SEMPER PARATUS CROATIAE

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 14. rujan 2007.

SANADER IMA VRLO MALO DOBRIH REZULTATA,
ON SE POKAZAO KAO VRLO LOŠ VOĐA,

TE ĆE UPRAVO STOGA IZGUBITI IZBORE

Nakon oštrih riječi predsjednika republike Stipe Mesića s otvaranja Zagrebačkog velesajma ovih rujanskih dana 2007.g., odmah se oglasio i premijer Ivo Sanader na gospodarskom forumu Zagrebačkog velesajma. Mesić je oštro upozorio da «sadašnja ekonomska politika nije dobra i treba je mijenjati», te dodao da će on kao predsjednik «stati uz onaj program koji će Hrvatskoj omogućiti da počne živjeti od vlastitih prihoda, a ne od zaduživanja i rasprodaje imovine». Suprotno Mesiću, naš nadasve bahati predsjednik Vlade Ivo Sanader je u svojem šarlatanskom stilu i svom bolesnom triumfalizmu samouvjereno odgovorio: «Svatko ima pravo svoj nastup u javnosti obojiti kako sam hoće, a ja ću, kao i uvijek, govoriti samouvjereno... uvjeren sam da se ove godine na izborima vlast neće promijeniti... Možemo imati ovakav ili onakav subjektivni osjećaj o okruženju u kojemu živimo i radimo, ali brojke nisu subjektivne, one govore istinu i one su razlog mom samopouzdanju».
Ovdje treba malo stati i odlučno reći: Sanaderove brojke jesu subjektivne, jer se radi o njegovim i Šukerovim selektivnim statističkim brojkama! Dakle, nije nimalo kriv naš «subjektivni osjećaj», nego se radi o Sanaderovim trikovima, i to po starom balkanskom načelu «Pola istine – cijela laž !!». A to Ivanu Sanaderu nije prvi put! Mnoge svoje crne statistike on stalno i namjerno izostavlja u svojim javnim nastupima, a to već i vrapci na krovovima Markovog trga dobro znaju. Primjerice, gdje su crne statistike o stalnom padu životnog standarda hrvatskih građana, a posebice nas novih umirovljenika? Troškovi života stanovništva stalno rastu, živežne namirnice stalno poskupljuju, obiteljske režije stalno i nezadrživo rastu, školstvo je u rasulu (pogotovu glede dramatičnog propadanja odgoja u školama), zdravstvo je pred rasulom, liječnici bježe u inozemstvo, pravosuđe nam je na najcrnjim granama i u njemu vlada Udbomafija, privreda i ekonomija su pred slomom («argentinski sindrom» je pred vratima; zapravo je već u predsoblju!), policija je tek nešto malo bolja nego prije četiri godine, ali još uvijek nije samostalna u svom radu. Sve je više hrvatskih generala u Haagu i hrvatskih branitelja po zatvorima (Dario Kordić, Paško Ljubičić i drugi), Sanader nije obnovio ministarstvo iseljeništva, nije osnovao ministarstvo za debirokratizaciju države (kao što sam mu ja predlagao još na početku njegovog mandata), nije osnovao državni Ured za zaštitu potrošača (i to sam mu predlagao), u društvu i na našim sportskim stadionima raste huliganizam, itd.

Dakle, gdje su crne statistike o broju novoiseljenih Hrvata, prije svega mladih diplomana-ta? Gdje su istinite statistike o broju zaposlenih, a posebice crne statistike o porastu zaposlenih u državnim službama (uglavnom HDZ-ovih «rodijaka i netjaka»)? Gdje su stvarne, umjesto lažnih statistika o broju nezaposlenih? Gdje su porazne statistike o enormnom unutarnjem dugu? Itd., itd. Konačno, gdje su crne statistike o broju divljih imigranata iz BiH i Srbije i gdje je bilo kakva smislena Vladina politika o njihovom prilagođavanju i asimilaciji u našoj sredini? Zašto ponavljamo tragične greške Zapadne Europe u tom pitanju? Zašto nije uveden primjereni «socijalni porez» poslodavcima koji upošljavaju strance? Jedan naš sindikat je već upozorio na to. Dakle, tko će podnijeti socijalni teret i cijenu divljeg naseljavanja stranaca po Hrvatskoj? Ne može profit poslodavaca biti jedino mjerilo Vladine politike!

