ONO ŠTO NAM ONI JOŠ NISU OBEĆALI

Ante Rokov Jadrijević, publicist, Brtonigla 20. studeni 2007.
Uredništvu web portala www.amac.hrvati-amac.com Komu Treba: Mr. Vincent Degert
ambasador EU, Zgb.

ONO ŠTO NAM ONI JOŠ NISU OBEĆALI
(a možda će na slijedećim izborima 2011.g.!)

Predizborna kampanja za novi hrvatski parlament se bliži kraju. Ostalo je samo još pet dana do izbora. Nažalost još ni od jedne veće ili značajnije političke stranke u Hrvatskoj nismo čuli gotovo ništa o tome kako bi one rješile najvažnije probleme hrvatskog naroda i hrvatske Države. Uglavnom se «mlati prazna slama» o perifernim problemima Države i društva. Na primjer, stalno se brblja o pravima homoseksualaca, o pravima svadljivih, ružnih i rastavljenih žena, o pravima loše odgojene djece iz loših brakova i loših obitelji, o pravima neasimiliranih «Roma» (u europsku civilizaciju rada i života), a naj-više o pravima izbjeglih Srba iz tzv. (njihove, šašave i sulude) «Republike Srpske krajine». Oni drsko i bezobrazno traže svoja prava na izgubljeni radni staž (za koji nisu plaćali nikakve doprinose HZMO-u). Oni traže i povrat svojih prava na napuštene (po svojoj volji!) društvene stanove (od kojih je jedan značajan dio bio komunističkom eksproprijacijim nasilno oduzet bivšim hrvatskim vlasnicima). Povrh svega, tu su i agresivni zahtjevi dvije nepomirljive nacionalne manjine, srpske i talijanske, za tzv. «pozitivnom diskriminacijom», to jest privilegijama dvostrukog izbornog glasa na svim izborima u Hrvatskoj. Dakle, oni zahtjevaju da mi Hrvati, kao većinski narod u svojoj Hrvatskoj, budemo (negativno) diskriminirani u svojoj vlastitoj Domovini. A zar to nismo imali devetsto godina, prije kopernikanskog preokreta dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška. I tko se to javlja – potomci ili djeca bivših okupatora i kolonizatora! Dakle, drsko se i bezobrazno traži «hljeba preko pogače», drsko se i bezobrazno remeti miran život i suživot u Hrvatskoj, drsko se i bezobrazno nameću tuđi problemi većinskom hrvatskom narodu. Nije li to jedna vrsta političke subverzije?! A jedan od glavnih krivaca za to je OESS! Sjetimo se samo Petera Semnebyija koji je četiri godine u Hrvatskoj huškao na sve to!
Ovdje valja podsjetiti da su upravo iz istih razloga Rusi odlučno odbili OESS i onemogućili mu bilo kakvo miješanje u predstojeće parlamentarne izbore u Rusiji.

Toliko za uvod. Ono što nam još nisu obećali uoči ovih novih parlamentarnih izbora, prije svih Sanaderov HDZ i Milanovićev SDP, ali ni Đapićev HSP, je ovo:

1/– Da će Hrvati biti vraćeni u Banja Luku, Derventu, Bosanski Brod, Odžake Modriču,
Gradačac, Bosanski Šamac i Brčko, kao što su Srbi vraćeni u Knin, Benkovac, Obrovac,
Gračac, Plaški, Korenicu, Petrinju, itd. I pod istim uvjetima! Zašto prilikom povratka Srba nije
uspostavljen princip reciprociteta, po načelu «stotinu za stotinu, ili nikakao drukčije». Taj princip
ja sam uzalud predlagao ministru vanjskih poslova Račanove Vlade g. Toninu Piculi još 2001.g.

2/- Da će se onim pravim hrvatskim braniteljima, i samo pravima (prije svega braniteljima Vukovara,
Osijeka, Vinkovaca, Županje, Siska, Karlovca, Gospića i Otočca) podijeliti poljoprivredno
zemljište (recimo svakom po 10Ha), a ne da se ono tobože «prodaje» velikim hrvatskim tajkunima
po cijeni od jedne kune za čitave PIK-ove (primjerice «Belje» i «Vrbovec»). Zar da se našeg
«VUPIK-A domognu srbijanski tajkuni tipa Miškovića i Hamovića?!

3/- Mnogi brbljaju o podizanju našeg nataliteta, a nitko nije ni spomenuo selo. Hrvatski natalitet
se može najbolje i najzdravije povećati upravo na selu, jer je selo izvor najzdravijeg narodnog
nataliteta. A to su i velika (strateški važna) poduzeća, koja zapošljavaju mnogo radnika (na
primjer Brodogradilišta), jer se i u njima se stvara najbolji hrvatski natalitet. Dakle, bitna je
sigurna perspektiva, odnosno socijalna sigurnost i osigurana radna egzistencija. A sve je to
ukinuto 2001. i 2002.g. Zašto još nitko nije spomenuo spasonosnu formulu «Korak naprijed, dva
koraka nazad»! Kad netko zaluta, najbolje mu je da se vrati malo unazad, na mjesto na kome je
krenuo lošom stranputicom!

