TKO TO TAMO UBIJA – NAŠ VJESNIK ?

Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing., publicist 17.III.2008.

(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com) Uredništvu AMAC-Hrvati.com

EVO PRIMJERA KAKO IZDAVATI NOVI DNEVNI LIST

Nedavno je, na otvoreno pismo gosp. Horstu Pirkeru, predsjedniku uprave Styria d.d., (koja je vlasnik našeg Večernjeg lista), a koje mu je uputilo Uredništvo našeg AMAC-a (amac.hrvati-amac.com), bio objavljen komentar jednog stalnog čitatelja AMAC-a. Taj je vrli gospodin dao iznimno koristan Prijedlog Uredništvu AMAC-a, da ono organizira mješovitu skupinu različitih domoljubnih i državotvornih novinara, katoličkih publicista i pisaca, te počne izdavati svoj dnevni list. Ideja i prijedlog su došli u najbolji čas, ali je treba malo doraditi, ne po kvaliteti, nego po mjeri budućih kupaca tog novog dnevnog lista. Naime, kupci imaju sve manje novca i sve manje vremena za čitanje jednog mora dnevnih listova, od kojih su 90 posto u udbaškim rukama, te nam serviraju različite udbaške podvale, insinuacije, manipulacije, špekulacije, a iznad svega – dezinformacije!

Mi se ne moramo truditi iznova otkrivati toplu vodu, jer oko nas ima mnogo primjera kakve novine ne želimo. Primjer Večernjeg lista nam dovoljno govori (premda ja Večernji list uopće ne svrstavam u udbaške «novine»). Za početak, ovdje ću iznijeti jedno moje staro iskustvo, a čitatelji neka se konstruktivno uključe u raspravu o ovom korisnom projektu.

Naime, prije tjedan dana je jedan drugi sjajni publicist na AMAC-u (gosp. A.K.) opisao kako je sve to radio Matija Babić, osnivač i prvo glavni urednik jeftinog i žutog dnevnog lista «24 sata», koji se masovno kupuje ovdje u našoj Istri. Držim da nam upravo takve «novine» ne trebaju! S druge strane imamo primjer najnesretnijeg našeg dnevnog lista «Vjesnika» koji je prije tri godine naglo posrnuo i sve dublje zapadao u glib režimskog novinarstva. Upravo na tom primjeru Vjesnikovog nesretnog zaglibljivanja, nekoć vrlo solidnog dnevnog lista za hrvatske inteligente (klonim se riječi «intelektualac», jer su se «intelektualci» i komunistička «inteligencija» odavno profanirali – do stupnja nove političke vulgarnosti i najobičnije intelektualne prostitucije!), želim ponovo dati u javnost (od Sanadera zabranjeni) moj stari tekst od prije više od godinu i pol dana: Tko to tamo ubija – naš Vjesnik? Držim, naime, da taj tekst nije ništa izgubio na svojoj aktualnosti. Sam Ivo Sanader je često govorio da «narod koji zaboravlja svoju prošlost – mora je ponoviti». Dakle, nešto kao: Repetitium est mater studiorum! (ponavljanje je majka znanja).

Drugim riječima: pametni ljudi se na tuđim greškama uče. Vjesnik je mogao koštati svega 3 do 4 kune, ali je umjesto toga izabrao sramotno posrtanje, a premijer Sanader mu uporno pokriva godišnje gubitke od (najmanje!) 60 milijuna kuna. Dakle, Sanader skupo plaća svoje «prostitutke» i to iz našeg poreznog džepa. A tiraž je Vjesniku pao ispod 5.000 prodatih primjeraka dnevno. Skoro svi bolji novinari su ga napustili, a ostao je samo pošteni, sjajni i uspravni Marko Barišić. I možda još netko čijeg se imena više ne mogu sjetiti.

Evo dakle te priče iz 2005./2006.g..

* * *

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla 29. lipnja 2006.

Uredništvu Vjesnika Komu Treba: Premijer Ivo Sanader

TKO TO TAMO UBIJA – NAŠ VJESNIK ?

(Cenzura je upropastila Vjesnik!)

