Nicolas Sarkozy i njegovi balkanski prijatelji!

dk., Kamićak

Nicolas Sarkozy i njegovi balkanski prijatelji!


Nakon 'neprijateljske' Slovenije očekivali smo ipak nešto povoljnije vjetrove u leđa našem mukotrpnom putu u EU.
Mislili smo kako nam se otvaraju rajske EU-dveri predsjedavanjem demokratske Francuske(liberte, egalite, fraternite!) pod čvrstom rukom njenog predsjednika, bivšeg ravnatelja žandarmerije Nicolasa-Niđe Sarkozy-a, mađarskog Žida.
Ali, avaj, taj veliki ljubavnik-razvratnik, pa kasnije i ženik pohotljive manekenke i pevaljke Carle Bruni označio je točno mjesto gdje, i s kime, je pozicija Hrvatske na njenom putu u EU:
«Dragi naši balkanski prijatelji, Hrvatska i Srbija, vi trebate pokazati hrabrost u daljnjim reformskim nastojanjima glede ulaska u našu demokratsku Uniju…..(razapetu između njene daljnje pravne egzistencije i oportunizma Irske, Češke, Poljske zbog opstrukcije Lisabonskog Sporazuma, op.a.). Dok se taj Sporazum u cijelosti ne ratificira od svih postojećih članica EU nema ni govora o vašem pristupu EU; pardon, strpite se dragi Balkanci!»
Uzgred, svibnja 2005.g., upravo francuski glasači su većinom od 54,87 posto na referendumu odbacili europski ustav, čime su otvorili veliku krizu unutar Europske unije i razotkrili koliko je duboka francuska politička kriza.
A, koliki smo trnoviti put mi prešli, koliko poniženja doživjeli, koliko vlastitih žrtava doprinijeli na oltar nove nam, farizejski obećane «otadžbine!»
Kao pravi mazohisti, smišljenim akcijskim planom sami smo uhitili našeg najvećeg 'ratnog zločinca', odrekli se neotuđivog prava na naše Jadransko more poklonivši se do poda našim gramzivim susjedima, otvorili smo čak i bakinu škrinju nudeći nezasitnoj Europi preostalo obiteljsko srebro na švedskom stolu, sami smo, čak i dvostruko, kaznili našeg NORCA(budalu)-branitelja misleći kako je konačno «le jour de gloire est arrivee»(svanuo dan slave)!
Prihvatili smo i to da nas pogrdno zovu Balkancima premda to ni geografski nismo jer granica Balkana ide Kupom i Savom do Dunava, strpaše nas u isti prljavi koš s našim dojučerašnjim agresorima, iz dana u dan odričemo se komad po komad našeg suvereniteta-od Savudrije do Prevlake, ponosni smo i na to da ćemo tuđi suverenitet braniti u dalekom Afganistanu, odrekli smo se i kršćanskih načela zbog bizarnog europskog ISKORAKA….pitamo se:
Gdje su konačne granice naše sluganske poniznosti, beskičmenjaštva, našeg strpljenja i izdržljivosti?
Podsjeti me to na jedan dobar vic o Muji i Hasi:
Na putu iz Tuzle prema dalekom Sarajevu stopirao Mujo kamion a u njemu za upravljačem sjedi stari švaler Haso; na prvom odmorištu 'kresnuo' Haso Muju i tako još nekoliko puta u pauzama vožnje, te na koncu Haso upita:
A, dokle ćeš ti Mujo ustvari?
-Pa, iskreno da ti kažem nisam siguran, recimo….sve dok mi dupe izdrži!
Eto, dalek je naš put do Bruxellesa, koliko će nas još puta 'kresnuti' naši dragi prijatelji, Europejci?
A mi si umišljamo da Europa bez nas ne može, da smo šarmantni i neodoljivi poput Sarkozy-eve Carle Bruni!

kamićak, srpanj 2008.g.