GOSP. KAJIN, NE LAJITE U VJETAR,

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist 29. mart 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Uredništvu portala amac.hrvati-amac.com Komu Treba: premijer Ivo Sanader
Uredništvu «Barkuna»

GOSP. KAJIN, NE LAJITE U VJETAR,
ULJANIK JE VEĆ NAPOLA PRIVATIZIRAN !!

Uvod: Namjeravao sam još prošle godine napisati jedan veliki i studiozan publicistički članak o pravim
problemima u našoj brodogradnji, ali su me iz koncentracije stalno izbacivali razni mali kajini i radolovići,
te stalno neka nova otkrića zakulisnih radnji oko brodogradilišta «Uljanik», «Lenac» i «Kraljevica». Još k
tomu i svi ovi novi rehni i swobode, koji nas i brodogradnjom ucjenjuju... A evo se opet javio saborski
zastupnik IDS-a Damir Kajin. Pa da se, gospodo, najprije okrenemo njemu i njegovim sve brojnijim i sve
stupidnijim «kajinizmima»!

Prošlu srijedu, 26. ožujka 2008.g. našim državnim Saborom je opet paradirao Damir Kajin sa svojim već nadaleko poznatim poluinformacijama. A dan poslije, Kajin je to sve «ispalio» i na svojoj konferenciji za tisak, održanoj u samom hrvatskom državnom Saboru, naglasivši ponovo: «NEKA SANADER I POLANČEC ZA ULJANIK JAMČE VLASTITOM IMOVINOM!».
Ma che battuta! Povero Kajin, nekako uvijek zaboravi drugu polovicu istine, odnosno rečenice: I neka to isto učine i Gazde Uljanika - Karlo Radolović, Dragutin Pavletić, Marinko Brgić, Anton Brajković i ...Martina Floričić! Ciljam na one koji su – umjesto predsjednika Vlade Sanadera i ministra Polančeca - već napola privatizirali brodogradilište Uljanik! A evo kako su to oni (u)činili:
Spomenuta gospoda-drugovi su godinama (i u sjeni!) sustavno podkopavali brodogradilište Uljanik, nastojeći mu podmuklo umanjiti vrijednost, e da bi ga upropaštenog i oborenog na koljena, na kraju kupili u bescijenje! Sve ono šporko što se pripisivalo Tuđmanovoj koteriji, to su ovi ovdje radili isto u Uljaniku. Najprije su malo-po-malo odlivali kapital Uljanika u sestrinsko poduzeće Uljanik Plovidbu, a onda su ga perfidno privatizirali s tri kriminalne «dokapitalizacije».
No to je samo pola priče kako je odlivan kapital iz brodogradilišta «Uljanik»!

Prva «dokapitalizacija» je izvršena u jesen 2005.g., kada je kapital «Uljanik Plovidbe povećan s 49 milijuna kuna na 75 milijuna kuna, druga «dokapitalizacija» je izvršena u proljeće 2007.g., kada je kapital Plovidbe povećan na 108 milijuna kuna, a treća je «dokapitalizacija» izvršena u jesen iste 2007.g., kada je kapital Plovidbe povećan na 160 milijuna kuna. Namjera je jasna, a najbolje ju je izrekao direktor Uljanik Plovidbe Dragutin Pavletić, ujedno i najveći njen dioničar s kapitalom vrijednim 86.6 milijuna kuna, u Glasu Istre od 26. travnja 2006.g.: «Pavletić: Uljanik plovidba želi najmanje 51 posto Uljanika». Dakle, Dragutin Pavletić i njegov mentor Karlo Radolović sustavno rade već godinama na tome da postanu većinski vlasnici brodogradilišta Uljanik. Oni su stvorili akcijsku grupu od desetak ljudi, u kojoj su polovica maheri svojih «zanata», a svi skupa su samo u posljednjoj «dokapitalizaciji» zaradili 200 milijuna kuna. S druge strane, čitav Uljanik je procjenjen na samo 300 milijuna kuna! Dakle, kraj te priče se već nazire, ali .... još nije gotovo!

Inače, tehnika «dokapitalizacije» je dobro poznata starijoj hrvatskoj javnosti, još iz doba posljednjeg jugoslavenskog predsjednika Vlade inž. Ante Markovića. Najprije su bili «menadžerski krediti, potom prva udbo-komunistička privatizacija (primjerice. Novi list i Glas Istre), potom «sanacijske» pljačke na račun državnog proračuna, a onda su uslijedili razne polukriminalne i polulegalne «dokapitalizacije», na koje je naše «pravosuđe» zažmirilo na oba oka! Namjerno se zaboravilo na staru latinsku maksimu: «Non omne licitum est honestum!». Sve je odjednom zamirisalo na staru komunističku Udbomafiju! A upravo to se događalo u Uljaniku nakon «trećejanuarske restauracije». Na scenu je stupio podmukli plan, tipa «povika na vuka, dok lisica plijen odnosi!». Zato je trebalo slomiti grupu istinoljubivih novinara Glasa Istre, koji sve to nisu mogli i nisu htjeli mirno gledati. I to su nove i stare Gazde Pule već učinile.