Negdje sam ovih dana čuo da je Vjesnik tik pred stečajem (ali nažalost bez preustroja!), odnosno da se u našem Vjesniku odvija velika i teška drama dezintegracije tog lista i te novinske kuće. To je razlog što sam, nakon dužeg vremena, danas ponovo kupio jedan broj Vjesnika, kojemu sam godinama bio redoviti čitatelj. Dakle,Vjesnik još uvijek izlazi! To je u moru loših vjesti ipak jedna dobra vijest! Znači da još nije sve propalo. Znači da se još nešto može učiniti za spas Vjesnika. Ali sada sve ovisi o njegovim novinarima, koji bi morali dići svoju glavu i pojačati svoj glas (ne mislim tu i na urednike!).

Držim da treba smjesta postupiti po onom mom prošlogodišnjem prijedlogu, te razdvojiti “crno-bijeli” Vjesnik od njegovog kolor-žutog “Obiteljskog glasa” (koji uopće nije, “obiteljski”, nego stalna izložba svježeg i mladog ženskog mesa!). To je bio veliki promašaj bivše glavne urednice Vjesnika Andreje Latinović već u početku, na što sam prvi upozorio i zbog toga završio na njenoj “crnoj listi”. Zauzvrat, ja sam već godinu dana prestao kupovati njen Vjesnik! Dakle, taj žuti “Obiteljski glas” treba ili ugasiti, ili ga izdavati posebno, kao što “Večernji list” posebno izdaje svoja “24 sata” i prodaje ga za svega tri kune! Međutim, to nije jedini balast Vjesnika. Treba odbaciti i prilog Sport ponedjeljkom (dovoljni su nam lucidni tjedni komentari novinara Marina Šareca i Renca Posinkovića). Treba odbaciti i prilog Kultura utorkom (jer se danas svaka idiotarija proglašava “kulturom”), te potpuno preinačiti i prepoloviti članke u subotnjem prilogu 7 dana. Vjesnikov brod tone i treba odbaciti svaki balast s njega!

U tom slučaju bi cijenu Vjesnika trebalo spustiti na svega 4 (četiri) kune (!!). I na svega 32 stranice! A u Vjesnik treba vratiti one najbolje rubrike, i to uvećane na staru mjeru. Primjerice, pisma čitatelja i stajališta koja je u međuvremenu reducirana za 40 posto, a onda još dodatno umanjena za potpuno nepotrebne “izjave” nekakvih keruma, lučina i sličnih moš’ mislit interesantnih i važnih faca, te još i za neduhovite karikarture neduhovitih karikaturista. Sve je to odbilo nas vjerne čitatelje Vjesnika i okrenulo nas drugim dnevnim listovima. Dakle, takve podvale nisu uspjele. A oni koji su takve šašave (imbecilne!) zamisli provodili u djelo, sada bi morali prvi otići iz Vjesnika!

Također, u Vjesniku treba smanjiti veličinu naslova i veličine fotografija. To je ženski pristup. Skup i plitak kao i skoro sve žensko. Vjesnik smo kupovali zbog njegovog superiornog duha, korisnih znanja i suštinske informativnosti, a ne zbog njegove (atraktivne?) vanjštine. Nas zanima tekst, a ne slika (koja nam malo govori, ali zauzima puno prostora). Nadalje, u Vjesniku treba prepoloviti broj stranica i prepoloviti prostor za “kulturu”, pogotovo onu koja nam nudi pomodarske trendove, ono što je tobože trenutno in, što je bezvrijedno, pogotovu u našim kazalištima i na filmu, a donosi samo antikulturu i dekadenciju. I pridonosi daljnjoj degeneraciji našeg naroda.

Ukratko, Vjesnik mora zadržati svoju nacionalnu misiju, odnosno poslanje! I kao takav mora opstati i ostati! A da bi opstao i ostao (kao glas i glasnik hrvatske elite političkog duha) Vjesnik mora biti daleko kritičniji nego dosad, mora biti daleko i mnogo nezavisniji, a manje režimski i režimlijski list. A to je nedvojbeno postao nakon smrti dr. Franje Tuđmana. I zbog tog svog velikog koraka unazad sada broji svoje posljednje dane!

