NIKAD KRAJA SLOVENAČKIM ASPIRACIJAMA

Ispravljeni i poboljšani tekst!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist 6. ožujka/marta 2008.
(ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com)
Komu Treba: Mr. Vincent Degert
Ambasador EU, Zgb.

NIKAD KRAJA SLOVENAČKIM ASPIRACIJAMA
NA TUĐE TERITORIJE

Posudio sam ovaj naslov od Prof dr. Zvonimira Bartolića iz Čakovca, koji sam našao u Vjesniku od 13. lipnja 2001.g., koji je «s velikim iznenađenjem pročitao u Vjesniku od 24. svibnja 2001.g. da je Hrvatska dala Sloveniji na raspolaganje 750 četvornih kilometara svoga mora južno od Poreča i da će Hrvatska prepustiti Sloveniji dva prekomurska sela, Hotize i Murišće ..... hrvatska diplomacija, i sam politički vrh, stalno nešto nekome otpuštaju, sad na Prevlaki, sad u Neumu, pa onda u Kostajnici, Vukovaru, Baranji, na Muri, Dragonji, u Dragonjskom zaljevu .... Godine 1994. Hrvatska je crkveno izgubila Raskrižje, iako je u njemu gotovo stopostotno živjelo hrvatsko stanovništvo. Nedavno smo u knjizi (Tudi mi smo umrli za domovino) pročitali memorandum o starom i znamenitom hrvatskom trgovištu i svetištu Štrigovi. Aspiracijama naših susjeda na hrvatski teritorij nikad kraja. Svi se pitamo nalazimo li se pred nekim novim Raskrižjem ili nečim gorim?» - tako je završio svoje «pismo čitatelja» dr. Zvonimir Bartolić iz Čakovca (s kojim sam u to vrijeme telefonski komunicirao).
Dakako, mogao sam ovdje s jednakom vrijednošću citirati i gosp. Stjepana Bučara iz Zaboka, odnosno njegovo «pismo čitatelja» u Vjesniku od 30. ožujka 2004.g. pod naslovom «Slovenci nisu ni za dogovor, niti za arbitražu», u kojem on piše ovako: «Slovenci su tobože prihvaćali arbitražu u Piranskom Zaljevu (Savudrijskoj vali) sve dotle dok to Hrvatska nije poluslužbeno predložila. Sada ni to ne prihvaćaju, što znači da su apriori protiv bilo kakvog dogovora ili sporazuma, osim za onaj kakvog su si sami zacrtali ... Današnja Vlada još ništa konkretno ne poduzima, osim nekorisnih razgovora i pregovora za koje unaprijed zna da od njih neće biti nikakve koristi. Nerazumljivo je običnom čovjeku i glasaču da premijer i ministar vanjskih poslova putuju po svijetu uporno tražeći sugovornike koje ništa ne košta da im obećavaju kako podržavaju naš put u Europu, a teritorijalni problem sa Slovenijom prepuštaju proteku vremena, možda i zaboravu, vjerojatno nekome dokazujući našu poznatu, pogubnu kooperativnost ...».

Tako su to radili premijer Račan i njegov ministar vanjskih poslova Tonino Picula (naš najgori m.v.p. u posljednjih 18 godina!), a tako to već pet godina radi i naš samovoljni premijer Sanader. Svi ga gaze, a on uporno blebeće o nekakvom prijateljstvu s Janšom i Berlusconijem – koji bi ga najrađe zadavili od milja, da mogu!

Dakako, mogao sam ovdje s jednakom vrijednošću citirati i moja «pisma čitatelja», objavljena u Vjesniku 2001.g. ili 1997.g., primjerice «Slovenci bi s nama mijenjali 'naše za naše'», od 29. svibnja 2001.g. ili «Granicu sa Slovenijom vratiti na Dragonju!» od 1. rujna 2001.g., ali s tim neću zamarati čitatelje portala AMAC-Hrvati (a to ću uskoro objaviti na svom blogu «Semper Paratus Cratiae», na kojemu je već objavljen moj veliki članak o ne/sporazumu ministara Mate Granića i Borisa Frleca iz 1997.g.). Danas ovdje samo želim povući paralelu nevjerovatne sličnosti (beskorisnih i promašenih) politika Ive Sanadera i Ivice Račana, čime se potvrđuje moja prognoza iz 2002.g. «I poslije Račana, Račan!».

