STALJINOIDI vs. USTAŠOIDI

28. rujan/sept. 2006.

STALJINOIDI vs. USTAŠOIDI
ili: EMBARGO NA MOZAK I JEZIK PREDSJEDNIKA STJEPANA MESIĆA


Najprije smo 25. rujna 2006.g. čuli tu vijest na Hrvatskom radiju, dan kasnije smo u Novom listu / Glasu Istre pročitali članak «Mesić: Lončara napadaju ustašoidi», a jučer smo, 27. rujna 2006. godine pročitali u «Večernjem listu» veliki članak-reagiranje Ureda predsjednika Stjepana Mesića, pod naslovom «LONČAROV EMBARGO NA ORUŽJE BIO JE U INTERESU HRVATSKE!».

Što reći na tu golemu količinu najnovijih budalaština i bolesnih fikcija «našeg» predsjednika Stjepana Mesića («Staljinoševića»), nego ovo: Dobro je da je «naš» predsjednik «Stepa» Mesić konačno i totalno «pošandrcao» i da se to već vidi čak i iz sedme galaksije! Braniti svog specijalnog savjetnika Budimira Lončara, bivšeg i posljednjeg ministra vanjskih poslova SFR Jugoslavije, koji je pred UN 25. rujna 1991.g. u njeno ime zatražio uvođenja embarga na uvoz oružja Hrvatskoj, već je samo po sebi nepojmljivo glupo («Never brood over your wrongdoing! Rolling in the muck is not best way of getting clean!», napisao je prije 50-tak godina znameniti pisac Aldous Huxley).
Izostavljajući ovdje i sada sva ostala, bezbrojna i već standardna, Mesićeva g-lupetanja iz tog «reagiranja», citirat ću samo ovo što je između ostalog rekao Budimir Lončar tog dana pred Vijećem sigurnosti UN-a: «...ono što je potrebno i svijetu, i Europi, i nama samima jest... da se međunarodna zajednica uključi aktivno i konstruktivno, učinivši prvi korak time što će se suzdržati od isporuka oružja bilo kome u Jugoslaviji».

Stoga Mesić slavodobitno zaključuje: «To – ni više ni manje...to valjda nikome nije potrebno tumačiti».

O, itekako je to ovdje i sada potrebno protumačiti! Naime, 25. rujna 1991.g. je do usijanja agresivna Srbija bila do zuba naoružana, i po glavi jednog Srbina sigurno najviše naoružana zemlja na svijetu! Srbija je tada imala oružja za pet uzastopnih ratova! Nasuprot njoj, Šuvar i Račan su potpuno razoružali Hrvatsku, predavši i ono malo naoružanja hrvatske Teritorijalne obrane u ruke tada evidentno već neprijateljske JNA, koja je već tada bila temeljito posrbljena na svim operativ-nim komandnim položajima! Dakle, taj embargo je bio uperen samo protiv Hrvatske (nakon što je bila okončana ona mala dogovorena vojna vježba u Sloveniji – s nešto malo bojeve municije, tek toliko da bude uvjerljivija! To je bio mamac na koji naš Predsjednik dr. Franjo Tuđman nije nasjeo, iako ga je u tu klopku gurao general Martin Špegelj! ).
Kroz manje od pola godine, taj će embargo na uvoz oružja katastrofalno pogoditi Bosnu šeprtljavog i oklijevajućeg Alije Izetbegovića, pa će se kroz godinu dana u sve to morati umiješati SAD, kako bi spriječile smišljeni genocid Srba nad Alijinim «Bošnjacima».
Dakle, što je to ako ne budalasti demanti onoga što je napisao odlični novinar Večernjeg lista Davor Ivanković?! Međutim, Mesić se ne predaje, nego kaže: «nije on (Lončar), kako bi Ivanković želio uvjeriti neupućene čitatelje, 'presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja u trenutku kada je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji'?. Ne, Lončar je pred Vijećem sigurnosti UN-a vrlo jasno i decidirano govorio o 'nedopustivosti jednostrane promjene granica putem sile'». Evala! Mi itekako dobro znamo što je branila tzv. «JNA»: granice države u kojoj će svi Srbi biti u jednoj državi», zar ne?! Znači «Srboslaviju»! A Hrvatska se borila za svoju nezavisnost i za svoju državu! Prema tome i za svoje vlastite granice. A protiv toga su zajedno bili i Budimir Lončar i Stjepan Mesić! Konačno, Mesić je bio «Vrhovni komandant JNA, koja je napala Hrvatsku. Dakle, kome on danas priča te svoje maloumne priče?

Budimir Lončar je, dakle, izvanredno vješto «kupovao vrijeme» generalima tzv. «JNA» Veljku Kadijeviću i Blagoju Adžiću, te im isposlovao embargo na nabavu oružja Hrvatskoj u Vijeću sigurnosti UN-a, a skupa s Mesićem je od početka bio protiv našeg predsjednika dr. Franje Tuđmana. I to je jedina istina koja se kasnije potvrdila u cijelosti. Sve ostalo je pokušaj revizije naše najnovije povijesti i izvrtanja istine o našem svetom Domovinskom ratu. No pasaran!

O tome jesmo li i koliko smo svi mi, po Mesiću, «neupućeni čitatelji» svjedoči ovo moje pismo.
Mi bez teškoća i odmah detektiramo sve te Mesićeve plitke trikove, a naročito njegov trik da citira govor Budimira Lončara od 25. rujna 1991.g, koji malo tko danas ima pred sobom, pa se stoga Mesić poslužio svojom malom prljavštinom istrgnutih citata.
Ostale budalaštine našeg budalastog predsjednika Stjepana Mesića Staljinoševića nije uputno ovdje ni komentirati, da se ne bi narušavalo mentalno zdravlje hrvatskog naroda. Pa ipak ću se ovdje osvrnuti na njegove najnovije uvrede upućene svima nama koje on naziva «ustašoidima» ili pak «seronjama» (što je sasvim primjereno njegovom ciganskom, odnosno Burduševskom riječniku).
Naime, ako doista u uredništvu i kolegiju novinara Večernjeg listu ima «ustašoida», koliko li je tek ustašoida među nama, njegovim vjernim čitateljima, koji naš Večernjak kupujemo najviše zbog Milana Ivkošića, Milana Jajčinovića, Zvonimira Despota, Aleksandera Oršića, Hrvoja Dečaka, Josipa Pavičića, pa i sjajne Jasmine Popović, kojoj nitko čak ni u ludilu ne može prilijepiti etiketu «ustašoidne» osobe i novinarke!
A o bolesnom optuživanju da je sve to učinjeno u uzaludnom nastojanju na – citiram - «rušenju ugleda i smanjivanje utjecaja predsjednika Republike g. Stjepana Mesića», valja ponoviti po deseti put: nitko tako efikasno i brzo ne ruši ugled institucije predsjednika Republike Hrvatske kao sam predsjednik Stjepan Mesić! Pametnome je i jedna dosta. Ili kako bi to sam Mesić rekao: «Jednostavno, zar ne?». Naprotiv, mudri Stari Latini bi rekli: Qui potest capere, capiat!

Dakle, krajnji je čas staviti embargo na pogani jezik i destruktivni mozak predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića Staljinoševića, kao i izvršiti odlučnu lustraciju sve te Staljinove kopiladi u Hrvatskoj, pa i na cijelom i tzv. «Zapadnom Balkanu»!


Smrt Udbofašizmu - sloboda hrvatskom narodu!

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.
(hrvatski socijal-radikal)