Dnevno.hr/ Bila sam ateistkinja i lezbijka, a sada sam majka šestero
djece!/06. studenog 2013.
Autor: A.
R./Međugorje-info
Bila sam ateistkinja i
lezbijka, a sada sam majka šestero djece!
'Tu sam bila ja, militantna feministička
lezbijska ateistica, ležeći na podu moga stana i vapeći Bogu iz svega glasa.
Nisam bila pri zdravom razumu, ali sam očajnički tražila pomoć.'
Brigitte Bedard (41),
novinarka, domaćica i majka šestoro djece, odlučila je podijeliti svoju životnu priču s 200 sudionika konferencije
održane u organizaciji "Quebec
Life Coalition" koja se organizira s ciljem promicanja života.
Iako su sudionici te konferencije podigli prašinu u novinama
koje promoviraju 'anti-životnu' propagandu, srca sudionika najviše je dotaknula priča ove novinarke.
Odrasla je u vrijeme
kad se u Quebecu događala tzv. Tiha revolucija kada se od ranih šezdesetih do
sredine sedamdesetih lako odbacivala kršćanska baština i prihvaćale se
sekularne vrijednosti.
Imala je mirno
djetinjstvo u jednoj nereligioznoj obitelji, a potom krenula na notorno ljevičarski "Université du Québec à
Montréal", gdje je studirala i naposljetku diplomirala književnost. "Napunila sam svoj um svom radikalnom feminističkom literaturom –
sve sam upila",
kaže ona.
Iako je na
početku studentskog života imala niz heteroseksualnih veza, brzo se 'ohladila'
jer su sve završile loše. "Potaknuta
onime što sam čitala, počela sam misliti – s obzirom na to da su sve moje
heteroseksualne veze bile nesupješne – da sam možda lezbijka." I
doista je uronila u lezbijski način života, te priznaje da je u tome dosta
vremena i uživala.
"Bilo je to zapravo jedno vrlo dobro vrijeme,
na svoj način, biti uključena u veliko društvo djevojaka, obilaziti grad i
paliti cigaretu za cigaretom kao da 'sutra' ne postoji. Također sam bila vrlo
aktivna u seksualnom pogledu."
Međutim, bez obzira na tu ispraznu zabavu, brzo je shvatila da se ipak ne osjeća
toliko dobro.
"Bila sam mentalna olupina. Osjećala sam
se kao da naprosto gubim kontrolu nad svime, održavajući vanjsku sliku, a
pritom se osjećajući jadnom iznutra.
" Kulminacija je nastupila kada je, bez
vidljivog objašnjenja, jedne noći u tri ujutro briznula u suze i započela
kričati u svojem praznom stanu u modernoj četvrti Montreala, moleći Boga
"da je uzme s ovoga svijeta".
"Tu sam bila ja, militantna feministička
lezbijska ateistica, ležeći na podu moga stana i vapeći Bogu iz svega glasa.
Nisam bila pri zdravom razumu, ali sam očajnički tražila pomoć."
Pokušala je
potražiti pomoć i gubila se po raznim programima koji su uključivali besmislene
korake.
Jedan poznanik dao joj je ideju, koja joj se na
početku činila šaljivom, o posjetu fratrima u slavnoj opatiji
Saint-Benoît u Quebečkom mjestu Saint-Benoît-du-Lac.
Odlučila je otići tamo, iako ne bez rezervi.
"Otišla sam u samostan naoružana svim
prezirom i mržnjom prema patrijarhalnoj Crkvi koju sam poprimila tijekom godina
studiranja radikalnog feminizma. Za radikalne feministice Crkva je, u osnovi,
neprijatelj broj jedan."
U samostanu joj
je bila dodijeljena soba i redovnik sa kojim je trebala razgovarati dva puta
dnevno. "Tri dana za redom, dva
sata dnevno, ja sam čovjeka gnjavila, vikala na njega, praktično se pjenila u
lice tom redovniku, izvaljujući svaku uvredu, kliše i prljavo rublje kojega sam
se mogla sjetiti ili izmisliti o kršćanstvu.
Bila sam tako bijesna, tako povrijeđena i ljuta, i
sve sam to servirala redovniku, koji čitavo to vrijeme nije rekao niti jednu
riječ, nego me umjesto toga samo gledao, klimajući glavom."
Nakon tri dana
dogodio se radikalan preokret koji je njen život promijenio zauvijek.
"Dogodilo se to
trećeg dana, šestog sata vikanja. Spremali smo se da opet završimo susret.
U principu sam se iznurila vikanjem, nastala je stanka, i tada je redovnik podigao pogled i rekao mi:
'Vi ne možete zamisliti, apsolutno ne možete zamisliti
koliko Vas Bog neopisivo voli; On vas je
stvorio iz ničega, on vas poznaje, nemate pojma koliko mnogo on voli Vas, Svoju
kćer. Zato se nemojte sramiti, pustite sve to da ode od vas. Predajte to, predajte sve to, predajte svoj
život Njemu, On vas tako mnogo voli."
Te su je riječi
"oborile na pod", a od tog trenutka njezin život nije bio isti.
"Ja sam Njegova
kćer, u to nema nikakve sumnje, i ja to naprosto ne mogu objasniti." Ona
priznaje da joj je teško objasniti što je točno uzrokovalo njeno obraćenje:
"Ja samo kažem da me Bog oborio na pod, izbacio me iz ravnoteže; ja
sebe nisam sama obratila, On me doveo Sebi."
Sada je majka šestoro djece, sretno je udana i radi kao
nezavisna novinarka. Kada se prisjeti
svoga prošlog života kaže: "Živjeti sa muškarcem je definitivno
teško, ali živjeti sa ženom cijelo vrijeme bio je živi pakao."
******
Komentari (!)
Ante Rokov Jadrijevic · Česti
komentator · Brtonigla
Sjajno!!
Dakle život ipak
počiva na transcendenciji !
A život baziran na materijalizmu i židovsko-cionističkom
bogu MAMONU (odnosno Mamunu) završava u paklu, kao što to priznaje gospođa Brigitte Bedard (41), novinarka, koju je
vrijedno još jednom citirati (kao nauk ili pouk LGBT zajednici duginih
boja): "Živjeti sa muškarcem je
definitivno teško, ali živjeti sa ženom cijelo vrijeme bio je živi pakao."
No comments:
Post a Comment