Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing., publicist, Brtonigla
11. listopad 2007.g.
KOME ODGOVARA OVAKAV NEPOŠTENI IZBORNI SUSTAV
Krajem idućeg mjeseca, točnije 25. studenog 2007.g. imat ćemo u Lijepoj Našoj Hrvatskoj nove parlamentarne izbore. I opet onaj stari i nakazni izborni sustav i jednako nakazni izborni zakon. Dakle, opet se postavlja isto pitanje: kome odgovara ovakav nepošteni izborni sustav? Jasno je da on odgovara samo mediokritetskim stranačkim listama i nikome više. Naime, u tome presudnu ulogu igra perfidni d'Hondtov sistem. Po tom sistemu će se sve izgubljene, odnosno propale glasove onih stranaka i nezavisnih lista koje ne uđu u Sabor R.H. «preraspodijeliti» onim strankama koje uđu u Sabor. Tako će sa stranačkih lista u Sabor ući kojekakvi anonimusi ili potpuno nepolitičke osobe, koji ništa neće pridonijeti boljem funkcioniranju naše Države i našeg društva u cjelini. To znači da moćni igrači mogu i dalje manipulirati našom Državom i društvom do mile volje. Tako je to bilo do sada, a tako će biti i u novom sazivu Hrvatskog Sabora.
A mora li biti tako?
Ne, ne mora biti tako! Naime, zašto bi pošto-poto naš državni Sabor morao imati baš ovoliki broj zastupnika? Zar ne bi mogao imati i (znatno) manje?! Zašto bi se oni izgubljeni, odnosno propali glasove uopće i preraspodijelili? Nepošteno je i vrlo glupo da tzv. velike stranke dobiju tuđe glasove i onda na temelju tuđih glasova pošalju u naš državni Sabor svoje nižerangira-ne članove sa svojih stranačkih lista? Zar ne bi bilo poštenije i racionalnije da naš Sabor ima manje članova, to jest samo onih koji su na izborima dobili glasove svojih birača?!
Konačno, zar ne bi bilo bolje i daleko racionalnije zabraniti uporabu d'Hondtovog sistema u našem izbornom sustavu i procesu!? Zar ne bi bilo bolje, u slučajevima izbornih pat-pozicija, sniziti izborni prag s pet posto na tri posto?!
Da podsjetim na jedna ključni podatak, koji je na HR1 iznio jedan slušatelj njihove najbolje emisije «U mreži Prvog», dne 2. ožujka 2007.g., koju je vodila drska i svima nama omražena novinarka Marija Gerbec Njavro (njoj se taj slušatelj nije nimalo svidio, kao ni mnogi drugi od nas, istih takvih slušatelja) : «na prošlim izborima u Hrvatskoj je HDZ dobio 600.000 glasova, SDP je dobio 500.000 glasova, dok su Nezavisne liste dobile čak 400.000 glasova, a nisu u našem parlamentu dobile niti jedno mjesto! Osim toga, na te izbore nije izašlo čak 51 posto birača!».
Dakle, nije li to golema nepravda?! Da 400.000 birača u Hrvatskoj nema svog saborskog zastupnika!? Tko nam je podvalio takav nakazni izborni zakon? Kome odgovara takav nepošteni izborni sustav?
I gdje su korijeni te ogromne nepravde?
Očigledno je da smo mi prije 15-tak godina brzopleto nasjeli na jedan vrlo loš tip zapadnjač-ke demokracije, to jest na stranačku «demokraciju». koja je prepuna slabosti, jer je lako pokvar-ljiva «roba». Ona se sve više oslanja na novac i interesne lobije (često i na mafiju kao poseban lobi). Tko ima veći novac, taj osvaja vlast. Jedan čitatelj američkog «Newsweek-a» je to, prije četvrt stoljeća slikovito opisao ovako: «American elections? Rich guys birthsday's party!».
Dakle, nije samo u komunizmu, fašizmu i/ili nacizmu suvereno vladala negativna partijska selekcija kadrova. Ona vlada i u svim našim strankama. A naš izborni sustav favorizira upravo takve negativnom selekcijom odabrane stranačke mediokritete. I zato nam država stoji ovako loše! E, sad, mijenjati ili rušiti cijeli taj i takav (izborni) sistem, pitanje je sad! Rušiti, dakako!
