isto? Radi li se, dakle, o njihovim «zasluženim penzijama», druže Đuro Sessa?!

Meni nimalo nije čudno da je predsjednik republike Stipe Mesić podržao tu Sessinu inicijativu, odnosno Prijedlog novog zakona o mirovinama sudaca, koji su oni napisali još u ljeto 2007.g. Tko će kome, ako ne svoj svome!

Tako bi «umjesto dosadašnjih oko 3.000 kuna, mirovina suca općinskog suda ubuduće iznosila oko 7.000 kuna, mirovina županijskog suca blizu 10.000 kuna, a umirovljeni sudac Vrhovnog suda dobivao bi oko 13.000 kuna» - piše novinarka Biljana Bašić. A i obiteljska mirovina udovice suca bi iznosila 70 posto mirovine umrlog suca. Još k tomu, suci traže i da mirovine budu vezane za visinu posljednje plaće ili uz prosjek u posljednjoj godini rada.

Dakle, nikad kraja u nizu sudačkih privilegija! Gosp. Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca tvrdi: «To je praksa u nizu zemalja – od Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Švedske, Norveške do Slovenije, Češke, Litve i Rumunjske». Na prvi pogled, to bi mogao biti moćan argument, kada ne bismo posumnjali da se radi o Sessinoj poluinformaciji! Naime, teško je povjerovati da je to cijela informacija glede sudstva u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Švedskoj, a još je manje vjerojatna usporedba s Rumunijom! Ono što sigurno znam, jest da to ni slučajno ne važi za Švicarsku, s kojom su nam se mnogi naši novopečeni političari 1990./1991.g. uporno obećavali! Govorili su da će Hrvatska za pet ili deset godina postati nova Švicarska! Da, da, ali bez jasnih, čistih i strogih švicarskih zakona!!?? Uključujući i švicarski penzijski zakon i sistem! Nego smo valjda to trebali postati s ovim još negiljotiniranim balkanskim zakonima iz doba bivše komunističke Jugoslavije?!

U Švicarskoj je to upravo obrnuto!! O tome sam pisao još krajem 2004.g., ali mi to tadašnji glavni urednik Vjesnika Kr. Fijačko nije smio objaviti, jer se tadašnjim vlastodršcima to nije sviđalo. Naime, u Švicarskoj njihova Vlada liječnicima isplaćuje mirovine od svega 3.500 SFr. (iako su godišnje zarađivali i preko 100.000 SFr.), a običnim čistačicama (koje bi morale imati mirovinu od svega 1.200 SFr.) švicarska Vlada doplaćuje mirovinu do iznosa od (minimalnih!) 2.500 SFr.. Zaključak: omjer mirovina u Švicarskoj je skoro minimalan, jer je njihov mirovinski sustav postavljen strogo socijalno i u njemu nema nikakvih privilegija, pa čak ni za umirovljenog bivšeg predsjednika Švicarske federacije, a kamo li za njihove parlamentarne zastupnike! I tu bi bila zgodna usporedba s našim predsjednikom «Gedžom s Pantovščaka», kojemu je premijer Sanader odredio buduću mirovinu od čak 35.000 kuna, plus još i Ured s dva tajnika, vozačem, službenim automobilom i još i još toga! Što bi na to rekao vrli Đuro Sessa?!

Ove nesnosne hrvatske «privilegirane mirovine», koje također za svoje suce traži Đuro Sessa su – recimo to jasno i glasno – recidiv jedne poremećene komunističke svijesti iz doba velikih diktatora, počam od Staljina, preko diktatora Tita, pa onda diktatora Mao Zedonga, te Čaušeskog, Todora Živkova, Antonjina Novotnog, Gustava Husaka (i Bilaka), Janoša Kadara, Fidela Castra, Mengistua i drugih «drugova». Samo u našoj novoj Hrvatskoj imamo takvih preko 170.000 «zaslužnih drugova» i njihovih «zaslužnih mirovina», koje se zovu i «privilegirane mirovine»!! Eto na što se svela čitava njihova «socijalistička Revolucija»! Upravo bi te zaostale privilegije trebalo prve «gilotinirati»!!

