Tuesday, November 27, 2007

EKSTREMNO - ORTODOKSNI DAMIR KAJIN

28. kolovoz 2007.g.
Uredništvu WEB portala www.amac.hrvati-amac.com

EKSTREMNO - ORTODOKSNI DAMIR KAJIN
VJERNI SLJEDBENIK TOVARIŠČA STALJINA!

Bože moj, što li smo to mi istarski Hrvati toliko skrivili onom dosadnjakoviću, saborskom zastupniku IDS-a Damiru Kajinu, da nas toliko godina, skoro svaki dan, gnjavi svojim gnjevnim «filipikama» u svom «Glasu Istre»? Već smo ih pročitali preko 3.000 različitih puta, a sve se svodi na njegovu mržnju prema nama Hrvatima i novoj hrvatskoj Državi. Jadni Kajin, koji se stalno žali da «javnost – dakle, mediji – diskriminira i IDS-ovce i Istrijane jer ih tretira drugačije od ostalih građana Hrvatske» (Tihana Tomi-čić, izvrsna riječka novinarka, «Kajin u glibu» u Glasu Istre od 26. rujna 2006.g.). Tako nam Damir Kajin 27. siječnja 2007.g. u Glasu Istre poručuje: «Ne može netko tko je u IDS-u biti u neravnopravnoj poziciji u odnosu na ostale građane», drsko i bezobrazno prelazeći preko činjenice da smo u poznatoj «aferi Cattunar» u Brtonigli upravo mi Hrvati u neravnopravnoj poziciji, jer svoja stara dvorišta kupujemo po 227 kuna po kvadratu, dok Franco Cattunar tuđa dvorišta i «kolibice» kupuje po 39 kuna po kvadratu. I dok mi svoje vrtove kupujemo po 70 ili oranice po 114 kuna po kvadratu, Franco Cattunar tuđe vinograde i maslinike (u najboljem rodu!) kupuje po svega 1,58 kuna po kvadratu. Kojeg li licemjerja Damira Kajina! Tako Kajin – uz pomoć uškopljenog Glasa Istre – kreira naše istarsko javno mnijenje, i to najčešće po svojem staljinističkom uzoru! Njemu je u Glasu Istre sve dozvoljeno, a nama Hrvatima skoro ništa....
A ovih dana evo ga opet kako nam drži prodiku o čistoći našeg katoličkog crkvenog nauka, koji je on očito štreberski napamet «nabubao» iz djedovog i očevog «Kratkog kursa historije SKP(b)-a».
Kaže Damir Kajin, «ogorčen homilijama dijela hrvatskih biskupa izrečenima na blagdan Velike Gospe» (u Glasu Istre, 17. kolovoza 2007.) da «crkva nema monopol na istinu i da je neshvatljivo da se iz crkvenih krugova mogu čuti usporedbe Hitlera i Tita, kao što se to moglo u propovijedi krčkog biskupa Valtera Župana .... Crkva bi trebala biti opozicija svakoj vlasti i brinuti se za obespravljene, a ne na ovaj način kompromitirati crkveni nauk». Tako govori «čuveni» Damir Kajin, namjerno prešućujući koliko je obespravljenih Hrvata zvjerski pobio njegov voljeni maršal Tito i njegovi partizanski četnici (više od pola milijuna!). Naime, general Milan Basta i pukovnik Simo Dubajić su bili četnici! Tko zna, zna! A hrvatska crkva, koja se brinula i borila za obespravljene, bila je i sama obezglavljena. I to doslovce obezglavljena. Primjerice, samo u srednjoj Dalmaciji su Titovi partizanski četnici ubili 168 naših svećenika (a s njima i mog strica Antu koji je svog fratra branio svojim prsima u Supetru na Braču). A da ovdje nadbiskupa Alojzija Stepinca i njegov svećenički martirij i ne spominjemo.

Tako govori Damir Kajin, koji uporno prešućuje brojne zločine Titovih istarskih partizana-stalji-nista u rujnu 1943.g. i u svibnju 1945.g. (pogotovu zločine «fojbi»), namjerno se praveći da ne zna da su već sredinom rujna 1943.g. tim pokoljima zapovijedali Titovi partizanski četnici iz Like (primjerice na čelu I. brigade «Vladimir Gortan» došao je 23. rujna 1943.g. lički Srbin Siniša Tatalović, a na čelo III. brigade lički Srbin Srđan Uzelac). Sličnih zločina je bilo još više krajem rata, 1945.g., kada su zapovijedanje Istrom preuzeli Titovi najveći razbojnici - partizanski četnici (primjerice Dimitrije Vojvodić – Zeko, Dušan Vlaisavljević, Mićun Šakić, Jovo Lončarić i mnogi drugi). A civilnu vlast je u Puli i čitavoj Istri preuzeo Todor-Tode Ćuruvija, pod čijim je staljinističkim rukovodstvom u Istri zavladao «crveni teror», koji se odmah žestoko okomio na istarske «narodnjake» (napr. ubojstvo Mate Peteha i drugih), te su odmah smjenjeni svi vođe narodnog ustanka u Istri, a mnogi od njih 1948.g. poslani na Goli Otok (Mate Kršul, Jurica Knez, Zvane Črnja, Dušan Tumpić, Ligio Zanini i brojni drugi).
Uostalom, Damir Kajin je i rodbinski vezan za one četiri «fojbe» na Ćićariji, u kojima je na zvjerski način skončalo svoj život 130 nedužnih stanovnika Sjeverne Istre, od Lupoglava i Brgudca, preko Rašpora i Trstenika, pa sve do Vodica i Jelovice. Neka se i to zna! (Iako to ovdje nije tema).