Umjesto stranačke demokracije (koja se ne temelji na unutarstranačkoj demokraciji!), mi se moramo vratiti prastaroj «narodnoj demokraciji» (ne miješati ovo s lažnom komunističkom «narodnom demokracijom»!). Kako ja to zamišljam?
Zamislimo neko malo selo ili neku malu istarsku «palanku» (primjerice moje malo selo blizu naše male «palanke» Brtonigle). Zamislimo također i «maloumnost seoskog života» koja tu vlada desetljećima. Prava je tragedija da u takvom maloumnom selu, odnosno maloumnoj palanki svi imaju (opće) pravo glasa, ali je daleko veća tragedija da i svi imaju jednako pravo glasa!! A opće pravo glasa i jednako pravo glasa ne bi smjelo biti isto.
Običan svijet («profanum vulgus») treba konzumirati, odnosno potrošiti svoje opće pravo glasa već u prvom izbornom krugu, odnosno lokalnom krugu (time bi otpala i potreba za posebnim izborima za lokalnu i regionalnu samoupravu, što bi bila značajna ušteda). U svakoj općini biralo bi se 15 do 25 najuglednijih ljudi, koji bie općinu predstavljali na županijskom saboru. Inače, od tih izabranih ljudi bi se formiralo i općinsko vijeće, koje bi potom izabralo predsjednika općine i ostale dužnosnike općine. Na županijskom saboru bi se biralo 20 do 30 najuglednijih ljudi, koji bi potom otišli na glavni državni sabor, gdje bi njih nekoliko stotina biralo 60 do 100 najuglednijih ljudi u državi, koji bi bili stalni članovi hrvatskog državnog Sabora. A oni bi između sebe izabrali predsjednika Republike, predsjednika Sabora i najzad predsjednika Vlade.
Dakle, običan svijet («profanum vulgus») birao bi samo u prvom krugu, koji bi bio masovan, odnosno svenarodan, i tu bi prestalo njegovo opće biračko pravo. Jer, što imaju nepismene ili polupismene seoske «babe» birati predsjednika Republike, predsjednika Sabora i najzad predsjednika Vlade, kada seoske «babe» taj svijet nikad nije ni najmanje zanimao u njihovom cijelom životu? Njihov je svijet onaj u kome je sav njihov «vanjski» život bio prožet pustim glasinama, te maloumnim seoskim ili palanačkim tračevima i ogovaranjima. Što će njima, osim općeg prava glasa, još i jednako pravo glasa? Njih to i ne zanima i zato ne izlaze na parlament-arne izbore. A jednako pravo glasa je samo «za one gore», one najodličnije, koji su ga i zaslužili! Drugim riječima, oni zaslužuju opisano dvostruko i/ili trostruko pravo glasa. Uostalom, ono djelomično postoji i u ovom izbornom sustavu. Samo ga treba primjeniti i na najnižoj razini.
Eto, to je ta bitna razlika između općeg i jednakog prava glasa, koja bi nas mogla efikasno zaštititi od stranačkog mediokritetstva! Jednako HDZ-ovog, SDP-ovog, HSP-ovog, HSS-ovog ili IDS-ovog. I svakog drugog «ovog» i «onog». Konačno, i dosad smo imali jednake i «jednakije», ali u mediokritetskom partijskom sivilu, zar ne?!
U konačnici, naš bi državni Sabor imao samo onoliko zastupnika koliko ih je sam narod izabrao. Vjerojatno i do četrdeset manje nego u ovom (danas već prošlom) sazivu Sabora R.H.. A to bi bila vrlo velika ušteda za naš državni proračun. Dakako, i za naš budući mirovinski sustav. Dakle, već bi to bio dovoljan razlog za promjenu. Onih 400.000 birača koji su svoje glasove dali manjim stran-kama i nezavisnim listama tako bi dobili kakvu takvu satisfakciju za svoje neuspjelo sudjelovanje u izborima! A možda ima i boljih prijedloga i argumenata za izmjene i promjenu ovog nepoštenog i nakaznog izbornog sustava u Republici Hrvatskoj?!
Predizborno pitanje je ovo: zašto to nije učinio Šeksov Sabor protekle četiri godine?
Ante Rokov Jadrijević
No comments:
Post a Comment