Slovenci, odnosno njihovi političari su nam ovih dana ponovo izmislili još jedan u beskrajnom nizu izmišljenih graničnih problema, ovog puta u našem malom pograničnom zaseoku Kaneda, s lijeve strane kanala Sv. Odorika, koji su Slovenci na prijevaru (iz 1952.g.) proglasili kao svoju državnu granicu. Tu prijevaru su izveli Edvard Kardelj i pukovnik Miloš Stamatović, inače blizak suradnik ministra Borisa Kidriča. Stamatović je na položaju lokalnog komandanta Vojne uprave jugoslavenske armije (VUJA) 1950 g. zamjenio našeg potpukovnika Mirka Lenca, bivšeg političkog komesara 13. Primorsko-Goranske divizije JA. Pukovnik Stamatović je komandu VUJE premjestio iz Opatije u Kopar). Inače, prije toga je punih osam godina prava granica bila na mostu kroz Sečovlje, dva kilometra na sjever, kako je još 1944.g. bila dogovorena sa SNOS-om (Slovenskim narodno-osvobodilnom svetu), a poslije bila potvrđene na III. Zasjedanju AVNOJ-a.
Tada je, 1952.g. Hrvatskoj oteto oko 100 hektara njenog teritorija i njenih solana u Sečovljanskom polju, itd. (Tu cijelu priču čitatelji AMAC-a mogu pročitati na mojem blogu, jer je za AMAC to bio prestar tekst iz 1997.g.: «Kako su se Granić i Frlec dogovorili da se ni o čemu ne mogu dogovoriti!»).
Sada ni to Slovencima (opet) nije dovoljno! Sada pokušavaju svoju granicu pomaknuti još više na jug (to čitatelji AMAC-a mogu vidjeti na Google Earth-u!).A suprotno Bledskom sporazumu iz 2006.g. i Brijunskom sporazuma iz 2005.g. u sve to se osobno umiješao i slovenački premijer Janez Janša, koji hrvatsku stranu optužuje za svoju vlastitu slovenačku jednostranost. Zaboravio je što je njegov sadašnji ministar vanjskih poslova Rupel sa svojim bukačima i huškačima radio u hrvatskim selima ispod našeg Kaštela, u Škudelinima, Bužinu, Mlinima i Škrilama 1993.g., a bilo je i njihovih izjava da je Slovenija pogriješila što nije 1993. iskoristila ratnu pometnju u Hrvatskoj i BiH te okupirala i ta sela, kao što je već 1991.g. okupirala hrvatsku Svetu Geru na vrhu Žumberka!

Dakle, problem je opet «zakuhao» opskurni Jožko Joras, kojemu je netko u bivšoj velikoj općini Buje (bivšem kotaru Buje) neoprezno dao dozvolu da sagradi svoju kuću tik uz odvodni kanal Sv. Odorika s naše lijeve strane. Taj se opskurni Jožko Joras ponaša suprotno pravilima hrvatske pravne države, samovoljno zatvarajući put hrvatskim poljoprivrednicima, koji tuda prolaze do svojih imanja u Kanedi, svojatajući to zemljište za sebe, a već osamnaest godina na svojoj kući demonstrativno drži natpis «Tudi tu je Slovenija!». Sada pak tvrdi da je Općina Buje protupravno prodala svoje zemljište s lijeve strane tog nesretnog kanala svojim građanima, tvrdeći da je to slovenački državni teritorij, na što su mu odmah u pomoć priskočili opskurni slovenački političari tipa Zmago(slavca) Jelinčića (za koga se dobro zna da je bio suradnik UDBE, a nedavno sam od jednog mog starog prijatelja Slovenca, inače čovjeka s dva doktorata – iz prava i iz politologije – čovjeka po svemu vjerodostojnog - čuo da je Jelinčić svojevremeno ubio jednog čovjeka, ali je to zataškano.... vjerovatno kao cijena suradnje u korist UDBE!).