A da je Vjesnik još uvijek nezamjenljiv, dokazuje baš ovaj današnji broj od 29. lipnja 2006.g.! Citirat ću i ukratko prokomentirati samo neke članke. Izvrstan je intervju novinara Vjesnika Marijana Lipovca s univ. profesoricom dr. Mirjanom Kasapović, povodom njoj dodijeljene Godišnje nagrade za znanost, a u povodu izlaska njene knjige “Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država”. Čista desetka! Bravo gospođo Kasapović, bravo gosp. Marijane Lipovac, bravo Vjesnik! Jedino fali informacija tko je izdao tu knjigu i kako ju možemo naručiti. Pročitao sam mnogo knjiga o Bosni i Hercegovini (primjerice od Dominika Mandića, Ive Pilara, Nade Kljajić, Ive Andrića, Meše Selimovića, Maka Dizdara, Zuke Džumhura, Noela Malcolma, Ivana Lovrenovića, Krunoslava Draganovića, itd.), ali takve sjajne zaključke nigdje nisam našao (osim možda u “Travničkoj kronici” Ive Andrića). Eto prilike da Vjesnik obnovi svoj legendarni “podlistak” i da nam barem djelomično, u svega nekoliko nastavaka prenese ključne ulomke te njene knjige.

U istom broju Vjesnika pročitao sam i priopćenje Ureda predsjednika Mesića o (netočnim?) medijskim napisima, odnosno izvješćima o susretu Mesić – Tadić u Zagrebu (i Kninu). Naime, u tom priopćenju se tvrdi da je sarajevski “Dnevni avaz” navodno “zlonamjerno i potpuno neutemeljeno interpretirao” da je srbijanski predsjednik Boris Tadić ponudio hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću ‘Nagodbu o podjeli Bosne’, ocjenjujući da je stanje ‘veoma komplicirano’, te stoga valja BiH preurediti kao ‘federaciju s tri jedinice’ ”.

Osobno ne vidim što je tu tako loše? BiH od tri republike? Zašto ne?! “Republika Srpska” ionako već deset godina postoji, pa je teško očekivati da ona takvom i ne ostane! S druge strane BiH Muslimani (“Bošnjaci” ili “Turci”?) imaju svoj “entitet”. A to je nešto kao njihov “Begovat”, njihov “Vilajet”, njihov “Sandžak” ili nešto tomu slično. Samo su Hrvati ostali bez ičeg svojega. A zašto onda ne i “Hrvatska Republika Herceg - Bosna”?! Kamo sreće da je maršal Tito to isto napravio 1945.g.!!

Da, ali bi se u tom slučaju Mesić našao do brade u vlastitom “blatu”! I zato se on od toga tako nervozno brani. Brani jedan nemogući status-quo u BiH. Znači, vraća mu se bumerang iz groba dr. Franje Tuđmana. I stoga sada Mesić svake noći sanja dr. Franju Tuđmana kao svoju nesnosnu noćnu moru!

Koliko sam ja osobno razumio, predsjednik Boris Tadić nije predložio nikakvu novu podjelu BiH koja već nije učinjena od strane gosp. Richarda Holbrooke-a u Daytonu, u jesen 1995.g.! Naprotiv, predsjednik Srbije Boris Tadić je samo predložio jedan mali, ali značajan i razuman ispravak i poboljšanje tog ishitrenog Daytonskog Rješenja. Dakle, BiH bi se samo malko preuredila, a ne dodatno podijelila! Znači, BiH bi se samo malko dogradila, jer je ovako paralizirana. Umrtvljena je. Ne funkcionira. Kao da je praktički klinički mrtva. I stoga je još uvijek pod međunarodnim protektoratom. A to nije dobro rješenje. Osim možda za Mesića, koji sada više ne može nazad iz svoje stare kože.

