SEMPER PARATUS CROATIAE

22. kolovoz 2006.
PONOVO STE ZAKASNILI GOSP. IVO SANADER!

Kad u našoj maloj Brtonigli nema više «Večernjeg lista», onda, nažalost, moramo kupiti nama neprijateljski «Glas Istre» ili «Jutarnji list». A u «Jutarnjem listu» od 21. kolovoza 2006.g. naletio sam na zanimljiv i korektan članak novinarke Ane Plišić, s nadnaslovom: «Operacija 'Regulatorna giljotina'» i glavnim naslovom «VLADA UKIDA 40% ZAKONA I UREDBI».
To nam je dobra vijest, koju smo dugo i predugo čekali.

«Vlada kasni godinu i pol dana» - kaže na to gđa Vesna Škare-Ožbolt, predsjednica DC-a i bivša ministrica pravosuđa, tvrdeći da je njena stranka predlagala «giljotinu» još prošle godine, ali da «tada premijer nije bio za to». Navodeći primjer svog bivšeg ministarskog resora - pravosuđa – ona navodi najgori primjer u Hrvatskoj, zbog kojeg su Hrvatskoj zalupljena već napola otvorena vrata EU-a pred nosom gosp. Sanadera : «Prava je pošast izmjena i dopuna zakona. Samo Kazneni zakon je doživio šest izmjenna i dopuna, tako da nitko više ne zna kako na kraju izgleda zakon», kaže na kraju Vesna Škare – Ožbolt.

Istini za volju, A.R.J. iz male IDS-ove «vukojebine» Brtonigle kod Buja je to isto predla-gao, tada novom premijeru Ivi Sanaderu još 19. prosinca 2003.g., ovako: «Gospodine Sanader, evo kako treba debirokratizirati našu državu!», dakle prije više od 33 mjeseca, ali je još mnogo prije toga to isto predlagao i bivšem premijeru Ivici Račanu još 22. veljače 2002.g. Evo sukusa tog prijedloga gosp. Ivi Sanaderu i njegovom prethodniku Ivici Račanu (citiram): «Gospodine Račan, ovu državu treba snažno debirokratizirati! Moj savjet Vama glasi: odmah ukinite desetak ministarstava, a njihove službenike uputite na Zavod za zapošljavanje!...Umjesto tih ministarstava osnujte novo ministarstvo za debirokratizaciju države! I deregulaciju... (itd., itd.)».
Ako je Račan uopće i imao volje i snage za to, on to tada nije mogao učiniti, jer su ga u to vrijeme bili blokirali svojim ucjenama «foteljaši» Joze Radoša iz tadašnje Libre, koji su spasili Račanovu vlast svojim otpadništvom iz Budišinog HSLS-a. Oni su stoga tražili nešto potpuno suprotno od mog prijedloga: osnivanje novih ministarstava i duboke fotelje za svoje meke stražnjice. Citiram dalje: «Ta Račanova neodlučnost i stalno odlaganje problema koštala je Račana gubitka izbora. Nemojte sada i Vi, gospodine Sanader, vrludati i vrdoljakati, a nekako ste baš tako i počeli: počeli ste s previše kompromisa i nagodbi. Pazite da se hrvatski narod ne otrijezni puno prije Vas osobno! Pazite da se Vaša pobjeda brzo ne pretvori u poraz».

