KOSOVO JE TREBALO POSTATI NEOVISNO JOŠ KRAJEM 1944.g!!

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Istra, Hrvatska 20. III.2008.

(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)

Uredništvu Web portala amac.hrvati-amac.com

KOSOVO JE TREBALO POSTATI NEOVISNO JOŠ KRAJEM 1944.g!!

Pridružujem se svima koji podržavaju jučerašnje hrvatsko priznanje neovisnosti i državnosti Kosova! Štoviše, ja žalim što naš predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader to nije učinio barem tri tjedna ranije! Time bi hrabro izazvao Srbiju (koja nam opet nešto stalno prijeti, kao da i dalje ima svoj imperijalni suverenitet nad našom Hrvatskom), da pokaže svoje pravo agresorsko i imperijalističko lice cijelom ostatku svijeta, koji u to pod stalnom i lažnom propagandom Londona još nije vjerovao! Time bi bio učinio ogromnu uslugu odvjetnicima našeg generala Ante Gotovine, kojemu je prije dva tjedna počelo suđenje u Haaškom sudu. Tako bi postupio svaki državnik pravog formata – velikog državničkog formata! A to Sanader nažalost nije – nije ni blizu toga.

No, dobro je da je Sanader to učinio i sada. A još je bolje da je lukavi (ali i mudri!!) Sanader na vrijeme anticipirao, odnosno predvidio kako će postupiti najpoznatije srpske marionete u Hrvatskoj – Pupovac, Stanimirović, Gajica, Džakula i slični, te je preventivno i tajno sklopio dogovor s Glavaševim HDSSB-om da mu se oni nađu u pomoći, ako njegovi koalicijski „saveznici“ na čelu s dr. Miloradom Pupovcem poslušaju svoje prave Gazde iz Beograda (a to je beogradska „STAVKA“!!), te mu okrenu leđa u slučaju našeg priznanja Kosova! I to se i dogodilo!

Isto je tako lukavi (ali i mudri!!) Sanader anticipirao i ponašanje „Zvečarke“, koja mu je trebala pomoći u slučaju da Friščićev HSS ne popusti oko ZERP-a, zbog čega bi pala njegova HDZ-ovska Vlada. Već tada je lukavi „Sanader pomogao Glavašu da mu pomogne“, te je podmukla „Zvečarka“ izvisila i morala progutati svoj vlastiti otrov!

A, evo opet nedoraslog Zorana Milanovića, sa svojom naknadnom pameću: on na isti dan hrvatskog priznanja neovisnosti Kosova „mudruje“ kako on „očekuje Sanaderovu ostavku“, tvrdeći da je ostavka podpredsjednika Vlade, Srbina dr. Slobodana Uzelca pokazala da je ova Vlada počela raditi neozbiljno. Štoviše, Zoran Milanović bizantinski koštunjičasto predlaže da „gospodin Sanader slijedećeg tjedna podnese ostavku, a da je ostatak Vlade ne prihvati“.

Što reći na tu novu imbecilnost Zorana Milanovića? Da se Hrvatska posluži istim prljavim vlaškim trikom Vojislava Koštunice, te da i Sanader organizira slično „događanje naroda“, i iza toga sakrije svoje kukavičko lice?? To nipošto, čak ni za jednog Sanadera!

Nažalost, Zoran Milanović nam uporno otkriva svoj potpuni nedostatak hrvatskog nacionalnog ponosa“ (što je posljedica njegovog osmomjesečnog slizanog odnosa s njihovom SDP-ovskom „Zvečarkom“, koja ga je ovih dana demonstrativno napustila! Eh, da je to jedina „crvena vještica“ i „zvečarka“ iz njegovog najužeg kruga!?).