Kod Sanadera i njegovog ministra financija Ivana Šukera sve se svodi na rast BDP-a. Međutim, BDP je prije svega mjerilo potrošnje i ekonomskog meteža u Hrvatskoj, a najmanje je to mjerilo proizvodnje i ekonomskog rasta. Prije tri mjeseca nas je ministar Šuker zadužio kod svojig pravih gospodara u Svjetskoj banki i MMF-u za još najmanje milijardu eura, a to je onda prikazao kao «iznimno dobro punjenje državnog proračuna». I kao porast BDP-a. Međutim, jasno je da se radi o Sanaderovom «podmazivanju izbora», odnosno podkupljivanju ojađenih i osiromašenih birača. Primjerice, mi smo novi umirovljenici ovih dana primili nekakav dodatak u vidu «razlike mirovine» od blizu 33 kune i 34 kune povišenja mirovine. I time Sanader misli da će nas (pod)kupiti na izborima??!
Naprotiv, Sanader nema «petlje» uhvatiti se u koštac s tzv. «povlaštenim» i tzv. «zaslužnim» mirovinama, pa se umjesto toga bavi šminkanjem pravog stanja, kao i većina njegovih ministara.
Dakle, vrijeme je nešto reći o krajnje nepoštenom mirovinskom sustavu? Sanader tobože vraća «dug umirovljenicima», ali ne novim umirovljenicima čije je i on mirovine sustavno smanjivao, nego starim umirovljenicima koji imaju u prosjeku 40 posto veće mirovine od novih umirovljenika. Kao da su samo oni bili oštećeni tijekom Domovinskog rata. Mi smo profesori u zimu 1992./93 godine radili za plaću od svega 130 DEM i nismo se bunili, jer smo znali koliki je bio teret nametnutog i prljavog rata iz Beograda i Knina. A upravo mi koji smo na svojim leđima (a mnogi i na svojim prsima!!) iznijeli teret tog rata, kod Sanadera smo zakinuti. A njemu nije nikakva isprika to što smo isto tako bili zakinuti i kod Ivice Račana i njegove neslavne i propale «koalicije» («Koalicije hrvatskih izdajnika», kako sam ja u to vrijeme često pisao!). Dakle, nama je Sanader duplo više dužan nego starim umirovljenicima!
To je onkraj zdravoga razuma vraćati dug starim umirovljenicima i Sanader to dobro zna jer ga je ovo pero na to par puta upozorilo! Isto tako, Sanader je na vrlo čudan način «pokretao Hrvatsku» - stalnim odstupanjima i odustajanjima. Primjerice, odustao je od izgradnje nove flote za obalnu stražu (jer se to nije svidjelo «njegovom prijatelju» Silviju Berlusconiju!). A sada to opet obećava. Odustao je Sanader i od svoje gromoglasno hvaljene «Regulatorne giljotine», odnosno ukidanja 12.000 propisa iz bivše Jugoslavije i 40 posto suvišnih zakona, koje su nam Šeks i Arlović «na brzaka» («po hitnom postupku») nametnuli, štiteći interese svojih partijskih «mecena», među kojima je najjača Udbomafija! Sanader je odustao i od proglašenja ZERP-a, a smjenom ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt spriječio je njenu reformu pravosuđa koja je bila u punom zamahu! Tako se ponovo u našem «pravosuđu» restaurirao onaj stari udbo-kadijski sistem, u kojemu u kaznenim odjelima i državnim odvjetništvima i dalje vlada UDBA, a u građanskim odjelima Udbomafija. Ponovo imamo pokvarenu «pravnu državu» i to skroz-na-skroz, a la Broz!

Ukratko, već više od tri i pol godine, Sanader djeluje previše jalovo, neplodno, uzaludno, prazno i beskorisno. On je tri godine samo čuvao zatečeni status quo i ništa više. I kao takav, on nam sada u lice tvrdi da će on opet pobijediti na izborima kroz dva mjeseca!? Nevjerojatno!