4/- Nitko ozbiljno ne govori o dramatičnom opadanju životnog standarda u Hrvatskoj i nitko to
ne povezuje s ogromnim ratama kredita kojima otplaćujemo goleme inozemne dugove. Mi
praktično radimo samo za naše inozemne «vjerovnike» iza kojih nam se cereka ružno lice Zelene
lihvarske internacionale. A naši ministri financija Ivan Šuker, Mato Crkvenac i Borislav
Škegro su nas već 12 godina uvjeravali da nismo prezaduženi i da se još možemo zaduživati.
Zašto još nitko u našim predizbornim kampanjama nije spomenuo potrebu snažne deprecijacije
kune, kako bismo restrukturirali našu privredu i od uvozničke postali snažna izvoznička
Država?!

5/- Nisu nam ništa govorili, a još manje obećali najjednostavniju, najbezbolniju i najučinkovitiju
reformu poreznog sustava, a to je reinvestiranje većeg dijela dobiti, uz znatan odbitak od
poreza na dobit. Danas se dobit «investira» u superluksuzne automobile, goleme jahte, grandiozne
vile, velike privatne avione, itd. Nijedna hrvatska Vlada, od Šarinićeve naovamo, nije podsticala
otvaranje novih radnih mjesta, nego naprotiv samo luksuznu potrošnju. Dakle, gdje su nam
progresivno rastući porezi na gore spomenute i nespomenute luksuzne stvari?

6/- Nitko ozbiljno i odlučno nije govorio o poništavanju «privatizacija», naročito onih koje su
evidentno bile kriminalne. A što je najgore, nitko nije za to dao iole suvislu formulu (osim otrcanih
lenjinističko-staljinističkih budalaština). Nitko nije ni spomenuo odlučnu reviziju kriminalnih
privatizacija i zadržavanje kontrolnog paketa dionica za Državu u njima.

7/- Nitko nije govorio o potrebi ukidanja suvišnih zakona, koji koče rad, poslovanje i otvaranje
novih poduzeća u Hrvatskoj. Sanader je prije nekih 17 mjeseca bio gromoglasno najavio svoju
«Regulatornu giljotinu» (dakako, pod pritiskom EU-a!), kojom je bilo najavljeno ukidanje
12.000 suvišnih propisa iz bivše države Jugoslavije, kao i ukidanje 40 posto loših zakona
donesenih tijekom vremena posljednje tri hrvatske Vlade, prije svega Račanove. Ima pravo EU što
Sanadera i njegove šarlatane nije primila u svoje članstvo!

8/- Nitko nije govorio o potrebi snažne debirokratizacije naše Države i našeg društva u cjelini,
primjerice o potrebi osnivanja nekog novog ministarstva za debirokratizaciju Države i društva.
Nevjerojatno je da o jednom od najvećih problema nitko uopće i ne govori. A ne govori se ni o potrebi velikog smanjenja broja državnih činovnika, najmanje za 30 posto (što je podpredsjednik Račanove Vlade g. Slavko Linić bio najavljivao još 2001.g. Naime, on je bio najavljivao smanjiva-nje državne administracije i birokracije za 30.000 suvišnih činovnika. To Račanova Vlada nije imala snage učiniti. Nije ni Sanaderova. A i sada o tome nitko nije govorio ni jedne riječi!

9./- Nitko nije suvislo i odlučno govorio o potrebi osnivanja Vladinih ureda za zaštitu potrošača u
Hrvatskog, čak i zaštitu od loših Vladinih mjera ili loših novih zakona. A biti će toga još i još!

10./- Svi brbljaju o potrebi smanjenja, pa i iskorjenjivanja enormne korupcije u Hrvatskoj na
svim razinama vlasti i položaja, a nitko ne govori konkretno što treba učiniti. Nitko ne govori o
užasno lošim «pravosudnim» zakonima, koji najviše pogoduju «diplomiranim kriminalcima» po
našim sudovima i u pozadini njih. Nitko ne govori o potrebi da naprosto prepišemo (na primjer)
daleko pravednije i racionalnije njemačke ili austrijske zakone (i da ih naša «pravna mafija» po
svom starom običaju ne razvodni!), te da se iznad tzv. «prava» postavi pravda i neprikosnoveno
pravo sudaca da odlučuju po svojoj savjesti i općem moralu, koji smo naslijedili od naših pradjedo-
va! Nitko ne govori o lažnoj neovisnosti našeg sudstva, u kome se na ključne položaje dovode samo
«njima» politički podobne osobe, dočim je Hrvatska udruga sudaca potpuno u tome zaobiđena!