A sada da vidimo kako je to s našim požrtvovanim i samozatajnim liječnicima, koji nam, za razliku od mnogih udbaških sudaca (koji su sada pred penzijom), danomice spašavaju naše zdravlje, a nerijetko i naše živote i to u daleko težim i oskudnijim radnim uvjetima od naših sudaca. A danas u Hrvatskoj zbog niskih plaća i loših uvjeta rada nedostaje oko pet tisuća liječnika..., a od toga preko 900 liječnika-specijalista u našim bolnicama. Hrvatska se nalazi pred hitnim uvozom liječnika s Istoka, i to ne iz Srbije ili Bosne, jer njihovi liječnici već odlaze u Sloveniju i dalje, dalje... Dakle, moramo se okrenuti Moldaviji i Ukrajini...

Ovdje se sada pozivam na članak «Dr. Derossi: Zapošljavat ćemo liječnike iz Moldavije», objavljen u Glasu Istre 20. studenoga 2007.g., dakle prije više od 70 dana.

Dr. Marino Derossiji je danas ugledni predsjednik pulske podružnice Hrvatske liječničke komore (HLS). Evo najvažnijih misli dr. Marina Derossija o problemu velikog manjka broja liječnika u našem zdravstvu, a posebice u našim bolnicama: «... problem je i s pedijatrima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a sve veći je problem je i u drugim djelatnostima, pogotovo nakon odlaska liječnika-specijalista u privatnike (i male privatne klinike, op.a.)....Čujem da je ove godine samo dvoje srednješkolaca upisalo medicinski fakultet, a u Rijeci u prvom roku upisa nisu ni popunili sva mjesta....studij koji se prije svega teško upisuje, pa studira šest godina 'po Bolonji', što nije nimalo lako, a ako se sve to i završi u roku, moraju stažirati, pa položiti državni ispit, pa ih čeka specijalizacija koja može trajati još četiri godine, pa ako petu moraju odraditi u Zagrebu, za to neće dobivati poseban dodatak, već moraju živjeti od plaće specijalizanta koja je 4.500 kuna. Dakle, kada završe sve to, imat će više od 35 godina, i bit će opet u poziciji u kojoj su svi relativno nezadovoljni. Zbog toga mladi odlaze na ekonomiju (i pravo, op.a.) i to je to.

Čim nam odu tri, četiri čovjeka u privatnu praksu, a radi se o liječnicima sa specijalizaci-jama, tada je to za jednu ustanovu problem. Razlozi odlaska su u globalu, pitanja položaja, plaće i drugim pravima liječnika. Zbog svega toga, srednješkolci ne žele izgubiti cijelu mladost na studiju medicine....». Dr. Derossi je potvrdio da je prosječna dob liječnika-specijalista 54 godine... itd.

I u Sloveniji vlada manjak liječnika, pa naši liječnici već odlaze na rad u Sloveniju, Austriju, Italiju i Njemačku, a bogme i «preko velike bare»... «Stoga se kod nas rješenje nalazi u produžavanju radnog vijeka liječnika do 70 godina, pa i preko toga, jer su liječničke mirovine male, a kreću se oko (svega!) 3.000 kuna. Stoga Hrvatska liječnička komora (HLK) počinje s redovnim relicenciranjem liječnika...iako, po svemu sudeći, ni produženje radnog vijeka liječnika neće bitno popraviti porazno stanje na tržištu rada liječnika, gdje nedostaje čak četiri tisuće liječnika svih profila». Sve to su napisale u svom izvrsnom članku novinarke Glasa Istre Sandra Zrinić-Terlević i Ljerka Bratonja Martinović, 20. studenog 2007.g.