Dakle, evo u najkraćem kako su tu formulu «Gazda» Radolović i njegovi direktori Brodogradilišta i Uljanik Plovidbe primjenili u bivšem SOUR-u Uljanik. Oni su počeli s «dokapitalizacijama Uljanik Plovidbe tako što su najprije u svom zatvorenom krugu («Ti meni-ja Tebi!») kupovali dionice Uljanik Plovidbe po svega 400 kuna, znajući unaprijed da će im tržišna vrijednos biti najmanje pet puta viša. A već u slijedećoj «dokapitalizaciji» su ostvarili deseterostruko veću tržišnu vrijednost svojih dionica. U trećoj «dokapitalizaciji» su opet kupovali dionice Uljanik Plovidbe po samo 400 kuna, iako im je vrijednost na burzi već bila deseterostruko veća, točnije, vrijedna 3.685 kuna, nakon čega je 16. listopada 2007.g. dostigla rekordnu vrijednost od 4.749 kuna (prema pisanju novinara Paula Gregorovića u Glasu Istre od 17. listopada 2007.g. u članku: «Uljanik plovidba ide u treću dokapitalizaciju».

Evo spiska deset najvećih dioničara, kako ga je sastavio novinar Glasa Istre Paulo Gregorović na dan 27. prosinca 2007.g.:

1. Dragutin Pavletić 86,58 (milijuna kuna)
2. Darko Šorc 84,62 (milijuna kuna)
3. Igor Budisavljević 72,58 (milijuna kuna)
4. Janez Zevnik 70,02 (milijuna kuna)
5. Karlo Radolović 63,07 (milijuna kuna)
6. Anton Brajković 62,51 (milijuna kuna)
7. Martina Floričić 57,02 (milijuna kuna)
8. Renato Fonović 35,56 (milijuna kuna)
9. Slobodan Buršić 34,43 (milijuna kuna)
10. Dario Marchi 33,21 (milijuna kuna)

Inače, široj pulskoj i istarskoj javnosti su potpuno nepoznati «igrači» Darko Šorc, Igor Budisavljević, Janez Zevnik i Dario Marchi. Jesu li to «paravani» za «Gazdu» Karla Radolovića i druge glavne direktore Uljanika, to bi samo Glavno državno odvjetništvo i njegov USKOK mogli znati, ali su vjerojatno i oni sami marionete velikih igrača iz sjene na Pantovščaku ili ispod Pantovščaka. Meni je osobno nepoznato je li Martina Floričić supruga ili kćerka bivšeg direktora propale «Istarske banke», zbog čije je propasti svojkevremeno IDS dizao paklenu dreku na pokojnog predsjednika Tuđmana, a kasnije se doznalo da je to bila golema «mućka» IDS-ovog predsjednika (odnosno «Poglavice») Ivana Jakovčića i njegovih «doglavnika».

Tko zna – zna, tko može – može, naročiti ako raspolaže povlaštenim informacija kao «Gazda» Radolović i njegova pulska «Udbomafija». A i štiti ih ista Udbomafija u Županijskog i Glavnom državnom odvjetništvu, kao što ih je štitila i Udbomafija u Županijskom sudu u Puli, na čijem je čelu bio jedan drugi Radolović, ne Karlo, nego Aldo, sada već uspješno «instaliran» u Ustavni sud R.H.!

Oni koji su to htjeli znati, mogli su to već davno saznati, a prije dva i tri mjeseca ja sam sve to objavio na AMAC- i na svom blogu SEMPER PARATUS CROATIAE. Onima koji to žele znati, put istine je već dobro trasiran.

Ovdje želim izraziti svoju bratsku podršku hrabrim vođama sindikata Istre i Kvarnera Brunu Buliću i (naročito) Rajku Kutlači, koji je prije godinu dana dao odlučnu izjavu za javnost: «Borit ćemo se za svoj Uljanik i na ulicama Pule!». Gosp. Rajko Kutlača je još 6.rujna 2006.g., u svom «reagiranju» na gušenje radničkih i sindikalnih prava u brodogradilištu Uljanik napisao: «Uprava Uljanika više se ne boji javno prijetiti svojim radnicima». Premijer Sanader bi najbolje učinio da već jednom nađe te članke i da ih pročita, a još bolje bi učinio da primi u svojim Banskim dvorima g.g. Bruna Bulića i Rajka Kutlaču, te konačno iz prve rukle sazna poraznu priču o Brodogradilištu Uljanik.
Nasuprot njima stoji glavni galamdžija u Hrvatskom drževnom Saboru Damir Kajin, koji uporno tvrdi da se Sindikat Istre i Kvarnera bavi politikom, a ne zaštitom radničkih prava radnika brodogradilišta Uljanik, tvrdeći da «Uprava Uljanika dobro vodi ovaj sustav» (Glas Istre, 14.rujna 2007.g.
Ona polovica istine koju saborski zastupnik IDS-a uporno prešućuje u svojim izjava u Hrvatskom državnom Saboru jest: Brodogradilište Uljanik je već privatizirano, to mi ovdje dobro znamo, pa ti je «uzalud trud trubaču» Damire Kajinu!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)