11./- Nitko ne govori o neslobodi medija u Hrvatskoj, koji očito najviše favoriziraju SDP i predsjed-
nika Mesića, a i na vrlo čudan i perfidan način Sanadera (primjer «Slobodanke» iz Splita) koju je
Sanader prepustio ogorčenim neprijateljima naše hrvatske Države!). Nitko ne govori o tome da je
90 posto svih pisanih i elektroničkih medija (osim HRT-a!) u rukama naše Udbe i Udbomasoneri-
je, povezane sa krajnje sumnjivom inozemnom liberalističkom medijskom oligarhijom raznih soroša
i njemu sličnih lažnih i licemjernih «humanista».

12./- Nitko ne govori o potrebi povrata duga novim umirovljenicima. Ako sam ja ovog predizbornog
mjeseca dobio perfidni Sanaderov «Dodatak» od 300 kuna na moju skromnu mirovinu, a već sam tri
godine u mirovini, onda i ja imam pravo na povrat duga od 10.800 kuna! A to bi mi bilo 22 mjeseca
nešto lakšeg života. A još kada bi mi taj perfidni Sanaderov «Dodatak» ostao i nakon ovih izbora,
onda bi Sanaderov HDZ dobio još najmanje 150.000 novih glasova na ovim izborima 2007.g.,
premda ne i moj! A slijedeći umirovljenici koji dolaze iza nas bit će još više oštećeni. Dakle, zar nije
Sanaderu bilo «bolje spriječiti, nego liječiti»? Uostalom, Zašto je silno rastrošnom Sanaderu bilo
potrebno čekati četiri godine do ovog «Sudnjeg dana»?!

13./- Nitko ne govori o užasno narasloj cenzuri u državnom dnevnom listu «Vjesniku» i diskrimina-
ciji slobodnih ili disidentskih novinara i nepotkupljivih publicista na stranicama ljevičarskih novina.
Nitko o velikih i parlamentarnih stranaka ne govori o tome da smo za života prvog Predsjednika dr.
Franje Tuđmana imali daleko više demokracije i slobode medija u Hrvatskoj. Ljevičari vide samo
«slučaj Stojedinice» (primjerice Vinko Brešan) ili «Slučaj Feral-a» (primjerice Puhovski, Goldsteini
i njihov Soroš), koji su evidentno antihrvatski mediji, a nitko ne govori o kršenju slobode novinar-
stva u «Hrvatskom slovu» i «Fokusu», u kojima su smjenjeni glavni urednici Domagoj Margetić i
Vjekoslav Boban, a na njihova mjesta dovedeni bezbojni poslušnici premijera Ive Sanadera.

14./- Nitko ne govori o potrebi striktnog reciprociteta, naročito u odnosima s onima susjedima koji se
prema nama ponašaju neprijateljski, s teritorijalnim pretenzijama na naš hrvatski teritorij, čije
dijelove Slovenija (na Svetoj Geri, u Piranskom zalivu i na Muri) i Srbija na Dunavu (Šarengradska
Ada) drže pod svojom okupacijom. I nitko ne traži povrat šest hrvatskih sela kod Bihaća (u zavalj-
skom «džepu») Hrvatskoj. Dokle će se naša diplomacija i naša vlast povlačiti ispred takvih nama
neprijateljskih susjeda?


15./- Nitko značajan nije ni spomenuo hrabrog generala Slobodana Praljka i njegovu skupinu u
zatvoru Haaškog suda u Sheveningenu, niti našeg Darija Kordića koji je osuđen pet puta većom
kaznom od jednog od najvećih ratnih zločinaca majora tzv. JNA Veselina Šljivančanina. To nije
spomenuo čak ni lažni pravaš Anto Đapić (za kojeg sam godinama upotrebljavao još mnogo goru
kvalifikaciju, ali tome sada i ovdje nije mjesto)

16./- Nitko nije govorio o smanjivanju budžeta predsjedniku Mesiću, a kamo li o uzurpaciji i smanjiva-
nju njegovih sadašnjih (protuustavnih) ovlasti

15./- Posljednje i najvažnije: Nitko ne govori o potrebi najenergičnije «lustracije» u našoj novoj
Državi Hrvatskoj, a posebno o tome da se Udba, KOS i Udbomafija proglase zločinačkim
organizacijama, te stave izvan zakona! A tek onda ćemo se moći lako obračunati i sa korupcijom!

I na kraju pitanje: Tko bi glasovao i tko će glasovati za sve ove izborne egzibiconiste, kukavice,
demagoge, šarlatane, farizeje i licemjere, koji su sve ovo prešutili u ovoj predizbornoj kampanji.
Pa, ipak, izađimo Hrvati na izbore, a ovaj tekst nek nam je u pripomoći. Računajmo i da će nam
barem malo i Bog pomoći!!

Ante Rokov Jadrijević, Brtonigla
(hrvatski socijal-radikal)