Sada se u sve to umiješao i slovenački premijer Janez Janša, jer mora parirati svojim opozicijskim protivnicima, a i nekim članovima svoje labave Vlade! Izbori su u Sloveniji blizu. Stoga je Janša zaprijetio našem traljavom i indolentnom premijeru Sanaderu da će zamrznuti Bledski sporazum o spriječavanju pograničnih incidenata, a Sanader se opet nešto isčuđava. Šteta što Sanader nije poslušao moj savjet da mi–s naše strane-smjesta zamrznemo svoje pregovore s EU, čim je Slovenija preuzela predsjedavanje Vijećem Europe i čim su Slovenci počeli zlouporabljati taj svoj visok položaj u EU.

A večeras nam je Olli Rehn, povjerenik EU za proširenje Unije postavio drski ultimatum: Ili ZERP ili EU! Ni manje ni više nego to i tako! Dakle, ultimativno: «take it or leave it!». Nevjerovatno. Tko se još u EU i u Un neće iživljavati nad našom Hrvatskom? Od onog bezveznjaka Van Der Broeka, preko Carla Bildta, pa «lorda» Davida Owena, te Stoltenberga, pa onog austriskog Wolfgangstera u BiH, do Hannesa Swobode i sad ovog bezveznjaka Olli-ja Rehna! A preskočio sam još mnoge, naročito Richarda Holbrooke-a, Madeleine Albright, Henryja Kissingera, lorda Carringtona, pa čak i Georgea Sorosa, itd. I svi su nam oni – kao – bili «prijatelji»!? Sačuvaj nas Bože takvih naših dušobrižnika i lažnih «prijatelja»!!

E moj «ničvrednežu», odnosno «niškoristi» Sanaderu!, dokle ćeš se povlačiti pred Slovencima? Do Mirne? Do Pule? Do Raše? Do Rječine? Do južnog predgrađa Karlovca? Do izlaska iz Samobora prema Zagrebu? Možda i do Bjelovara? Do granica Vukovog (Karadžićevog) «Načertanija», koje je on «uglavio» s Jernejom Kopitarom u Beču 1840.g.?
Sačuvaj nas Bože takvih prijatelja kao što su Janša, Rupel, Jelinčič i sličnih podobnika!

Ne dajte se gosp. Josipe Fričiću i gospođo Đurđa Adlešić, jer je ona prava Hrvatska uz Vas! Ustrajte na obrani našeg ZERP-a i po cijenu pada ove traljave Sanaderove Vlade, u kojoj je polovica ministara korumpirano, a polovica su pravi diletanti! Što će nama Hrvatima takva Vlada? Zar hrvatski narod nije zaslužio mnogo, mnogo bolje?! Riskirajte, pa idemo na nove izbore, hrvatski će Vam narod to obilato nagraditi!

A Vama gosp. Friščić jedna vrlo korisna informacija (jer sam ja bivši član HSS-a, kojega su iz Gradske organizacije Pula izbacila zloglasna brača dr.Zlatko i dr.Zdenko Tomčić): Znate li komu plaća porez gosp. Urban Cerar, vlasnik Casino-a «Molino» kod našeg sela Mlini na Dragonji? Gosp. Cerar plaća porez Općini Buje!! Od nje je prije više od 17 godina dobio sve potrebne dozvole za proširenje tog svog objekta i svog velikog parkirnog prostora (koji graniči s Jorasovom kućom!). A gospodin Urban Cerar građanski ispravno i korektno poštuje sve zakone i propise Republike Hrvatske! Tako gosp. Cerar radom služi i svojoj drugoj domovini, te je zaslužio naše državljanstvo i naše poštovanje. Ima kod nas na Bujštini mnogo takvih uljudnih Slovenaca, ali nažalost ima i nekoliko Jorasa.
Dakle, javno pitam našeg premijera Sanadera: Kojim pravom on, svojim stalnim popuštanjem i povlačenjem pred Slovencima i EU, žrtvuje Hrvatsku na oltar njegove licemjerne i trule EuropskeUnije?

Semper Paratus Croatiae!
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.