Sanader se ponovo okomio na sve pobornike slabljenja, odnosno deprecijacije naše državne valute (a taj sam i ja osobno!), jer bi po njemu «bilo kakvo diranje u tečaj kune cijeli sustav dovelo do nestabilnosti». K tomu, Sanader hvali dr. Željka Rohatinskog, ovako: «Nemam se namjeru petljati u politiku narodne banke, ali imam pravo reći da HNB i njen guverner vode dobru politiku».
Dakako, Sanader nam nije ništa rekao čija je to politika. To je kolonijalna politika MMF-a i Svjetske banke, kojima su Sanader, Šeks, Mesić i Rohatinski ustupili naš državni suverenitet nad našom nacionalnom valutom. Njihov glavni cilj je uništiti nacionalne ekonomije malih država, kako bi one postale totalne uvoznice američke, engleske i francuske robe i kapitala. A SAD, Kina i Japan su valjda glupi i blesavi što su deprecirali svoje nacionalne valute?! Primjerice, samo američki dolar je u proteklih četiri godine deprecirao oko pedest posto! Tako je SAD spasila svog Boeinga i slomila europski Airbus! Ovih je dana američki dolar ponovo deprecirao. Uostalom, sjetimo se da je i Slovenija triput lagano devalvirala svoj nacionalni tolar, sve dok se nije oduprla prljavim igrama judeo-masonerijske «Zelene lihvarske internacionale» (kovanica Dragoša Kalajića). Stoga je Slovenija danas ispred Hrvatske za čitavu jednu svjetlosnu godinu!
Sanaderu su glavna isprika za njegovo oklijevanje interesi hrvatskih dužnika, koji bi deprecija-cijom navodno bili pogođeni, jer bi morali vraćati više rate svojih nepromišljenih kredita u našim otuđenim bankama, koje su podizali najviše zbog stjecanja statusnih simbola (to se ne odnosi na naše tajkune, koji spretno koriste tu mutnu Sanaderovu i Šukerovu situaciju!). Zanimljiva je ta intelekt-ualna impotencija premijera Sanadera, jer on ne vidi ogromnu većinu nas građana Hrvatske koji se nismo zaduživali (osim za kruh i mlijeko!) i ne pridonosimo «argentinskom sindromu» u Hrvatskoj. A najvažniju uzrok «argentinskog sindroma je upravo prejaka nacionalna valuta, pesos ili kuna, sad svejedno! Pametan čovjek se uči na tuđim greškama, a to Sanader ne čini!
Uostalom, naš se inozemni dug prošle 2006.g. povećavao po stopi od 288 milijuna eura mjesečno, a uz to se trošio i novac od (ras)prodaje Plive, INE i Telekoma. Već tada, prošle godine, bilo je vrijeme za uzbunu. Umjesto toga se srljalo u dužničko ropstvo. A sada logično dolazi vrijeme za smjenu još jednog nesposobnog predsjednika još jedne nesposobne hrvatske Vlade! Jer, ne može se vladati uz pomoć lakeja i sumnjivih stranačkih volontera. Nije prošlo i neće proći!

Na žalost je i novi šef SDP-a gosp. Zoran Milanović obznanio svoje negativno mišljenje o hitnoj potrebi deprecijacije naše kune. Bilo bi mu jako dobro da se s dr. Ljubom Jurčićem malo bolje posavjetuje i razmisli o programiranoj deprecijaciji kune po stopi od 0,5 posto mjesečno. A ni deprecijacija po stopi od jedan posto mjesečno ne bi bila zgorega. To mu je moj prvi savjet. Ovako dalje naprosto ne ide i najgore je stajati skrštenih ruku kao Sanader!

Sanader se često poziva i na «demokraciju». Međutim, njegova je «demokracija» marionetskog tipa, sluganska, i to hrvatski narod već dobro zna! Stoga mu ni taj «smokvin list» tobožnje i lažne demokracije neće pomoći. Uostalom, Hrvatskom danas vlada Sanaderova, Šeksova i Mesićeva «kakistokracija» (kakistos-grč. najgori). «Demokracija – to sam ja!», kao da čujemo Sanaderov drčni poklič. I to je sva Sanaderova «demokracija» koju smo dosad upoznali.

Uostalom, upravo na taj način su Sanader, Šeks i Mesić i u drugim stvarima ustupili naš državni suverenitet Haaškom sudu, SEECP-u (odnosno takozvanom «Zapadnom Balkanu»), te odustali i od suvereniteta na našem Jadranu. A sve više odustaju i od suvereniteta nad našom vojskom, šaljući sve više naših vojnika u američku imperijalističku vojsku u Afganistanu.
I nakon svega, Sanader se još nada da će mu to hrvatski narod oprostiti?

Naše posljednje upozorenje Sanaderu: “Oholi sramotu za slavu dobija” (Ante Starčević)

Semper Paratus Croatiae
Ante Rokov Jadrijević, dipl.ing.
(hrvatski socijal radikal)