Unatoč svemu, držim da je dobra vijest da se Ivo Sanader konačno ipak pokrenuo. Izgubio je, doduše, 33 mjeseca u svojim katastrofalnim diplomatskim lutanjima i uzaludnim obijanjima pragova pred vratima mnogih europskih metropola, umjesto da se odmah okrenuo rješavanju naših gorućih domaćih problema. Prije svega baš «Regulatorne giljotine» nad onih spomenutih i razbojničkih 12 tisuća zakona i propisa zaostalih iz razdoblja komunističke Jugoslavije. Ali, premda je kasno, još nije prekasno! Ovisi o snazi volje i odlučnosti premijera Sanadera, ali još više o snazi njegovih principa (ako ih on ima neka ih sada konačno pokaže!) da se Hrvatska isčupa ispred ponora argentinskog sindroma koji prijeti da proguta i našu Hrvat-sku. Rok je sada očajno prekratak i samo ga odlučna akcija može spasiti. Neka konačno povuče taj «carski rez» i izvrši deregulaciju čitavog hrvatskog zastarjelog zakonodavstva. Neka za manje od devet mjeseci doista izvrši deregulaciju loših zakona i neka «izbriše na tisuće stranica suvišnih, neprimjenjivih i tržišno nepovoljnih zakona , uredbi i nepotrebnih propisa.
Nažalost, Sanaderu je za to bio potreban «poticaj» iz američke agencije USAID (inače, nota bene: podagencije CIA-e!), koja će sa Sanaderovom Vladom sufinancirati tu «Regulatornu giljotinu». Dakako da će USAID sve to ubrzo Hrvatskoj masno naplatiti, što svojom kamatnom lihvom («Zelene lihvarske internacionale»), što svojim gadnim političkim ucjenama. Naše dosadašnje iskustvo s USAID-om je to nebrojeno puta pokazalo. No to je izvan ove priče.
Ono što nas sada i ovdje najviše intrigira jest ključno pitanje: A što će biti s golemim viškom državnih činovnika, koji će tom «Regulatornom giljotinom» ostati bez pravog posla i zaduženja na svom radnom mjestu?? Hoće li njihova radna mjesta biti ukinuta? Hoće li im plaće biti smanjene? Kako će oni i 100.000 njihovih članova obitelji reagirati na izborima?
Potsjetimo da je Slavko Linić, kao namoćniji Račanov čovjek još 2001.g. nekoliko puta glasno obećavao i najavljivao da će Račanova Vlada smanjiti broj državnih birokrata za 30.000, prije svega u Vladi, ministarstvima i Saboru. Nažalost, Račanovi komunisti su se umjesto toga okomili samo na našu hrvatsku vojsku i hrvatsku policiju. I tako po drugi put razoružali Hrvatsku. Ključne osobe u toj prljavoj raboti su bile Jozo Radoš i Željka Antunović, bivši ministar i bivša ministrica obrane. Zato su i izgubili prošle parlamentarne izbore.
Podsjetimo se još nečega: još 15. prosinca 1995.g. je ondašnji ministar državne uprave Davorin Mlakar iznio u javnost podatak da «Hrvatska ima 164 tisuće državnih službenika», nakon što je njegovo ministarstvo provelo inventuru državne administracije od glave do pete, odnosno od Sabora do običnih županijskih ureda. Tom brojkom, međutim, nisu bila obuhvaće-na ministarstva obrane, policije i privatizacije, ali je zato pokrilo i sve zaposlene u pojedinim državnim službama, kao što su školstvo, zdravstvo. Naime, pojasnio je ministar Mlakar, «Vlada je spoznala da Hrvatska ima preveliku i nedovoljno efikasnu administraciju i tu činjenicu želi promijeniti».
Nažalost, sve je to ostalo mrtvo slovo na papiru, a dogodilo se nešto još gore. Naime, otada se promijenilo nekoliko garnitura na vlasti i svaka od njih je povećavala državnu administraciju za desetak ili više tisuća novih državnih službenika: svojih rođaka, kćeri i sinova, svojih prijatelja i slično. Nagomilalo se toga još i još, toliko da je već početkom 2001.g. budni MMF oštro upozorio hrvatsku Vladu da taj problem počne drastično rješavati. Slavko Linić je to nekoliko puta i najavljivao, ali je sve ostalo na njegovim verbalnim premetanjima iz praznog u šuplje i obratno.
Dakle, to je vrlo star problem, pa bi danas bilo najgluplje da ga sada rješavaju isti oni koji su ga i stvorili ili godinama vješto uvećavali, kao g.g. Vladimir Šeks i Mato Arlović i njihovi opskurni timovi «diplomiranih kriminalaca» iz bivšeg političkog sistema. Pogotovu to važi za njihov resor pravosuđa, gdje je napravljena najveća šteta. Bivša ministrica Vesna Škare – Ožbolt se htjela i pokušala uhvatiti rješavanja tog problema, ali ... «tada premijer nije bio za to», rekla je ona novinarki «Jutarnjeg lista» gđi Ani Plišić.
Tako je vrijeme opet pokazalo da iznad bahatog «poslovođe» Ive Sanadera ima netko daleko moćniji, koga Sanader i ovaj put mora poslušati. Takva je neumitna sudbina onog tko stalno odstupa i gubi svoju suverenu vlast pred drugima. Stoga evo našeg posljednjeg prijedloga: Ne krpajte sve te loše Šeksove i Arlovićeve zakone, gosp. Sanader, jer će Vam za to trebati najmanje dvije godine, nego smjesta počnite uvoditi zakone EU-a! Ne treba Hrvatskoj toliko ta posvađana Pandorina EU, koliko njeni uredni zakoni i njena uljudba!
I na kraju, ali možda i najvažnije: Neće Vam to uspjeti, gosp. Sanader, sve dok se u Hrvatskoj ne izvrši odlučna i temeljita lustracija Udbaša, KOS-ovaca, petokolonaša i ratnih profitera, kao i njihovih privatizacijskih pljačkaša! A to znači da morate, kao prvi korak, što prije proglasiti UDBU zločinačkom organizacijom! Lustracija je danas pitanje života i smrti naše nove Hrvatske!

Semper Paratus!
Ante Rokov Jadrijević