Kaže nam još Damir Kajin, bijesan nedavnim istupima i stavovima novog predsjednika SDP-a Zorana Milanovića u vezi s generalom Antom Gotovinom: «Nezamislivo je da oni koji predstavljaju ljevicu koketiraju s desnicom. Predizbornim dodvoravanjem povijesnoj neistini nitko ne može računati da će imati stabilnu vlast. Ne može se relativizirati partizanski i ustaški pokret. Protiv sam rehabilitiranja Tuđmanove politike. Istina da je 'Oluja' bila legitimna vojna akcija, ali isto tako je istina da se srpsko stanovništvo iselilo na temelju dogovora Tuđmana i Miloševića (dakle, nije bilo tzv. «etničkog čišćenja»!!, op. A.R.J.) ... Mogu to ocijeniti jer sam bio u 'Oluji'. Nakon toga su se dogodili zločini i neviđena pljačka, a spaljeno je dvadeset tisuća objekata. Za to netko treba odgovarati. Osim toga, kada se priča o Gotovini, kao da svi zaboravljaju da je cijela zemlja bila talac njegova bijega».

Prije svega, Damir Kajin je u «Oluju» otišao kao dobro poznati istarski «prekovoljac», za razliku od nas koji smo i u «Oluju» i u Domovinski rat otišli kao hrvatski dragovoljci! Drugo, nije točno da je u 'Oluji' spaljeno «dvadeset tisuća objekata». To je najobičnija udbaška laž i podvala! Moja samostalna satnija porečkih i umaških dragovoljaca (kojom je zapovijedao g. Skender Hasimi iz Poreča) kretala se iza tenkovskog ešalona 9.gardijske brigade generala Mirka Norca, od Široke Kule, preko strašnog Ljubova, pa niz Bunić i Debelo brdo, prema Jošanima do Udbine, a odmah potom je nazad preko Pećana i prijevoja na Plješivici okrenula za njima prema Dnopolju i Donjem Lapcu. Sva ta sela su bila potpuno netaknuta, osim rodnog sela «čuvenog» Milana Đukića – Dnopolja, prema Donjem Lapcu, koji je stvarno spaljen, skoro do temelja, jer je bio najveće četničko leglo. Na prodoru prema Uni nijedno selo nije bilo spaljeno: ni Kruge, ni Nebljusi, ni Gornji Kestenovac ni Gornji Štrpci, a ni Donji! Dakle, to je čista udbaška laž i propaganda Manolićevih udbaških agenata, među kojima su bili i neki najpoznatiji njihovi novinari, a dovoljno je spomenuti «Latinicu» i čitavu njihovu ekipu, kao i njihove najdraže, t.j. «najeminentnije» goste – dakako one s lijeve strane od Denisa Latina. Primjerice Mirjanu Krizmanić!

Treće, nije Hrvatska bila talac bijega generala Ante Gotovine, nego je Hrvatska talac haaškog «pokajnika», a odmah potom i njihovog namjesnika na Pantovščaku, izdajice Stipe Mesića. Taj se zgadio čak i svom bivšem udbaškom drugu Josipu Manoliću, koji je, čini se, sačuvao prilično razuman odmak od te groteksne i ljigave nehrvatske i neslavenske figure na Pantovščaku.

Na kraju nešto što se tiče enormnog IDS-ovog i Udbomafijaškog kriminala u Istri: Damir Kajin je izrazio nadu da se naše državno brodogradilište «Uljanik» u Puli neće privatizirati «zbog toga što bi se na taj način isčupalo gospodarsko srce Pule i Istre». Ma tko nam to kaže? Licemjerni Damir Kajin?! Onaj «isti-isti» (staljinisti-komunisti) Kajin koji vrlo dobro zna kako se novac, odnosno kapital brodogra-dilišta «Uljanik» udbomafijaški spretno, podmuklo i kriminalno odliva u već privatizirano sestrinsko poduzeće «Uljanik Plovidbu», u kojeg se potpuno preselio svojim vlastitim kapitalom i bivši vječiti generalni direktor brodogradilišta Karlo Radolović. Onaj Radolović, kome je direktor «Uljanik Plovidbe» Dragutin Pavletić cijelo vrijeme bio samo «smokvin list» na čelu «Uljanik Plovidbe»!

The last but not the least: «Kajin se na kraju založio za promjene Ustava, kojima bi trebalo vratiti Županijski dom» (i ostale bla-bla «štorije za kuneliće»). Kojeg li licemjerstva Damira Kajina, koji je o tome šutio punih šest godina. Nije ni čudo da se on i njegov IDS sada i za slamku hvataju – sada kada vide kako im brod tone. Očito je da treba naći mjesta za nove «Kurbe ištrijanske» (ovo sam posudio od prijatelja Slavka Kalčića).

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla

No comments: