USTAŠKE PJESME JE MESIĆ «NEKAD PJEVAO,

15. pros. 2006.

Špiclovi zauvijek ostaju špiclovi!
USTAŠKE PJESME JE MESIĆ «NEKAD PJEVAO,
A NEKAD SAMO OTVARAO USTA»?

Nakon što je na HTV-u 8. prosinca 2006.g. prikazan kratak snimak jednog starog Mesićevog (provokatorskog?) govora u Sidneyu u lipnju 1992.g., u kojem je Mesić pokušavao veličati ustašku NDH, naročito svojom tvrdnjom da je «Hrvatska pobijedila 10. travnja 1941.g» (Nota bene: u vrijeme kada je trećina Hrvatske bila okupirana od vojske prljavih osvajača s istoka!!), te nakon suspenzije trojice novinara i urednika Prvog TV programa HTV-a, sada su se pojavile još dvije TV snimke Mesićevih govora na nekim skupovima iz tog doba, primjerice na Širokom Brijegu u Hercegovini, na kojima je Stipe Mesić, skupa s Vladimirom Šeksom, pjevao ustašku pjesmu «Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana». Na sve to Stipe Mesić, u intervjuu s novinarkom «Večernjeg lista» Jasminom Popović, odgovara u svom poznatom «špiclovskom» stilu da mu to podmeću «mračne snage», precizirajući to ovako: «Zna se tko je nedavno bio na okupljanju, na balu vampira, i kakve su se poruke odatle čule». A da bi nekako umanjio svoj partijski grijeh, on se novinarki «Večernjeg lista» Jasmini Popović opravdao ovako: «Nekad sam pjevao, nekad samo otvarao usta». Dakle, to je Mesiću nekako genetski urođeno!

Šteta što i ja osobno nisam bio na tom «balu vampira» generala Marinka Krešića i generala Ljube Ćesića - Rojsa, jer bih im ja održao kratko slovo o «vampirizmu» Titovih (anti)fašista, koji su se 3. siječnja 2000. godine vratili na vlast u Hrvatskoj, skupa sa Stipom Mesićem. Pročitao bih im jednu baladu, pod naslovom «Balada o gonjenom», koju sam sastavio povodom hapšenja mojih nekadašnjih prijatelja Francija Zavrla i Davida Tasića, novinara ljubljanske «Mladine» i Janeza Janše, njihovog stalnog kolumniste 1988.g., prema riječima iz knjige «Udri bandu» pokojnog Miroslava Popovića, bivšeg zatočenika Titovog logora smrti na Golom otoku, ovaj dio:

Čoveku suviše iznurenom
da i dalje bude gonjen,
stavljali su kamenu ploču
na grudi.
A kamena ploča nije šala;
ona pritiska stalno.
Dišni mišići se zamaraju,
udisaj je sve slabiji,
vazduha sve manje...
Grčevita borba za njega
sve očajnija.
...................................
Tri sata,
pet sati,
sedam sati...
Kamena ploča pritiska stalno!

Ako se baš vidi
da će se «banda» ugušiti,

skinu mu ploču
malo sa grudi,
pa – ponovo.

Očni kapilari popucaju
već posle jednog sata,
pa «banda» crvenim,
vampirskim očima
gleda u plavo nebo....

Mada su pravi vampiri daleko...
A osnivači vampirizma
na zidovima
i postoljima,
oko nas.

A video sam lep buket takvih
koji su tamo dostigli
svoj priglupi zenit!


Eto, toliko o Mesićevom «vampirizmu», koji on stalno i uporno krsti «antifašizmom»!
Najnovije otkrivene epizode s njegovih govora u Australiji i na Širokom Brijegu jasno otkrivaju da on i Šeks nisu 1992. godine vjerovali u hrvatsku pobjedu, pa su krenuli na turneju iskupljenja grijeha i provociranja Hrvata na Širokom Brijegu i po Australiji, pjevajući čak i ustaške pjesme.
A sada opet udbaško-masonerijski mediji u Hrvatskoj stvaraju lažno javno mnijenje da sve to našem narodu nimalo ne smeta, a sve u stilu: «Što je više kleveta i laži, Mesić nam je miliji i draži»! U tom velikom i moćnom crvenom zboru to bratski složno i medijski gromko pjevaju univ. prof. dr. Ivo Goldstein i otac mu Slavko Goldstein, univ. prof. dr. Žarko Puhovski, Zoran Pusić, Srđan Dvornik, Vesna Teršelič, Ivan Fumić, univ. prof. dr. Milorad Pupovac i naravno, «jutarnji» novinari-kolumnisti Davor Butković i Ivan Zvonimir Čičak. Mesić se uporno brani, a novinarka Jasmina Popović mu u tome pomaže, plitkim «argumentom» da se «pjesma o Juri i Bobanu početkom devedestih često pjevala i bila zaštitni znak snaga koje su se okupljale oko HDZ-a».

Međutim, to uopće nije točno! Učestvovao sam na skoro svim političkim tribinama u Rijeci 1990., 1991. i 1992.g. i nikad i nigdje nisam čuo da netko na «našim» tribinama pjeva tu pjesmu, a ni jednu sličnu njoj! Čak ni na osnivačkoj tribini HSP-a u Crikvenici, u sred kišne i hladne jeseni 1991.g., kada je bjesnila grčevita bitka za obranu Gospića, i kada je zapovjednik jednog voda HOS-a hitno došao održati jedan plameni domoljubni govor, nije se pjevalo ništa osim «Ustani bane Jelačiću» i «Lijepa naša domovino»! Nešto kasnije se sve češće pjevala pjesma «Oj hrvatska mati». Svjedoci su još živi i dobro se toga sjećaju, a ja mogu navesti njihova časna imena.
Dakle, plitka je laž da se to pjevalo na političkim skupovima HDZ-a, pa čak ni HSP-ovih političkih tribina tih godina. Uostalom mjesec – dva dana ranije Manolićeva i Mesićeva UDBA je dala ubiti Antu Paradžika, idejnog tvorca i prvog vođu HOS-a! A ubrzo nakon toga je 26 boraca HOS-a dobilo metak u potiljak s leđa, dok su na prvoj crti ličkog i ostalih bojišta Hrvatske odbijali žestoke napade prljavih četničkih osvajača, koji su nastojali oružjem pokoriti i amputirati Hrvatsku na crti Virovitica-Karlovac-Ogulin-Karlobag.
Dakle, o čemu nam to opskurni Stipe Mesić pokušava zamagliti oči?

Stipe Mesić i Vladimir Šeks su, očito, bila dva udbaška špiclova i provokatora koji su 1992.g., nakon jugo-srpske i velikosrpske okupacije trećine hrvatskog teritorija, povjerovali u konačnu pobjedu njihovih saveznika iz Beograda i Londona, te su krenuli po našoj dijaspori i Hercegovini držati provokativne mitinge, e da bi njihovim pomoćnim špiclovima iz njihove brojne udbaške i Kos-ovske pratnje bolje osvijetlili lica i spodobe nepomirljivih hrvatskih domoljuba i rodoljuba, koji su se usudili stati na branik svoje Domovine! Dakle, to je bio njihov stari špiclovski zadatak i ništa više!

Uostalom, Mesićeva biografija to svuda potvrđuje. Primjerice, u Đikićevoj biografiji Stipe Mesića, objavljenoj pod naslovom «Domovinski obrat», sam Stipe Mesić pomno skriva svoje dvije najspornije godine: 1973. i 1993.! Godini 1973.-oj je posvećena svega jedna stranica (str. 172.), čime se namjerno prikriva činjenica da je Mesić bio pripreman od strane Udbe za odlazak u zatvor u Staroj Gradiški, kako bi Udba imala cinkaroški nadzor nad Vladom Gotovcem i Markom Veseli-com čak i u tom zatvoru! Jedan drugi slavni učesnik studentske pobune u «Hrvatskom proljeću» je paralelno bio pripreman za cinkarenje Marka Veselice u zatvoru u Lepoglavi. Sve to jasno ukazuje na besprimjernu i nevjerovatnu činjenicu da je Udba brzo našla posao Mesiću čim je izašao iz zatvora u Staroj Gradiški u poduzeću Arhitektonski studio, u kojem je uskoro postao direktor (punih deset godina!), a osigurala mu je i isplatu svih njegovih jednogodišnjih «zaostalih» plaća u zagrebačkom poduzeću OTP dok je bio u zatvoru u Staroj Gradiški. Pa gdje je toga bilo do tada, da jedan «politički zatvorenik» odmah po izlasku iz zatvora dobije odličan posao, pa čak i da postane direktor?! A sve to piše na stanicama 179. i 180.-toj te knjige Feralovog novinara Ivice Đikića «Domovinski obrat» iz 2004.g., kojoj bi bolje pristajao naslov «Domovinski prevrat»!!