Drugo je rješenje da se Richard Holbrooke vrati na mjesto svog velikog promašaja (po njemu je 3=2!) i da popravi ako se još nešto tu može popraviti. Preporučujem mu da prije toga pročita onu već naprijed pohvaljenu knjigu prof. dr. Mirjane Kasapović! Srećom, to je umjesto njega već pokušao popraviti Boris Tadić, koji je predložio trenutno najbolje rješenje. Osim toga, Tadićeva Srbija je u samo mjesec dana učinila dva divovska koraka naprijed: Prvo, progutala je tešku knedlu i priznala državnu nezavisnost Crne Gore. Drugo, izabrala je za potpredsjednicu svoje Vlade jednu Hrvaticu, uz to rođenu Zagrepčanku, Ivanu Dulić-Marković! Treba samo znati čitati znakove vremena, a to ovih dana sjajno čini naš premijer Ivo Sanader! Lijepo je to prije dva mjeseca rekla sjajna Vesna Pešić: “Srbija je okupirala samu sebe”. Sada se Srbija polako ali sigurno oslobađa svoje lažne i mitomanske prošlosti, što znači da se stari, kulturni i tradicionalni Beograd (u kojem sam živio, radio i studirao 12 godina) konačno oslobađa zatucanog šumadijskog sela i njegovog hajdučkog naslijeđa i militarizma kojekavih Mihajlovića, Isakovića, Ćosića, itd., kao i njima potpuno sličnih i zatucanih sandžačkih Bećkovića, Bulatovića i Đuretića, itd. A na to je, na svoj način, vrlo dobro ukazao u tom broju Vjesnika njegov najbolji novinar Marko Barišić!

Komentirao bih još samo izvješće za 2005.g. guvernera HNB dr. Željka Rohatinskog, prenese-no pod naslovom “Iako raste, inflacija je pod kontrolom”. Dobro je što je dr. Rohatinski konačno priznao da se Hrvatska nalazi u dužničkom ropstvu, ali je “zaboravio” priznati da nas je u to dužničko ropstvo njegovom MMF-u uvalio upravo on osobno, skupa s Ivicom Račanom i bivšim ministrom Matom Crkvencom. I to nimalo slučajno!! Dakle, po njemu je “inflacija pod kontrolom”? Koja inflacija? Je li on možda mislio i na stalnu inflaciju cijena? Ili na stalnu inflaciju (rashoda) državnog proračuna? A kako to da se Amerikancima isplatila velika inflacija američkog dolara?

No, nije kriv samo dr. Rohatinski i njegov zamjenik dr. Boris Vujčić. Nisu samo oni agenti MMF-a! Ne zaboravimo ni bivšeg ministra financija Borislava Škegru i bivšeg guvernera dr. Marka Škreba, koji su uporno održavali i ojačavali ionako prejaku kunu. Ne izostavimo s tog spiska ni novog ministra Ivana Šukera (zbog njegovih neumornih statističkih manipulacija)! Citiram riječi dr. Željka Rohatinskog: “Vanjski dug države u ovom trenutku iznosi oko 27 milijardi eura (nota bene: eura!!, op.a.), a njegov udio u BDP-u povećan je sa 62 na 85 posto u BDP-u”. Nadalje, guverner HNB je upozorio i na iznos plaćenih kamata na vanjski dug, koji je gotovo dosegao razinu mogućeg prera-stanja BDP-a!! Dakle, ubiše nas sve one milijarde kuna kamata MMF-u i Svjetskoj banki! Znači da je Hrvatska do nosa potonula u dužničko ropstvo. Čudno je da nitko tu ni ne pomišlja da izvrši – argentinski carski rez! Ili to, ili –harakiri! Tko će zatrubiti na uzbunu? Zar moram baš ja?!

A.R.J.

P.S. (danas, 17. III. 2008.g.): Nakon ovog neobjavljenog članka, Sanader je smijenio glavnu urednicu Vjesnika gđu Andreu Latinović, a na njeno mjesto postavio g. Darka Đuretka, bivšeg malokalibarskog novinara Večernjeg lista, te mu dodijelio plaću odd 25.000 kuna! A s njim su u prvi plan uskočili novi režimski novinari Jurica Koerbler i bivši Manolićev novinar Bruno Lopandić. Plači voljena zemljo Hrvatska!

Ne, ne plači voljena zemljo, nego ustani i bori se! Pero je uvijek bilo najjače oružje. Stoga se za početak latimo svojih bojnih pera i očerupajmo Sanaderovo lažno perje – njegove i Mesićeve lažne «demokracije». A za to nam treba naš novi dnevni list – najbolje u režiji našeg AMAC-a i uz pomoć svih nas AMAC-Hrvata. Dakle, na posao se dajmo!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.

(hrvatski socijal-radikal)