Meni je najčudnije kako se Zoran Milanović još nije sjetio časnog staroste dr. Zdravka Tomca, koji je prvi (i jedan od vrlo rijetkih bivših komunista) pokušao probuditi i stvarno reformirati hrvatske (još uvijek nereformirane!) komuniste i prestrojiti ih na patriotski kolosijek! Nažalost, Račan ga nije u tomu mogao slijediti zbog svoje četvrte žene, koja je bila srpskog roda. (od sličnog su sindroma patili i Stipe Šuvar, dr. Branko Horvat, Miroslav Krleža i Miljenko Smoje), a čini se da od istog sindroma pati i Zoran Milanović?! Upravo zato sam ja ovdje, već prije četiri mjeseca, pokušao upozoriti Zorana Milanovića da se budući SDP može vratiti na vlast u novoj Hrvatskoj samo ako postane stvarno neovisna hrvatska stranka, i nikako drugčije! Vrijeme je nažalost pokazalo da Milanović nema taj patriotski potencijal ili su mu ga zatrovale spomenute „crvene vještice“ i „Zvečarke“.

Vrijeme je da Milanovićevi komunisti nešto više nauče o relativno novijoj povijesti Kosova. Za početak im besplatno dajem ovu malenu povijesnu poduku: početkom 1944.g. Tito je albanskom partizanskom vođi Enveru Hodži obećao NEZAVISNOST KOSOVA (!!), e da bi mu se naši Šiptari pridružili kao ratni saveznici u njegovom „NOB-u“. I oni su mu se pridružili. Ali se to srpskim novopečenim generalima (od koji su mnogi prije toga bili u četnicima!!) nije svidilo, a posebno ne Titovom doglavniku Aleksandru Rankoviću, već tada Glavnom komandantu OZNE! Nakon „oslobođenja“ Kosova sredinom 1944.g. Ranković je proglasio „opštu mobilizaciju“ na Kosovu, kako bi naše Šiptare poslao na Srijemski front od Batine Skele do ušća Bosuta u Savu (nota bene: tamo se topovima iz partizanske pozadine novopečenim partizanima pucalo u leđa!!). A Šaban Poluža iz Drenice, koji je bio komandant jednog šiptarskog bataljuna, koji je bio krenuo na put prema Srijemskom frontu, naglo se osvijestio i posumnjao u Rankovićevu zamku, te se naglo okrenuo nazad, te sa nekoliko stotina svojih naoružanih ljudi zauzeo i zaposjeo Podujevo (!! Pozor! To će biti slijedeć krizno žarište!). Početkom 1945.g., točnije krajem siječnja 1945.g. Poluža se prebacio u svoj rodni Drenički kraj, gdje je podigao tzv. „Drenički ustanak“. General Aleksandar Ranković, Glavni komandant OZNE poslao je jedan korpus OZNE pod komandom svog generala Save Drljevića, koji je nakon krvavih borbi ugušio pobunu Šabana Poluže (jednako kao i pobunu Adema Foce i kapetana Memeta Gradice u Kosovskoj Mitrovici i rudniku Stari Trg), te su nakon toga izvršili genocidni masakr nad više od 50.000 naši Šiptara!

To je grozno odjeknulo na čitavom teritoriju Kosova (i Metohije, kako to Srbi uporno nameću), zbog čega je Tito hitno reagirao novim obećanjem našim Šiptarima:

„Šiptarski narod će u novoj Jugoslaviji dobiti sve ono što narod čini narodom.“.

(Sinan Hasani: „Kosovo: istine i zablude“, CIP Zagreb, 1986., str. 126.-129.).

Nažalost, Titova riječ nije bila posljednja (zbog čega je Tito već krajem zime 1947.g. premjestio svoje glavno obitavalište na Brijune!! Naime, udbaši su pokušali više od deset atentata na Tita!). Rezultat je bio da su Šiptari i Albanci Kosova odjednom i preko „duge mračne noći“, umjesto „naroda“ postali „narodnost“ i vraćeni u okvir predratne kraljevske Velike Srbije!

Dakle, Kosovo je trebalo postati neovisni još početkom 1944.g., a najkasnije u ljeto 1945.g.

Toliko zbog povijesnog pamćenja i povijesnog poštenja!!

Semper Paratus Croatiae

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.