Inače, u spomenutoj biografiji je korisno pročitati i stranicu 90.-tu, na kojoj novinar i kolumnist «Globusa» Davor Butković kazuje «da je Mesić «Globusu» potkraj 1993. i početkom 1994.g. plasirao mnoštvo tajnih informacija, koje su se sve odreda ispostavile točnima....kako bi se obračunao s Branimirom Glavašom i Vladimirom Šeksom, koji su bili logistička podrška Šušku, a kasnije su se odvojili od njega...» (itd.).
Također je u toj knjizi izostavljena i godina 1993., odnosno hrvatski zločin u bosanskom selu Ahmićima, o čemu je Mesić tajno svjedočio u Haagu protiv hrvatskog generala Tihomira Blaškića. Nimalo Slučajno! Vježbao je Stipe Mesić izdaju već potkraj 1993. i početkom 1994., kako je to kazivao novinar Davor Butković! Mesić je na tom istom suđenju onako usput optužio još i čitav tadašnji hrvatski politički vrh za « organizirani zločinački pothvat i agresiju na BiH».
Dakle, otkriva se da je Stipe Mesić oduvijek bio čovjek sa sedam kabanica na sebi, čovjek sa sedam lica i sa sedam različitih zastava pod svojim kabanicama. Čudno je da gosp. Vincent Degert, veleposlanik EK/EU u Hrvatskoj Mesića naziva «moralnim autoritetom» u Hrvatskoj. Ma, dajte se malo prispodobite, gosp. Degert! Zar čovjeka koji je 1967. u našem Saboru najprije žestoko napao «Deklaraciju o položaju hrvatskog jezika», a dvije godine kasnije se uvukao u redove hrvatskih nacionalnih «proljećara», da bi ih nakon njihovog poraza i zatvaranja u Titove kazamate cinkario za račun Udbe i čitavo vrijeme do pada komunizma stalno cinkario Udbi, da bi se opet uvukao u redove hrvatskih nacionalista dr. Franje Tuđmana, kojeg je špijunirao preko svog i Manolićevog agenta na Pantovščaku Željka Dobranovića, autora krivotvorenih Tuđmanovih transkripata (kojeg je Mesić 19. siječnja 2001.g. unaprijedio u čin brigadnog generala, ...itd., gosp. Degert: zar jedan takav čovjek može biti ičiji «moralni autoritet»?
(«Degert o Mesiću kao moralnom autoritetu», 12. 12. 2006.).

Zar čovjek koji je na položaju predsjednika R.H. čas oscilirao prema Moskvi i ruskoj mafiji (Slaven Letica: «Ruska mafija seže do Ureda predsjednika», 15. 10. 2004.), potom oscilirao prema Libiji i pukovniku Gadafiju, pa onda oscilirao prema Beogradu (Nasljednik srpske krune Aleksandar Karađorđević:»Razgovor s Mesićem vrlo topao», 11. 10. 2006.), potom oscilirao prema Balkanu (Mesić: «Mi pripadamo Balkanu», 6. 12. 2006.), pa čas oscilira prema Washingtonu, čas prema Moskvi, čas prema Beogradu, zar takav čovjek nekome može biti «moralni autoritet»?

Ponovo se pokazalo da Stipe Mesić nije primjereni hrvatski predsjednik, nego nedolični hrvatski antipredsjednik! To je sukus i potvrda svih ovih novih otkrića o prljavoj ulozi Stipe Mesića u potkopavanju nove hrvatske države. Nitko njemu ništa ne podvaljuje, nego on sam sebi stalno podvaljuje i spotiče se o svoju veliku brbljavost o svemu i svačemu. Nitko drugi njega toliko ne kompromitira koliko Stipe Mesić sam sebe kompromotira. Međutim, to je najmanja šteta i zlo. Najveće je zlo što Stipe Mesić non-stop kompromitira Republiku Hrvatsku, kojoj je nedolični predsjednik!

Sada se sve više otkriva da je Stipe Mesić jedan obični olinjali «špiclov» iz davnih Titovih «olovnih vremena»! To je «tajna Stipe Mesića». Što se drugo i moglo očekivati od jednog čovjeka sa sedam kabanica, sedam lica i sedam zastava ispod svojih kabanica?!!

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.