Čitavu tu priču podupire i izjava direktora HZZO-a Većeslava Bergmana: »... I dok je na fakultetima u Srbiji i BiH 13,5 tisuća medicinara, u Hrvatskoj ih na svim medicinskim fakultetima ima tek 3,5 tisuća, To je nedovoljno da bi se popravio kronični manjak doktora ... to je nedovoljno da bi se pokrio biološki odljev iz struke».

Citirao bih ovdje jedan još stariji članak na istu temu, članak novinara Tihomira Ponoša iz Novog lista: «Hrvatska će uvoziti arhitekte i liječnike», od 20. rujna 2007.g., ali bih onda morao zahvatiti i općenitu temu problema imigracije u Hrvatsku ... (što je posebna i jedna od slijedećih tema). Stoga ću radije ovdje malo citirati svoj stari članak od 24.I.2003., iz doba vrlo nesposobnog Račanovog ministra zdravstva dr. Vlahušića, od kojeg je i potekao najveći dio ovih problema, članak «Zbog čega liječnici imaju dvostruko manju plaću od sudaca».

«Dakle, osnovna je režimska laž da su plaće sucima nedavno još jednom enormno povećane samo zbog toga da oni ne bi podlegli iskušenju primanja mita od kojekakvih kriminalnih skupina ili lobija; njima su plaće opet enormno povećane upravo zato da se ni slučajno ne bi drznuli da sude protiv kriminalaca bliskih samom vrhu Mesićeve, Račanove i Tomčićeve vlasti! Drugim riječima, njih je režim podmitio da ne sude protiv njihovih kriminalnih i drugih režimskih miljenika! Vlast je visokim plaćama naprosto kupila njihovu totalnu i nekritičku lojalnost. I tako smo opet dobili jednu vješto blokiranu i lažnu tzv. «pravnu državu»! ... A sve je to nastavak one Titove politike: «Podmiti, pa vladaj!» ...

«Stoga se sada ne treba nimalo čuditi ovom štrajku liječnika (početkom 2003.g.!, op.a.), koji traže povišicu plaća od čak 45 posto! Privremeno su – da bi pokazali svoje razumijevanje za stanje u društvu i svoju dobru volju – spustili svoj zahtjev na povećanje plaća od 'samo' 26 posto, ali im je Račanova Vlada na kraju ili pri kraju štrajka ponudila povišicu od samo deset posto». Pa ni to nije ispunjeno!

Ukratko, Račanova Vlada je samo privremeno gurnula problem niskih plaća liječnika pod svoj crveni tepih, nakon čega je sasvim opravdano dobila nepovjerenje hrvatskog naroda na izborima krajem te 2003.g.

No, još gore je isti problem pokušao riješiti i Sanaderov ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang. Naime, liječnički je sindikat, na čelu s dr. Ivicom Babićem istovjetni štrajk ponovio ubrzo nakon povratka HDZ-a na vlast, 2004.g. Nakon dužeg natezanja, dr. Hebrang je uspio nekakao uvjeriti dr. Ivicu Babića da liječnici odustanu od štrajka ... pa je počeo nagli egzodus naših vrsnih liječnika u inozemstvo! A što jednom dr. Andrija Hebrang zabrlja, to više ni pet tisuća liječnika ne može popraviti! (Uostalom, nedavno je slično zabrljao sa našim ZERP-om!).. No, o tome sam već nedavno pisao i dao svoj sud na uvid javnosti.

Za kraj: sve privilegije u našoj novoj Državi treba početi smanjivati, do njihovog potpunog ukidanja. Ugledajmo se na Švicarsku, usvajajmo njene stroge zakone i njenu strogu uljudbu, jer je to jedini pravi put da i naša nova Hrvatska u dogledno vrijeme postane što sličnija Švicarskoj. A uz naše vedro nebo i sunčani Jadran mogli bi postati i nešto više.

Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.